Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TAMNA STRANA CRNOGORSKE PRIVATIZACIJE: PIVARA TREBJESA: Prvo pa mućak

Objavljeno prije

na

Potpisivanju kupoprodajnog ugovora, u jesen 1997, prethodila je obmana Skupštine akcionara Trebjese. Ni dobijeni novac nije uložen u modernizaciju pruge Nikšić-Podgorica kao što je obećano, već je potrošen na finansiranje izborne pobjede koalicije koju je predvodio Milo Đukanović

 

Ekološki incident u Pivari Trebjesa koji se dogodio minule subote za kratko je poznatu kompaniju vratio na naslovne strane portala i udarne vijesti crne hronike.

Ispostavilo se da je u jednom od postrojenja došlo do curenja amonijaka (otrovan gas neprijatnog mirisa, bez boje). Intervencijom vatrogasaca spriječen je ozbiljniji incident, dok je bez zvanične potvrde ostala vijest o radnicima koji su sa simptomima blažeg trovanja primljeni u Opštu bolnicu. Kao da nikome nije bilo u interesu da se ozbiljnije pozabavi uzrocima i (mogućim) posljedicama havarije.

Stvari su vraćene „na fabričko podešavanje“. O Trebjesi se govori i piše rijetko, kad organizuju kakvu nagradnu igru za potrošače ili proslavljaju okruglu godišnjicu postojanja.

Nacionalizovana i iz temelja obnovljena poslije Drugog svjetskog rata (Austrijanci su je zapalili 1918. a Njemci opljačkali ’45.), Fabrika piva i sokova Trebjesa  privatizovana je 1997. Prodaja je obavljena u nevrijeme i na brzinu, tako da je cijena od 25 miliona maraka (manje od 13 miliona eura) za fabriku i tržišnu marku Nikšićko pivo bila minimalna. Dokazuju to i poređenja. Tadašnji kupac, belgijski Interbrew je, koju godinu kasnije, pivaru u Apatinu – dakle na istom tržištu – platio pet puta više (kada se poredi postignuta cijena po hektolitru instaliranih kapaciteta).

Potpisivanju kupoprodajnog ugovora prethodila je obmana Skupštine akcionara Trebjese. Predstavnici državnog kapitala, kako bi obezbijedili potrebnu većinu, falsifikovali su izvode iz kupoprodajnog ugovora.  Uspjelo im je. Na kraju, novac dobijen ovom privatizacijom nije uložen u modernizaciju pruge Nikšić -Podgorica kao što je tada obećano, već je potrošen na kupovinu socijalnog mira i finansiranje izborne pobjede koalicije koju je, nakon raspada DPS-a, predvodio Milo Đukanović.

Postupak privatizacije Trebjese započet je međunarodnim tenderom, prvim te vrste u Crnoj Gori. Najbolju ponudu dali su Belgijanci. Međutim, da bi uslovni Ugovor o prodaji 60,84 odsto akcija Trebjese postao punovažan, morao je biti prihvaćen na Skupštini akcionara.

Postojalo je nekoliko razloga zbog kojih su kupci i prodavci insistirali na tome da Skupština prihvati njihov Ugovor.  Između ostalog, trebalo je: da se akcionari Trebjese odreknu prava preče kupovine; Da se Upravni odbor proširi na sedam članova, od čega bi četiri predlagao novi vlasnik; Da se novom vlasniku omogući da prostom većinom može donijeti odluku o povećanju akcijskog kapitala (dokapitalizaciji).

Potpisani Ugovor tretiran je kao poslovna tajna. Zato je Nikšićanima pred izjašnjavanje dostavljena samo Informacija o njegovim odredbama koje regulišu pitanja zapošljenih. Radnici Trebjese prihvatili su predočeno, ne sumnjajući u vjerodostojnost informacija iza kojih su, makar na papiru, stajali direktor Zavoda za zapošljavanje Dragan Bulatović, Fonda PIO Mihailo Banjević i Fonda za razvoj Crne Gore Božo Mihailović.

Ubrzo se pokazalo da predočena Informacija  nije bila istinita. Prvo je palo obećanje o prosječnoj plati od najmanje 600 maraka. Devet mjeseci nakon potpisivanja privatizacionog ugovora, radnici Pivare organizovali su protest zbog plate koja je, po zvaničnom kursu, iznosila nepunih 400 maraka (prema realnom, crnom, kursu bila je još manja). Sindikat Trebjese zatražio je pomoć od državnih Fondova, radi zaštite svojih, vjerovali su, Ugovorom garantovanih prava. Umjesto očekivane pomoći stiglo je obavještenje da je iznos njihove plate garantovan u prošlogodišnjem dinarskom iznosu, dok je ranije pominjanih 600 maraka „rezultat nesporazuma“. Pri tome su zastupnici Fondova konstatovali „da oni samo mogu da izraze žaljenje zbog nastale situacije“.

Božo Mihailović, direktor Fonda za razvoj, pokušao je da objasni nesporazum: „Ne treba zaboraviti da u našoj zemlji, nažalost, ima više vrsta deviznih kurseva (zvanični, ulični, šticovani) i da su nesporazumi sindikata i poslodavaca, po svemu sudeći, tim izazvani…“, rekao je on za Monitor.

Svoju verziju događaja uskoro je ponudio i Veselin Vukotić. Nekadašni predsjednik Savjeta za privatizaciju a sada suvlasnik UDG, objašnjavao je u razgovoru za Vreme (gdje je najavljen kao „ključni čovek crnogorske privatizacije“) kako je „što se Trebjese tiče, do nesporazuma došlo zbog obećanja datih radnicima, i to obećanjima koje nisu dali stranci nego naši ljudi, da bi radnike pridobili za privatizaciju. Riječ je o prvim koracima i neiskustvu, a stvari u Trebjesi su došle na svoje mjesto“.

Ispostavilo se da je pitanje radničkih zarada u kupoprodajnom Ugovoru obuhvaćeno jednom jedinom rečenicom. Kupac se, obavezao da će „preduzeće do kraja 2018. godine uvesti stimulativni model nagrađivanja za zapošljene i obezbijediti da plate neće biti smanjene“.Da li su?

Potpisivanje kupoprodajnog ugovora obavljeno je u periodu između dva kruga predsjedničkih izbora. Nekome se, možda, učinilo da je 25 miliona maraka dobijenih za većinski paket akcija Trebjese, uz obavezu da se u Pivaru uloži još 16 miliona, premalo da bi se dobili neophodni glasovi Nikšićana. Zato je u priču pridodato još nekoliko sitnica nalik na najmanju prosječnu platu od 600 maraka. Uglavnom, aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović pobijedio je protivkandidata Momira Bulatovića u drugom krugu predsjedničkih izbora i u Nikšiću, gdje je petnaest dana ranije pretrpio prilično ubjedljiv poraz.

U avgustu 1998. postalo je jasno da su još neka od navodno ugovorenih obećanja dovedena u pitanje.

U Informaciji koja je predočena akcionarima pisalo je da se Ugovorom obezbjeđuje „da se zapošljenima na ime specijalne dividende isplati milion maraka“. Pokazalo se da je, u stvarnosti, predviđeni iznos upola manji – 500.000 maraka.

Jednako, čulo se kako će novi kupac svake godine „dio dobiti u minimalnom iznosu od 250.000 maraka izdvajati za stambeni fond, a stambeni krediti će se dobijati pod povoljnijim uslovima nego u banci kod koje je Pivara komintent“.  Ispostavilo se da je pomenuti iznos tačan, ali je Interbrew bio obavezan da novac u stambeni fond izdvaja samo tri godine.

Potom je, početkom maja 2000., u Pivari počeo generalni štrajk – prvi u njenoj (tada) gotovo stogodišnjoj istoriji. Prethodno, zapošljeni nijesu prihvatili ponudu rukovodstva da  najniža plata u fabrici bude 300 a prosječna 500 maraka (tada je njemačka marka već bila zvanična valuta u Crnoj Gori).

Argumentujući svoje zahtjeve pivarci su podsjetili da je pred privatizaciju prosječna plata u Trebjesi iznosila 628 maraka. Za 620 radnika. U vrijeme štrajka bilo ih je upola manje, dok su i plate višestruko smanjenje (startna plata KV radnika uoči štrajka iznosila je 170 maraka).

Štrajku su se uskoro pridužili i bivši radnici Trebjese, samostalni prevoznici koje je nova uprava, sredinom 1999., bukvalno istjerala iz preduzeća. Radnici u voznom parku dobili su 9. jula 1999. jedinstvenu ponudu. Uprava im je ponudili da otkupe vozila Trebjese koja duže, ili će im 1. januara 2001. biti uručen otkaz: „Ovo nije predlog otvoren za diskusiju, već konačna i krajnja ponuda za svakog od vas. Poslije ove, više neće biti ponuda!“, saopšteno im je u pisanoj formi.

Na taj način iz Pivare je otišlo više od 150 zapošljenih, koji su stavljeni pred izbor ili će otići na dvogodišnji prinudni odmor a potom dobiti otkaz, ili će prodati radno mjesto. Uz uslov da istovremeno prodaju i polovinu svojih dionica Pivare po cijeni koju odredi uprava. Tako je cijena akcija sa nekadašnjih 100 (nominalna vrijednost) pala na 85 a onda i na manje od 20 maraka u vrijem štrajka.

Konačno, Sporan je bio i zaštitni znak (trade mark) Nikšićkog piva – jednog od pet svjetski priznatih tipova ovog pića, koji svjedoče da je u pitanju „vrhunski proizvod proizveden po specifičnoj recepturi i vlastitoj tehnologiji“. Stručnjaci su svojevremeno procjenjivali da je samo ime ovog piva „teško“ 6-8 miliona. Ali je tadašnji generalni direktor Pivare Belgijanac Patris Dirik ocijenio kako je „Nikšićko pivo marka lokalnog karaktera“.

Naredne 2001. godine,  tokom novog štrajka u pivari, na Dirikov rad osvrnuo se Milosav Madžo Knežević, nekadašnji generalni direktor Pivare i tadašnji predsjednik Udruženja radnika i penzionera Trebjese: „Patris Dirik ugrožava sva prava manjinskih akcionara, a prvenstveno prava radnika koje otpušta, kojima smanjuje plate i prema kojima se ponaša kako hoće“.

Iz Pivare su odgovorili: „Mi smo sada radnicima dali sve što smo mogli. Sve što je nakon ovoga ostalo da se uradi jeste da im se predaju ključevi od Pivare, a to je izgleda ono što želi ne samo štrajkački odbor već i manjinski akcionari“. Štrajk je okončan nakon tri nedjelje, sporazumom koji su garantovali predsjednik SO Nikšić Milorad Drljević, predsjednik SSS CG Danilo Popović i ministar poljoprivrede Milutin Simović.

Nezadovoljstvo će tinjati sve dok se  adekvatno ne riješi pitanje kako da manjinski akcionari ostvare dva osnovna prava – pravo na upravljanje preduzećem i pravo na dio dobiti (dividendu), pisao je Monitor sredinom maja 2001.

O tome koliko se toga suštinski promijenilo u minulih 20-ak godina svjedoči vijest da se Udruženje radnika i penzionera nikšićke Trebjese krajem prošle godine obratilo Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, nakon bezuspješnih pokušaja da putem domaćih sudova ostvare prava u ovoj kompaniji. Udruženje, pisao je Dan, od Međunarodog suda zahtjeva preispitivanje privatizacije Trebjese, kao i svih sudskih odluka koje su donosili crnogorski sudovi u sporovima koji su pokretani protiv nikšićke kompanije i njenih vlasnika.

U Trebjesi je, prema podacima s početka prošle godine, u stalnom radnom odnosu bilo manje od 200 radnika, dok je još pedesetak angažovano „po potrebi“, uz ugovore na određeno vrijeme. Prosječna plata je, kažu, 850 eura.

Matematika, dakle, pokazuje da je platni fond za stalno zapošljene radnike Trebjese bio veći pred privatizaciju, u oktobru 1997, nego 21 godinu kasnije. Uračunamo li i dvodecenijsku inflaciju, shvatićemo da je bio mnogo veći. Koga je još za to briga?

 

Ruka ruci

Nakon privatizacije, Trebjesa je u nekoliko navrata mijenjala vlasnika. Prvo je, u septembru 2004. došlo do spajanja Interbrew sa brazilskom kompanijom AmBev, čime je stvoren najveći proizvođač piva na svijetu (držali su 14 posto globalnog tržišta piva) InBev.

Pet godina kasnije InBev je prodao paket od osam pivara u južnoj i istočnoj Evropi investicionom fondu CVC Kapital Partners. Njegova filijala Starbev, prodala je 2012. nikšićku Pivaru u istom paketu američko-kanadskoj kompaniji Molson Coors za 2,62 milijarde eura.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

DRUŠTVO

TUŽILAŠTVO I GOVOR MRŽNJE: Kontinuitet žmurenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna ove godine formirano 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja

 

 

Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je krajem avgusta da je  obaviješteno o skandiranju imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića na utakmici Zeta–Grbalj u Radanovićima i da je dežurna tužiteljka preduzela radnje radi utvrđivanja svih okolnosti događaja.

Nakon Mladićeve smrti, govor mržnje se sa tribina vratio u izjave jednog broja ovdašnjih političara vladajuće većine koji su javno slali poruke i izvrtali stvarnost pričom da je ratni zločinac – heroj. Tužilaštvo, za sada, ni glasa.

Zbog epidemije govora mržnje na društvenim mrežama i u javnosti, Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković je, 9. maja prošle godine, izdao državnim tužilaštvima Obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima govora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje (zločin iz mržnje).

Uputstvo je izdato sa ciljem da se osigura djelotvorno i jednoobrazno postupanje i primjena međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije.

Odmah po donošenju ovog akta tužilaštvo je imalo priliku da testira njegovu djelotvornost. „Veliki junak nepobjedivog karaktera”, tako je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije okarakterisaočetničkog vojvodu i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Nakon toga, u avgustu je u Gornjem Zaostru kod Berana postavljen i spomenik četničkom vojvodi. Ubrzo je premješten u lokalnu crkvu i od tada policija za njim bezuspješno traga.

U oktobru su, nakon incidenta na Zabjelu, zabilježeni brojni ksenofobični i islamofobični izlivi usmjereni prema turskim državljanima koji žive i rade u Crnoj Gori, kao i verbalni napadi, vandalizam i okupljanja na kojima su šireni ovakvi narativi.

Dio političara i njihovih podržavalaca za sada nekažnjeno učestvuje u ovom kontinuiranom podgrijavanju mržnje.

Pomenutim Uputstvom VDT-a propisano je da se Vrhovnom državnom tužilaštvu kvartalno dostavljaju izvještaji sa ažuriranim podacima o  predmetimagovora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje.

Monitoru su iz VDT-a kazali da su od početka primjene Uputstva za postupanje u predmetima formiranim povodom krivičnih djela učinjenih iz mržnje (zločina iz mržnje) pa do kraja 2025. godine, formirali 82 predmeta sa elementima mržnje na nivou osnovnih i viših državnih tužilaštava. Od tog broja, 27 predmeta odnosilo se na krivična djela, 35 na izviđaje i provjere, 11 na predmete protiv nepoznatih učinilaca i maloljetnika, dok je 9 predmeta procesuirano kao prekršaj. „U svih 9 slučajeva podnijeti su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije, čime se aktivno doprinosi kreiranju sudske prakse u ovoj oblasti“, navode iz VDT-a.

U 2025. godini formirano je šest predmeta koji se odnose na krivična djela učinjena iz mržnje (po osnovu nacionalne pripadnosti). Podnijeta su četiri optužna predloga i jedan predlog za izricanje mjere bezbjednosti. Dva predmeta se nalaze u fazi izviđaja.

Kada je u pitanju govor mržnje, formiran je 71 predmet. U ovim predmetima donijeta je jedna osuđujuća presuda, a podnijet je i jedan optužni predlog o kojem sud još nije odlučio. U 17 slučajeva prijave su odbačene, dok je jedan predmet ustupljen drugoj državi.

Iz VDT-a ističu da je tokom prošle godine konstatovan rast od 241 odsto u broju formiranih predmeta u odnosu na 2024. godinu. Objašnjavaju da je u 2023. godini bilo 16 predmeta sa elementima mržnje, dok ih je u 2024. godini bilo 24.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) za Monitor podsjećaju „na ranija zapažanja da se govor mržnje, zasnovan na različitim ličnim svojstvima potencijalnih žrtvi, najčeće procesuirao u postupku utvrđivanja prekršajnopravne odgovornosti, gdje se izriču novčane kazne ili uslovne osude, a izostajalo je krivično gonjenje, pa se na taj način nije slala jasna poruka da se na ove delikte mora reagovati izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija“.

Jedan od rijetkih slučajeva govora mržnje od strane politčara koji je dobio sudski epilog, završen je novčanom kaznom i to nakon dvije godine. U junu ove godine, Viši sud za prekršaje u Podgorici usvojio je žalbu Višeg državnog tužilaštva u Podgorici na rješenje Suda za prekršaje u Podgorici kojiim je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević oslobođen krivice, te ga proglasio krivim za govor mržnje i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 2.000 eura.

Kovačević je u junu 2024. na Grahovcu, na obilježavanju 166 godina od istorijske bitke, između ostalog, rekao da će „s onima koji neće da budu kao braća, nego da liče na Turke, postupati kao prema Turcima“, obraćajući se, kako je kazao, „bivšim vlastodršcima i njihovim pulenima“.

Da krivično gonjenje nije praksa, potvrdili su nam i iz Osnovnog suda u Kotoru. „Napominjemo da se postupci u vezi sa govorom mržnje uglavnom vode pred sudovima za prekršaje i da se tamo izriču uglavnom novčane kazne“, kazali su Monitoru iz uprave kotorskog suda.

Prema odgovorima koje je Monitor dobio, postupaka koji se odnose na govor mržnje u posljednje dvije godine nije bilo ni u osnovnim sudovima u Bijelom Polju, Danilogradu, Beranama, Cetinju, Pljevljima.

„Pred ovim sudom u periodu 1.1.2024 – 25.8.2026. godine nije bilo formiranih predmeta zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje iz čl.370 Krivičnog zakonika Crne Gore“, kazali su nam iz Osnovnog suda u Podgorici.

Iz institucije Zaštitnika više puta su ukazivali na problem neefikasnog procesuiranja i potrebu da reakcija države bude djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća.„Pitanje eventualne nekažnjivosti govora mržnje koji dolazi od javnih funkcionera, političara ili drugih javno uticajnih aktera nije samo pitanje pojedinačne sudske odluke. Ono je mnogo šire pitanje odgovornosti države da obezbijedi djelotvornu zaštitu od diskriminacije, mržnje i netrpeljivosti, kao i pitanje odgovornosti onih koji imaju posebnu društvenu moć i uticaj. U ovom kontekstu poznati su stavovi Zaštitnika, koji je imao postupanja, odnosno ima sopstvenu praksu utvrđivanja govora mržnje, uključujući predstavnike navedenih društvenih kategorija (političare, zvaničnike, vjerske vellikodostojnike)“,kazali su za Monitor iz kancelarije Ombudsmana.

Zaštitnik je do skoro bio jedina institucija koja je vodila statistiku o govoru mržnje. Prema podacima koje su dostavili Monitoru,u 2025. godini pred institucijom Zaštitnika bilo je 18 predmeta koji se odnose na govor mržnje, a sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija (koji se često dominantno odnose na govor mržnje), dok je u 2024. godini bilo šest (6) predmeta zbog govora mržnje i pet (5) predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2023. godini u radu je bilo 12 predmeta zbog govora mržnje i sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija, a 2022. godine 16, odnosno 14 predmeta.Nezvanična statistika ukazuje da je u prvoj polovini ove godine bilo 7 pritužbi u ovoj oblasti.

Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna 2026. godine, na nivou viših i osnovnih državnih tužilaštava, formirano ukupno 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.

Od tog broja, dva predmeta odnose se na krivična djela učinjena iz mržnje i u oba predmeta podnijeti su optužni predlozi, a postupci su u toku pred nadležnim sudom.

„Zbog govora mržnje formirana su 33 predmeta – 19 predmeta odnosi na krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, tri predmeta odnose se na krivično djelo rasna i druga diskriminacija. Dva predmeta odnose se na krivično djelo ugrožavanje sigurnosti i jedan predmet odnosi se na krivično djelo nasilničko ponašanje“, kazali su nam iz VDT-a.

Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja.„Razlozi za odbacivanje krivičnih prijava mogu biti nepostojanje elemenata krivičnog djela, nedostatak dokaza ili okolnost da prijavljeno ponašanje ne dostiže prag krivičnopravne odgovornosti. Međutim, kao što je već naglašeno, podnosi se značajan broj zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka, zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije“, navode iz VDT-a.

Da reakcije institucija moraju biti snažnije usljed ekspanzije sajber nasilja, govora mržnje na društvenim mrežama i zloupotreba prava na slobodu izražavanja, ponovio je više puta ministar pravde Bojan Božović.

Iz tog Ministarstva još protekle godine najavljeno je da će u Krivični zakonik uvesti novo krivično djelo – teški govor mržnje, za koji će biti propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Kako su Monitoru kazali iz Božovićevog resora, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika utvrđen je na Vladi i trenutno se nalazi u skupštinskoj proceduri. „Očekujemo da će  biti usvojen do kraja septembra. Na ovaj način biće inkriminisano javno ispoljavanje mržnje koje može dovesti do nasilja ili mržnje prema grupi lica ili članu grupe. Uz to, propisuje se i kvalifikovani oblik u slučaju da se djelo učini prema licima koja obavljaju poslove od javnog značaja“, kažu u tom Ministarstvu.

Napominju da cilj nije ograničavanje legitimne slobode izražavanja, već zaštita ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i bezbjednosti pojedinaca i grupa od najtežih oblika govora mržnje koji mogu dovesti do ozbiljnih društvenih posljedica.

Još da se zakoni  i sprovode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA IGNORIŠE ODLUKE VLADE: Hiljade kvadrata za automobile na Trgu republike

Objavljeno prije

na

Objavio:

U najužem centru Budve  oko 3.500 hiljade kvadrata slobodnog prostora zauzeće montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada

 

 

U centru Budve, nadomak Starog grada i gradske luke, nalazi se Trg Republike, manji kockasti prostor površine oko 2.000 metara kvadratnih, među građanima i mnogim posjetiocima poznatiji kao parking ispred nekadašnje poslovnice JAT-a.

Trgovi obično predstavljaju centar, srce i dušu jednog grada na kome se ogleda njegov društveni život, istorija i kultura, pored kojeg su smještene najljepše građevine, muzeji, pozorišta, zgrade državnih i lokalnih institucija, ekskluzivni restorani.. Ukrašavaju se raskošnim fontanama, skulpturama, zelenilom, imena dobijaju po znamenitim ličnostima ili istorijskim događajima.

U Budvi nije tako. Budvanski Trg Republike je zapušteni prostor. Decenijama služi kao glavni gradski parking, zbog čega mali broj građana zna za njegov zvanični naziv, istaknut na maloj skrivenoj tabli na zidu stare zgrade Atlas banke.

Nijedna lokalna vlast nije imala u planu da ovaj prostor uredi za potrebe građana i turista, u skladu sa pozicijom koju budvanska opština zauzima u crnogorskom turizmu. Pa tako ni aktuelna koalicija na vlasti, grupa građana Budva naš grad, predsjednika opštine Nikole Jovanovića, DPS i Evropski savez nije imala ideja kako da ovaj atraktivan javni prostor oblikuje, osim gradnje neprimjerenih objekata.

Odluka lokalne uprave da izgradi dvije montažne garaže u centru grada, jednu na pomenutom Trgu Republike i drugu na prilazu hotelu Mogren, izazvala je nevjericu i negativne reakcije građana.

Budva ima ozbiljan problem sa parking prostorom i potreba za dodatnim kapacitetima nije sporna, ali postavljanje garaža i uvođenje velikog saobraćaja kao glavnog sadržaja u  strogi centar važnog turističkog grada svakako jeste. Metalne skalamerije sa nekoliko stotina parking mjesta na reprezentativnom prostoru  drastično mijenjaju vizure, kretanje ljudi, javni prostor i način korišćenja gradskog centra.

Nedavno je predsjednik opštine zaključio ugovor o gradnji montažnih garaža sa Danilom Bojovićem, vlasnikom kompanije Gemmax gradnja iz Novog Sada, koja je kao prvorangirana na sprovedenom tenderu javnih nabavki, zajedno sa kompanijom Viamont iz Kolašina, dobila posao vrijedan 5,5 miliona eura, za gradnju navedenih montažnih objekata.

Tenderski postupak i slijed pravnih radnji organa lokalne samouprave u ovom slučaju, pun je kontroverzi i upitnih rješenja koje navode na sumnju u ispravnost odluke o gradnji garaža na lokacijama koje se graniče sa zaštićenom kontakt zonom Starog grada, šetališta i gradskog parka.

Na lokaciji Trga Republike, na parceli 2423 KO Budva, na površini od 1.500 kvadrata planirana je garaža od 4.500 kvadrata, na dvije, odnosno tri korisne etaže, sa otprilike 200 parking mjesta.

Na drugoj lokaciji pored hotela Mogren predviđena je izgradnja montažnog objekta ukupne BRGP 5.500 m2, na površini od 1.850 kvadrata, takođe sa tri korisne etaže i oko 200 parking mjesta. Ugovorom o izgradnji i pratećim dokumentima nije preciziran tačan broj parking mjesta, koji može biti i veći, zavisno od idejnog rješenja izvođača.

U  najužem centru Budve oko 3.500  kvadrata slobodnog prostora zauzeće  montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada.

Urbanističko tehničke uslove za izgradnju montažnih garaža izdao je početkom februara 2026. opštinski Sekretarijat za urbanizam i održivi razvoj, na osnovu Programa privremenih objekata za teritoriju opštine Budva za period 2024-2028. godine. Međutim, 26. maja 2026. Vlada donosi Odluku o obustavi važenja Programa privremenih objekata, uz obrazloženje da nema saglasnost nadležnog državnog organa. Što znači da izdati UTU uslovi na osnovu nezakonito donijetog Programa, koji je stavljen van snage, nisu validni.

To nije spriječilo Opštinu da raspiše javni poziv za prikupljanje ponuda za izgradnju garaža, čiji su sastavni dio Programski zadatak i UTU za izradu tehničke dokumentacije. Taj postupak je okončan i  3. avgusta predsjednik Jovanović zaključuje ugovor o izgradnji dvije garaže sa Gemmaxom i nastavlja postupak pribavljanja tehničke dokumentacije.

Nije poznato na osnovu kojeg važećeg akta Opština Budva nakon 26. maja 2026. nastavlja realizaciju projekta dvije montažne garaže ako su njihove lokacije i urbanistički parametri bili utvrđeni Programom koji je tog datuma stavljen van snage. Koji je danas važeći pravni osnov za nastavak procedure i zaključenje milionskog ugovora o gradnji.

Možda Opština ima odgovor, ali javnost to mora da zna jer je u pitanju ozbiljan urbanistički zahvat u centru grada za koji se iz budžeta izdvaja 5,5 miliona eura. Građanima treba objašnjenje zašto je baš Trg Republike u odabran da služi automobilima, a ne ljudima.

Problem devastacije kraja Mediteranske ulice kod hotela Mogren je izraženiji. DUP Budva centar ovu lokaciju opisuje kao otvoreni prostor trga koji povezuje kompleks Avala, hotel Mogren i zonu Starog grada. Pored hotela Mogren se ulazi neposredno u staro istorijsko jezgro i jedan od najprepoznatljvijih gradskih ambijenata.

Na ovoj lokaciji Opština je izdala UTU uslove za gradnju montažne garaže na tuđem zemljištu, u svojini HG Budvanska rivijera. Radi se o neizgrađenoj parceli ispred hotela Avala koja je upisana u kakatstar kao livada I klase, površine 1.487 m2. U izdatim UTU samo je navedeno kako je potrebno regulisati imovinsko pravne odnose na katastarskim parcelama.

Tu pravnim nedoumicama u pogledu izdatih UTU nije kraj. Važeči planski dokument DUP Budva centar- izmjene i dopune na ovim lokacijama predviđa isključivo podzemne garaže na tri nivoa.

Nije poznato ko je i na osnovu kojeg pravnog akta omogućio da se plansko rješenje promijeni iz podzemnog u nadzemno, bez izmjene DUP-a. Ni gdje je u Zakonu o izgradnji objekata propisano takvo ovlašćenje. Program privremenih objekata nije po hijerarhiji planskih dokumenata iznad DUP-a.

U Sekretarijatu za urbanizam odluke se inače donose u zavisnosti od toga ko je investitor, a ne uz poštovanje dokumentacije. To pokazuje gotovo istovjetan slučaj iz 2025. kada je isti opštinski organ odbio da izda UTU uslove za podzemnu garažu na parceli 22.3, preko puta TN Slovenska plaža, zato što je uvidom U DUP Budva centar utvrđeno da je parcela označena kao ZSO-zelenilo stambenih objekata i da na njoj nije predviđena gradnja.

Projekat postavljanja komunalnih garažnih objekata u centru Budve, na Trgu republike i ispred nekoliko ekskluzivnih hotela, podržava DPS kao dio izvršne vlasti. U istovjetnoj situaciji u Tivtu, gdje je opozicija, reaguje posve drugačije.

Namjeru lokalne uprave u Tivtu da izgradi javnu garažu u centru grada, u blizini ljetne pozornice, muzeja i gradskog parka, oštro su osudili iz opštinskog odbora DPS-a i podržali negativan stav Uprave za zaštitu kulturnih dobara u kome se navodi da bi izgradnja bilo kojeg objekta a posebno komunalnog objekta javne garaže, na površini postojećeg parkinga, u zaštićenoj okolini kulturnog dobra Buća Luković,  u velikoj mjeri devalvirao njegov značaj i imao negativan vizuelni efekat…

U slučaju javnih garaža u centru Budve saznajemo da je Opština zatražila mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz Uprave objašnjavaju da nemaju nadležnost da donose odluke jer lokacije na kojima se garaže planiraju nisu pod zaštitom. Kontakt zona zaštićenog područja Starog grada i trgova oko njega završava se kod hotela Mogren, dok je Tivat dio područja koje je pod zaštitom UNESCO.

Iako je lokacija za garaže u Budvi i Tivtu gotovo identična, naslanja se na zaštićenu kulturno- istorijsku zonu i gradski park, budvanski trgovi postali su brisani prostor, bez zaštite, na meti vlastima bliskih investitora.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOR OKO IZBORA DIREKTORICE ŠKOLE U ULCINJU: Bratstvo i jedinstvo vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred početak školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke škole u Ulcinju. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

 

 

Izbor direktorice JU SMŠ ,,Bratstvo-jedinstvo” u Ulcinju unio je razdor u ionako razjedinjenoj vladajućoj većini. Počelo je kada je potpredsjednik Vlade, ministar ekonomskog razvoja i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj objavio da se za direktora škole u Ulcinju postavlja osoba koja ne govori albanski jezik, koja se dovodi iz druge opštine. Saopštio je da to  nije poštovanje multietničnosti, već institucionalna provokacija i izraz albanofobije.

Đeljošaj je zaprijetio da će njegova partija ,,imati jasan i snažan politički odgovor na ovaj šovinizam” i na reakciju pozvao i ostale albanske stranke. Pozvao je i građane Ulcinja, roditelje, nastavnike i zaposlene u školi da dignu glas i ne prihvate „ovakvo poniženje“.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, na čijem čelu je Anđela Jakšić-Stojanović iz PES-a ubrzo su demantovali potpredsjednika Vlade. Ministarstvo je saopštilo da je  netačna tvrdnja potpredsjednika Vlade Đeljošaja da direktorica srednje škole u Ulcinju Snežana Živanović ne govori albanski jezik, kao i da je riječ o dugogodišnjoj prosvjetnoj radnici i članici kolektiva škole, a ne o osobi koja je ,,dovedena” iz druge sredine.

,,Jednako je netačna tvrdnja da je riječ o osobi koja ‘ne govori albanski jezik’. U konkursnoj dokumentaciji, odnosno biografiji kandidatkinje, jasno je navedeno da posjeduje znanje albanskog jezika na nivou B2 i to u oblastima razumijevanja, čitanja, govorne produkcije, govorne interakcije i pisanja. Takođe, netačna je i tvrdnja da je direktorica ‘dovedena iz druge opštine’. Snežana Živanović je od 1. oktobra 2008. godine zaposlena upravo u JU SMŠ ‘Bratstvo-jedinstvo’ Ulcinj, gdje više od 17 godina radi kao profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti, kao i crnogorskog jezika kao nematernjeg”, kazali su iz MPNI.

Potpredsjednik Vlade je dobio i ukor iz Ministarstva konstatacijom da ,,direktori škola nisu predstavnici političkih ili nacionalnih kvota”.

Đeljošaj je zatim poručio svojoj koleginici u Vladi da se ne skriva iza Ministarstva, komisija i bodova, već da podnese ostavku. ,,Obrazloženje kojim poručujete da među Albancima i Albankama nema dovoljno stručnih i sposobnih ljudi da vode školu u Ulcinju predstavlja uvredu za albansku zajednicu. Zbog takvog odnosa prema jednom narodu, odgovorno bi bilo da se odmah povučete sa mjesta ministarke”, istakao je Đeljošaj i dodao ,,sve više izgleda da je jedini stvarni kriterijum bio da direktor ne bude Albanac ili Albanka”.

Nakon ove javne polemike ministara, reagovali su profesori Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević. Oni su najoštrije osudili, kako navode, nacionalističku, antigrađansku i antidržavnu politiku  Đeljošaja. Ocjenili su da Đeljošaj godinama sprovodi takvu politiku, koja u posljednjem slučaju, kako smatraju, podrazumijeva stav da u školama u kojima se uči i albanski jezik direktor mora biti Albanac. ,,Njegov stav o izboru direktorice škole u Ulcinju odražava zabrinjavajući oblik nacionalizma koji ne bi smio dolaziti s najviših državnih adresa”, naveli su profesori FCJK u zajedničkom saopštenju koje je objavio portal AntenaM.

Đeljošaj je zatim ministarki prosvjete ponudio rješenje. Kazao je da će podnijeti ostavku i javno se izviniti, ako direktorica na albanskom jeziku predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju tog jezika. I da sve to bude javno preko medija.

Pozvao je Jakšić Stojanović da zajedno posjete gimnaziju u Ulcinju i pred medijima razgovaraju sa direktoricom. ,,Ako na albanskom predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju, odmah podnosim ostavku i javno se izvinjavam. Ako se pokaže da ne posjeduje taj nivo znanja i da je javnost dovedena u zabludu, očekujem Vašu ostavku i ostavku direktorice. Ja preuzimam odgovornost za svoje tvrdnje. Očekujem isto od Vas. Vidimo se sjutra u Gimnaziji? P. S. Možemo pozvati i Ćirgića, Batrićevića i Radomana, naše novopečene ‘eksperte’ za albanski”, napisao je Đeljošaj na Fejsbuku.

,,Bratstvo i jedinstvo” unijelo je razdor ne samo u vladajućoj većini, nego i među albanskim strankama. ,,Multietničnost Ulcinja predstavlja vrijednost koju treba štititi jednakim pravima, poštovanjem različitosti i dosljednom primjenom zakona, a ne procjenjivanjem ljudi na osnovu njihovog imena, porijekla ili nacionalne pripadnosti”, saopštilo je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava na čijem čelu je Fatmir Đeka, lider Demokratske partije. Đekina i Đeljoševa partija pored saradnje na državnom nivou, dio su vladajuće koalicije u Tuzima i Ulcinju.

Iznenađen ,,ovakvim reagovanjem i postupanjem kolege Đeke” bio je ministar javne uprave Maraš Dukaj, Đeljošajev partijski kolega.  On je saopštio da bi Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i Fatmir Đeka ,,morao da štiti i sprovodi zakon za čiju je primjenu odgovoran”.

Dukaj je najavio i konkretnu akciju – pokrenutanje inspekcijske kontrole, ne samo u ovom slučaju, već i u drugim slučajevima koji se odnose na potvrde o ,,poznavanju” znanja albanskog jezika. ,,Biće izvršena i detaljna provjera i revizija izdatih potvrda. Vjerujem da je i kolega Đeka saglasan da je to važan put za očuvanje kredibiliteta prosvjete i obrazovanja, uključujući i ljudska prava. Zakon nije preporuka, niti je stvar političkog dogovora. Zakon mora važiti jednako za sve. A za njegovo kršenje – neko će morati da snosi odgovornost”, rekao je Dukaj.

Umjesto medijske potvrde znanja jezika, za vikend su na adrese elektronske pošte dvocifrenog broja osnovnih i srednjih škola  stigli zahtjevi kojima se traže kopije svih potvrda, uvjerenja, sertifikata i drugih isprava koje su zaposleni dostavljali kao dokaz o poznavanju albanskog jezika prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zahtjev je potpisao predsjednik Albanskog foruma, potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, a školama je upućen sa partijske adrese elektronske pošte.

Đeljošaj je Vijestima kazao da su potvrde zatražene nakon, kako tvrdi, ozbiljnih navoda da su pojedine isprave o poznavanju albanskog jezika kupljene ili da su ih izdavale neovlašćene institucije, a da su potom korišćene kao dokaz ispunjavanja zakonskih uslova za zapošljavanje. ,,Njihovu vjerodostojnost i zakonitost provjeriće nadležne institucije. Ko ima validnu potvrdu nema o čemu da brine”, rekao je Đeljošaj.

Direktori škola se sada obraćaju Ministarstvu prosvjete da ih uputi kako da odgovore na zahtjev potpredsjednika Vlade.

Za građane je znakovito da, pred početak nove školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke jedne škole. Jasni su prioriteti, nacionalni i politički. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori važna i ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo