Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Skriveni užas

Objavljeno prije

na

Kada se u crnogorskim medijima pojavila slika uglađenog Podgoričanina Zlatka V. Zlatičanina, osumnjičenog da je krijući uzimao novac majci i njime plaćao seksualne usluge maloljetniku – svi su se zgražavali. Kako je mogao uzimati novac majci? O tome na šta je pare trošio – ne priča se. U policijskom saopštenju izdatom nakon provođenja, između ostaloga, stoji: ,,Osumnjičenom se, takođe, stavlja na teret i krivično djelo obljuba zloupotrebom položaja nad maloljetnim E. L. iz Podgorice jer se sumnja da je, prethodne dvije do tri godine, u kontinuitetu, zloupotrebljavajući svoj položaj, imao seksualni odnos sa njim kao i sa drugim licima”. Sa Zlatičaninom, je priveden i njegov prijatelj koji mu je, navodno, dovodio dječaka za nadoknadu od 15 do 20 eura. Ko zna da li bi ikada njih dvojica bili uhapšeni da Zlatičanin nije bezuspješno inscenirao pljačku majčine sobe pokušavajući da i nju i policiju ubijedi da su majčinu ušteđevinu odnijeli razbojnici

OKRETANJE GLAVE: Čitava priča je nakon dan, dva utonula u zaborav. Šta je sa dječakom, ili dječacima, koji su žrtve pedesetogodišnjaka, da li se ko o njima sada brine, je li im pružena ikakva psiho-socijalna pomoć – ne zna se. Svi ćute.

,,U tradicionalnom društvu kakvo je naše, često čujemo da je zlostavljanje djece, naročito seksualno, u suprotnosti sa našom tradicijom i da se dešava negdje drugo. Negiranje problema je u uskoj vezi sa njegovim nerazumijevanjem i strahom od suočavanja sa jednom tako gnusnom pojavom kao što je zlostavljanje djeteta”, kaže aktivistkinja Sigurne ženske kuće Maja Raičević.

Ona objašnjava da ljudi o toj temi ne žele ni da čuju, iz različitih razloga. Neki zato što je to previše bolno, drugi jer je time narušena slika društva, porodice, institucija… No, pitanje je i je li ova tema gurnuta u zapećak i zbog toga što je žrtva seksualne eksploatacije dijete romske nacionalnosti.

Do javnosti još nije stigao nikakav glas je li reagovala ijedna državna institucija. U Sigurnoj ženskoj kući kažu da bi ovaj slučaj trebalo da zainteresuje državno tužilaštvo, Centar za socijalni rad kao i sve druge organizacije i institucije specijalizovane za zaštitu djece od nasilja.

Tu je i Savjet za prava djeteta, koji je Vlada osnovala 2007. upravo sa zadatkom da štiti i unapređuje prava djeteta i prati izvršavanje obaveza Crne Gore koje proizilaze iz Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na tu oblast.

NEMA PODATAKA: O tome koliko je djece u Crnoj Gori koja su žrtve seksualne eksploatacije nema preciznih zvaničnih podataka.

,,Statistički podaci su dosta oskudni. U podacima Uprave policije se navodi da je u toku 2006. godine bilo 166 krivičnih djela prema djeci, a u 2007. je taj broj iznosio 206”, objašnjava Maja Raičević.

Pod formulacijom ,,krivično djelo prema djeci” podrazumijeva se nasilje nad djecom, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika, kao i pokušaji ubistva. Koliko je bilo zloupotrebe malenih tijela i psihe – niko tačno ne zna.

Sigurna ženska kuća je za 10 godina rada imala 18 slučajeva zlostavljanja djece, pet u protekle dvije godine. Radilo se incestu i nedozvoljenom snimanju pornografskog video materijala. Samo četiri slučaja su procesuirana, od toga su dva još u postupku.

U pravosuđu je zabilježen mali broj procesuiranih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. No, to nije dokaz da ih nema.

,,Ovakvi slučajevi rijetko se prijavljuju zbog odnosa sredine i straha od dugotrajnih i mučnih sudskih postupaka”, kaže Raičevićeva.

OBAVEZE I KAZNE: Crna Gora je prihvatila i ima obavezu da primjenjuje veliki broj međunarodnih dokumenata koja se tiču zaštite od zlostavljanja. Među njima je i Konvencija o pravima djeteta, o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji. Takođe, naš Porodični zakon u velikoj mjeri štiti prava djeteta i nalaže hitnost u postupcima koji se tiču djece. No, primjena zakona još nije zadovoljavajuća, a sudski postupci traju predugo.

I propisane kazne su niske kada su u pitanju odredbe Krivičnog zakonika koje se tiču seksualnog zlostavljanja. Na primjer, član 206, kojim je inkriminisana obljuba nad djetetom, propisuje kaznu od jedne do 10 godina zatvora, dok je u slučaju smrti osobe prema kojem je ovo djelo izvršeno propisana kazna od jedne do 18 godina. Poređenja radi, za krivično djelo teške krađe, ako vrijednost ukradenih stvari prelazi trideset hiljada eura, Krivični zakonik propisuje kaznu zatvora od dvije do deset godina.

Na Trećem svjetskom kongresu protiv seksualne eksploatacije djece i adolescenata, koji je održan prošle godine u Rio de Ženeiru, učestvovao je i predstavnik Vlade Crne Gore. Tamo je donijet zaključak da do 2009. svaka zemlja treba da razvije pouzdane baze podataka o seksualnoj eksploataciji djece, a do 2013. godine treba uspostaviti državne sisteme za izvještavanje i adekvatnu reakciju na incidente seksualne eksploatacije djece. Potrošili smo već pola 2009, ali još ne znamo da se borimo sa tim problemom.

UNICEF UPOZORAVA

Oko 150 miliona djevojčica i 73 miliona dječaka mlađih od 18 godina žrtve su seksualne eksploatacije u svijetu, stoji u izvještaju koji je protekle sedmice objavio UNICEF. Svake godine se širom svijeta proda na stotine hiljada djece, često u seksualne svrhe, navodi se u izvještaju koji je u Berlinu predstavio UNICEF-ov ambasador dobre volje Rodžer Mur. “Svake godine milioni djevojčica i dječaka prisiljeni su da se prostituišu i učestvuju u pornografskoj industriji’, naveo je Mur. Razvoj Interneta i videotehnologije izazvali su eksploziju pedofilskog sadržaja na Internetu. Po UNICEF-ovim podacima od 60.000 do 100.000 djece žrtve su seksualne industrije na Filipinima, a u Bangladešu žrtva seksualne eksploatacije prosječno ima 13 godina.

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo