Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Skriveni užas

Objavljeno prije

na

Kada se u crnogorskim medijima pojavila slika uglađenog Podgoričanina Zlatka V. Zlatičanina, osumnjičenog da je krijući uzimao novac majci i njime plaćao seksualne usluge maloljetniku – svi su se zgražavali. Kako je mogao uzimati novac majci? O tome na šta je pare trošio – ne priča se. U policijskom saopštenju izdatom nakon provođenja, između ostaloga, stoji: ,,Osumnjičenom se, takođe, stavlja na teret i krivično djelo obljuba zloupotrebom položaja nad maloljetnim E. L. iz Podgorice jer se sumnja da je, prethodne dvije do tri godine, u kontinuitetu, zloupotrebljavajući svoj položaj, imao seksualni odnos sa njim kao i sa drugim licima”. Sa Zlatičaninom, je priveden i njegov prijatelj koji mu je, navodno, dovodio dječaka za nadoknadu od 15 do 20 eura. Ko zna da li bi ikada njih dvojica bili uhapšeni da Zlatičanin nije bezuspješno inscenirao pljačku majčine sobe pokušavajući da i nju i policiju ubijedi da su majčinu ušteđevinu odnijeli razbojnici

OKRETANJE GLAVE: Čitava priča je nakon dan, dva utonula u zaborav. Šta je sa dječakom, ili dječacima, koji su žrtve pedesetogodišnjaka, da li se ko o njima sada brine, je li im pružena ikakva psiho-socijalna pomoć – ne zna se. Svi ćute.

,,U tradicionalnom društvu kakvo je naše, često čujemo da je zlostavljanje djece, naročito seksualno, u suprotnosti sa našom tradicijom i da se dešava negdje drugo. Negiranje problema je u uskoj vezi sa njegovim nerazumijevanjem i strahom od suočavanja sa jednom tako gnusnom pojavom kao što je zlostavljanje djeteta”, kaže aktivistkinja Sigurne ženske kuće Maja Raičević.

Ona objašnjava da ljudi o toj temi ne žele ni da čuju, iz različitih razloga. Neki zato što je to previše bolno, drugi jer je time narušena slika društva, porodice, institucija… No, pitanje je i je li ova tema gurnuta u zapećak i zbog toga što je žrtva seksualne eksploatacije dijete romske nacionalnosti.

Do javnosti još nije stigao nikakav glas je li reagovala ijedna državna institucija. U Sigurnoj ženskoj kući kažu da bi ovaj slučaj trebalo da zainteresuje državno tužilaštvo, Centar za socijalni rad kao i sve druge organizacije i institucije specijalizovane za zaštitu djece od nasilja.

Tu je i Savjet za prava djeteta, koji je Vlada osnovala 2007. upravo sa zadatkom da štiti i unapređuje prava djeteta i prati izvršavanje obaveza Crne Gore koje proizilaze iz Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na tu oblast.

NEMA PODATAKA: O tome koliko je djece u Crnoj Gori koja su žrtve seksualne eksploatacije nema preciznih zvaničnih podataka.

,,Statistički podaci su dosta oskudni. U podacima Uprave policije se navodi da je u toku 2006. godine bilo 166 krivičnih djela prema djeci, a u 2007. je taj broj iznosio 206”, objašnjava Maja Raičević.

Pod formulacijom ,,krivično djelo prema djeci” podrazumijeva se nasilje nad djecom, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika, kao i pokušaji ubistva. Koliko je bilo zloupotrebe malenih tijela i psihe – niko tačno ne zna.

Sigurna ženska kuća je za 10 godina rada imala 18 slučajeva zlostavljanja djece, pet u protekle dvije godine. Radilo se incestu i nedozvoljenom snimanju pornografskog video materijala. Samo četiri slučaja su procesuirana, od toga su dva još u postupku.

U pravosuđu je zabilježen mali broj procesuiranih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. No, to nije dokaz da ih nema.

,,Ovakvi slučajevi rijetko se prijavljuju zbog odnosa sredine i straha od dugotrajnih i mučnih sudskih postupaka”, kaže Raičevićeva.

OBAVEZE I KAZNE: Crna Gora je prihvatila i ima obavezu da primjenjuje veliki broj međunarodnih dokumenata koja se tiču zaštite od zlostavljanja. Među njima je i Konvencija o pravima djeteta, o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji. Takođe, naš Porodični zakon u velikoj mjeri štiti prava djeteta i nalaže hitnost u postupcima koji se tiču djece. No, primjena zakona još nije zadovoljavajuća, a sudski postupci traju predugo.

I propisane kazne su niske kada su u pitanju odredbe Krivičnog zakonika koje se tiču seksualnog zlostavljanja. Na primjer, član 206, kojim je inkriminisana obljuba nad djetetom, propisuje kaznu od jedne do 10 godina zatvora, dok je u slučaju smrti osobe prema kojem je ovo djelo izvršeno propisana kazna od jedne do 18 godina. Poređenja radi, za krivično djelo teške krađe, ako vrijednost ukradenih stvari prelazi trideset hiljada eura, Krivični zakonik propisuje kaznu zatvora od dvije do deset godina.

Na Trećem svjetskom kongresu protiv seksualne eksploatacije djece i adolescenata, koji je održan prošle godine u Rio de Ženeiru, učestvovao je i predstavnik Vlade Crne Gore. Tamo je donijet zaključak da do 2009. svaka zemlja treba da razvije pouzdane baze podataka o seksualnoj eksploataciji djece, a do 2013. godine treba uspostaviti državne sisteme za izvještavanje i adekvatnu reakciju na incidente seksualne eksploatacije djece. Potrošili smo već pola 2009, ali još ne znamo da se borimo sa tim problemom.

UNICEF UPOZORAVA

Oko 150 miliona djevojčica i 73 miliona dječaka mlađih od 18 godina žrtve su seksualne eksploatacije u svijetu, stoji u izvještaju koji je protekle sedmice objavio UNICEF. Svake godine se širom svijeta proda na stotine hiljada djece, često u seksualne svrhe, navodi se u izvještaju koji je u Berlinu predstavio UNICEF-ov ambasador dobre volje Rodžer Mur. “Svake godine milioni djevojčica i dječaka prisiljeni su da se prostituišu i učestvuju u pornografskoj industriji’, naveo je Mur. Razvoj Interneta i videotehnologije izazvali su eksploziju pedofilskog sadržaja na Internetu. Po UNICEF-ovim podacima od 60.000 do 100.000 djece žrtve su seksualne industrije na Filipinima, a u Bangladešu žrtva seksualne eksploatacije prosječno ima 13 godina.

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo