Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE:  Naši problemi nijesu u Briselu, već u našoj kući

Objavljeno prije

na

Prva i izvorišna naša bolna tačka je vlast koja je partijski i partikularni interes stavila iznad državnog, a posljedično i iznad procesa pristupanja EU. Iz toga slijede sve ostale manjkavosti na koje ukazuje i EK

 

MONITOR: Vlast i opozicija i civilni sektor tradicionalno različito čitaju i ovaj, najnoviji, Izvještaj Ek.  Vlast je zadovoljna, ovi drugi tvrde da je situacija loša. Kako vi čitate nove komentare Brisela?

ULJAREVIĆ: Ja ne mislim da ima bitnih razlika u čitanju izvještaja od strane vlasti i onih koji kritički nastupaju u odnosu na vlast, što sam imala prilike da čujem i od nekih visokih zvaničnika u neposrednom razgovoru. Razlika je samo u javnoj interpretaciji, za to vrlo pogodnog briselskog jezika.

Upravo oni iz vlasti koji su najviše svjesni težine tih ocjena, koje se iz godine u godinu kao opomene ponavljaju, a ponegdje i pooštravaju, pokušavaju to obojiti sebi omiljenom ružičastom bojom. To je nezreo i neodgovoran pristup jer hrani postojeći začarani krug umjesto da se nagomilani problemi rješavaju. Izvještaj nije dobar za Crnu Goru, a neće biti bolji ako oni koji donose odluke to nastave ignorisati.

MONITOR: Slažete li se sa pojedinim ocjenama, da smo nakon ovog Izvještaja izgubili poziciju lidera u regionu kada su u pitanju evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Ta pozicija lidera je, inače, bila nategnuta jer u razredu loših đaka biti dobar, onaj koji ima trojke, nije format lidera.  EU je pokušala da na taj način ohrabri Crnu Goru, ali je dobila kontraefekat. Konstrukciona greška je bila želja EK i nekih država članica da vjeruju da crnogorske vlasti zaista žele reforme, jer ta politička volja postoji samo na površinskom sloju ali ne u dijelu kada treba prestati sa postojećim praksama široke zloupotrebe ovlašćenja i javnih resursa, ali i kako vidimo posljednjih godina i sve češćeg kršenja Ustava i zakona zarad interesa pojedinačne partijske strukture.

Suštinski, Izvještaj EK konstatuje nastavak regresije. U dva ključna poglavlja – 23 i 24 – u trećem izvještaju zaredom imamo ograničen napredak, što je sada već slaba trojka. Mnogo puta najavljivana završna mjerila od strane naših zvaničnika se ne naziru jer Crna Gora nije ispunila ni privremena mjerila. Sumarna prosječna ocjena napretka u svim otvorenim poglavljima pada od 2016, a u samom regionu se pojavljuju i oni koji ispunjavaju obećanja EU, pa čak i kad to podrazumijeva teške i riskantne odluke za njih same, što relativizuje poziciju Crne Gore prema EU kao uzornog primjera u regionu.

MONITOR: Koje su po vama naše bolne tačke kada su u pitanju evropske integracije? Korupcija i kriminal?

ULJAREVIĆ: Naša prva, izvorišna bolna tačka je vlast koja je partijski i partikularni interes stavila iznad državnog, a posljedično i iznad procesa pristupanja EU. Iz toga slijede sve ostale manjkavosti na koje ukazuje i EK.

Institucije ostaju slabe i partijski zarobljene, nesposobne da proizvode očekivane rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sve to ima ozbiljne posljedice i na ukupnu (ne)funkcionalnost vladavine prava.

Očekivano, pitanje medija je negativno apostrofirano, jer ni nakon godinu dana mi ne znamo ko je pucao na novinarku Vijesti, Oliveru Lakić, znamo da je DPS nezakonito zauzeo RTCG zaustavljajući njegov proces transformacije u javni servis, da nastavlja da „hrani“ medije koje pozitivno izvještavaju o vlastima a da na sve načine pokušava otežati rad medija koji dovode u pitanje odluke i politike vlasti, da Agencija za elektronske medije ne radi profesionalno, i da se kroz navodnu reformu medijskih zakona pokušava naći dodatni prostor da se „ozakoni“ kontrola vlasti nad medijima.

Takođe, učinak u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminal je nepojmivo loš, i to više ni fingirana stastika ne može sakriti. Izostanak utvrđivanja odgovornosti u Tužilaštvu i sudstvu za postupke koji su umjesto osuđujućim presudama rezultirali opranim biografijama kontraverznih biznismena, šefova organizovanih kriminalnih grupa ili članova tih kriminalnih grupa, uz dodatne milionske naknade koje građani i građanke Crne Gore plaćaju za takav rad pravosuđa je postala praksa. To ne zabrinjava ni navodno štedljivu Vladu, jer je jasno da su ovi procesi i završili po volji vladajuće strukture. Isto tako kao što se mnogi slučajevi koji se odnose na najviše zvaničnike i štete koji su proizveli ne otvaraju dok god su oni politički podobni. Od nepravde je jedino možda gora selektivna pravda, a ona je crnogorska stvarnost.

MONITOR:  Mislite li da je opcija klauzule balansa i dalje moguća?

ULJAREVIĆ: Klauzula balansa je praktično na snazi, mada, u jednom blažem obliku. Moj stav, koji sam i ranije iznosila jeste da su crnogorske vlasti koje su bile agilne, direktno ili preko svojih medijskih i drugih kerbera, da razapinju lidere NVO koje su podsjetile na mehanizam klauzule balansa zapravo svima nama svojim postupanjem stavile klauzulu balansa. Partijsko zauzimanje RTCG nakon nezakonitih smjena nepodobnih članova Savjeta RTCG, generalne direktorke i direktora TV, zatim nezakonita smjena nepodobne članice Savjeta ASK-a, uz „kreativne pravne“ i političke akcije da se održi kontrola nad ova dva savjeta, kršenje Ustava i zakona prilikom posljednjih imenovanja predsjednika sudova koji su već imali dva mandata mene jako podsjećaju na jedan retrogradni politički pristup koji je karakterisao i vladavinu Slobodana Miloševića, a zacijelo su daleko od onog što su najbolji evropski standardi i prakse.

MONITOR: Šef delegacije EU u Crnoj Gori Aivo Orav ocijenio je da se mora riješiti afera „Koverat“. Mislite li da će i ova afera završiti kao afera „Snimak“, opet uprkos apelima Brisela?

ULJAREVIĆ: Vjerujem da je namjera crnogorskih vlasti da i aferu „Koverat“ stavi pod tepih kao i aferu „Snimak“. Isto tako vjerujem da to neće ići lako, a treba imati u vidu da je afera „Kovert“ revitalizovala i aferu „Snimak“ koja se i ove 2019. nalazi u Izvještaju EK. U Izvještaju svoji da navodi koji se odnose na ove afere „zahtijevaju kredibilan, nezavisan i učinkovit institucionalni odgovor“, čime EK zapravo kaže da svega toga do sad nije bilo od strane nadležnih crnogorskih institucija.

MONITOR: Ruši li to kredibilitet same briselske administracije, koja uprkos lošim učincima nastavlja samo da „bude zabrinuta“?

ULJAREVIĆ: Nema sumnje da se dio euroskepticima kod naših građana odnosi i na ono što je izostanak adekvatnog uticaja EU na adresiranje postojećih devijacija i pravne nesigurnosti. Zato se već sada Unija suočava ne samo sa izazovima u sopstvenoj kući, nego i sa naporom da održi krebilitet van te kuće, a posebno u državama koje su u različitim fazama evropskih integracija. Zarad svog kredibiliteta i integriteta, EU će morati mijenjati pristup i u odnosu prema Crnoj Gori jer ne možete diplomatski i sa izrazima zabrinutosti razgovorati sa onima koji su spremni da dnevno ugrožavaju državni interes ako im to donosi neke lične ili partijske koristi, pa čak i da toj istoj EU stavljaju prst u oko ispitujući granice njene trpeljivosti, kao što to čine crnogorske vlasti sve češće i sve otvorenije.

MONITOR: Iz Brisela i dalje insistiraju da svi treba da učestvuju u radu parlamenta. Kako vidite taj njihov stalni zahtjev, uprkos bojkotu kao legitimnoj opciji ?

ULJAREVIĆ: Preciznije, u Izvještaju EK stoji da je „povratak političkoj debati u Skupštini odgovornost svih političkih aktera“.  Na ovaj način se, i to s pravom, ukazuje ne samo na odgovornost onih koji bojkotuju rad Parlamenta, već i ostalih, a ja bih rekla prevashodno vlasti koje skoro tri godine simulira otvorenost za dijalog koji bi vodio unaprijeđenju opšteg nivoa političke kulture i demokratskoj poretka, a čiji jedan segment čine i uslovi za fer i slobodne izbore. Takođe, treba uvažiti činjenice da smo imali defektne izbore, hapšenje jednog poslanika na koji je Skupština kao institucija ostala nijema, zatim aferu „Koverat“ koja nije adekvatno adresirana. To su sve jaki argumenti koje, koliko vidim, ni Brisel ne ignoriše. Legitimno je pravo svakog političkog subjekta da izabere strategiju svog političkog djelovanja jer u konačnici taj politički subjekt snosi odgovornost za to na samim izborima.

MONITOR: Kako vidite ocjene da pitanje proširenja neće biti prioritet za novu briselsku administraciju i šta to znači za Crnu Goru?

ULJAREVIĆ: Mi ne znamo još što će biti prioriteti nove briselske administracije, tako da o tome sada možemo samo spekulisati. Mislim da će otvaranje ili neotvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom označiti mnogo jasnije pravac oblikovanja tih prioriteta.

Međutim, ne treba miješati to što je EK recimo stavila u svoje prioritete i što je aktuelni integracioni kapacitet država regiona, pa i Crne Gore. Mene mnogo više ovo drugo brine, odnosno ne prepoznajem, sedam godina nakon otvaranja pregovora Crne Gore sa EU, isti entuzijam ni crnogorske administracije ni mnogih drugih aktera za reforme, a politička volja je očito preklopljena voljom tzv. veto igrača kojima nije interes demokratizacija i evropeizacija društva, rušenje postojećih monopola moći i uspostavljanje jakih institucija sposobnih da svoj posao rade bez političkih uticaja i miješanja. Ukratko, naši problemi nijesu u Briselu, ili u nekoj od država članica, naši problemi su u našoj kući i dvorištu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

PATRICIJA POBRIĆ, ZVIŽDAČ BEZ SERTIFIKATA: Nisu me slomili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastaviću da se borim. Da radim sa mladima, najviše sa djecom iz socijalno ugroženih porodica, kako bi im pomogla da steknu obrazovanje i  samopouzdanje. Oni neće prodati ličnu. I to je moja pobjeda

 

Nakon što je jedini optuženi u slučaju Ramada pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu pa potom zadržao posao u Vladi, prošle nedjelje su i njegovi pomagači – lažni svjedoci, nepravosnažno osuđeni na uslovnu kaznu. Tako je, od svih aktera afere Ramada, izistinski kažnjena samo naša sagovornica Patricija Pobrić, nekadašnja menadžerka u hotelu Ramada. Ona je prijavila zluopotrebu ržavog novca i izgubila posao. Dok su oni koji su učestvovali u zloputrebama i niihovom (uzaludnom) prikrivanju dobili uslovne kazne, a neki i unaprjeđenja umjesto optužnice.

MONITOR: Osjećate li se krivom?

POBRIĆ: Ne osjećam. . Mada je istina da u ovom sistemu, ako govoriš istinu i braniš pravdu, ispadneš kriv. Onda imaju pravo da te vrijeđaju.Meni su govorili da sam lažov, izdajnik, neprijatelj države i demokratije… Tako da, možda, i jesam kriva.

Ali, kad pogledate, sličan tretman imaju praktično svi koje se bore za pravdu, ili govore o zloupotrebama i kriminalu pod okriljem vlasti. I to nije samo naš fenomen. I Asanž je kriv. I Snouden je kriv… Mnogi su krivi zbog toga što ne žele da se pomire sa zloupotrebama moćnika. Živimo u takvom svijetu.

MONITOR: Pravosnažne sudske presude potvrdile su kako ste od početka slačajaR amada govorili istinu. Koliko vam je pomogla ta potvrda iz sudnice?

POBRIĆ: Nije mnogo. Oni koji su me poznavali od početka su znali da govorim istinu. I dokumentacija koja je pratila Ramada proces bila je uredna, lako razumljiva i nedvosmislena. Ko god je htio mogao je da vidi da sam u pravu.

Ipak, sudski epilog je, moram priznati, za mene bio neočekivan. Ne vjerujem u ovdašnje sudstvo i očekivala sam oslobađajuće presude. Tako i ovaj mali progres, mali uspjeh koji se desio – da je neko, ipak, osuđen za učinjene zloupotrebe – doživljavam kao napredak, kao jedan pozitivan događaj. Izrečene kazne su, naravno, druga priča.

A ja sam iz svega ovoga izašla čista.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MENTOR LUNJI, GRAĐEVINSKI  INŽENJER IZ ULCINJA: Legalizovanje divlje gradnje opasnije od zemljotresa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako za nelegalni objekat nije urađen glavni projekat uzimaju se u obzir podaci o konstrukciji objekta na osnovu izjave vlasnika bespravnog objekta!? To u prevodu znači da bi podatke od kojih direktno zavisi stabilnost objekta trebalo da dobijemo od vlasnika objekta, koji može biti domaćica, ekonomista, pravnik, kuvar… Ljudi koji nemaju  nikakve veze sa građevinom

 

MONITOR: Da li su crnogorski propisi o gradnji i zaštiti od zemljotresa usklađeni sa svjetskim standardima?

LUNJI: Mi smo još u tzv. sivoj zoni kad je primjena standarda u pitanju. Još su na snazi JUS standardi stari više od tri decenije, ali uporedo se primjenjuju i evropski standardi poznati kao Evrokod (Eurocode). Evrokodovi, iako puno složeniji za primjenu, što im je po mom mišljenju najveća mana, imaju tu prednost da se stalno dopunjuju i da se radi na njima. Na JUS standardima niko ne radi više već par decenija i nikako ne mogu biti konkuretni na tržištu. Mislim da će se sljedeće godine i zvanično prestati sa upotrebom starih standarda, što je dobra vijest. Ipak, prelazak na nove standarde treba da bude dio novog zakona o izgradnji, pošto zakon danas omogućuje da reviziju projekata rađenim po Eurocodu rade ljudi koji nikad u životu po tim stadnardima nisu projektovali, a imaju licencu revidenta dobijenu na osnovu iskustva po JUS standardima. To znači da garant  kvaliteta obezbjeđuju ljudi neprimpremljeni za taj posao, što stvara uslove za provlačenje ozbiljnih propusta u projektovanju.

MONITOR: Šta je najbitnije prilikom gradnje nekog objekta da bi se moglo reći da je seizmički siguran u slučaju zemljotresa?

LUNJI: Uglavnom to što većina građjana već zna. Dobar projekat i kvalitetan nadzor. Dobar projekat podrazumijeva jasan koncept konstrukcije, dobar proračun i kvalitetno detalisanje armature. No i najbolji projekat se može upropastiti nekvalitetnim nadzorom.Takođe, ni najbolji nadzor ne može spasiti nekvalitetan projekat.

MONITOR: Šta podrazumijeva dobro projektovan objekat?

 LUNJI: Dobro projektovan objekat  je objekat čije ponašanje tokom zemljotresa možemo da predvidimo. To se uglavnom obezbjeđuje simetričnim rasporedom nosećih elemenata – stubova i zidova, ujednačenim rasporedom mase objekta kao i uniformnim rasporedom krutosti nosećih elemenata (što se postiže preko ujednačenosti njihovih dimenzija). Uglavnom sve jednostavni principi koji se lako mogu definisati preko kvalitetne saradnje između konstruktivaca i arhitekata još u fazi izrade arhitektonske ideje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LAZAR DRAGOJEVIĆ, GLUMAC: Ulaznica za neko lijepo mjesto

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za upis na Akademiju sam se borio, upisao je iz petog pokušaja i tako naučio da bez rada i truda nema uspjeha

 

MONITOR: Na nedavno završenom Podgorica Film Festivalu prikazan je film”Odvedi me na neko lijepo mjesto” Ene Sendijarević, u kojem tumačite jednu od glavnih uloga. Film je osvojio Srce Sarajeva, ali i nagrade na filmskim festivalima u Seulu, Roterdamu, Tirani… Sada kada film niže zaslužene uspjehe, kažite mi o procesu rada i izboru da vi tumačite glavnu ulogu.

DRAGOJEVIĆ: Sve je počelo pozivom kasting agentice Timke Grahić iz Bosne i Hercegovine koja je tada radila ranu fazu kastinga za dugometražni holandski film. Nakon što smo snimili moje predstavljanje, rekla je da će mi javiti ako budem izabran za audiciju. Mjesec dana nakon prvog susreta, uslijedio je i drugi, ovog puta u prisustvu rediteljke Ene Sendijarević, koja je nakon dvije audicije meni dodijelila jednu od tri glavne uloge – Denisa. Kroz proces sam učio glumu pred kamerama. Mnogo se razlikuje od teatarske glume, jer kao što u teatru postoje pravila, tako postoje i na filmu. Jedno od glavnih načela glume pred kamerama koje sam naučio tokom prvog procesa, kojeg se pridržavam i kojeg ću se pridržavati jeste: Less is more. Sva poenta glume jeste ne glumiti, nego jednostavno biti ja u datim okolnostima.

MONITOR: Film ima humoristični ton, a teme koji obrađuje je život mladih, njihova neprilagođenost, nasilje, migracije, ženska seksualnost… Koliko je važno danas obrađivate baš ove teme, na indirektan način analizirati svakodnevicu i sve probleme kroz koje mladi sa ovih prostora prolaze?

DRAGOJEVIĆ: Mnogo mladih ljudi sa naših prostora svoju sreću traži van granica Balkana. U zemlji u kojoj trenutno živim i studiram, vrše se mnoge podjele koje pritiskaju i guše mladu generaciju poput likova koje ste imali priliku vidjeti u filmu Take me somewhere nice. Zbog toga, mladi se često zatvaraju u sebe, dobijaju razne komplekse zbog kojih se vrlo često ponašaju i nasilno, dobijaju potrebu da se izraze, ali zbog osuđivačke sredine, mišljenje ostaje duboko u njima i nerijetko postaje toksično. Ena je to prikazala u filmu na direktan i indirektan način, uglavnom humorom. I sam Gogolj je u sred svojih predstava na kratko šou prekidao, upitavši publiku čemu se smiju, a nakon što publika ne bi znala odgovor, on bi rekao: Sebi se smijete i nastavljao sa performansom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo