Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE:  Naši problemi nijesu u Briselu, već u našoj kući

Objavljeno prije

na

Prva i izvorišna naša bolna tačka je vlast koja je partijski i partikularni interes stavila iznad državnog, a posljedično i iznad procesa pristupanja EU. Iz toga slijede sve ostale manjkavosti na koje ukazuje i EK

 

MONITOR: Vlast i opozicija i civilni sektor tradicionalno različito čitaju i ovaj, najnoviji, Izvještaj Ek.  Vlast je zadovoljna, ovi drugi tvrde da je situacija loša. Kako vi čitate nove komentare Brisela?

ULJAREVIĆ: Ja ne mislim da ima bitnih razlika u čitanju izvještaja od strane vlasti i onih koji kritički nastupaju u odnosu na vlast, što sam imala prilike da čujem i od nekih visokih zvaničnika u neposrednom razgovoru. Razlika je samo u javnoj interpretaciji, za to vrlo pogodnog briselskog jezika.

Upravo oni iz vlasti koji su najviše svjesni težine tih ocjena, koje se iz godine u godinu kao opomene ponavljaju, a ponegdje i pooštravaju, pokušavaju to obojiti sebi omiljenom ružičastom bojom. To je nezreo i neodgovoran pristup jer hrani postojeći začarani krug umjesto da se nagomilani problemi rješavaju. Izvještaj nije dobar za Crnu Goru, a neće biti bolji ako oni koji donose odluke to nastave ignorisati.

MONITOR: Slažete li se sa pojedinim ocjenama, da smo nakon ovog Izvještaja izgubili poziciju lidera u regionu kada su u pitanju evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Ta pozicija lidera je, inače, bila nategnuta jer u razredu loših đaka biti dobar, onaj koji ima trojke, nije format lidera.  EU je pokušala da na taj način ohrabri Crnu Goru, ali je dobila kontraefekat. Konstrukciona greška je bila želja EK i nekih država članica da vjeruju da crnogorske vlasti zaista žele reforme, jer ta politička volja postoji samo na površinskom sloju ali ne u dijelu kada treba prestati sa postojećim praksama široke zloupotrebe ovlašćenja i javnih resursa, ali i kako vidimo posljednjih godina i sve češćeg kršenja Ustava i zakona zarad interesa pojedinačne partijske strukture.

Suštinski, Izvještaj EK konstatuje nastavak regresije. U dva ključna poglavlja – 23 i 24 – u trećem izvještaju zaredom imamo ograničen napredak, što je sada već slaba trojka. Mnogo puta najavljivana završna mjerila od strane naših zvaničnika se ne naziru jer Crna Gora nije ispunila ni privremena mjerila. Sumarna prosječna ocjena napretka u svim otvorenim poglavljima pada od 2016, a u samom regionu se pojavljuju i oni koji ispunjavaju obećanja EU, pa čak i kad to podrazumijeva teške i riskantne odluke za njih same, što relativizuje poziciju Crne Gore prema EU kao uzornog primjera u regionu.

MONITOR: Koje su po vama naše bolne tačke kada su u pitanju evropske integracije? Korupcija i kriminal?

ULJAREVIĆ: Naša prva, izvorišna bolna tačka je vlast koja je partijski i partikularni interes stavila iznad državnog, a posljedično i iznad procesa pristupanja EU. Iz toga slijede sve ostale manjkavosti na koje ukazuje i EK.

Institucije ostaju slabe i partijski zarobljene, nesposobne da proizvode očekivane rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sve to ima ozbiljne posljedice i na ukupnu (ne)funkcionalnost vladavine prava.

Očekivano, pitanje medija je negativno apostrofirano, jer ni nakon godinu dana mi ne znamo ko je pucao na novinarku Vijesti, Oliveru Lakić, znamo da je DPS nezakonito zauzeo RTCG zaustavljajući njegov proces transformacije u javni servis, da nastavlja da „hrani“ medije koje pozitivno izvještavaju o vlastima a da na sve načine pokušava otežati rad medija koji dovode u pitanje odluke i politike vlasti, da Agencija za elektronske medije ne radi profesionalno, i da se kroz navodnu reformu medijskih zakona pokušava naći dodatni prostor da se „ozakoni“ kontrola vlasti nad medijima.

Takođe, učinak u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminal je nepojmivo loš, i to više ni fingirana stastika ne može sakriti. Izostanak utvrđivanja odgovornosti u Tužilaštvu i sudstvu za postupke koji su umjesto osuđujućim presudama rezultirali opranim biografijama kontraverznih biznismena, šefova organizovanih kriminalnih grupa ili članova tih kriminalnih grupa, uz dodatne milionske naknade koje građani i građanke Crne Gore plaćaju za takav rad pravosuđa je postala praksa. To ne zabrinjava ni navodno štedljivu Vladu, jer je jasno da su ovi procesi i završili po volji vladajuće strukture. Isto tako kao što se mnogi slučajevi koji se odnose na najviše zvaničnike i štete koji su proizveli ne otvaraju dok god su oni politički podobni. Od nepravde je jedino možda gora selektivna pravda, a ona je crnogorska stvarnost.

MONITOR:  Mislite li da je opcija klauzule balansa i dalje moguća?

ULJAREVIĆ: Klauzula balansa je praktično na snazi, mada, u jednom blažem obliku. Moj stav, koji sam i ranije iznosila jeste da su crnogorske vlasti koje su bile agilne, direktno ili preko svojih medijskih i drugih kerbera, da razapinju lidere NVO koje su podsjetile na mehanizam klauzule balansa zapravo svima nama svojim postupanjem stavile klauzulu balansa. Partijsko zauzimanje RTCG nakon nezakonitih smjena nepodobnih članova Savjeta RTCG, generalne direktorke i direktora TV, zatim nezakonita smjena nepodobne članice Savjeta ASK-a, uz „kreativne pravne“ i političke akcije da se održi kontrola nad ova dva savjeta, kršenje Ustava i zakona prilikom posljednjih imenovanja predsjednika sudova koji su već imali dva mandata mene jako podsjećaju na jedan retrogradni politički pristup koji je karakterisao i vladavinu Slobodana Miloševića, a zacijelo su daleko od onog što su najbolji evropski standardi i prakse.

MONITOR: Šef delegacije EU u Crnoj Gori Aivo Orav ocijenio je da se mora riješiti afera „Koverat“. Mislite li da će i ova afera završiti kao afera „Snimak“, opet uprkos apelima Brisela?

ULJAREVIĆ: Vjerujem da je namjera crnogorskih vlasti da i aferu „Koverat“ stavi pod tepih kao i aferu „Snimak“. Isto tako vjerujem da to neće ići lako, a treba imati u vidu da je afera „Kovert“ revitalizovala i aferu „Snimak“ koja se i ove 2019. nalazi u Izvještaju EK. U Izvještaju svoji da navodi koji se odnose na ove afere „zahtijevaju kredibilan, nezavisan i učinkovit institucionalni odgovor“, čime EK zapravo kaže da svega toga do sad nije bilo od strane nadležnih crnogorskih institucija.

MONITOR: Ruši li to kredibilitet same briselske administracije, koja uprkos lošim učincima nastavlja samo da „bude zabrinuta“?

ULJAREVIĆ: Nema sumnje da se dio euroskepticima kod naših građana odnosi i na ono što je izostanak adekvatnog uticaja EU na adresiranje postojećih devijacija i pravne nesigurnosti. Zato se već sada Unija suočava ne samo sa izazovima u sopstvenoj kući, nego i sa naporom da održi krebilitet van te kuće, a posebno u državama koje su u različitim fazama evropskih integracija. Zarad svog kredibiliteta i integriteta, EU će morati mijenjati pristup i u odnosu prema Crnoj Gori jer ne možete diplomatski i sa izrazima zabrinutosti razgovorati sa onima koji su spremni da dnevno ugrožavaju državni interes ako im to donosi neke lične ili partijske koristi, pa čak i da toj istoj EU stavljaju prst u oko ispitujući granice njene trpeljivosti, kao što to čine crnogorske vlasti sve češće i sve otvorenije.

MONITOR: Iz Brisela i dalje insistiraju da svi treba da učestvuju u radu parlamenta. Kako vidite taj njihov stalni zahtjev, uprkos bojkotu kao legitimnoj opciji ?

ULJAREVIĆ: Preciznije, u Izvještaju EK stoji da je „povratak političkoj debati u Skupštini odgovornost svih političkih aktera“.  Na ovaj način se, i to s pravom, ukazuje ne samo na odgovornost onih koji bojkotuju rad Parlamenta, već i ostalih, a ja bih rekla prevashodno vlasti koje skoro tri godine simulira otvorenost za dijalog koji bi vodio unaprijeđenju opšteg nivoa političke kulture i demokratskoj poretka, a čiji jedan segment čine i uslovi za fer i slobodne izbore. Takođe, treba uvažiti činjenice da smo imali defektne izbore, hapšenje jednog poslanika na koji je Skupština kao institucija ostala nijema, zatim aferu „Koverat“ koja nije adekvatno adresirana. To su sve jaki argumenti koje, koliko vidim, ni Brisel ne ignoriše. Legitimno je pravo svakog političkog subjekta da izabere strategiju svog političkog djelovanja jer u konačnici taj politički subjekt snosi odgovornost za to na samim izborima.

MONITOR: Kako vidite ocjene da pitanje proširenja neće biti prioritet za novu briselsku administraciju i šta to znači za Crnu Goru?

ULJAREVIĆ: Mi ne znamo još što će biti prioriteti nove briselske administracije, tako da o tome sada možemo samo spekulisati. Mislim da će otvaranje ili neotvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom označiti mnogo jasnije pravac oblikovanja tih prioriteta.

Međutim, ne treba miješati to što je EK recimo stavila u svoje prioritete i što je aktuelni integracioni kapacitet država regiona, pa i Crne Gore. Mene mnogo više ovo drugo brine, odnosno ne prepoznajem, sedam godina nakon otvaranja pregovora Crne Gore sa EU, isti entuzijam ni crnogorske administracije ni mnogih drugih aktera za reforme, a politička volja je očito preklopljena voljom tzv. veto igrača kojima nije interes demokratizacija i evropeizacija društva, rušenje postojećih monopola moći i uspostavljanje jakih institucija sposobnih da svoj posao rade bez političkih uticaja i miješanja. Ukratko, naši problemi nijesu u Briselu, ili u nekoj od država članica, naši problemi su u našoj kući i dvorištu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Nedopustiva sličnost sa prethodnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad…

 

MONITOR: Nova vlast najavila je raspodjelu rukovodećih funkcija u brojnim državnim preduzećima i agencijama po političkom ključu. Kako to komentarišete?

MINIĆ: Skandalozno „popunjavanje po dubini“ partijski podobnim kadrovima je samo posljedica u biračkom tijelu/narodu ukorijenjene (tradicionalne) matrice: „Šta mi nudiš za učlanjenje u partiju“ na kojoj partitokratija uništava društvo i državu.

Nema na političkoj sceni Crne Gore, u vlasti ili opoziciji, političke partije kojoj dominantno obilježje nije upravo taj način funkcionisanja, manje ili više očigledno. Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad… itd, sve zaključno sa jednakošću pred zakonom. Ja to razumijem kao jasnu obznanu koliko građanin i građanska svijest nemaju šansu u Crnoj Gori za duže vrijeme.

MONITOR: A kako komentarišete telefonsku čestitku premijera Zdravka Krivokapića predsjednici RS Željki Cvijanović „svih njihovih praznika“,  pa i dana RS, koji je odlukama Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim, i reakcije koje su potom uslijedile?

MINIĆ: Isključivo kao nastavak insistiranja na diobenim temama na štetu mnogobrojnih  preozbiljnih, presloženih obaveza koje stoje pred Vladom a o kojima nemamo informacija.

MONITOR: Prethodna godina je završena baš kao i ona prije nje. Nova vlast je, poput prošle, uz argumentaciju  hitnosti, predložila i usvojila izmjene Zakona o vjeroispovjesti u gluho doba noći u skupštini, bez javne rasprave. Šta vama to govori?

MINIĆ: O nedopustivoj sličnosti sa „logikom“ i metodom rada prethodnika u ozbiljnim stvarima koji su u žiži javnosti.

MONITOR: U predizbornom periodu, aktuelna vlast je govorila jmnogo o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neki potezi nove Vlade, međutim, kao da su ojačali tu podijeljenost?  

MINIĆ: Upravo to je jedno od krupnih razočarenja u dosadašnjem predstavljanju tumarajuće nove Vlade. No, priznajem, teško je zadovoljiti toliko „šarenoliku“ i u pretežnom dijelu agresivno isključivu parlamentarnu većinu na kojoj treperi nova Vlada sa (realnim) strahom da ne bude „utuljena“ ukoliko ne potencira pitanja na kojima, kao i prethodna vlast, opstaju političke opcije koje čine većinu nove vlasti.

MONITOR: Predsjednik države je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, ali i ostale zakone izglasane na posljednjem prošlogodišnjem skupštinskom zasijedanju,  vratio Skupštini. Kakvu je poruku u stvari Đukanović time poslao?

MINIĆ: Jasnu i očekivanu da će iskoristiti sva raspoloživa sredstva, naročito ako su legalna, da onemogući ili učini izazovnijim inače vrlo izazovan posao nove vlasti čak i kada ga posmatramo samo u dijelu oslobađanja države od taloga koji je ostavila vlast koju personifikuje Predsjednik.

MONITOR: Odbio je i da potpiše opoziv ambasadora. Kako kao pravnik komentarišete taj potez, s obzirom na to da su se u javnosti mogli čuti različiti stavovi?  

MINIĆ: Kao posljedicu nerijetkih „pravnih praznina“ u legislativi rađenoj u ambijentu sličnom jednopartizmu gdje se monolitna vlast osjećala apsolutno komotno i u promovisanju „beskonfliktne“ politike kreirane u uskom krugu ljudi da ne kažem od jednog čovjeka.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, SKUPŠTINA SLOBODNE SRBIJE: Samo zajedno rušimo režim

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascjepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svijest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspjeha u rušenju naprednjačkog režima

 

MONITOR: Imali ste i stranačko iskustvo, u Pokretu slobodnih građana. Sada ste među osnivačima i najaktivnijim članovima Skupštine slobodne Srbije. Da li to znači da je za promjene u Srbiji neophodan „najmanji zajednički imenitelj“ interesa različitih javnih ličnosti, predstavnika profesija, društvenih grupa, sindikata… Masovni društveni pokret?

STOJKOVIĆ: Jasno je da se u Srbiji mora organizovati masovni društveni pokret ukoliko želimo da ozbiljno uzdrmamo autokratski režim Aleksandra Vučića. Zbog toga je mala grupa intelektualaca odlučila da u junu 2020. godine, pokrene platformu za umrežavanje aktivističkih i građanskih grupa, pokreta, sindikata, pojedinaca i opozicionih stranaka. Platformu smo nazvali Skupština slobodne Srbije (SsS) kako bismo promovisali ideju da je našem društvu neophodan dijalog i prostor za iskazivanje sopstvenih stavova. U normalnim društvima takav dijalog odvija se u parlamentu, dok je nama u Srbiji ta prilika oduzeta. Narodna skupština odavno nije mesto u kom se zastupaju interesi naroda. Od nečega što bi trebalo biti kruna demokratije, ostale su samo ruševine iz kojih se nazire tragikomično ulizištvo i klečanje pred autokratom.

Svi koji su pristupili SsS imaju zajedničku želju za civilizovanim i pravednim društvom, iako se nužno ne slažu po mnogim stavovima, tj. ima nas i levo i desno orijentisanih, ima ateista i vernika, ljudi sa više liberalnim ili tradicionalnim svetonazorima, itd. Sam termin „skupština“ u našem nazivu implicira pluralizam koji realno postoji u društvu. Svi razumemo da, dok se ne izborimo za demokratske vrednosti, međusobne ideološke razlike moramo ostaviti po strani. Citiraću prof. Čupića – ova borba je vrednosna, nije ideološka! Nažalost, živimo u pretpolitičkom društvu koje zahteva usvajanje osnovnih civilizacijskih vrednosti, a tek nakon toga možemo sukobljavati svoje ideologije u političkoj areni.

MONITOR: Opozicija, uglavnom, vodi pojedinačne stranačke politike. Nakon bojkota izbora, za koji ste se i vi zalagali, stranke za bojkot odlučile su da se svaka bavi svojim programom i prikuplja pristalice, a umjesto starog saveza formirana je Ujedinjena opozicija Srbije. Danas je Dragan Đilas, lider SSP-a, pozivao one koji su spremni da se „žrtvuju za Srbiju“ da se priključe otporu režimu. Kako to razumijete?

STOJKOVIĆ: Tačno je da opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspeha u rušenju naprednjačkog režima. Ovde postoje dva problema. Prvi se odnosi na ogromno nepoverenje građana u postojeće stranke, a poverenje je teško izgraditi nakon izneverenih očekivanja. Drugi problem jeste činjenica da se jedan nakaradni režim može savladati samo uz političko organizovanje. Nalazimo se u zanimljivom paradoksu – stranke su nam neophodne, ali ih ne želimo! Mi možemo doživeti da vlast padne opštom narodnom pobunom, ali onda dolazimo do pitanja – šta radimo nakon toga? Ko će obnašati vlast ako to nisu političari? Ili, da postavim drugačije pitanje – može biti sastavljena neka ekspertska Vlada bez političara, ali kako ćemo se dogovoriti ko će biti ti eksperti ukoliko se pre toga politički ne organizujemo? Skupština slobodne Srbije sagledala je oba problema i došli smo do zaključka da sveobuhvatna građanska mreža, koja obuhvata i opozicione stranke, može stvoriti neophodnu sinergiju. Ovde stranke nisu na čelu kolone, već su sagovornici i ravnopravni učesnici u političkom dijalogu. Takva struktura ih obavezuje da slušaju naše glasove, danas i u budućnosti. Pozivi koje smo čuli od opozicionih lidera ovih dana, odnose se upravo na ovu strategiju.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Još smo se dublje podijelili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nažalost, Crna Gora možda  nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala

 

MONITOR: Neke od odluka nove Vlade donijele su brojne javne rasprave, poput posljednje o gašenju Montenegro erlajnsa. Kako vidite tu odluku i reakcije na nju?

PERIĆ: Stanje u Montenegro erlajnsu je bilo veoma loše i plod je javašluka, nepotizma, kronizma – odnosno svih „plodova“ dominacije politike nad strukom. Valja izuzeti ljude koji su vodili neposredan radni proces koji se odvijao po pravilima struke –  letačko osoblje prije svega. Dakle, odgovornost za ovakvo stanje se ne može adresirati novoj vlasti.

Oni čija je to odgovornost – sadašnja opozicija –  zaista nemaju kredibilitet da bilo šta kritikuju jer da su radili što sada govore,  firma ne bi bila u ovom stanju. Vrlo je značajno čuti šta o tome misli struka, zaposleni, šta kažu uporedna iskustva  u sličnim situacijama, ali je groteskno slušati kako o spasu nacionalne avio-kompanije pričaju oni koji su je doveli do ove pozicije i  u svemu tome debelo profitirali. Podsjetiću, državnim preduzećem su rukovodili ljudi kojima je Vlada odobravala stambene „kredite“ pod povoljnim uslovima, koji su imali enormne plate i sve prinadležnosti a koji su uredno dizali ruke za odluke za koje nije bilo nikakvog ekonomskog rezona.

Nova vlast mora razumjeti da nije dovoljno konstatovati problem i krenuti u gašenje. Nekada je to nažalost nužno, izvjesno je da sada sve vodi u tom pravcu, ali vlast mora da ponudi jasnu viziju šta dalje. Mislim da je priča o novoj avio-kompaniji prilično maglovita i da je obrazloženje o tome da osnivanje nove kompanije košta nula eura  nepromišljeno. Konačno, nova Vlada mora da napusti staru retoriku. Nekada smo slušali da ne prodajemo firme nego kupujemo strateške partnere, sada slušamo da nismo pozajmili pare kroz emisiju obveznica nego da smo dobili ekonomsku budućnost. Jasno je da je naslijeđena loša situacija, ali ako se bude slijedila ekonomska filozofija neoliberalne škole, od koje, moram reći, na deklarativnoj ravni nova Vlada ne pravi otklon, tada imamo veliki problem. Vjerujem da će biti više štednje i manje kriminala, ali bez vizije i ideje – problemi ekonomije će ostati i, što je najporaznije, socijalni jaz se neće smanjiti, ako se ne počne promišljati drugačije.

MONITOR: Kazali ste nakon postavljanja Dejana Vukšića za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost da se plašite da partijska zapošljavanja nijesu prošlost.  Šta jeste, a šta nije prošlost nakon 31. avgusta?

PERIĆ: Nisam komentarisao niti jedan pojedinačni slučaj, već sam govorio na ravni prinicipa. Nemam nikakvu dilemu da će biti partijskih zapošljavanja ili imenovanja – u konačnom ta predikacija se već potvrdila u nekoliko prilika. Smatram to lošim, ali nije ni realno da oni koji pobijede na izborima nemaju učešće u izvršnoj vlasti. Tako se sada izvjesno ,,pegla“ to što u Vladi nema predstavnika dvije koalicije koje obezbjeđuju većinu u parlamentu. Usljed tog disbalansa, možemo lako doći u situaciju da će onamo gdje se traže ekspertska znanja biti postavljani političari, a onamo gdje bi po pravilu trebalo da imamo politčare da dobijemo eksperte.

Naše društvo će se teško izboriti sa partijskim zapošljavanjem i zato na borbi protiv te pojave treba stalno insistirati jer za promjene u pravcu istinske profesionalizacije će trebati godine. Ovdje je decenijski refleks da partija zapošljava od portira pa, što ne reći, nerijetko i do univerzitetskog profesora.

Prošlost je nesmjenjivost vlasti, ali naše navike kao zajednice se mnogo sporije mijenjaju od onog što je poželjno za njen brz oporavak i suštinsku demokratizaciju.

Ako hronološki posložimo  dešavanja od 31. avgusta, u samom početku se osjetio talas optimizma, tolerancije i nagovještaj demokratije. Kako vrijeme prolazi ta slika blijedi, a osjetljivost na kritike je naglašenija, a što svako ko je na vlasti mora da podnosi, posebno kad je kritika dobronamjerna. Utiska sam da je pozivanje civilnog sektora i intelektualaca na razgovore uglavnom bilo dekorativnog karaktera i da još  ne postoji spremnost da se čuju i integrišu predlozi koji dolaze isključivo od struke, odnosno da se vjeruje da je onaj ko je izabran kao stručnjak zapravo stručan za sve. Moguće da je to na početku prirodno, ali što ranije nova vlast uvidi ove šumove, to će imati bolji rezultat.

MONITOR: Jedan od prvih poteza nove Vlade bio je predlaganje izmjena Zakona o vjeroispoivjesti Skupštini. Kako vidite taj potez, koji je karakterisao prvenstveno manjak transparentnosti i mogućnosti javne rasprave, što je bila  i praksa prethodnika?

PERIĆ: To je bio dogovor partnera koji tvore vlast. Oni su smatrali da je to model kojim treba raditi i da tako treba. Uvjeren sam da svaka vlast koja želi da bude pravedna i efikasna treba da uključuje što širu javnost u procese donošenja odluka. Svako odstupanje od tog principa škodi i njenom imidžu, ali i interesu jednog ili više djelova javnosti da makar iznese svoj stav.

MONITOR: Uslijedila su i prva hapšenja, koja vodi netaknuto Specijalno tužilaštvo. Kako vidite ta hapšenja, ali i najavu Demokratskog fronta o povlačenju podrške Vladi, zbog specijalnog tužioca, odnosno njegove izjave da navodno ima bezrezervnu podršku potpredsjednika Dritana Abazovića?

PERIĆ: Činjenica je da je uhapšen direktor Uprave za nekretnine, ali  i da on nije na vrhu koruptivne piramide. U tumačenju tog čina će na političkoj sceni biti nadgornjavanja, a ko je u pravu, zavisi od ugla gledanja i partijskog interesa. Ipak, ne razumijem zašto ni gotovo četiri mjeseca nakon izbora nova  većina nema ime kandidata za VDT-a iza kojeg će stati i za koga će se tražiti kvalifikovana većina u parlamentu, pa ako se ne može uspjeti i odgovarajuća zakonska rješenja za izlaz iz te situacije. Potpuno sam siguran da postojeći sastav ključnih pozicija u tužilaštvu ne može da sprovede borbu protiv korupcije na najvišem nivou. Prisjetimo se skandala u vezi sa sekretarom VDT-a,  suđenja u kojem se optužnica gradi i na tome da jedno punjenje baterija mobilnog telefona može da traje mjesecima…

Ako Vlada ili neko u vladajućoj većini misli da ovaj sastav to može – u kolosalnoj je zabludi. Ako misli da obračun sa organizovanim kriminalom treba da izvede neka naredna vlast – onda je to već neodgovornost, jer samo ova vlast ima suštinsku šansu za punim otklonom u odnosu na prethodne prakse. Ona uspostavlja model karaktera promjena. Želim da vjerujem da su  u Vladi svjesni toga.

MONITOR:  A Vaše viđenje Demokratske partije socijalista kao opozicije? Postoji li opasnost od povratka DPS-a na vlast?

PERIĆ: Mislim da DPS kao struktura jako loše podnosi nemogućnost da  raspolaže resursima, uključujući i zapošljavanja – dok ih svaka afera dodatno potresa. Njih na vlast može vratiti samo nova vlast, ako bude nesposobna ili bezidejna. Ako bude dekonsutirana mreža povlašćenih i ogoljen sistem privilegovanih tada mislim da bivša vlast ostaje i dalje bivša. Ako to ne bude slučaj – sve opcije su na stolu, jer se radi o političkoj organizaciji koja je klijentelistički premrežena i koja ima ogromno iskustvo u „menadžmentu uhljeba“ i u metodi rada „jedan zaposleni četiri glasa“. Ako ne dekonstruišete i pokidate tu mrežu – očekujte da se sami možete zaplesti u nju.

MONITOR: U predizbornom periodu, predstavnici buduće vlasti su  mnogo govorili o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neka kadrovska rješenja nove Vlade, i potezi, ne govore da na tome i aktivno rade. Da li je pomirenje  blizu?

PERIĆ: Nažalost, Crna Gora možda nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi,  jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala. Volio bih da počnemo da uvažavamo jedni druge sa svim svojim razlikama, a ne da u glavi imamo inžinjering ko šta treba da bude, a ne ko šta jeste. Sloboda se ne osvaja, a još manje brani sa te pozicije.

Kada je riječ o pomirenju, valja napraviti distinkciju između pluralizma mišljenja koje je poželjno u svakom društvu, u odnosu na neprijateljstva i ostrašćenost u odbrani sopstvenih uvjerenja. Nama prije svega treba iscjeljenje od mržnje koja nas parališe još od devedesetih. Moguće da je integracija ključna riječ za procese koji su nam potrebni, a prvi koraci nove administracije u tom pravcu nisu adekvatni. Ako smo nekada imali prigovor da čitava jedna nacionalna zajednica nema ni izbliza adekvatnu zastpuljenost tamo gdje se donose odluke, a taj prigovor je stajao, onda nemate izgovor da, izuzimaući politički ključ,  nemate pripadnika jedne vjerske ili nacionalne zajednice na ključnim pozicijima u novoj vlasti.

MONITOR: Jeste li optimista ili pesimista kada je u pitanju kriza u kojoj se Crna Gora nalazi, što zbog pandemije, što zbog zaostavštine prethodnika?

PERIĆ:  Sa zebnjom gledam na to da Crna Gora nije na putu  socijalne pravde, već da se može cementirati politička klasa, da se izrazim robespjerovskim rječnikom, neka vrsta „markiza“ i „grofova“  koji će smatrati da im pripada mnogo više nego što bi im trebalo pripasti. Dodatno brine to što ne čujemo rješenja i viziju pokretanja sasvim devastirane privrede. Da budem konkretan: u onom trenutku kada poljoprivrednik bude mogao bez problema da domaći pekmez ili sok proda u lancu veleprodaja uz veoma malo administracije i simboličan trošak – tada ćemo znati da se privredni ambijent mijenja.

Opet, ako budemo znali da integrišemo sve djelove zajednice, ako ljude od ideje, znanja i pregalaštva uključimo u procese donošenja odluka i ako spustimo koplja i štitove podjela, pa suštinski počnemo da razgovaramo o zajedničkim problemima – onda i te kako ima prostora za optimizam.

MONITOR: Šta biste Vi i kome  čestitali na kraju ove godine?

PERIĆ: Građanima bih odao priznanje na istrajnosti u promjenama i za trpeljivost na tom putu.

MONITOR: A ono što vidite kao negativno što je obilježilo 2020?

PERIĆ: Još smo se više kao društvo podijelili, a nema niti znaka niti najava da će socijalni jaz biti ublažen. To je velika obaveza pred onima koji sprovode mandat promjena.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo