MONITORING
REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke
Objavljeno prije
7 godinana
Objavio:
Monitor online
Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović, isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura. I još idu u Njemačku
Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.
,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.
Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.
Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.
Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.
Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.
Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.
Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.
Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”; ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.
Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.
A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.
Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura. Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.
Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.
Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760 eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto, ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.
I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.
Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.
Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju… Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Naši problemi nijesu u Briselu, već u našoj kući
-
VJEČITI U PRAVOSUĐU: Kao novi
-
ZDRAVSTVO: KADROVSKE NEVOLJE NA SJEVERU: Odlazak specijalista
-
VASILIJE BUŠKOVIĆ, EKOLOG IZ PODGORICE: Plemenita ideja pala u zaborav
-
NEZAUSTAVLJIVE MIGRACIJE: Pusta sela, pusti i gradovi
-
TAMNA STRANA CRNOGORSKE PRIVATIZACIJE: PIVARA TREBJESA: Prvo pa mućak
Vlada parlamentu predlaže usvajanje koncesionog ugovora za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu koji će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” u narednih 30 godina. Koliko nas može koštati ta milijarda nijesu računali
Nakon godina odlaganja, uz nebrojeno prekršenih procedura i obećanja, Vlada je u srijedu “prelomila”. Konačnu odluku o ustupanju aerodroma u Podgorici i Tivtu u trodecenijski zakup prepustiće – parlamentu.
Za odluku o prebacivanju odgovornosti pripremljen je i valjan alibi. Na zahtjev Ministarstva saobraćaja Uprava za državnu imovinu izvršila je novu procjenu vrijednosti stalne imovine preduzeća Aerodromi Crne Gore. Utvrđena je vrijednost od približno 265 miliona eura pa, u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, konačnu odluku o koncesiji ne može donijeti Vlada (samostalno može da odlučuje o imovini vrijednoj do 150 miliona), već se o njenom prijedlogu mora izjasniti Skupština. Na zna se kada će to biti.
Vlada će parlamentu predložiti usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da se južnokorejskom državnom kompanijom Incheon Airport Consortium potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda.
Prema kratkom predočenom objašnjenju, 100 miliona donijeće jednokratna naknada koju će Incheon uplatiti u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora. Dodatnih 300 miliona “direktnih finansijskih efekata za državu” predstavljaju najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma. Sve to će, po isteku koncesije, postati državno vlasništvo. Prihod varijabilne naknade po osnovu polugodišnjih uplata koncesionara, u visini od 35 odsto prihoda sa aerodroma u Podgorici i Tivtu donijeće, prema procjenama iz Vlade, još makar 600 miliona eura.
Prvo pitanje glasi: da li su predočene brojke i približno tačne? Na njega nemamo valjan odgovor.
Vlada još nije obznanila dokumenta na osnovu kojih je izvedena ova računica. Na njenoj internet stranici stoji (četvrtak prijepodne) obavještenje da će dokumenti: Predlog za davanje koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat sa Predlogom odluke koju parlament treba da usvoji i, najvažnije, Predlogom ugovora o koncesiji „biti objavljeni nakon tehničke redakcije“. Do tada možemo da analiziramo predočene brojke bez prvog konteksta.
Po tom osnovu, mogli bi problematizovati što je jednokratna naknada za zakup ostala na iznosu pretpostavljenom još 2018., kada je priča o koncesiji započela. Suprotno procjenama iz 2020. kada se, nakon iskazanog interesovanja na pretkvalifikacionom tenderu, procjenjivalo da će ponude porasti na 150-200 miliona (tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković). Od tada je vrijednost aerodroma više nego udvostručena, dok su očekivane investicije skoro učetvorostručene – sa „najmanje 80“ na 300 miliona.
Upitna je i računica po kojoj tih 300 miliona investicija koje će, mahom, biti realizovane u prvih 3-7 godina zakupa (koncesije) računamo kao imovinski prihod države po isteku ugovora. Zapitajmo se koliko danas vrijedi aerodromska (ili bilo koja druga) infrastruktura izgrađena prije 25 godina, i razumjećemo da za 30+ godina to ne mora biti baš reprezentativna imovina.
Najveću pažnju, ipak, zavrjeđuje tvrdnja da će država, na ime godišnje koncesione naknade dobijati više od trećine godišnjih prihoda sa aerodroma. To je makar dva puta više od uobičajenih naknada za slične aranžmane (pet do 15 odsto prihoda) dok, pride, znatno prevazilazi i očekivane/uobičajene aerodromske profitne marže (razlika između troškova i cijene usluga pruženih operaterima i putnicima) koje se, najčešće, procjenjuju na 10 do 25 odsto ukupnog prihoda.
Da li se ove brojke nalaze u predloženom koncesionom ugovoru? Ako je odgovor potvrdan, znači li to da će Incheon uložiti 400 miliona (jednokratna naknada + investicije) za pravo da 30 godina upravlja našim aerodromima bez zarade? Sigurno ne.
Možda računaju na intenzivan rast broja letova i putnika, što bi bila dobitna kombinacija za obije strane. Ali taj model ne zavisi samo od Incheona i Vlade. Ili planirani model poslovanja predviđa smanjenje troškova i rast cijena aerodromskih usluga? To bi njima donijelo profit, ali bi moglo imati negativne efekte po ovdašnju ekonomiju, po osnovu većih troškova za turiste koji planiraju dolazak u Crnu Goru i smanjenja broja aerodromskog osoblja.
U tom slučaju može se pokazati da će najavljeni prihod u državnoj kasi biti manji od onoga što bi privreda i građani mogli izgubiti na drugim stranama.
Treba razmotriti i model po kome Južna Koreja svjesno rizikuje da njena investicija ne bude direktno profitabilna, računajući da će to višestruko naplatiti kroz povoljnosti koje donosi trodecenijsko vođenje oba aerodroma „prve naredne članice EU“. Tu se, prije svega, misli na kontrolu lanaca snabdijevanja mnogobrojnih korejskih proizvođača. Zamislimo kako se Ćemovsko polje pretvara u logističku bazu Samsunga, LG-a, KIA-e, Hyundaia , POSCO-a… Pa zaračunajmo rizik da bi, u tom slučaju, broj letova niskobudžetnih kompanija za/iz Podgorice i Tivta mogao ostati u drugom planu.
Ili se zapitajmo: da li je Vlada napravila sličnu računicu, formirajući sliku o potencijalnim benefitima državne uprave nad aerodromima u Podgorici i Tivtu? Kakav je taj rezultat u odnosu na predočenu milijardu koncesionog prihoda?
Nemamo informaciju da su Spajić i ministarska ekipa uradili tako nešto. Treba li očekivati da bi računica mogla biti izvedena u parlamentu, tokom odlučivanja o ponuđenom koncesionom ugovoru? Naši sagovornici nijesu optimisti.
„Odluka Vlade da pokrene koncesiju za aerodrome više liči na pokušaj da se posljedice lošeg upravljanja riješe ustupanjem resursa, nego na promišljenu ekonomsku politiku. Suštinski problem crnogorskih Aerodroma nije održivost”, kaže za Monitor Miodrag Vujović (KOD). “Aerodromi već ostvaruju značajnu dobit, to su osmocifreni iznosi dobiti godišnje. Uz to preduzeće ima deponovana značajna sredstva, pa najavljenih 20 miliona godišnje od koncesije ne djeluje kao superioran argument. Tim prije što novac vremenom devalvira, a nemamo ponuđenu projekciju koja bi to imala u vidu”.
U sposobnost svog preduzeća da, i pod državnom upravom, provede modernizaciju i proširi kapacitete vjeruju i predstavnici sindikalnih organizacija zapošljenih na aerodromima u Podgorici i Tivtu. Tvrdnje potkrjepljuju podatkom da su prihodi Aerodroma CG u 2025. godini iznosili 56 miliona eura. “Nakon što su Aerodromi avio-kompanijama po Podsticajnoj šemi odobrili 13 miliona eura popusta na aerodromske usluge, neto prihod za 2025. godinu je 43 miliona. Neto profit je 13 miliona eura, što je rekordan iznos za kompaniju”, stoji u njihovom saopštenju kojim pozivaju parlament da ne usvoji Vladin prijedlog.
Zaista, šta biva sa podsticajnom šemom ako se Aerodromi predaju koncesionaru?
“Osim toga, Aerodromi Crne Gore u ljetnju sezonu ulaze sa nevjerovatnom 21 novom linijom…”, navodi se u sindikalnom obraćanju kojim se upozorava na rad tenderske komisije u postupku dodjele koncesije. Njihov rad je, tvrde, “nepovratno kompromitovao” legitimitet čitavog procesa. “Našu ozbiljnu zabrinutost potvrđuje činjenica da su ključne odluke unutar Komisije donošene uz direktno ignorisanje preporuka renomiranih međunarodnih konsultanata poput IFC-a (Svjetske banke)…”
O kriterijumima za donošenje Vladinog Prijedloga govori i Mila Kasalica. “Najkraći komentar Vlade odluke mogao bi biti ‘padoše spajkijanci, ali se na mufte snađoše’”, konstatuje sagovornica Monitora objašnjavajući kako se predloženom koncesijom plaća četvorogodišnji nerad i uhljebljavanja partija iz tekuće većine. “Imali smo milion modela da kao ozbiljni vlasnici (Vlada u ime crnogorskih poreskih obveznika) ovo privredno društvo sopstvenim snagama i upornim radom privedemo na grane održive konkurencije na regionalnom nivou”. Umjesto toga, kaže Kasalica, “poklonici 30. avgusta ne odustaju da uvijek zauzmu nerazvojni stav, suprotan interesima crnogorske ekonomije”.
I Vujović smatra da, “bez preciznih i obavezujućih ciljeva”, koncesija nije garancija razvoja. “Alternativa je jasna: dugoročna strategija, uključenje struke i predan rad bez partijskih uticaja. Dok se bježi od tog pristupa imaćemo rentijersku filozofiju na svim nivoima – od izdavanja garsonjera u privatnoj režiji do davanja u koncesiju ključnih državnih resursa. To su različita lica iste ekonomske misli, koja počiva na pretpostavci da je neko drugi više zainteresovan za našu dobrobit od nas samih.”
Jesu li, zaista, naši resursi – tuđa briga? To ćemo saznati u parlamentu kad pitanje budućnosti crnogorskih aerodrome dođe na dnevni red. Vladi se žuri, radi potpisivanja Ugovora i naplate koncesione naknade. Nakon toga, pojasnila je premijerova savjetnica za ekonomsku politiku Milena Milović, Crna Gora ima rok od godinu da obezbijedi sve preduslove i preda Inchonu aerodrome na upravljanje.
Dakle, Aerodromi još najmanje godinu ostaju ovakvi kakvi jesu. Da li je to dobra ili loša vijest za ovdašnje građane i privredu bićemo naknadno obaviješteni.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI:SLUČAJ KAP U SPISIMA: Đukanovićeve skrivene subvencije domaćem “investitoru”
Objavljeno prije
2 danana
10 Aprila, 2026
Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju. Ti sudovi odlučiće da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu i da li će to na kraju plaćati građani
O nekadašnjem crnogorskom industrijskom gigantu Kombinatu Aliminijuma Podgorica (KAP) je pisano puno. U maju 2023. je ugašeno i posljednjih 12 ćelija elektrolize. Većina je pogašena u decembru 2021. kada je Elektroprivreda (EPCG) odbila isporuke struje po dotadašnjoj cijeni od 44 eura za megavat sat jer je berzanska cijena premašila 200 eura. Od tada su EPCG i zadnji vlasnik KAP-a – Uniprom biznismena Veselina Pejovića na sudu zbog podnešenih tužbi (od 4.6 miliona) i kontratužbi (17.4 miliona) za nastalu štetu zbog raskida ugovora i neplaćanja. Pejović se žalio da ga nova vlast politički progoni.
Iza gašenja proizvodnje primarnog aluminijuma su ostale i druge razne tužbe i maratonski izviđaji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) oko aktiviranih garancija od preko 120 miliona eura koje je režim Mila Đukanovića dao kremaljskim tajkunima i obavještajcima. Među 14 imena protiv kojih je SDT pokrenuo izviđaj u proljeće 2021. nema šefa režima bez čijeg znanja i blagoslova se, kako se široko percipira u javnosti, ništa nije moglo raditi. Postupci tadašnjeg SDT-a kojim je rukovodio Milivoje Katnić (sada u pritvoru zbog pomaganju narko kartelu) odavno ne čude. I Katnić javno i šefovi narko kartela tajno u SKY komunikacijama su hvalili Vođu i sve činili da zadrži vlast.
Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva, po svemu neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju, čiji akteri su javnosti dobro poznati.
Naime, Montenegro Bonus DOO je 07.06.2024. pokrenuo regresnu tužbu protiv države – Vlade Crne Gore u vrijednosti od 981 hiljadu eura na ime garancije koju joj je Vlada Mila Đukanovića dala 11.07.2013. (br.08/56) i nekoliko puta kasnije ponovila u zaključcima. Radi se o pokriću troškova po “Ugovoru o poslovno–tehničkoj saradnji s Kombinatom aluminijuma ad u stečaju”. Vlada Crne Gore se tada saglasila da “ukoliko po osnovu Ugovora…nastane šteta ili na bilo koji drugi način dođe do smanjenja stečajne mase, štetu naknadi Montenegro Bonusu.” Vlada je time utvrdila način – osnov nastanka štete, tačnu vrstu štete (ona koja nastane zbog smanjenja stečajne mase) i svoju izrično imperativnu obavezu da MBonusu naknadi tu štetu. Odluku je potpisao Milo Đukanović.
Stečaj u KAP-u je otvoren 08.07.2013, svega tri dana prije jemstva Vlade dok je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji između KAP-a u stečaju i MN Bonusa potpisan naredni dan – 09.07.2013. Vlada je devet dana kasnije, 18.07.2013. u zaključcima dala saglasnost na predmetni ugovor. Interesantno je i da su sva akta Đukanovićeve Vlade i resora označeni stepenom tajnosti “interno”.
Đukanovićeva Vlada je 05.06.2014. (08-64/6) ponovila saglasnost da ako “po osnovu Ugovora…nastane šteta…ili dođe do smanjena stečajne mase” ona će to nadokaditi MN Bonusu. Pet dana nakon toga dolazi do “privatizacije KAP-a” (iako je Uniprom Pejovića bio u procesu kupovine KAP-a još od sredine 2013.). Stečajni upravnik KAP-a je bez čekanja dao na vještačenje dokumentaciju Institutu računovođa i revizora Crne Gore. Ovaj Institut je utvrdio da MN Bonus “na ime smanjenja stečajne mase KAP-a po osnovu organizovanja proizvodnje od 18.07.2013. do 18.07. 2014.” (kako je premijer Đukanović “prorokovao”) dužan da plati KAP-u 3.345 miliona. Kasnijim ugovorom između KAP-a u stečaju i MN Bonusa od 30.12.2014. strane su se saglasile da je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji okončan 18.07.2014. U članu 3 stoji da MN Bonus prihvata obavezu da KAP-u plati 3.345 miliona.
Da se radilo o simuliranom potraživanju i indirektnoj subvenciji privatnom preduzeću Uniprom i Veselinu Pejoviću od strane Đukanovića i Vlade se može naslutiti preko tužbe (P 215/15) koju je KAP pokrenuo u Privrednom sudu za prvi nepuni milion. Vlada zaključkom br. 08-25 od 18.02.2016. “predviđa da se tuženom od prodaje stečajne mase KAP-a uplati 969.762 eura” a tužilac (KAP) podneskom Privrednom sudu 26.02.2016. smanjuje tužbeni zahtjev sa 3.345 miliona na nepunih 967 hiljada. Tužba za ostalih 2.375 miliona je povučena (ali se tužilac nije odrekao potraživanja). Privredni sud je 25.03.2016. okončao postupak i obavezao MN Bonus da plati novac u roku od osam dana.
Interesantno, stranke se nisu nagodile mimo suda (i pored ugovora od 30.12.2014.) niti su, što je zakonomjernije, zaključile sudsko poravnanje. Tako ispada da je Pejović dobio novac, ne direktno od Đukanovićeve Vlade, već preko MN Bonusa u državnom vlasništvu i to putem simulirane presude Privrednog suda kako i ističe sadašnji pravni zastupnik MN Bonusa u svojim podnescima. Time ispada da se otklanja sva potencijalna odgovornost Đukanovića i da je aranžmanu data oblanda sudske pravosnažnosti.
Međutim, čudesima nije kraj. Iako je presuda donešena marta 2016. godine, Pejović ne aktivira presudu punih pet godina. Tek nakon promjene vlasti i dolaska prve post-DPS Vlade sa kojim KAP pokreće naplatu potraživanja od MN Bonusa u martu 2021. Javni izvršitelj donosi rješenje o izvršenju na sumu uvećanu za zatezne kamate i ostale troškoce – cirka 978 hiljada eura. Novac je naplaćen 19.05.2021. Štaviše, iako je prošlo pet godina, Pejović opet pokreće novu tužbu za preostalih 2.375 miliona iako je zahtjev za tu sumu povukao u februaru 2016 na ročištu u Privrednom sudu. Traži i plaćanje kamate od 30.12.2014. Ukupna sumu, koja se potražuje od MN Bonusa iznosi 5.22 miliona eura zaključno sa 31.03. 2026.
Zastupnik tužioca je advokatica Snežana Jović, osoba bliska bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću. Oboje su uhapšeni u akciji SDT-a 09.05.2022. zajedno sa još 11 lica pod optužbama za članstvo u kriminalnoj organizaciji i zloupotrebe u stečajnim postupcima u kojima je bila advokat. U pritvoru je provela 15 mjeseci dok postupak i dalje traje. Na teret joj se stavlja da je u stečajnim postupcima “fiktivnim uslugama, procjenama i inventarisanjem uvećavala troškove stečajnog postupka, kao i da na osnovu fiktivno pruženih i nedokumentovanih usluga pravne pomoći primala sredstva sa računa stečajnog dužnika, a u svoju i u korist kriminalne organizacije”. U krivičnoj prijavi od 08.02.2026. SDT-u od strane Stevana Đukića, jednog od osnivača Nivel Investa koji je uveden u stečaj navodi se, da je po njegovim saznanjima, za usluge fingirane prodaje i izazivanje lažnog stečaja Blažo Jovanić dobio od njegovog bivšeg poslovnog partnera na poklon stan na magistrali u Budvi (PD209). Navodno se formalno vodi na advokaticu Jović. SDT je po nedavnim saznanjima Monitora formirao predmet po prijavi.
U tužbi protiv MN Bonusa Jovićka se poziva na “sticanje bez osnova” čl. 217 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Kad je “neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu drugog lica, a taj prijelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati” ili “nadoknadi vrijednost postignutih koristi”. Time se pretendira primjena roka zastare na 10 godina za potraživanja za koja ne postoji pravni osnov čime se izbjegava primjena zastarjelosti. Međutim, MN Bonus i pravni zastupnik advokat Vladan Bojić u svom odgovoru navodi da jasno postoji pravni osnov i da je to ugovor između KAP-a i tuženog, koji je zajedno sa zaključcima Vlade jedini pravni osnov. Po istom osnovu je u proljeće 2021. naplaćeno 978 hiljada eura. Stoga se u ovom slučaju mora primijeniti čl. 383 ZOO koji kaže da “međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora u privredi… zastarijevaju za tri godine”.
Čak i da se uzme priznanje MN Bonusa na ročištu od 26.12.2016. ono se odnosi samo na priznanje cirka 970 hiljada. Sve i da je MN Bonus priznao i ostatak od 2.375 miliona zastara je nastupila 27.03.2019. Kada bi nekim slučajem uspjela tužba i KAP dobio traženih 5.22 miliona, onda bi MN Bonus opet mogao pokrenuti regresnu tužbu protiv Vlade a taj novac se prevalio na građane Crne Gore.
U regresnoj tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici predstavnik Vlade i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore su osporili tužbu uz tvrdnje tuženog da su odluke Đukanovićeve Vlade nezakonite a time i neobavezujuće ,iako su proizvele konkretne pravne posledice i realno pravno prijete da izazovu nove. MN Bonus je ukazao da je teret dokazivanja na Vladi i da mora tražiti i ostvariti poništenje ili utvrditi ništavost garancija Vlade pravnosnažnom odlukom u odgovarajućem sudskom postupku. U dopisu SDT-u od strane Osnovnog suda i punomoćnika MN Bonusa traženo je prije pola godine da tužilaštvo pribavi sve navedene spise kako bi se utvrdile krivično-pravne realnosti i da se vidi da li sudija Ivana Žujović može zaključiti glavni pretres prije donošenja presude za naplatu nepunog miliona od Vlade. Iz dopisa prošlog mjeseca koji je potpisao specijalni tužilac Zoran Vukčević navedeno je da u spornim garancijama i vratolomijama “nema elemenata krivičnog djela”, tj. odgovornosti Mila Đukanovića – po ko zna koji put.
Na potezu su sada Osnovni i Privredni sud koji trebaju odlučiti da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu (i na kraju opet prema Vladi) i da li će to na kraju plaćati građani.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NOVI LETOVI, STARI AERODROMI: Low cost turizam
Objavljeno prije
1 sedmicana
3 Aprila, 2026
Tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. No, otvaranje baze Viz Aira potvrdilo je ono što smo znali – da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da ne mogu da prime još novih linija. Adekvatnu strategiju čekamo skoro deceniju
Vlada je na predlog Ministarstva turizma utvrdila Plan pripreme ljetnje turističke sezone za ovu godinu. U aprilu, tik pred sezonu, od koje živimo, a koja traje od 1. maja do kraja avgusta, a možda i duže.
U Planu su definisane mjere koje treba preduzeti prije i tokom sezone, kao i strategije rada nadležnih organa, državnih firmi, turističkih organizacija. Da nam strategija treba govori i činjenica da Crna Gora već dvije godine bilježi pad broja noćenja – prošle godine registrovano je 15,36 miliona noćenja turista u svim vidovima smještaja, što je za 230 hiljada manje nego u 2024. godini, a za milion manje nego 2023.godine. Zbog napada SAD i Izraela na Iran očekuje se neizvjesna sezona uz rast cijena goriva, avio karata i opštu inflaciju.
Pripreme su počele dobrom viješću – tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. Ova mađarska niskobudžetna avio kompanija otvorila je u Podgorici svoju bazu, a ukupno proširenje kapaciteta procjenjuje se na oko milion dodatnih sjedišta tokom ove godine, što predstavlja jedno od najvećih pojedinačnih povećanja ponude u istoriji crnogorskog avio-saobraćaja.
I domaći avio-prevoznik ToMontenegro najavljuje da će do kraja maja zakupiti avion sa više od 110 sjedišta, a planira i kupovinu još jednog aviona do kraja septembra.
Loša vijest je da je otvaranje baze Viz Aira potvrdilo da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da se na širenju i unapređenju infrastrukture što prije mora poraditi, jer ne mogu da prime još novih linija.
Otvaranje baze je prekretnica u poslovanju crnogorskih aerodroma nakon dvije godine pregovora i nakon 20 godina stagnacije u razvoju aerodromske infrastrukture, izjavio je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore(ACG) Roko Tolić.
,,Ljudi su oduševljeni. Napokon se osjećaju da je ovo otvorena zemlja, da imaju mogućnosti za putovanje. Ali da mi ne bismo se zaustavili na ovome što je sada postignuto, onda zaista je bio naš apel da prekinemo ovaj status quo i da Vlada Crne Gore racionalno, argumentirano, logično i s objašnjenjem prema svima donese tu najkonkretniju odluku u kojoj bi trebalo biti jasno determinirano u kojim rokovima se aerodromska infrastruktura može adaptirati na način da primi sav taj promet kojeg priželjkujemo”, apelovao je Tolić.
Iz Vlade sem obećanja, odluke nema. Tender za davanje crnogorskih aerodroma raspisan je 2019. godine. Još uvijek nije donijeta odluka, iako je prošle godine kao prvorangirana izabrana južnokorejska firma Incheon International Airport Corporation (IIAC).
Ministar pomorstva, koji rukovodi i radom Ministarstva saobraćaja Filip Radulović je naglasio da postupak za ACG traje već osam godina i da još nije završen, što šalje lošu poruku investitorima da je Crna Gora spora i neozbiljna. I direktor aerodroma Tolić je više puta upozorio da se proces odluke o koncesiji odužio, zbog čega je i njihovo poslovanje otežano. Naglasio je da se tokom upravljanja dubrovačkim aerodromom, protivio tamošnjoj koncesiji i odbio taj proces, ali da se u slučaju Crne Gore mora gledati državni interes. Sidnikalci i radnici aerodroma su jedinstveni u protivljenju odluci o davanju ACG pod koncesiju – ističu da im je prošla godina bila rekordna, da imaju kapacitet za ozbiljne rezultate i razvoj pa nije jasno zašto se dva aerodroma daju pod koncesiju.
I dok su Vlade u Crnoj Gori gubile godine, nakon koncesione saradnje u aerodrom Majka Tereza uloženo je 140 miliona eura, nakon čega je vazdušna luka u Tirani postala broj jedan u regionu po broju putnika. Da se ulaganje u aerodrome isplati pokazuju podaci koji govore da su 2020. godine aerodromi u Crnoj Gori, zračne luke u Tirani i Dubrovniku bile na istom nivou, da bi 2024. naši aerodromi i aerodrom u Dubrovniku, ostali na nivou od blizu tri miliona putnika, dok je u Tirani opsluženo preko 10 miliona putnika.
Aerodromi Crne Gore su protekle godine imali rekordnu sezonu i preko njih je prešlo tri miliona putnika, zbog očekivanja većeg broja putnika tokom ove sezone najavili su uvođenje treće smjene na aerodromima.
Treća smjena je, krajem marta, uvedena i na gradilištu bulevara Tivat-Jaz u cilju ubrzanja radova prije početka turističke sezone. Radovi na ovoj važnoj primorskoj saobraćajnici, koja je direktno vezana za Aerodrom u Tivtu, počeli su u avgustu 2023. godine, i prethodne dvije godine su zagorčali ljetovanje turistima i život mještanima tog područja. Najvljeno je da će radovi biti završeni sredinom januara ove godine, ali nijesu. A i pored treće smjene, prognoze da saobraćajnica biti potpuno spremna za sezonu su neizvjesne. Uprava za saobraćaj je početkom godine kineskom konzorcijumu Shandong Foreign Economic and Technical Cooperation i Shandong Liuqiao Group odobrila produženje radova na bulevaru i novom cjevovodu Regionalnog vodovoda – do 31. maja ove godine.
U pomenutom Planu pripreme ljetnje turističke sezone se ne potvrđuje da će ova saobraćajnica biti spremna za ovu sezonu. Ono što se i Planom zna je da će Podgorica i ovu sezonu, treću po redu, dočekati sa problemom nezavršenih radova na 700 metara dugom dijelu bulevara Danilovgrad – Podgorica kroz Gornju Goricu, odnosno dionicu Cetinjski semafori – Komanski most. Po podacima Uprave za saobraćaj, ovaj projekat još uvijek koče mještani koji traže izgradnju kružnog toka i priključnih puteva, ali i neriješeni imovinsko-pravni odnosi.
Svakako da je bolje imati nekakav plan, nego nikakav, ali relevantnost ovoga koji je uradilo Ministarstvo turizma kojim rukovodi ministarka Simonide Kordić je upitna. Naime, i pored urgencija, informacije za potrebe izrade plana pripreme ljetnje turističke sezone nijesu dostavile: Budva, Petnjica, Andrijevica, Gusinje i Bijelo Polje.
Budva je sa pet miliona noćenja, protekle dvije godine, ostvarila trećinu ukupnih noćenja turista u Crnoj Gori. Metropola crnogorskog turizma ostvaruje više noćenja nego svi ostali crnogorski primorski gradovi zajedno, pa je raditi plan pripreme turističke sezone bez informacija iz Budve neozbiljno.
Inače, Budva je i u regionalnim okvirima potvrdila status masovne turističke destinacije, pa je po broju noćenja stranih turista iza sebe ostavila Dubrovnik, Beograd, Split… No to je samo početak, još se čeka završetak solitera-hotela tik uz budvansku obalu koji će nezavršeni dočekati turiste i ove sezone.
U planu se ističu i rizici, pa je jedan od njih da je Crna Gora osim velikih ljetnjih gužvi, često na meti kritika turista zbog neintegrisane ponude i sve izraženijeg nesklada cijena i kvaliteta usluga. ,,Formiranje cijena mora pratiti kvalitet usluge i ukupne turističke ponude, kako bi se zadržala konkurentnost destinacije”, ističe Ministarstvo u planu.
Najveći, ne samo turistički rizik, rat na Bliskom istoku, kako se navodi u planu, može da predstavlja: ,,priliku i turiste sve više usmjerava ka Evropi, pa država treba da radi na promociji i marketingu prema zemljama koje imaju direktne avio-linije, uz koordinisane aktivnosti, digitalne kampanje i saradnju sa avio-prevoznicima”.
U jeku priprema za sezonu u susjednoj takođe turističkoj Hrvatskoj, Zoran Meter geopolitički analitičar upozorava: ,,Zbog oluje nad Europom ne možemo ni mi u Hrvatskoj imati iluzija. Rasprodali smo ili uništili stratešku proizvodnju, devastirali poljoprivredu, a od turizma, koji nam je sada primarni izvor prihoda – moglo bi biti vrlo malo koristi ako cijene u EU odlete u nebo. Jer mudraci u Bruxellesu već najavljuju stezanje remena, što treba uključivati i manje i sporije vožnje automobilima, manje korištenje zrakoplova – što neposredno utječe na turistički sektor”.
Svaka sličnost je očigledna.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

AERODROMI IDU U KONCESIJU: Let u nepoznato
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI:SLUČAJ KAP U SPISIMA: Đukanovićeve skrivene subvencije domaćem “investitoru”
OTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceAFERA KAMENOLOM: Nepodnošljiva lakoća prvih miliona
-
Izdvojeno3 sedmiceSLUČAJ ZORANA BRAUNOVIĆA, BIVŠEG NAČELNIKA KOLAŠINSKE POLICIJE: Nepodobni profesionalac
-
DRUŠTVO1 sedmicaMITROPOLIJA NA TANKOM LEDU PRED SABOR SPC: Joanikije neće servilnost Vučiću
-
SVIJET4 sedmiceNAKON IRANSKIH VATRI: Nove mape moći
-
Izdvojeno4 sedmiceRAT I PRIMIRJE U UKRAJINI: Novi imidž slabog Putina loš je znak za Balkan
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ SLOVINIĆ PRED SDT: Ima li u (ne)postupanju opštine krivične odgovornosti
-
Izdvojeno3 sedmiceAFERE I ZATAŠKAVANJE U SPC-u: Vučić, Porfirije i kineske rakete
-
SVIJET3 sedmiceEU IZMEĐU UKRAJINE I MAĐARSKE: Predstava koja može donijeti veliki uspjeh Zelenskom i Orbanu
