Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE:  Naši problemi nijesu u Briselu, već u našoj kući

Objavljeno prije

na

Prva i izvorišna naša bolna tačka je vlast koja je partijski i partikularni interes stavila iznad državnog, a posljedično i iznad procesa pristupanja EU. Iz toga slijede sve ostale manjkavosti na koje ukazuje i EK

 

MONITOR: Vlast i opozicija i civilni sektor tradicionalno različito čitaju i ovaj, najnoviji, Izvještaj Ek.  Vlast je zadovoljna, ovi drugi tvrde da je situacija loša. Kako vi čitate nove komentare Brisela?

ULJAREVIĆ: Ja ne mislim da ima bitnih razlika u čitanju izvještaja od strane vlasti i onih koji kritički nastupaju u odnosu na vlast, što sam imala prilike da čujem i od nekih visokih zvaničnika u neposrednom razgovoru. Razlika je samo u javnoj interpretaciji, za to vrlo pogodnog briselskog jezika.

Upravo oni iz vlasti koji su najviše svjesni težine tih ocjena, koje se iz godine u godinu kao opomene ponavljaju, a ponegdje i pooštravaju, pokušavaju to obojiti sebi omiljenom ružičastom bojom. To je nezreo i neodgovoran pristup jer hrani postojeći začarani krug umjesto da se nagomilani problemi rješavaju. Izvještaj nije dobar za Crnu Goru, a neće biti bolji ako oni koji donose odluke to nastave ignorisati.

MONITOR: Slažete li se sa pojedinim ocjenama, da smo nakon ovog Izvještaja izgubili poziciju lidera u regionu kada su u pitanju evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Ta pozicija lidera je, inače, bila nategnuta jer u razredu loših đaka biti dobar, onaj koji ima trojke, nije format lidera.  EU je pokušala da na taj način ohrabri Crnu Goru, ali je dobila kontraefekat. Konstrukciona greška je bila želja EK i nekih država članica da vjeruju da crnogorske vlasti zaista žele reforme, jer ta politička volja postoji samo na površinskom sloju ali ne u dijelu kada treba prestati sa postojećim praksama široke zloupotrebe ovlašćenja i javnih resursa, ali i kako vidimo posljednjih godina i sve češćeg kršenja Ustava i zakona zarad interesa pojedinačne partijske strukture.

Suštinski, Izvještaj EK konstatuje nastavak regresije. U dva ključna poglavlja – 23 i 24 – u trećem izvještaju zaredom imamo ograničen napredak, što je sada već slaba trojka. Mnogo puta najavljivana završna mjerila od strane naših zvaničnika se ne naziru jer Crna Gora nije ispunila ni privremena mjerila. Sumarna prosječna ocjena napretka u svim otvorenim poglavljima pada od 2016, a u samom regionu se pojavljuju i oni koji ispunjavaju obećanja EU, pa čak i kad to podrazumijeva teške i riskantne odluke za njih same, što relativizuje poziciju Crne Gore prema EU kao uzornog primjera u regionu.

MONITOR: Koje su po vama naše bolne tačke kada su u pitanju evropske integracije? Korupcija i kriminal?

ULJAREVIĆ: Naša prva, izvorišna bolna tačka je vlast koja je partijski i partikularni interes stavila iznad državnog, a posljedično i iznad procesa pristupanja EU. Iz toga slijede sve ostale manjkavosti na koje ukazuje i EK.

Institucije ostaju slabe i partijski zarobljene, nesposobne da proizvode očekivane rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sve to ima ozbiljne posljedice i na ukupnu (ne)funkcionalnost vladavine prava.

Očekivano, pitanje medija je negativno apostrofirano, jer ni nakon godinu dana mi ne znamo ko je pucao na novinarku Vijesti, Oliveru Lakić, znamo da je DPS nezakonito zauzeo RTCG zaustavljajući njegov proces transformacije u javni servis, da nastavlja da „hrani“ medije koje pozitivno izvještavaju o vlastima a da na sve načine pokušava otežati rad medija koji dovode u pitanje odluke i politike vlasti, da Agencija za elektronske medije ne radi profesionalno, i da se kroz navodnu reformu medijskih zakona pokušava naći dodatni prostor da se „ozakoni“ kontrola vlasti nad medijima.

Takođe, učinak u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminal je nepojmivo loš, i to više ni fingirana stastika ne može sakriti. Izostanak utvrđivanja odgovornosti u Tužilaštvu i sudstvu za postupke koji su umjesto osuđujućim presudama rezultirali opranim biografijama kontraverznih biznismena, šefova organizovanih kriminalnih grupa ili članova tih kriminalnih grupa, uz dodatne milionske naknade koje građani i građanke Crne Gore plaćaju za takav rad pravosuđa je postala praksa. To ne zabrinjava ni navodno štedljivu Vladu, jer je jasno da su ovi procesi i završili po volji vladajuće strukture. Isto tako kao što se mnogi slučajevi koji se odnose na najviše zvaničnike i štete koji su proizveli ne otvaraju dok god su oni politički podobni. Od nepravde je jedino možda gora selektivna pravda, a ona je crnogorska stvarnost.

MONITOR:  Mislite li da je opcija klauzule balansa i dalje moguća?

ULJAREVIĆ: Klauzula balansa je praktično na snazi, mada, u jednom blažem obliku. Moj stav, koji sam i ranije iznosila jeste da su crnogorske vlasti koje su bile agilne, direktno ili preko svojih medijskih i drugih kerbera, da razapinju lidere NVO koje su podsjetile na mehanizam klauzule balansa zapravo svima nama svojim postupanjem stavile klauzulu balansa. Partijsko zauzimanje RTCG nakon nezakonitih smjena nepodobnih članova Savjeta RTCG, generalne direktorke i direktora TV, zatim nezakonita smjena nepodobne članice Savjeta ASK-a, uz „kreativne pravne“ i političke akcije da se održi kontrola nad ova dva savjeta, kršenje Ustava i zakona prilikom posljednjih imenovanja predsjednika sudova koji su već imali dva mandata mene jako podsjećaju na jedan retrogradni politički pristup koji je karakterisao i vladavinu Slobodana Miloševića, a zacijelo su daleko od onog što su najbolji evropski standardi i prakse.

MONITOR: Šef delegacije EU u Crnoj Gori Aivo Orav ocijenio je da se mora riješiti afera „Koverat“. Mislite li da će i ova afera završiti kao afera „Snimak“, opet uprkos apelima Brisela?

ULJAREVIĆ: Vjerujem da je namjera crnogorskih vlasti da i aferu „Koverat“ stavi pod tepih kao i aferu „Snimak“. Isto tako vjerujem da to neće ići lako, a treba imati u vidu da je afera „Kovert“ revitalizovala i aferu „Snimak“ koja se i ove 2019. nalazi u Izvještaju EK. U Izvještaju svoji da navodi koji se odnose na ove afere „zahtijevaju kredibilan, nezavisan i učinkovit institucionalni odgovor“, čime EK zapravo kaže da svega toga do sad nije bilo od strane nadležnih crnogorskih institucija.

MONITOR: Ruši li to kredibilitet same briselske administracije, koja uprkos lošim učincima nastavlja samo da „bude zabrinuta“?

ULJAREVIĆ: Nema sumnje da se dio euroskepticima kod naših građana odnosi i na ono što je izostanak adekvatnog uticaja EU na adresiranje postojećih devijacija i pravne nesigurnosti. Zato se već sada Unija suočava ne samo sa izazovima u sopstvenoj kući, nego i sa naporom da održi krebilitet van te kuće, a posebno u državama koje su u različitim fazama evropskih integracija. Zarad svog kredibiliteta i integriteta, EU će morati mijenjati pristup i u odnosu prema Crnoj Gori jer ne možete diplomatski i sa izrazima zabrinutosti razgovorati sa onima koji su spremni da dnevno ugrožavaju državni interes ako im to donosi neke lične ili partijske koristi, pa čak i da toj istoj EU stavljaju prst u oko ispitujući granice njene trpeljivosti, kao što to čine crnogorske vlasti sve češće i sve otvorenije.

MONITOR: Iz Brisela i dalje insistiraju da svi treba da učestvuju u radu parlamenta. Kako vidite taj njihov stalni zahtjev, uprkos bojkotu kao legitimnoj opciji ?

ULJAREVIĆ: Preciznije, u Izvještaju EK stoji da je „povratak političkoj debati u Skupštini odgovornost svih političkih aktera“.  Na ovaj način se, i to s pravom, ukazuje ne samo na odgovornost onih koji bojkotuju rad Parlamenta, već i ostalih, a ja bih rekla prevashodno vlasti koje skoro tri godine simulira otvorenost za dijalog koji bi vodio unaprijeđenju opšteg nivoa političke kulture i demokratskoj poretka, a čiji jedan segment čine i uslovi za fer i slobodne izbore. Takođe, treba uvažiti činjenice da smo imali defektne izbore, hapšenje jednog poslanika na koji je Skupština kao institucija ostala nijema, zatim aferu „Koverat“ koja nije adekvatno adresirana. To su sve jaki argumenti koje, koliko vidim, ni Brisel ne ignoriše. Legitimno je pravo svakog političkog subjekta da izabere strategiju svog političkog djelovanja jer u konačnici taj politički subjekt snosi odgovornost za to na samim izborima.

MONITOR: Kako vidite ocjene da pitanje proširenja neće biti prioritet za novu briselsku administraciju i šta to znači za Crnu Goru?

ULJAREVIĆ: Mi ne znamo još što će biti prioriteti nove briselske administracije, tako da o tome sada možemo samo spekulisati. Mislim da će otvaranje ili neotvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom označiti mnogo jasnije pravac oblikovanja tih prioriteta.

Međutim, ne treba miješati to što je EK recimo stavila u svoje prioritete i što je aktuelni integracioni kapacitet država regiona, pa i Crne Gore. Mene mnogo više ovo drugo brine, odnosno ne prepoznajem, sedam godina nakon otvaranja pregovora Crne Gore sa EU, isti entuzijam ni crnogorske administracije ni mnogih drugih aktera za reforme, a politička volja je očito preklopljena voljom tzv. veto igrača kojima nije interes demokratizacija i evropeizacija društva, rušenje postojećih monopola moći i uspostavljanje jakih institucija sposobnih da svoj posao rade bez političkih uticaja i miješanja. Ukratko, naši problemi nijesu u Briselu, ili u nekoj od država članica, naši problemi su u našoj kući i dvorištu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo