Povežite se sa nama

INTERVJU

Đuro Capor, koordinator Građanske inicijative Srđ je naš: HDZ je pustio duha iz boce

Objavljeno prije

na

Od skretanja HDZ-ove politike udesno, još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko, civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još se nisu oporavili

 

MONITOR: Hrvatska je 25. juna 1991. godine proglašena samostalnom i nezavisnom državom. Šta je ukratko karakterisalo Hrvatsku ovogodišnjeg 25. juna? 

CAPOR:Hrvatska se u 2019. godini oprostila od dva slavna brodogradilišta.UljanikiTrećimaj otišli su u stečaj skupa s nekoliko tisuća radnika koji su završili na burzi. Hrvatska je na samom dnu ljestvice članica EU gdje su države poput Rumunjske i Bugarske sustigle i prestigle Hrvatsku po indeksu razvijenosti i kupovnoj moći građana. Nasuprot tome, raduje uspjeh referendumske inicijative koja je uspjela prikupiti gotovo dvostruko veći broj potpisa od potrebnog za raspisivanje referendumakako bi se spriječio početak primjene Zakona o radu koji podrazumijeva rad do 67 godine.

MONITOR: Čime je trenutno zaokupljena politička  javnost u Hrvatskoj?

CAPOR: Javnost trenutno prati sukob između Vlade sastavljene od HDZ-a i partnera s Povjerenstvom za  sukob interesa. Na vrlo konkretna novinarska pitanja o podrijetlu imovine mnogi ministri nemaju suvisao odgovor. Umjesto da takve koruptivne pojave premijer sankcionira njihovim razrješenjem, on i Vlada su krenuli u obračun s Povjerenstvom. U žiži javnosti su i dvije kandidature za mjesto Predsjednika Republike, bivšeg premijera Milanovićai pjevača Škora, dok se kandidatura aktualne predsjednice Grabar Kitarović još očekuje.

U Zagrebu je aktualan pokušaj gradonačelnika Bandića da s arapskim partnerima ikapitalom zaposjedne zagrebački hipodrom te dio Velesajma, ne bi li tamo realizirao projekt Zagrebačkog Manhattana, svojevrsne replike Beograda na vodi. Za realizaciju tog projekta, kojem se protive urbanističko-arhitektonska struka i civilno društvo, potrebno je mijenjati Zakon o prostornom uređenju i gradnji kao i zagrebački GUP, što se upravo odvija.

MONITOR: Na prošlim izborima za parlament EU Inicijativa Srđ je naš podržala je koaliciju tri hrvatske lijeve stranke. Koliko je jaka ljevica u Hrvatskoj?

CAPOR:Neke od stranaka koje se predstavlju lijevima poput SDP-a ne bi se smjelo smatrati lijevima.Duboko su kompromitirane politikama koje su vodile u periodu premijera Račana ili Milanovića, koje je karakterizirao neoliberalni kurs, privatizacija javnih dobara i smanjivanje radničkih prava. Stoga raduje pojava Platforme Možemo! koja s partnerima s ljevice na političku scenu donosi teme kojima se bavi moderna europska zelena ljevica, a predstavljaju je  ljudi koji su niz godina autentično istupali u obrani javnih dobara i ljudskih prava. Prostora za pojavu novih snaga na ljevici ima pogotovo uzmemo li u obzir loše rezultate stranaka tzv.treće opcije poput MOST-a i Živog zida i njihovo svojevrsno razotkrivanje kroz rasulo koje je u njima uslijedilo nakon izbora za Europski parlament.

MONITOR: Ovih dana jedan hrvatski istoričar tvrdio je da u Hrvatskoj nema jasne definicije što se podrazumijeva pod političkom desnicom i političkom ljevicom. Vaš komentar?

CAPOR: Dio odgovora sam vam već dao govoreći o novoj stranci Možemo!Ne bih se složio s tezom da ne postoje razlike između političke ljevice i političke desnice.Međutim, kad govorimo o parlamentarnim strankama na tzv. ljevici i tzv. desnici lakše je kroz uvriježene klišeje održavati privid stvoren za birače da postoje neke bitne razlike u postupcima npr. SDP-ovih ili HDZ-ovih vlada, a onda, kad su na vlasti i jedni i drugi provode neoliberalne politike. Tom prevladavajućom paradigmom što je navodno lijevo, a što desno, dio medija i politički establišment polariziraju biračko tijelo koje  većinom ne ulazi sadržajno u to što je od desnih ili lijevih politika ili programskih načela stranke pojedina vlada uistinu provela. Ipak, dio medija ove mehanizme  sustavno razotkriva.

MONITOR: Tokom obilježavanja Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj desio se incident kod spomenika poginulim antifašistima u Sinju, a  ulicama Zagreba prodefilovalo je dvadesetak simpatizera ekstremno desne Autohtone-Hrvatske stranke prava…

CAPOR: Učestalost takvih pojava je posljedica svojevrsnog skretanja HDZ-ove politike udesno još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko.Tada je vrh HDZ-a prepustio vođenje Ministarstva kulture,financiranje civilnog društva i neprofitnih medija te vođenje HRT-a Zlatku Hasanbegoviću i sličnim dotad marginalnim i revizionističkim skupinama. Od toga se civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još ni danas nisu oporavili. Veliki problem je što ne dolazi do jednoznačne osude takvih ispada. HDZ je pustio duha iz boce kako bi uz njegovu pomoć osvojio vlast i više ga ne uspijeva vratiti natrag u bocu.

MONITOR: Pošto ste Vi profesor istorije, jesu li u pravu istoričari koji tvrde da je žalosno što je u Hrvatskoj pojava revizionizma sve više, posebno  i to što on dolazi i od školovanih istoričara?

CAPOR: Mislim da su u pravu. Kako pojedina sveučilišta, pa i HAZU,  nisu uistinu autonomni od politika koje zastupa Vlada, a koja tolerira revizionizam, te institucije ne reagiraju primjereno na ovakve ispade. Pojave takvih povjesničara su komplementarne s politikama Vlade posljednjih nekoliko godina i za očekivati je da će oni nastaviti dobijati svoj  dio medijskog prostora kako u javnoj sferi tako i na HRT-u.

MONITOR:  Kako se danas živi u Konavlima, u kojima  Vi živite, s obzirom na to da su Konavle tokom rata bile opljačkane i razorene?

CAPOR: U Konavlima se danas živi relativno dobro.Konavle su obnovljene i oporavile su se od pljačke i paleži s tim da poljoprivreda više ne zauzima istaknuto mjesto u životima Konavljana kao prije rata. Ratni ožiljci  se osjećajui ljudima kojima su stradali bližnji ili spaljene kućenije lako preko toga preći. Turistički rast koji se događa Dubrovniku zahvatio je i njegovu okolicu. Aerodrom u Čilipima značajnom dijelu Konavljana osigurava vrlo dobre plaće za hrvatske prilike, a uz to su Konavljani obnovili brojne kuće za odmor u ruralnom ambijentu za turiste željne odmora i tišine. Ova vrsta turizma oslanja se na brojne konobe i obiteljska domaćinstva kao i na proizvođače vina koji su u Konavlima dobro organizirani u proizvodnji vrhunskih vina.

 

Predstava o borbi protiv korupcije

 

MONITOR: Šta je Hrvatska dobila članstvom u Evropskoj uniji?

CAPOR: U samom postupku pregovora s EU postignut je svojevrstan napredak u sankcioniranju i borbi protiv korupcije. Nažalost, kad su se zatvorila sporna poglavlja i okončani pregovori, taj trend se nije nastavio, pa se nameće dojam da je bila riječ tek o predstavi o borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa  namijenjenoj europskim pregovaračima. Usprkos brojnim aferama stranački  veterani smjestili su se u  neke od  briselskih fotelja s odličnim primanjima i slabim interesom medija i javnosti za njihove aktivnosti.

Korištenje sredstava iz europskih fodova često se ističe kao najveća prilika koju je Hrvatska članstvom u EU dobila. Mišljenja sam da je Hrvatska nespremno dočekala mogućnost povlačenja sredstava te da smo u usporedbi s ostalim članicama EU, koje su među posljednjima ušle, iskoristili neusporedivo manje dostupnih sredstava. Ulazak u EU reflektirao se i na sustav zdravstva koji se gotovo urušio pošto je značajan dio liječnika otišao raditi u zapadne zemlje koje im pružaju primjeren način rada i usavršavanja.

 

Prikrivanje ustaških zločina 

 

MONITOR: Svjetski jevrejski kongres  osudio je prije nekoliko dana najavu izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu i hrvatske vlasti optužio da hoće da prikriju monstruozne zločine ustaša nad Jevrejima, Romima i etničkim Srbima.

CAPOR: Najava izgradnje spomenika žrtvama holokausta je svojevrstan spin kojemu se okrenuo gradonačelnik Bandić ne bi li se oprao od suradnje s koalicijskim partnerima s krajnje desnice kojima je ispunio želju i promijenio ime Trga maršala Tita.  Dodatan argument da se radi o spinu i neiskrenom odnosu prema žrtvama je pokušaj prešućivanja na spomeniku odgovornosti NDH za zločine. Istovremeno licemjerno je najavljivati izgradnju spomenika holokaustu dok se na HRT-u  kroz emisije informativnog i kulturnog programa  poput TV kalendara propagira neka nova povijest ili dok Vlada ne sudjeluje na komemoraciji u Jasenovcu zajedno s predstavnicima Roma, Srba i Židova. Svjetski židovski kongres je postupio ispravno i time dao podršku manjinskim grupama koje upozoravaju na pogrešan odnos Vlade prema žrtvama ustaškog režima.

 

Odbrana Srđa od mešetara

 

MONITOR: Vi ste koordinator Građanske inicijative Srđ je naš, koja vodi “lavovsku bitku protiv svjetskog kapitala i domaćih slugu na Srđu”. O čemu se ustvari radi?

CAPOR: U slučaju Srđa radi se o projektu izgradnje takozvanog sportsko-rekreacijskog centra s golf terenima na Srđu iznad Dubrovnika. Iza tog bezazlenog imena krije se megalomanski projekt izgradnje novog apartmanskog grada iznad povijesne jezgre dostatnog za stanovanje i boravak novih 20.000 turista i povremenih stanovnika. Toliki projekt predstavlja veliko opterećenje za grad koji  ionako grca pod pritiskom prekomjernog turizma, kruizerskih posjetitelja i stihijske izgradnje podržane prostornim planovima. Premda su se građani Dubrovnika na referendumu suprostavili ovom projektu (84% izašlih birača glasovalo je protiv predloženog projekta) stranke okupljene u golf koaliciju izglasale su ovaj projekt. Interes mešetara zemljištem na Srđu okupio je ljevicu, desnicu, liberale, fašiste i kriminalce u jednu skupinu koja je tim činom pokazala kome služi. U godinama koje su uslijedile na sudovima smo uspjeli dokazati kako su dozvole, rješenja i izmjene prostornih planova provođene nezakonito te kako se time pogodovalo mešetaru zemljištem, tzv. investitoru. U međuvremenu je taj ”investitor”, koristeći činjenicu da mu je tvrtka registrirana u poštanskom pretincu u Nizozemskoj, pokrenuo arbitražni postupak u Washingtonu  protiv Hrvatske tražeći odštetu od 500 milijuna dolara. Bez obzira na pravomoćne sudske presude nova Plenkovićeva vlada, pritisnuta arbitražnom tužbom, je požurila izdati novi set rješenja i dozvola za ovaj projekt, rješenja jednakih onima koja su hrvatski sudovi ukinuli proglasivši ih nezakonitima.

Projekt srećom nije realiziran, međutim i dalje se nosi u prostornim planovima. Izgledi Hrvatske na arbitraži nisu naročito dobri. Arbitražni sudovi upravo služe za zaštitu neokolonijalnih prava ulagača kojima se zaobilazi nacionalno zakonodavstvo i europska pravna stečevina. Investitor je već zahvaljujući arbitražnom zahtjevu iznudio legalizaciju svih nezakonito stečenih prava i dozvola, a pitanje je hoće li povrh toga dobiti i odštetu. Građani su u međuvremenu saznali da bi oni sami još trebali financirati infrastrukturu za projekt čija se cijena u projektoj dokumentaciji procjenjuje na 540 milijuna kuna.

Cijenu korupcije plaćamo svi i to stanjem u zdrastvenom i mirovinskom  sustavu koji je u raspadu, jer za njega nema novaca dok se se plaćaju odštete u arbitražnim postupcima uz pomoć kojih mešetari koji su se dokopali najvrjednijeg prostora iznad UNESCO-ve baštine izvlače ogroman novac, a gradska infrastruktura se raspada od pretjerane izgradnje  i prekomjernog turizma.

Veseljko KOPRIVICA
Foto: Mara Kolić Pustić

Komentari

INTERVJU

DRAGAN BAGIĆ, PRODEKAN FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Birači u Hrvatskoj poručili da im je dosta “desnih skretanja”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zoran Milanović je dobro pogodio ono što birači ljevice i lijevog centra žele, te ih je uspio uvjeriti da je njegov karakter dobra stvar za taj cilj i za funkciju predsjednika, iako su možda smatrali da je jako štetan za funkciju premijera

 

MONITOR: Hrvatska je dobila novog predsjednika. Jeste li očekivali da će pobijediti Zoran Milanović?

BAGIĆ: Puno prije prvog kruga smatrao sam da postoje određene šanse da on pobijedi, ali ih nisam smatrao posebno velikima. Nakon prvog kruga sam bio uvjeren da će on pobijediti, ali me iznenadila tako premoćna pobjeda, očekivao sam da će to biti s manjom razlikom.

MONITOR: Šta je presudilo da pobijedi Milanović?

BAGIĆ: Mislim da su presudile tri stvari:

  1. Kolinda Grabar-Kitarović je imala jako lošu kampanju, griješila je puno ona sama, ali je puno strateških grešaka napravio i njezin stožer. Primjerice, strategija za drugi krug je bila potpuno promašena, jer se ona obraćala u drugom krugu samo desno orijentiranim biračima, čime je izgubila centar. Krenuli su od pogrešne pretpostavke da je većina birača Miroslava Škore desne orijentacije i da moraju raditi na pridobivanju njih. Njezini gafovi u kampanji su dodatno srozali njezin imidž,te su zapravo bacilli novo svjetlo na cjelokupan njezin mandat. Birači su počeli percipirati njezine gafove tijekom mandata puno ozbiljnije nego što suih možda doživljavali tada kada su se dogodili.
  2. Ljevica i lijevi centar nisu pobijedilina izborima već osam godina. U međuvremenu u javni prostor prodrlo je puno poruka i simbola (primjerice normalizacija pozdrava “Za dom spremni”) koji su njima neprihvatljivi. Tako da su ljevicai lijevi centar samo čekali priliku da se mobilizirajui da pokušaju stvari vratiti “u normalu”. S druge strane, desnica i desni centar su demotivirani s jedne strane negativnim ocjenama aktualne vlade HDZ-a, a s druge strane unutrašnjim previranjima. To je dovelo do toga da je na ovim izborima bilo puno lakše mobilizirati birače lijevog centra, pa čak i običnog centra.
  3. Zoran Milanović je imao dobro složene glavne poruke kampanje – ključna poruka njegove kampanje je bila ja mogu vratiti zemlju “u normal” (glavni slogan mu je bio “Normalno”) i to mogu napraviti zbog svog (prgavog) karaktera (što mu je bio drugi glavni slogan “Predsjednik s karakterom”). Dobro je pogodio ono što birači ljevice i lijevog centra žele, te ih je uspio uvjeriti da je njegov karakter dobra stvar za taj cilj i za funkciju predsjednika, iako su možda smatrali da je jako štetan za funkciju premijera.

MONITOR: Kakvu su poruku poslali birači ovakvim izborom? 

BAGIĆ: Birači lijevog centra i centra su poslali poruku da im je dosta “desnih skretanja”. A općenito činjenica da je Grabar-Kitarović izgubila, kao    i Josipović pet godina prije toga, po meni pokazuje da birači baš ne cijene političare koji nemaju autentičan politički sadržaj, nego se na ovaj ili onaj način samo žele svidjeti građanima.

MONITOR: Jesu li ovi izbori pokazali da je došlo do ideološkog rascjepa u Hrvatskoj demokratskoj zajednici?  HDZ je na vlasti, a još jednom pobjeđuje kontrakandidat?

BAGIĆ: Ja bi rekao da je na djelu kriza identiteta unutar HDZ-a. Ona traje već neko dulje vrijeme I ja bi rekao da je za nju kriv  Tomislav Karamarko. Karamarko je preuzeo stranku u jako teškom trenutku i u nedostatku bilo kakvih smislenih politika za rješavanje stvarnih društvenih problema, on se počeo baviti imaginarnim ideološkim problemima te pretvorio HDZ u radikalnu desnu stranku. Neki ljudi koje je on doveo u vrh HDZ-a sada žele povratak HDZ-a na te pozicije. No, te pozicije su osuđene na propast na izborima …

MONITOR: Šta Hrvatska treba da očekuje sa novim predsjednikom?

BAGIĆ:Kao što je i sam rekao, ništa revolucionarno. Mislim da će to biti politika malih simboličkih koraka. Imam osjećaj da će Milanović pokušati biti “higijeničar” javnog prostora.

MONITOR: Da li će poslije ovakvog ishoda predsjedničkih izbora jačati ljevica u Hrvatskoj?

BAGIĆ: Ne nužno. Naime, predsjednički izbori su jedno, a parlamentarni nešto sasvim drugo. Za parlamentarne izbore je potrebno ponuditi rješenja za konkretne društvene probleme, te uvjerljivo vodstvo i kadrove koji ta rješenja mogu provesti. Pobjeda na predsjedničkim izborima automatski ne daje odgovore na te probleme i ta pitanja. A SDP po tim pitanjima stoji loše i napredak nije na vidiku.

MONITOR: Jednom ste rekli da naši političari nisu ni bolji ni gori od naroda, oni se naprosto ponašaju kao i ostatak naroda…

BAGIĆ:Tada sam, ako se dobro sjećam, govorio o tome zašto dio birača opetaovano glasa za političare za koje se sumnja da su korumpirani ili upleteni u razna pogodovanja. Iznio sam tezu da dio birača nužno ne smatra takva ponašanja apsolutno neprihvatljivima, te da možda i sami sudjeluju u nekim sličnim stvarima na nižoj razini. Primjerice, svi znamo da se u socijalizmu masovno “nosilo” iz poduzeća … od sredstava za čišćenje do samih proizvoda, alata itd. Ne vjerujem da je to posve prestalo i da su se norme i navike u tom smislu sasvim promijenile. Lako je napadati samo političare kao neki zli izuzetak od naroda … valja istini pogledati u oči pa shvatiti da su političari zapravo jedno od nas, a ne neki vanzemaljci.

MONITOR: Kako je moguće zaustaviti proces dugoročne stagnacije Hrvatske, a političari su obećavali da će Hrvatska biti balkanska Švajcarska.

BAGIĆ: To je jako složeno pitanje i bojim se da okvir ovog razgovora prelazi mogućnost da se navedu svi značajni čimbenici. Ali ,ukratko, mislim da u Hrvatskoj nema dovoljno nagrada za poseban trud, napor, kreativnost i uspjeh. Zbog toga što nema tih nagrada, materijalnih ili simboličkih, ljudi nemaju poticaj se posebno truditi …

MONITOR: Koji su najaktuelniji problemi Hrvatske?

BAGIĆ: Ovo što sam naveo na prethodnom pitanju je zapravo najvažniji društveni problem po meni.

MONITOR: Prema informacijama iz medija, iz Hrvatske se,od kada je postala članica EU, iselilo više od trista pedeset hiljada građana. Koji su glavni uzroci takvog masovnog iseljavanja?

BAGIĆ:Izostanak perspektive i optimizma. Upravo ta stagnacija je, rekao bi, ključni poticaj za iseljavanje. Ali važno je i shvatiti da su sada potpuno nestale sve barijere za iseljavanje. Nestale su sve pravne barijere, ali i mnoge druge. Primjerice, danas vam je autobusna karta do Njemačke 25 eura! Svatko si to može priuštiti i otići “na probu”. Tu je i činjenica da u mladim generacijama je veliki udio onih koji znaju barem jedan strani jezik, tako da je danas doista lako, jefitno i jednostavno otići iskušati sudbinu negdje drugdje. No, mnogi se i razočaraju i vrate.

MONITOR: Jesu li neodgovornost, korupcija i klijentelizam građanima u Hrvatskoj, a i u našem regionu, postalI toliko uobičajene pojave da na njih građani više i ne reaguju?

BAGIĆ:Nebih rekao da ne reagiraju. Ali svakako imaju visoku stopu tolerancije.

MONITOR:  U cijelom našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika iz ratnih devedesetih, odnosi između Hrvatske i BiH, Hrvatske i Srbije, a evo ovh dana i između Crne Gore i Srbije, daleko su od normalnih. Prijete li nam novi sukobi?

BAGIĆ: Mislim da ne u neposrednoj budućnosti. Ipak su danas bitno različiti globalni politički okviri u odnosu na 90-te. No, valja imati na umu i da se ti globalni plitički okviru brzo mijenjaju, što može dovesti do situacije da neki regionalni sukob u nekoj duljoj perspektivi ponovo postane realnost.

                                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI. JULIJANA CICOVIĆ MASLOVAR, PSIHOLOŠKINJA  PSIHOTERAPEUTKINJA: Naše društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju

 

MONITOR: Agresivnost je naša svakodnevica na ulici, u saobraćaju, u paralamentu, u komunikaciji sa neistomišljenicima… Šta je uzrok tome?

CICOVIĆ MASLOVAR: Više je uzroka, a jedan od ključnih je nepoštovanje zakona  i pravila u svim segmentima društvenog života, nikakvo ili neadekvatno sankcionisanje, te sveprisutni haos koji iz toga proizilazi. Takva atmosfera u društvu generiše veliku količinu frustracije koja može izazvati emocionalno stanje srdžbe, koja se, u određenim spoljašnjim okolnostima, ispolji kao agresivnost. Ta agresivnost se usmjerava na najpristupačnije ciljeve, tako da postajemo jedni drugima mete. Svaki pojedinac primjenjuje svoja pravila, snaga caruje i sila je jedini zakon. Međutim frustracije ne moraju nužno dovesti do agresivnog pražnjenja, već mogu proizvesti i različite konstruktivne akcije. Onda se postavlja pitanje zašto biramo destrukciju ili se nameće zaključak da nedostaje nešto i u našoj ličnoj moralnoj, obrazovnoj i duhovnoj vertikali. Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, mi nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju.

MONITOR: Nasilje je sve učestalije i u porodici…

CICOVIĆ MASLOVAR: Ako znamo koliko su društvene krize  i urušavanje sistema vrijednosti ugrozili porodicu kao instituciju, koliko je patologija pojedinca raspostranjenija, koliko su se umnožili problemi sa zloupotrebom narkotika i alkohola, onda to nije neočekivana posljedica. Neočekivano je da država i njene institucije, iako se sve otvorenije ukazuje na problem porodičnog nasilja, još  nemaju adekvatne i efikasne mehanizme da se sa tim problemom bore.

MONITOR: Koji su danas najčešći oblici antisocijalnog ponašanja? 

CICOVIĆ MASLOVAR: Teško je odgovoriti generalno na ovo pitanje, jer je to širok spektar aktivnosti, a svaka od njih je različito zastupljena u različitim segmentima društva i različitim uzrasnim skupinama. Ali  ako govorimo uopšteno i uzmemo ono što je zajedničko svim oblicima antisocijalnog ponašanja, a to je da imaju za  posljedicu kršenje socijalnih pravila I/ili ugrožavanje drugih, onda su u našem društvu najrasprostranjeniji razni oblici korupcije, (ona u političkom vrhu, razni oblici nepotizma, davanje i primanje mita…).

MONITOR: Da li se građani kojima je to neophodno  obaćaju psiholozima i psihijatrima ili to izbjegavaju zbog patrijahalnog vaspitanja i iz drugih razloga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Mislim da se ljudi danas obraćaju za pomoć više nego ranije, da se odnos prema psihičkim poremećajima ili poteškoćama mijenja,  manja je stigma u vezi sa tim. I dalje je problem to  što se javljaju tek onda kad su već razvili simptomatoligiju koja ih ometa u svakodnevnom funkcionisanju, a da je svjesnost o potrebi mentalne higijene još na jako niskom nivou. Psihoterapijska pomoć, kao vrsta tretmana u prevazilaženju psihičkih tegoba je još velika nepoznanica našim ljudima i put kojim se rjeđe ide, jer je to proces koji iziskuje da preuzmemo odgovornost za svoj život, da se posvetimo temeljnom preispitivanju i osvješćivanju vlastitih uvjerenja, stavova i ponašanja koji su uzrokovali psihički poremćaj.

MONITOR: Psiholozi i psihijatri, tvrde upućeni, onima koji im se obraćaju odmah propisuju ljekove za smirenje. Da li je to dobra praksa?

CICOVIĆ MASLOVAR? Nije dobra praksa, ni isključivo medikamentozna terapija, kao ni njeno izbjegavanje  ukoliko je ona potrebna. Stručnjaci različitih profila imaju ponekad isključive stavove oko  izbora vrste terapije (terapija medikamentima ili psihoterapija tj. terapija razgovorom), ali su mnoge studije pokazale da je kod većine psihičkih poremećaja najučinkovitija kombinacija ove dvije vrste terapije. Modalitet liječenja je uvijek rezultat brojnih činilaca koje bi stručnjak (psiholog, psihijatar, psihoterapeut) trebao da procjenjuje u potpuno individualizovanom pristupu svakoj osobi, a na kraju izbor bi trebao da se napravi i u dogovoru sa osobom koja ima psihičke poteškoće.

MONITOR: Prema podacima Ministarstva zdravlja iz 2017. godine, u Crnoj Gori je registrovano 19.248 osoba sa poteškoćama u domenu mentalnog zdravlja. U čak 12 opština nema psihologa na nivou primarne zdravstvene zaštite, dok na 15 hiljada stanovnika Crna Gora ima manje od jednog psihologa. Kakave su posljedice toga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Ti podaci nedvosmisleno kazuju da ovo društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije i da im stručnjaci u toj oblasti nisu potrebni. To će se vratiti kao bumerang, jer ljudi koji imaju mentalnih poteškoća, ukoliko se ne tretiraju na pravi način, nisu produktivni članovi društva.

Ovo odražava i jednu zbunjujuću i nelogičnu politiku kreiranja visokoškolskih studija i zapošljavanja. Na Univerzitet Crne Gore godišnje se upiše veliki broj psihologa (2018. je raspisan konkurs za 30 studenata, za ovu akademsku godinu nemam tačan podatak, a svakako vjerujem da ih je upisano više od 20) i rukovodioci ovog studijskog programa sa zadovoljstvom ističu da su to najbolji srednjoškolci, lučonoše! Na privatnim univerzitetima u zemlji, vjerovatno bar još toliko! Možda biste nekom kompetentnijem mogli postaviti pitanje da li je to kadar za izvoz, a njegovanje mentalnih poremećaja proizvod za domaće tržište?!

MONITOR: U Crnoj Gori ne postoji zakon niti pravila o tome ko ima pravo da sprovodi psihoterapiju?

CICOVIĆ MASLOVAR: Zakon o psihološkoj djelatnosti i zakon o psihoterapijskoj djelatnosti su dvije nezavisne stvari. Psihoterapijska djelatnost nije striktno vezana za psihologiju. Za psihoterapeuta se mogu edukovati, kako psiholozi, tako i drugi profesionalci iz domena humanističkih nauka, a u nekim psihoterapijskim školama, i bez obzira da li je osnovno obrazovanje u domenu humanističkih nauka. Isto tako, diplomirani psiholog nije automatski i psihoterapeut, ako nije dodatno edukovan za to, a edukacija iz psihoterapije traje koliko i akademske studije, u nekim školama i duže (u nekim državama sada već postoji i akademski studij za psihoterapiju). Zbog toga je u svim zemljama psihološka djelatnost i psihoterapijska djelatnost regulisana različitim zakonima i vjerujem da će tako biti i kod nas. U ovim uslovima kad praksa psihoterapije nije zakonski regulisana, ostaje dosta prostora za djelovanje nestručnih i nekvalifikovanih ljudi, koji mogu nanijeti štetu pojedincima, pa time i cijelom društvu.

 

Živimo u šizoidnom društvu

MONITOR: Nedavno istraživanje nevladinih organizacija pokazalo je da čak jedna petina učenika od prvog do trećeg razreda srednje škole u Crnoj Gori koristi ljekove za snižavanje stresa. 

CICOVIŠ MASLOVAR: Živimo u shizoidnom društvu koje kreira nenormalne uslove za život, a onda, umjesto da se to poentira, eventualno reagovanje na tu stvarnost tretira se i osuđuje kao nenormalnost. Mladi , umjesto da se usprotive sistemu školovanja koji ih pasivizira, u kom se sposobnost memorisanja i reprodukcije još ocjenjuje kao najveće postignuće, u kom vrlo rano dožive brojne oblike nepotizma i drugih devijantnosti, radije se odlučuju da idu linijom manjeg otpora i da “umrtve” senzacije. Od onih koji ih vaspitavaju i obrazuju uglavnom mogu vidjeti istu praksu da se “glava zabija u pijesak” i da se problemi ”sediraju” alkoholom, tabletama ili da se uz pomoć narkotika izmještamo u neku drugu realnost.  Sve ove supstance pomažu da se ućutka biće u nama, koje je samo po sebi mudro i koje kroz uznemirenost, strah ili neku drugu vrstu nelagode nepogrešivo kaže da nešto nije u redu, da nešto treba da se mijenja, da mjesto na kojem si ili to što radiš nije dobro za tebe.

 

Depresija poprima razmjere epidemije

MONITOR: Je li depresija danas jedan od najčešćih psihičkih poremećaja?

CICOVIĆ MASLOVAR: Depresija jeste važna odrednica modernog vremena i po statistikama poprima gotovo razmjere epidemije. Ni naše društvo nije pošteđeno te pošasti, kojoj doprinose i posljedice minulih ratova u okruženju, promjene društvenog sistema, tranzicijske krize i teška materijalna situacija kod velikog dijela stanovništva. Iz godine u godinu se bilježi porast oboljelih, sve češće i među mladim ljudima. Prema podacima i prognozama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će ove godine doći na drugo mjesto po zastupljenosti među zdravstvenim problemima, a do sada je po njihovim statistikama bila na četvrtom mjestu. Lepeza depresivnih stanja i poremećaja vrlo je široka i često može biti maskirana nekim tjelesnim simptomima, a veliki broj osoba, naročito u društvima gdje postoji jaka stigma u vezi sa psihičkim poremećajima,  nikad i ne potraži pomoć od stručnjaka, pa ne biva ni evidentirana.

Statistički podaci ukazuju i na to da je depresija zastupljenija kod žena, nego kod muškaraca, čak u odnosu 2:1. Uzroci tome se uglavnom traže u položaju žene u savremenom društvu,  ona je sve aktivnija u društvenom smislu, a njena roditeljska uloga, uloga u kući nije još našla adekvatni supstitut. To ženu često dovodi do iscrpljenosti i posluedično do depresije. Ovim podacima treba ipak pristupati oprezno, jer je puno nekonzistentnosti u interpretacijama raznih istraživanja. Pitanje je kakav je koncept depresije korišten, na kojoj populaciji se istraživanja rade, koliko dugo i sve neke druge odrednice koje mogu uticati na objektivnost i mjerodavnost istraživačkih postupaka. I ovaj podatak da žene češće pate od depresije je upitan, jer neki oblici ponašanja kojima su skloniji muškarci, agresivnost, razdražljivost, prekomjerno uživanje alkohola, mogu biti maskirani oblici depresije.

                                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Pravom do pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremni da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“

 

 

MONITOR: Povodom Monitorove  25. godišnjice, u oktobru 2015. godine, zapisali ste: „Samo su tri konstate u Crnoj Gori: Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore“. Da li se nešto promijenilo za nepunih pet godina?

RADULOVIĆ: Nije. Zato podsjećanje na nastavak navedenog citata: „ … u suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

MONITOR: Mogu li aktuelni protesti i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti poremetiti tu „ravnotežu“?

RADULOVIĆ: Građanin koji je za svog života promjenio četiri države (SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora), a da nikada nije posjedovao pasoš, nema svijest o mirnom i demokratskom institutu smjene vlasti. I kada parolom „spasimo svetinje“ izažava sav svoj bunt prema nepravdama u sitemu – on živi i odslikava zajednicu koja je predpolitičko društvo.

Činjenica da javnu reakciju ne proizvede podatak da se npr. 155 milona državnog novca „investira“ u insolventno privredno društvo, a hiljade ljudi izađe na ulicu zbog spora da li treba voditi upravni ili sudski postupak za evidenciju crkvene/državne imovine, dokaz je da Crna Gora nije građansko društvo, sa izgrađenim sistemom vrijednosti. Građansko društvo ne stanuje u kolektivističkim umovima.

MONITOR: Da li će vlast insistirati na primjeni tog Zakona? Kolika je njegova upotrebna vrijednost u ovom trenutku?

RADULOVIĆ: „Zakon je zakon pa koliko opor bio“ zapisao je Valtazar Bogišić 1888. godine u Opštem imovinskom zakoniku. Predmetni zakon je donijet u ustavnoj proceduri i negova ustavnost se pretpostavlja, sve dok ne bude eventualno osporena pred Ustavnim sudom.

Ono šta se može sa sigurnošću predvidjeti je da će primjena čl. 63, koji se osporava, dovesti da nadležni organ za poslove imovine, u roku od godinu dana izvrši popis imovine (vjerskih objekata i zemljišta). Tek onda moguće je podnijeti zahtjev za upis prava svojine na tim nepokretnostima. Dakle, prvi efekat zakona biće da će se evidentirati „sporna“ imovina i tada će se službeni i sporovi na javnoj sceni izmjestiti sa „ugroženog pravoslavlja“ na materijalne dokaze o nespornom i zakonitom vlasništvu na konkretnim objektima.

Suštinski se u narednih godinu dana, osim postupka popisa, ništa bitno neće desiti, a svakako ne bilo kakva promjena u pravnom statusu ili  „upad u vjerske objekte“. U međuvremenu biće i institucionalno riješena dilema pred Ustavnim sudom oko eventualne ustavnosti pojedinih normi Zakona, u prvom redu ko je i u kojem postupku dužan dokazivati vlasništvo.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo