Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TAMNA STRANA CRNOGORSKE PRIVATIZACIJE: PIVARA TREBJESA: Prvo pa mućak

Objavljeno prije

na

Potpisivanju kupoprodajnog ugovora, u jesen 1997, prethodila je obmana Skupštine akcionara Trebjese. Ni dobijeni novac nije uložen u modernizaciju pruge Nikšić-Podgorica kao što je obećano, već je potrošen na finansiranje izborne pobjede koalicije koju je predvodio Milo Đukanović

 

Ekološki incident u Pivari Trebjesa koji se dogodio minule subote za kratko je poznatu kompaniju vratio na naslovne strane portala i udarne vijesti crne hronike.

Ispostavilo se da je u jednom od postrojenja došlo do curenja amonijaka (otrovan gas neprijatnog mirisa, bez boje). Intervencijom vatrogasaca spriječen je ozbiljniji incident, dok je bez zvanične potvrde ostala vijest o radnicima koji su sa simptomima blažeg trovanja primljeni u Opštu bolnicu. Kao da nikome nije bilo u interesu da se ozbiljnije pozabavi uzrocima i (mogućim) posljedicama havarije.

Stvari su vraćene „na fabričko podešavanje“. O Trebjesi se govori i piše rijetko, kad organizuju kakvu nagradnu igru za potrošače ili proslavljaju okruglu godišnjicu postojanja.

Nacionalizovana i iz temelja obnovljena poslije Drugog svjetskog rata (Austrijanci su je zapalili 1918. a Njemci opljačkali ‘45.), Fabrika piva i sokova Trebjesa  privatizovana je 1997. Prodaja je obavljena u nevrijeme i na brzinu, tako da je cijena od 25 miliona maraka (manje od 13 miliona eura) za fabriku i tržišnu marku Nikšićko pivo bila minimalna. Dokazuju to i poređenja. Tadašnji kupac, belgijski Interbrew je, koju godinu kasnije, pivaru u Apatinu – dakle na istom tržištu – platio pet puta više (kada se poredi postignuta cijena po hektolitru instaliranih kapaciteta).

Potpisivanju kupoprodajnog ugovora prethodila je obmana Skupštine akcionara Trebjese. Predstavnici državnog kapitala, kako bi obezbijedili potrebnu većinu, falsifikovali su izvode iz kupoprodajnog ugovora.  Uspjelo im je. Na kraju, novac dobijen ovom privatizacijom nije uložen u modernizaciju pruge Nikšić -Podgorica kao što je tada obećano, već je potrošen na kupovinu socijalnog mira i finansiranje izborne pobjede koalicije koju je, nakon raspada DPS-a, predvodio Milo Đukanović.

Postupak privatizacije Trebjese započet je međunarodnim tenderom, prvim te vrste u Crnoj Gori. Najbolju ponudu dali su Belgijanci. Međutim, da bi uslovni Ugovor o prodaji 60,84 odsto akcija Trebjese postao punovažan, morao je biti prihvaćen na Skupštini akcionara.

Postojalo je nekoliko razloga zbog kojih su kupci i prodavci insistirali na tome da Skupština prihvati njihov Ugovor.  Između ostalog, trebalo je: da se akcionari Trebjese odreknu prava preče kupovine; Da se Upravni odbor proširi na sedam članova, od čega bi četiri predlagao novi vlasnik; Da se novom vlasniku omogući da prostom većinom može donijeti odluku o povećanju akcijskog kapitala (dokapitalizaciji).

Potpisani Ugovor tretiran je kao poslovna tajna. Zato je Nikšićanima pred izjašnjavanje dostavljena samo Informacija o njegovim odredbama koje regulišu pitanja zapošljenih. Radnici Trebjese prihvatili su predočeno, ne sumnjajući u vjerodostojnost informacija iza kojih su, makar na papiru, stajali direktor Zavoda za zapošljavanje Dragan Bulatović, Fonda PIO Mihailo Banjević i Fonda za razvoj Crne Gore Božo Mihailović.

Ubrzo se pokazalo da predočena Informacija  nije bila istinita. Prvo je palo obećanje o prosječnoj plati od najmanje 600 maraka. Devet mjeseci nakon potpisivanja privatizacionog ugovora, radnici Pivare organizovali su protest zbog plate koja je, po zvaničnom kursu, iznosila nepunih 400 maraka (prema realnom, crnom, kursu bila je još manja). Sindikat Trebjese zatražio je pomoć od državnih Fondova, radi zaštite svojih, vjerovali su, Ugovorom garantovanih prava. Umjesto očekivane pomoći stiglo je obavještenje da je iznos njihove plate garantovan u prošlogodišnjem dinarskom iznosu, dok je ranije pominjanih 600 maraka „rezultat nesporazuma“. Pri tome su zastupnici Fondova konstatovali „da oni samo mogu da izraze žaljenje zbog nastale situacije“.

Božo Mihailović, direktor Fonda za razvoj, pokušao je da objasni nesporazum: „Ne treba zaboraviti da u našoj zemlji, nažalost, ima više vrsta deviznih kurseva (zvanični, ulični, šticovani) i da su nesporazumi sindikata i poslodavaca, po svemu sudeći, tim izazvani…“, rekao je on za Monitor.

Svoju verziju događaja uskoro je ponudio i Veselin Vukotić. Nekadašni predsjednik Savjeta za privatizaciju a sada suvlasnik UDG, objašnjavao je u razgovoru za Vreme (gdje je najavljen kao „ključni čovek crnogorske privatizacije“) kako je „što se Trebjese tiče, do nesporazuma došlo zbog obećanja datih radnicima, i to obećanjima koje nisu dali stranci nego naši ljudi, da bi radnike pridobili za privatizaciju. Riječ je o prvim koracima i neiskustvu, a stvari u Trebjesi su došle na svoje mjesto“.

Ispostavilo se da je pitanje radničkih zarada u kupoprodajnom Ugovoru obuhvaćeno jednom jedinom rečenicom. Kupac se, obavezao da će „preduzeće do kraja 2018. godine uvesti stimulativni model nagrađivanja za zapošljene i obezbijediti da plate neće biti smanjene“.Da li su?

Potpisivanje kupoprodajnog ugovora obavljeno je u periodu između dva kruga predsjedničkih izbora. Nekome se, možda, učinilo da je 25 miliona maraka dobijenih za većinski paket akcija Trebjese, uz obavezu da se u Pivaru uloži još 16 miliona, premalo da bi se dobili neophodni glasovi Nikšićana. Zato je u priču pridodato još nekoliko sitnica nalik na najmanju prosječnu platu od 600 maraka. Uglavnom, aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović pobijedio je protivkandidata Momira Bulatovića u drugom krugu predsjedničkih izbora i u Nikšiću, gdje je petnaest dana ranije pretrpio prilično ubjedljiv poraz.

U avgustu 1998. postalo je jasno da su još neka od navodno ugovorenih obećanja dovedena u pitanje.

U Informaciji koja je predočena akcionarima pisalo je da se Ugovorom obezbjeđuje „da se zapošljenima na ime specijalne dividende isplati milion maraka“. Pokazalo se da je, u stvarnosti, predviđeni iznos upola manji – 500.000 maraka.

Jednako, čulo se kako će novi kupac svake godine „dio dobiti u minimalnom iznosu od 250.000 maraka izdvajati za stambeni fond, a stambeni krediti će se dobijati pod povoljnijim uslovima nego u banci kod koje je Pivara komintent“.  Ispostavilo se da je pomenuti iznos tačan, ali je Interbrew bio obavezan da novac u stambeni fond izdvaja samo tri godine.

Potom je, početkom maja 2000., u Pivari počeo generalni štrajk – prvi u njenoj (tada) gotovo stogodišnjoj istoriji. Prethodno, zapošljeni nijesu prihvatili ponudu rukovodstva da  najniža plata u fabrici bude 300 a prosječna 500 maraka (tada je njemačka marka već bila zvanična valuta u Crnoj Gori).

Argumentujući svoje zahtjeve pivarci su podsjetili da je pred privatizaciju prosječna plata u Trebjesi iznosila 628 maraka. Za 620 radnika. U vrijeme štrajka bilo ih je upola manje, dok su i plate višestruko smanjenje (startna plata KV radnika uoči štrajka iznosila je 170 maraka).

Štrajku su se uskoro pridužili i bivši radnici Trebjese, samostalni prevoznici koje je nova uprava, sredinom 1999., bukvalno istjerala iz preduzeća. Radnici u voznom parku dobili su 9. jula 1999. jedinstvenu ponudu. Uprava im je ponudili da otkupe vozila Trebjese koja duže, ili će im 1. januara 2001. biti uručen otkaz: „Ovo nije predlog otvoren za diskusiju, već konačna i krajnja ponuda za svakog od vas. Poslije ove, više neće biti ponuda!“, saopšteno im je u pisanoj formi.

Na taj način iz Pivare je otišlo više od 150 zapošljenih, koji su stavljeni pred izbor ili će otići na dvogodišnji prinudni odmor a potom dobiti otkaz, ili će prodati radno mjesto. Uz uslov da istovremeno prodaju i polovinu svojih dionica Pivare po cijeni koju odredi uprava. Tako je cijena akcija sa nekadašnjih 100 (nominalna vrijednost) pala na 85 a onda i na manje od 20 maraka u vrijem štrajka.

Konačno, Sporan je bio i zaštitni znak (trade mark) Nikšićkog piva – jednog od pet svjetski priznatih tipova ovog pića, koji svjedoče da je u pitanju „vrhunski proizvod proizveden po specifičnoj recepturi i vlastitoj tehnologiji“. Stručnjaci su svojevremeno procjenjivali da je samo ime ovog piva „teško“ 6-8 miliona. Ali je tadašnji generalni direktor Pivare Belgijanac Patris Dirik ocijenio kako je „Nikšićko pivo marka lokalnog karaktera“.

Naredne 2001. godine,  tokom novog štrajka u pivari, na Dirikov rad osvrnuo se Milosav Madžo Knežević, nekadašnji generalni direktor Pivare i tadašnji predsjednik Udruženja radnika i penzionera Trebjese: „Patris Dirik ugrožava sva prava manjinskih akcionara, a prvenstveno prava radnika koje otpušta, kojima smanjuje plate i prema kojima se ponaša kako hoće“.

Iz Pivare su odgovorili: „Mi smo sada radnicima dali sve što smo mogli. Sve što je nakon ovoga ostalo da se uradi jeste da im se predaju ključevi od Pivare, a to je izgleda ono što želi ne samo štrajkački odbor već i manjinski akcionari“. Štrajk je okončan nakon tri nedjelje, sporazumom koji su garantovali predsjednik SO Nikšić Milorad Drljević, predsjednik SSS CG Danilo Popović i ministar poljoprivrede Milutin Simović.

Nezadovoljstvo će tinjati sve dok se  adekvatno ne riješi pitanje kako da manjinski akcionari ostvare dva osnovna prava – pravo na upravljanje preduzećem i pravo na dio dobiti (dividendu), pisao je Monitor sredinom maja 2001.

O tome koliko se toga suštinski promijenilo u minulih 20-ak godina svjedoči vijest da se Udruženje radnika i penzionera nikšićke Trebjese krajem prošle godine obratilo Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, nakon bezuspješnih pokušaja da putem domaćih sudova ostvare prava u ovoj kompaniji. Udruženje, pisao je Dan, od Međunarodog suda zahtjeva preispitivanje privatizacije Trebjese, kao i svih sudskih odluka koje su donosili crnogorski sudovi u sporovima koji su pokretani protiv nikšićke kompanije i njenih vlasnika.

U Trebjesi je, prema podacima s početka prošle godine, u stalnom radnom odnosu bilo manje od 200 radnika, dok je još pedesetak angažovano „po potrebi“, uz ugovore na određeno vrijeme. Prosječna plata je, kažu, 850 eura.

Matematika, dakle, pokazuje da je platni fond za stalno zapošljene radnike Trebjese bio veći pred privatizaciju, u oktobru 1997, nego 21 godinu kasnije. Uračunamo li i dvodecenijsku inflaciju, shvatićemo da je bio mnogo veći. Koga je još za to briga?

 

Ruka ruci

Nakon privatizacije, Trebjesa je u nekoliko navrata mijenjala vlasnika. Prvo je, u septembru 2004. došlo do spajanja Interbrew sa brazilskom kompanijom AmBev, čime je stvoren najveći proizvođač piva na svijetu (držali su 14 posto globalnog tržišta piva) InBev.

Pet godina kasnije InBev je prodao paket od osam pivara u južnoj i istočnoj Evropi investicionom fondu CVC Kapital Partners. Njegova filijala Starbev, prodala je 2012. nikšićku Pivaru u istom paketu američko-kanadskoj kompaniji Molson Coors za 2,62 milijarde eura.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

DRUŠTVO

Izbor čelnika suda i tužilaštva: Pravda čeka na dogovor partija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet raspisao je novi konkurs za vrhovnog državnog tužioca dok Skupština bira nove članove tog tijela, u Vrhovnom sudu nijesu uspjeli da izaberu kandidata za predsjednika

 

Pravedno sudstvo i nezavisno tužilaštvo. Riječ je o osnovnoj potrebi funkcionisanja podjele vlasti – da bi sudska vlast ispunila svoju kontrolnu ulogu sudije i tužioci moraju savjesno i objektivno obavljati svoj posao. Pravedno sudstvo i nezavisno tužilaštvo potreba je i obaveza na koju nas, takođe, svake godine kroz izvještaje o napretku upozorava Evropska komisija.

Ne stiče se utisak posljednjih dana da su ove maksime cilj vladajuće većine, ali ni čelnika u Sudskom savjetu i Tužilačkom savjetu – tijela koja upravljaju sudstvom i tužilaštvom. Dok se vladajuća većina bori svim sredstvima da kontroliše pravosuđe, u sudovima i tužilaštvima nije vidljiva želja za promjenama. Tužilački savjet ponovo je raspisao oglas za vrhovnog državnog tužioca, iako se u Skupštini Crne Gore biraju novi članovi tog tijela.

Skupština je usvojila izmjene Zakona o državnom tužilaštvu kojim ranije prestaje mandat ovom tijelu, a biraju se novi članovi iz reda uglednih pravnika i predstavnika Ministarstva pravde. Tužilačkim savjetom rukovodi vršilac dužnosti predsjednika Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) Dražen Burić, koji je izabran na tu funkciju nakon što se penzionisao Ivica Stanković.

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović kazao je da Tužilački savjet „silom na sramotu“ pokušava da izabere novog vrhovnog državnog tužioca, iako je u tehničkom mandatu. On tvrdi da u Tužilačkom savjetu postoje ljudi od kojih očekuje da doprinesu transformaciji tužilačke organizacije, kao i oni koji nijesu daleko od procesuiranja.

„Uopšte ne mislim da je to veliki broj tužilaca, ali neki ljudi koji pokušavaju da povlače poteze, upravo imaju za cilj da derogiraju i zakon i Tužilački savjet, to su isti ti ljudi koji nijesu mogli da isporuče rezultate 30 godina“, kazao je Abazović.

Abazović tvrdi da je upoznao mnogo „dobrih i časnih ljudi i profesionalaca“ od kojih očekuje da doprinesu transformaciji i tužilačke organizacije i Crne Gore u ostvarivanju vladavine prava.

„Ako naredni vrhovni državni tužilac Crne Gore bude čovjek koji je dostojanstven, profesionalan i ako bude imao minimalnu želju da radi na pravičan način, mi ćemo isporučiti rezultate“, poručio je Abazović.

U Tužilačkom savjetu ocijenili su da izjava potpredsjednika Vlade predstavlja krajnje neprimjeren pokušaj političkog uticaja na njihov i rad državno-tužilačke organizacije. Tvrde da izjave Abazovića obiluju pogrešnim interpretacijama i kvalifikacijama kojima se narušavaju neki od temeljnih ustavnih principa u pogledu statusa i rada tih institucija.

,,Upornim davanjem javnih ’naloga’ za postupanje Tužilačkom savjetu, predstavnik izvršne vlasti samo potvrđuje naše tvrdnje da je cilj izmjene Zakona o državnom tužilaštvu bio realizacija ideje da se državno tužilaštvo stavi pod političku kontrolu”, saopštili su iz Tužilačkog savjeta.

Oni su pojasnili da je Zakonom o državnom tužilaštvu propisano da im prestaje mandat tek kada Skupština izabere nove članove Tužilačkog savjeta. Zbog toga tvrde da ne može biti riječ o tehničkom mandatu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ  ODUZIMANJA DJECE, JAVNOST I INSTITUCIJE: Kad sistem zakaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni događaj tokom kog su dvoje mlađih maloljetnika, prilikom hapšenja oca, pred njihovim očima, u prisustvu nadređenih službenika iz državnih institucija, predati majci, kao drugom zakonskom staratelju, ogolio je mnoge nepravilnosti i greške u sistemu zaštite prava i dobrobiti djece u Crnoj Gori

 

Nedavni događaj tokom kog su dvoje mlađih maloljetnika, prilikom hapšenja oca B.T. pred njihovim očima, u prisustvu nadređenih službenika iz državnih institucija, predati majci, kao drugom zakonskom staratelju, ogolio je mnoge nepravilnosti u radu sistema zaštite prava i dobrobiti djece u Crnoj Gori.

Društvenim mrežama prethodnih par dana kružio je uznemirujući video snimak koji je zabilježio kako se, naočigled desetine ljudi, uglavnom državnih službenika i komšija, odvija prava porodična drama. Djeca, dječak i djevojčica, gledala su hapšenje oca, vrištala, plakala, i odbijala da, na insistiranje radnika Centra za socijalni rad (CSR) i Uprave policije (UP), pođu sa majkom. Djevojčica je, kako se zaključuje na osnovu snimka, pobjegla u kuću kod susjeda, dok je dječak, uguran u automobil, zapomagao da ga ne odvajaju od oca. ,,Snimaj ovo, snimaj ovo”, čuje se na videu. Sve je ovjekovječio neko od prisutnih komšija. I kasnije, neovlašćen snimak podijelio sa masama na internetu. Postao je viralan i obišao je region. Prekršeno je i pravo na privatnost.

Uslijedila je, očekivano, salva komentara, optužbi na račun roditelja, pa i uvreda. Raspredalo se i nagađalo gotovo isključivo o uzroku razvoda, o razlogu hapšenja B.T, o majčinstvu i ljubavnom životu njegove bivše supruge, o tome ko je od njih odgovorniji za čitavu situaciju… Na kritiku javnosti, doduše neuporedivo blažu, naišla je i radnica Centra za socijalni rad, takođe jedna od akterki na snimku, koja je pokušavala da, uz pomoć policajaca, djecu odvede sa majkom.

Rijetko je ko ukazao na tragičnost posljedica radnji svih odraslih učesnika u ovom događaju, a potom i onih koji su komentarisali i dalje dijelili snimak.

Grupa građana otišla je i korak dalje, pa je putem dogovora preko Fejsbuka organizovala protest ispred zgrade Opštine Podgorica, sa sve transparentima koji otkrivaju imena djece, i sakupila novac za kauciju za B.T. Ne znajući pri tom, sa sigurnošću, ni zbog čega je uhapšen. Nagađalo se da je razlog za to jer je nezakonito brao drva na sjeveru Crne Gore.

Kako su reagovale institucije?

Iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja osudili su kršenje prava na privatnost djece. To je pravo, inače, zagarantovano kako zakonima države Crne Gore, tako i UN Konvencijom o pravima djeteta, čija je potpisnica i naša država. Vladin resor kojim rukovodi ministar Milojko Spajić izvijestio je javnost da je, u okviru svojih nadležnosti preduzeo sve raspoložive mjere kako bi se utvrdila odgovornost svih učesnika događaja.

Ministar Spajić se potom fotografisao sa djecom i to objavio na svoj profil na Tviteru, sa riječima da je Ministarstvo obezbijedilo djeci boravak u dječjem odmaralištu u Bečićima.

Zakasnilo je i objašnjenje Osnovnog suda u Podgorici. Kada je do njega došlo, otkriven je potpuno nov kontekst priče. B.T. je lišen slobode i sproveden na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 30 dana po rješenju izvršnog sudije zbog intenzivnog odbijanja da preda djecu majci, iako je ona imala pravo da ih viđa dva puta nedjeljno. Spor između roditelja na sudu traje skoro tri godine. Ocu su, kako pojašnjavaju, već jednom izricali kaznu zbog nepoštovanja sudske odluke, ali je on tada pristao da sarađuje, pa kazna nije sprovedena. Iz Suda još ističu da su djeca samo u prisustvu oca odbijala da idu sa majkom. ,,Kada je vidio da djeca hoće kod majke, B.T. je nastavio sa pređašnjim ponašanjem, koje je kod djece izazvalo negodovanje i ponašanje koje zabrinjava. Zato je sud ponovo donio rješenje i B.T. izrekao novu kaznu još u novembru 2020. godine. Od tada do jučerašnjeg dana Sud je intenzivno izlazio na lice mjesta i tražio od njega da ih preda majci. Međutim, zbog toga što nije sproveo prvu kaznu u nadi da će B.T. shvatiti značaj majke u životima njegove djece, ni nakon sedam mjeseci nije izvršio predaju. Kako je ovakvo ponašanje roditelja kojem su djeca povjerena nedopustivo sa aspekta kako domaćeg zakonodavstva tako i konvencijskog prava, sud je pristupio sprovođenju kazne zatvora”, kazali su iz Osnovnog suda.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta.

S.ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo