Povežite se sa nama

OKO NAS

NEZAUSTAVLJIVE MIGRACIJE: Pusta sela, pusti i gradovi

Objavljeno prije

na

Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50 hiljada stanovnika. Ekonomsko zaostajanje,  migraciona kretanja, pad nataliteta i odumiranje  sela na sjeveru poprimaju zabrinjavajuće razmjere. I u većini gradova na sjeveru je iz godinu u godinu sve  manje stanovnika. O tome svjedoče i zatvoreni poslovni centri i promet u trgovinama

 

Da iseljavanje sa sjevera države ne prestaje i da su migracioni procesi posebno nezaustavljivi na ruralnom području, najslikovitije govori primjer sela Veliđe u beranskoj opštini, koje je nekada imalo oko dvije stotine pedeset stanovnika, u četrdeset i dva domaćinstva, dok ove zime u tom selu, na samo nekoliko kilometara od grada, nije bilo dima ni iz jednog dimnjaka.

“Iz godine u godinu zatvarala se jedna po jedna kuća u Veliđu, a niko nije pokušao da to zaustavi. Ovo malo selo oživi jedino ljeti, ali i to polako sve rjeđe”, – kaže Dragan Bogavac.

Ovaj čovjek je Veliđe napustio odavno, ali mu se, ipak, stalno vraća. Njega, kao i mnoge druge stanovnike, posao je odveo u grad.

“Ja odem još ponekad, ali znam mnogo kuća u Veliđu koje nijesu otvarene ko zna od kada. To je nekako žalosno i to je poraz države i društva”, – smatra Bogavac.

Prema svim pokazateljima pored privrednog i ekonomskog zaostajanja,  migraciona kretanja, pad nataliteta i odumiranje sela na sjeveru poprimaju zabrinjavajuće razmjere.

“Ako je tako nadomak grada, onda možete misliti kako je u najudaljenijim selima”, – kaže mještanin Šekulara Borivoje Deletić.

Prema njegovim riječima, u pojedinim selima na širokom području Šekulara, kao što su Rmuši, ovu zimu prezimilo tek po jedno domaćinstvo.

“To je porazna činjenica i znak da država mirno gleda kako naša sela nestaju sa mape.  Jednostavno, nikoga nije briga što ovdje nema ko kome ni dobro jutro da nazove i što država nije preduzela ama baš ništa da se raseljavanja zaustave”, – naglašava Deletić. 

Podaci ukazuju da i selima Vuča, Veliđe, Crni Vrh i Rujišta prijeti potpuno odumiranje. U svakom od ovih sela tokom prošle zime živio je mali broj domaćinstava, i to, uglavnom, staračkih.

Mještani navode kako je slaba putna i druga infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga društva u cjelini uzrokovala drastičan odliv stanovništva s rurarnog područja.

“Naša sela su mrtva. Šta reći na podatak da je u selu Vuča zimus bilo tri stanovnika. Bijela kuga, to je to”, – kaže predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

U selu Tmušiće, udaljenom na oko tri kilometra od magistralnog puta Berane – Rožaje, inače pitomom mjestu, koje je prije nekoliko decenija brojalo četrdesetak domaćinstava, ove zime bile su otvorene četiri kuće.

“Put koji od magistrale vodi do naših kuća još uvijek nije asfaltiran. Uz to, imamo lošu elektromrežu, dok ni pitanje vodosnadbijevanja još nije riješeno. U takvim okolnostima ne treba se čuditi što Tmušiće odumire, jer mladi odlaze u potragu za boljim životom, Čak i staračka domaćinstva polako gase”, – svjedoče rijetki stanovnici ovog sela.

Ništa nije bolje ni u većini gradova na sjeveru, gdje je iz godinu u godinu čak i golim okom vidljivo da je manje stanovnika. O tome govore zatvoreni poslovni centri i radnje, promet u trgovinama.

“Vjerujte mi, ovu prodavnicu održavam samo zbog toga da bih imao šta da radim, da mi ne bude dosadno. Pogledajte ulice kako su puste. Narod masovno odlazi u inostranstvo”, – kaže jedan trgovac u Rožajama. Taj grad je progresivno krenuo unazad.
U “rikvercu” je čitav sjever. Od obećanja da će se ubrzo uvoziti radna snaga iz inostranstva, stiglo se dotle da na teritoriji koja zauzima 52 odsto površine države, živi svega 177 hiljada građana, ili procentualno izraženo 28 odsto stanovništva Crne Gore.

“Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50 hiljada stanovnika. Dramatičan je podatak da je, prema popisu iz 1991. godine, sjeverni region brojao 218.592 stanovnika, a taj broj se do 2003. godine smanjio za 23.713 stanovnika. Prema popisu iz te godine na sjeveru  je bilo 194.879 stanovnika, a trend iseljavanja stanovništva nastavlja se i do 2011. godine, kada se broj stanovnika umanjio za 17.042” ,– upozorili su iz NVO ‘Euromost‘ iz Bijelog Polja.

Koliko je stanje dramatično govori podatak da je u odnosu na popis iz 1991. godine, iz najveće, bjelopoljske opštine, praktično nestalo  9.217 stanovnika,  iz Pljevalja 8.807, Berana 4.983 stanovnika.

Poslije ratova na području bivše SFRJ koji su sa sjevera otjerali izvjestan broj ljudi, kao i prekida privrednih veza i platnog prometa sa Srbijom, takozvane burazerske privatizacije su poput tajfuna otjerale sjevenjake sa svojih ogrnjišta.

U Bijelom Polju, koje su nekada zvali crnogorski Mančester, tako je nestala cijela industijska zona gde je posao izgubilo oko 11.000 ljudi. U Beranama je takođe ugašena svaka fabrika i bez posla u privredi ostalo desetak hiljada ljudi. Sve je pogašeno i u Mojkovcu.

Na zavodima za zapošljavanje na sjeveru na spisku nezaposlenih nekoliko je desetina hiljada građana. Prema zvaničnim podacima 6.300 građana u Beranama  nalazi se na evidenciji tamošnjeg biroa rada, a među njima oko 340 visokoškolaca, mladih ljudi. U Beranama je stopa nezaposlenosti ogromna, čak 58 odsto.

Čitave porodice pakuju kofere i od socijalne bijede spas traže u zapadnoevopskim zemljama i iz drugih sjevernih gradova.

Računica je jasna. Ako im i ne uspije da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada na crno, što jeste rizično ali ne neizvodljivo, oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije. Neki od njih će pokušati i da dobiju  radne dozvole, koje u Njemačkoj, kako prenose mediji, koštaju od tri i po do pet hiljada eura.

„Čini se da nema dana da po neka klupa u učionici ne ostane prazna. Odlaze čitave porodice, roditelji odvode djecu. Pokušavaju tamo da opstanu. Vraća se jedino ko mora“, – kaže jedan prosvjetni radnik iz Petnjice.

Od kada je uvedena vizna liberalizacija, jedan mladi Petnjičanin išao je u Luksemburg više puta na po tri mjeseca, a to će činiti sve dok bude mogao. Pokušaće i da ostane jer su mu u toj zemlji od ranije starija braća. U Crnoj Gori je radio kod privatnika od jutra do mraka, jedva preživljavajući, i shvatio da to nije ono što želi u životu.

„Odem u Luksemburg na tri mjeseca. Radim na crno i onda ne čekam da me oni deportuju, već se sam vratim u Crnu Goru. Sačekam neko vrijeme, pa onda opet odem“, iskren je ovaj mladić.

Nemogućnost zaposlenja, siromaštvo i socijalna bijeda, bankarski i zelanaški dugovi, kamataši, stvari su koje i stanovnike Plava i Gusinja tjeraju da spas, makar privremeno, potraže tradicionalno u Sjedinjenim Američkim Državama.

Uskoro će početi ljetnje ferije, i gradovi na sjeveru će oživjeti. Vašari, sajmišta, tradicionalna okupljanja. Kao ono na Alipašinim izvorima u Gusinju.

Možda se upali i svjetlo u nekoj kući u beranskom selu Veliđe. Izgledaće, kao i svake godine, da se život na sjeveru vraća, ali će taj privid trajati svega dva do tri mjeseca.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo