Povežite se sa nama

INTERVJU

Đuro Capor, koordinator Građanske inicijative Srđ je naš: HDZ je pustio duha iz boce

Objavljeno prije

na

Od skretanja HDZ-ove politike udesno, još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko, civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još se nisu oporavili

 

MONITOR: Hrvatska je 25. juna 1991. godine proglašena samostalnom i nezavisnom državom. Šta je ukratko karakterisalo Hrvatsku ovogodišnjeg 25. juna? 

CAPOR:Hrvatska se u 2019. godini oprostila od dva slavna brodogradilišta.UljanikiTrećimaj otišli su u stečaj skupa s nekoliko tisuća radnika koji su završili na burzi. Hrvatska je na samom dnu ljestvice članica EU gdje su države poput Rumunjske i Bugarske sustigle i prestigle Hrvatsku po indeksu razvijenosti i kupovnoj moći građana. Nasuprot tome, raduje uspjeh referendumske inicijative koja je uspjela prikupiti gotovo dvostruko veći broj potpisa od potrebnog za raspisivanje referendumakako bi se spriječio početak primjene Zakona o radu koji podrazumijeva rad do 67 godine.

MONITOR: Čime je trenutno zaokupljena politička  javnost u Hrvatskoj?

CAPOR: Javnost trenutno prati sukob između Vlade sastavljene od HDZ-a i partnera s Povjerenstvom za  sukob interesa. Na vrlo konkretna novinarska pitanja o podrijetlu imovine mnogi ministri nemaju suvisao odgovor. Umjesto da takve koruptivne pojave premijer sankcionira njihovim razrješenjem, on i Vlada su krenuli u obračun s Povjerenstvom. U žiži javnosti su i dvije kandidature za mjesto Predsjednika Republike, bivšeg premijera Milanovićai pjevača Škora, dok se kandidatura aktualne predsjednice Grabar Kitarović još očekuje.

U Zagrebu je aktualan pokušaj gradonačelnika Bandića da s arapskim partnerima ikapitalom zaposjedne zagrebački hipodrom te dio Velesajma, ne bi li tamo realizirao projekt Zagrebačkog Manhattana, svojevrsne replike Beograda na vodi. Za realizaciju tog projekta, kojem se protive urbanističko-arhitektonska struka i civilno društvo, potrebno je mijenjati Zakon o prostornom uređenju i gradnji kao i zagrebački GUP, što se upravo odvija.

MONITOR: Na prošlim izborima za parlament EU Inicijativa Srđ je naš podržala je koaliciju tri hrvatske lijeve stranke. Koliko je jaka ljevica u Hrvatskoj?

CAPOR:Neke od stranaka koje se predstavlju lijevima poput SDP-a ne bi se smjelo smatrati lijevima.Duboko su kompromitirane politikama koje su vodile u periodu premijera Račana ili Milanovića, koje je karakterizirao neoliberalni kurs, privatizacija javnih dobara i smanjivanje radničkih prava. Stoga raduje pojava Platforme Možemo! koja s partnerima s ljevice na političku scenu donosi teme kojima se bavi moderna europska zelena ljevica, a predstavljaju je  ljudi koji su niz godina autentično istupali u obrani javnih dobara i ljudskih prava. Prostora za pojavu novih snaga na ljevici ima pogotovo uzmemo li u obzir loše rezultate stranaka tzv.treće opcije poput MOST-a i Živog zida i njihovo svojevrsno razotkrivanje kroz rasulo koje je u njima uslijedilo nakon izbora za Europski parlament.

MONITOR: Ovih dana jedan hrvatski istoričar tvrdio je da u Hrvatskoj nema jasne definicije što se podrazumijeva pod političkom desnicom i političkom ljevicom. Vaš komentar?

CAPOR: Dio odgovora sam vam već dao govoreći o novoj stranci Možemo!Ne bih se složio s tezom da ne postoje razlike između političke ljevice i političke desnice.Međutim, kad govorimo o parlamentarnim strankama na tzv. ljevici i tzv. desnici lakše je kroz uvriježene klišeje održavati privid stvoren za birače da postoje neke bitne razlike u postupcima npr. SDP-ovih ili HDZ-ovih vlada, a onda, kad su na vlasti i jedni i drugi provode neoliberalne politike. Tom prevladavajućom paradigmom što je navodno lijevo, a što desno, dio medija i politički establišment polariziraju biračko tijelo koje  većinom ne ulazi sadržajno u to što je od desnih ili lijevih politika ili programskih načela stranke pojedina vlada uistinu provela. Ipak, dio medija ove mehanizme  sustavno razotkriva.

MONITOR: Tokom obilježavanja Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj desio se incident kod spomenika poginulim antifašistima u Sinju, a  ulicama Zagreba prodefilovalo je dvadesetak simpatizera ekstremno desne Autohtone-Hrvatske stranke prava…

CAPOR: Učestalost takvih pojava je posljedica svojevrsnog skretanja HDZ-ove politike udesno još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko.Tada je vrh HDZ-a prepustio vođenje Ministarstva kulture,financiranje civilnog društva i neprofitnih medija te vođenje HRT-a Zlatku Hasanbegoviću i sličnim dotad marginalnim i revizionističkim skupinama. Od toga se civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još ni danas nisu oporavili. Veliki problem je što ne dolazi do jednoznačne osude takvih ispada. HDZ je pustio duha iz boce kako bi uz njegovu pomoć osvojio vlast i više ga ne uspijeva vratiti natrag u bocu.

MONITOR: Pošto ste Vi profesor istorije, jesu li u pravu istoričari koji tvrde da je žalosno što je u Hrvatskoj pojava revizionizma sve više, posebno  i to što on dolazi i od školovanih istoričara?

CAPOR: Mislim da su u pravu. Kako pojedina sveučilišta, pa i HAZU,  nisu uistinu autonomni od politika koje zastupa Vlada, a koja tolerira revizionizam, te institucije ne reagiraju primjereno na ovakve ispade. Pojave takvih povjesničara su komplementarne s politikama Vlade posljednjih nekoliko godina i za očekivati je da će oni nastaviti dobijati svoj  dio medijskog prostora kako u javnoj sferi tako i na HRT-u.

MONITOR:  Kako se danas živi u Konavlima, u kojima  Vi živite, s obzirom na to da su Konavle tokom rata bile opljačkane i razorene?

CAPOR: U Konavlima se danas živi relativno dobro.Konavle su obnovljene i oporavile su se od pljačke i paleži s tim da poljoprivreda više ne zauzima istaknuto mjesto u životima Konavljana kao prije rata. Ratni ožiljci  se osjećajui ljudima kojima su stradali bližnji ili spaljene kućenije lako preko toga preći. Turistički rast koji se događa Dubrovniku zahvatio je i njegovu okolicu. Aerodrom u Čilipima značajnom dijelu Konavljana osigurava vrlo dobre plaće za hrvatske prilike, a uz to su Konavljani obnovili brojne kuće za odmor u ruralnom ambijentu za turiste željne odmora i tišine. Ova vrsta turizma oslanja se na brojne konobe i obiteljska domaćinstva kao i na proizvođače vina koji su u Konavlima dobro organizirani u proizvodnji vrhunskih vina.

 

Predstava o borbi protiv korupcije

 

MONITOR: Šta je Hrvatska dobila članstvom u Evropskoj uniji?

CAPOR: U samom postupku pregovora s EU postignut je svojevrstan napredak u sankcioniranju i borbi protiv korupcije. Nažalost, kad su se zatvorila sporna poglavlja i okončani pregovori, taj trend se nije nastavio, pa se nameće dojam da je bila riječ tek o predstavi o borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa  namijenjenoj europskim pregovaračima. Usprkos brojnim aferama stranački  veterani smjestili su se u  neke od  briselskih fotelja s odličnim primanjima i slabim interesom medija i javnosti za njihove aktivnosti.

Korištenje sredstava iz europskih fodova često se ističe kao najveća prilika koju je Hrvatska članstvom u EU dobila. Mišljenja sam da je Hrvatska nespremno dočekala mogućnost povlačenja sredstava te da smo u usporedbi s ostalim članicama EU, koje su među posljednjima ušle, iskoristili neusporedivo manje dostupnih sredstava. Ulazak u EU reflektirao se i na sustav zdravstva koji se gotovo urušio pošto je značajan dio liječnika otišao raditi u zapadne zemlje koje im pružaju primjeren način rada i usavršavanja.

 

Prikrivanje ustaških zločina 

 

MONITOR: Svjetski jevrejski kongres  osudio je prije nekoliko dana najavu izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu i hrvatske vlasti optužio da hoće da prikriju monstruozne zločine ustaša nad Jevrejima, Romima i etničkim Srbima.

CAPOR: Najava izgradnje spomenika žrtvama holokausta je svojevrstan spin kojemu se okrenuo gradonačelnik Bandić ne bi li se oprao od suradnje s koalicijskim partnerima s krajnje desnice kojima je ispunio želju i promijenio ime Trga maršala Tita.  Dodatan argument da se radi o spinu i neiskrenom odnosu prema žrtvama je pokušaj prešućivanja na spomeniku odgovornosti NDH za zločine. Istovremeno licemjerno je najavljivati izgradnju spomenika holokaustu dok se na HRT-u  kroz emisije informativnog i kulturnog programa  poput TV kalendara propagira neka nova povijest ili dok Vlada ne sudjeluje na komemoraciji u Jasenovcu zajedno s predstavnicima Roma, Srba i Židova. Svjetski židovski kongres je postupio ispravno i time dao podršku manjinskim grupama koje upozoravaju na pogrešan odnos Vlade prema žrtvama ustaškog režima.

 

Odbrana Srđa od mešetara

 

MONITOR: Vi ste koordinator Građanske inicijative Srđ je naš, koja vodi “lavovsku bitku protiv svjetskog kapitala i domaćih slugu na Srđu”. O čemu se ustvari radi?

CAPOR: U slučaju Srđa radi se o projektu izgradnje takozvanog sportsko-rekreacijskog centra s golf terenima na Srđu iznad Dubrovnika. Iza tog bezazlenog imena krije se megalomanski projekt izgradnje novog apartmanskog grada iznad povijesne jezgre dostatnog za stanovanje i boravak novih 20.000 turista i povremenih stanovnika. Toliki projekt predstavlja veliko opterećenje za grad koji  ionako grca pod pritiskom prekomjernog turizma, kruizerskih posjetitelja i stihijske izgradnje podržane prostornim planovima. Premda su se građani Dubrovnika na referendumu suprostavili ovom projektu (84% izašlih birača glasovalo je protiv predloženog projekta) stranke okupljene u golf koaliciju izglasale su ovaj projekt. Interes mešetara zemljištem na Srđu okupio je ljevicu, desnicu, liberale, fašiste i kriminalce u jednu skupinu koja je tim činom pokazala kome služi. U godinama koje su uslijedile na sudovima smo uspjeli dokazati kako su dozvole, rješenja i izmjene prostornih planova provođene nezakonito te kako se time pogodovalo mešetaru zemljištem, tzv. investitoru. U međuvremenu je taj ”investitor”, koristeći činjenicu da mu je tvrtka registrirana u poštanskom pretincu u Nizozemskoj, pokrenuo arbitražni postupak u Washingtonu  protiv Hrvatske tražeći odštetu od 500 milijuna dolara. Bez obzira na pravomoćne sudske presude nova Plenkovićeva vlada, pritisnuta arbitražnom tužbom, je požurila izdati novi set rješenja i dozvola za ovaj projekt, rješenja jednakih onima koja su hrvatski sudovi ukinuli proglasivši ih nezakonitima.

Projekt srećom nije realiziran, međutim i dalje se nosi u prostornim planovima. Izgledi Hrvatske na arbitraži nisu naročito dobri. Arbitražni sudovi upravo služe za zaštitu neokolonijalnih prava ulagača kojima se zaobilazi nacionalno zakonodavstvo i europska pravna stečevina. Investitor je već zahvaljujući arbitražnom zahtjevu iznudio legalizaciju svih nezakonito stečenih prava i dozvola, a pitanje je hoće li povrh toga dobiti i odštetu. Građani su u međuvremenu saznali da bi oni sami još trebali financirati infrastrukturu za projekt čija se cijena u projektoj dokumentaciji procjenjuje na 540 milijuna kuna.

Cijenu korupcije plaćamo svi i to stanjem u zdrastvenom i mirovinskom  sustavu koji je u raspadu, jer za njega nema novaca dok se se plaćaju odštete u arbitražnim postupcima uz pomoć kojih mešetari koji su se dokopali najvrjednijeg prostora iznad UNESCO-ve baštine izvlače ogroman novac, a gradska infrastruktura se raspada od pretjerane izgradnje  i prekomjernog turizma.

Veseljko KOPRIVICA
Foto: Mara Kolić Pustić

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo