Povežite se sa nama

INTERVJU

Đuro Capor, koordinator Građanske inicijative Srđ je naš: HDZ je pustio duha iz boce

Objavljeno prije

na

Od skretanja HDZ-ove politike udesno, još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko, civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još se nisu oporavili

 

MONITOR: Hrvatska je 25. juna 1991. godine proglašena samostalnom i nezavisnom državom. Šta je ukratko karakterisalo Hrvatsku ovogodišnjeg 25. juna? 

CAPOR:Hrvatska se u 2019. godini oprostila od dva slavna brodogradilišta.UljanikiTrećimaj otišli su u stečaj skupa s nekoliko tisuća radnika koji su završili na burzi. Hrvatska je na samom dnu ljestvice članica EU gdje su države poput Rumunjske i Bugarske sustigle i prestigle Hrvatsku po indeksu razvijenosti i kupovnoj moći građana. Nasuprot tome, raduje uspjeh referendumske inicijative koja je uspjela prikupiti gotovo dvostruko veći broj potpisa od potrebnog za raspisivanje referendumakako bi se spriječio početak primjene Zakona o radu koji podrazumijeva rad do 67 godine.

MONITOR: Čime je trenutno zaokupljena politička  javnost u Hrvatskoj?

CAPOR: Javnost trenutno prati sukob između Vlade sastavljene od HDZ-a i partnera s Povjerenstvom za  sukob interesa. Na vrlo konkretna novinarska pitanja o podrijetlu imovine mnogi ministri nemaju suvisao odgovor. Umjesto da takve koruptivne pojave premijer sankcionira njihovim razrješenjem, on i Vlada su krenuli u obračun s Povjerenstvom. U žiži javnosti su i dvije kandidature za mjesto Predsjednika Republike, bivšeg premijera Milanovićai pjevača Škora, dok se kandidatura aktualne predsjednice Grabar Kitarović još očekuje.

U Zagrebu je aktualan pokušaj gradonačelnika Bandića da s arapskim partnerima ikapitalom zaposjedne zagrebački hipodrom te dio Velesajma, ne bi li tamo realizirao projekt Zagrebačkog Manhattana, svojevrsne replike Beograda na vodi. Za realizaciju tog projekta, kojem se protive urbanističko-arhitektonska struka i civilno društvo, potrebno je mijenjati Zakon o prostornom uređenju i gradnji kao i zagrebački GUP, što se upravo odvija.

MONITOR: Na prošlim izborima za parlament EU Inicijativa Srđ je naš podržala je koaliciju tri hrvatske lijeve stranke. Koliko je jaka ljevica u Hrvatskoj?

CAPOR:Neke od stranaka koje se predstavlju lijevima poput SDP-a ne bi se smjelo smatrati lijevima.Duboko su kompromitirane politikama koje su vodile u periodu premijera Račana ili Milanovića, koje je karakterizirao neoliberalni kurs, privatizacija javnih dobara i smanjivanje radničkih prava. Stoga raduje pojava Platforme Možemo! koja s partnerima s ljevice na političku scenu donosi teme kojima se bavi moderna europska zelena ljevica, a predstavljaju je  ljudi koji su niz godina autentično istupali u obrani javnih dobara i ljudskih prava. Prostora za pojavu novih snaga na ljevici ima pogotovo uzmemo li u obzir loše rezultate stranaka tzv.treće opcije poput MOST-a i Živog zida i njihovo svojevrsno razotkrivanje kroz rasulo koje je u njima uslijedilo nakon izbora za Europski parlament.

MONITOR: Ovih dana jedan hrvatski istoričar tvrdio je da u Hrvatskoj nema jasne definicije što se podrazumijeva pod političkom desnicom i političkom ljevicom. Vaš komentar?

CAPOR: Dio odgovora sam vam već dao govoreći o novoj stranci Možemo!Ne bih se složio s tezom da ne postoje razlike između političke ljevice i političke desnice.Međutim, kad govorimo o parlamentarnim strankama na tzv. ljevici i tzv. desnici lakše je kroz uvriježene klišeje održavati privid stvoren za birače da postoje neke bitne razlike u postupcima npr. SDP-ovih ili HDZ-ovih vlada, a onda, kad su na vlasti i jedni i drugi provode neoliberalne politike. Tom prevladavajućom paradigmom što je navodno lijevo, a što desno, dio medija i politički establišment polariziraju biračko tijelo koje  većinom ne ulazi sadržajno u to što je od desnih ili lijevih politika ili programskih načela stranke pojedina vlada uistinu provela. Ipak, dio medija ove mehanizme  sustavno razotkriva.

MONITOR: Tokom obilježavanja Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj desio se incident kod spomenika poginulim antifašistima u Sinju, a  ulicama Zagreba prodefilovalo je dvadesetak simpatizera ekstremno desne Autohtone-Hrvatske stranke prava…

CAPOR: Učestalost takvih pojava je posljedica svojevrsnog skretanja HDZ-ove politike udesno još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko.Tada je vrh HDZ-a prepustio vođenje Ministarstva kulture,financiranje civilnog društva i neprofitnih medija te vođenje HRT-a Zlatku Hasanbegoviću i sličnim dotad marginalnim i revizionističkim skupinama. Od toga se civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još ni danas nisu oporavili. Veliki problem je što ne dolazi do jednoznačne osude takvih ispada. HDZ je pustio duha iz boce kako bi uz njegovu pomoć osvojio vlast i više ga ne uspijeva vratiti natrag u bocu.

MONITOR: Pošto ste Vi profesor istorije, jesu li u pravu istoričari koji tvrde da je žalosno što je u Hrvatskoj pojava revizionizma sve više, posebno  i to što on dolazi i od školovanih istoričara?

CAPOR: Mislim da su u pravu. Kako pojedina sveučilišta, pa i HAZU,  nisu uistinu autonomni od politika koje zastupa Vlada, a koja tolerira revizionizam, te institucije ne reagiraju primjereno na ovakve ispade. Pojave takvih povjesničara su komplementarne s politikama Vlade posljednjih nekoliko godina i za očekivati je da će oni nastaviti dobijati svoj  dio medijskog prostora kako u javnoj sferi tako i na HRT-u.

MONITOR:  Kako se danas živi u Konavlima, u kojima  Vi živite, s obzirom na to da su Konavle tokom rata bile opljačkane i razorene?

CAPOR: U Konavlima se danas živi relativno dobro.Konavle su obnovljene i oporavile su se od pljačke i paleži s tim da poljoprivreda više ne zauzima istaknuto mjesto u životima Konavljana kao prije rata. Ratni ožiljci  se osjećajui ljudima kojima su stradali bližnji ili spaljene kućenije lako preko toga preći. Turistički rast koji se događa Dubrovniku zahvatio je i njegovu okolicu. Aerodrom u Čilipima značajnom dijelu Konavljana osigurava vrlo dobre plaće za hrvatske prilike, a uz to su Konavljani obnovili brojne kuće za odmor u ruralnom ambijentu za turiste željne odmora i tišine. Ova vrsta turizma oslanja se na brojne konobe i obiteljska domaćinstva kao i na proizvođače vina koji su u Konavlima dobro organizirani u proizvodnji vrhunskih vina.

 

Predstava o borbi protiv korupcije

 

MONITOR: Šta je Hrvatska dobila članstvom u Evropskoj uniji?

CAPOR: U samom postupku pregovora s EU postignut je svojevrstan napredak u sankcioniranju i borbi protiv korupcije. Nažalost, kad su se zatvorila sporna poglavlja i okončani pregovori, taj trend se nije nastavio, pa se nameće dojam da je bila riječ tek o predstavi o borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa  namijenjenoj europskim pregovaračima. Usprkos brojnim aferama stranački  veterani smjestili su se u  neke od  briselskih fotelja s odličnim primanjima i slabim interesom medija i javnosti za njihove aktivnosti.

Korištenje sredstava iz europskih fodova često se ističe kao najveća prilika koju je Hrvatska članstvom u EU dobila. Mišljenja sam da je Hrvatska nespremno dočekala mogućnost povlačenja sredstava te da smo u usporedbi s ostalim članicama EU, koje su među posljednjima ušle, iskoristili neusporedivo manje dostupnih sredstava. Ulazak u EU reflektirao se i na sustav zdravstva koji se gotovo urušio pošto je značajan dio liječnika otišao raditi u zapadne zemlje koje im pružaju primjeren način rada i usavršavanja.

 

Prikrivanje ustaških zločina 

 

MONITOR: Svjetski jevrejski kongres  osudio je prije nekoliko dana najavu izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu i hrvatske vlasti optužio da hoće da prikriju monstruozne zločine ustaša nad Jevrejima, Romima i etničkim Srbima.

CAPOR: Najava izgradnje spomenika žrtvama holokausta je svojevrstan spin kojemu se okrenuo gradonačelnik Bandić ne bi li se oprao od suradnje s koalicijskim partnerima s krajnje desnice kojima je ispunio želju i promijenio ime Trga maršala Tita.  Dodatan argument da se radi o spinu i neiskrenom odnosu prema žrtvama je pokušaj prešućivanja na spomeniku odgovornosti NDH za zločine. Istovremeno licemjerno je najavljivati izgradnju spomenika holokaustu dok se na HRT-u  kroz emisije informativnog i kulturnog programa  poput TV kalendara propagira neka nova povijest ili dok Vlada ne sudjeluje na komemoraciji u Jasenovcu zajedno s predstavnicima Roma, Srba i Židova. Svjetski židovski kongres je postupio ispravno i time dao podršku manjinskim grupama koje upozoravaju na pogrešan odnos Vlade prema žrtvama ustaškog režima.

 

Odbrana Srđa od mešetara

 

MONITOR: Vi ste koordinator Građanske inicijative Srđ je naš, koja vodi “lavovsku bitku protiv svjetskog kapitala i domaćih slugu na Srđu”. O čemu se ustvari radi?

CAPOR: U slučaju Srđa radi se o projektu izgradnje takozvanog sportsko-rekreacijskog centra s golf terenima na Srđu iznad Dubrovnika. Iza tog bezazlenog imena krije se megalomanski projekt izgradnje novog apartmanskog grada iznad povijesne jezgre dostatnog za stanovanje i boravak novih 20.000 turista i povremenih stanovnika. Toliki projekt predstavlja veliko opterećenje za grad koji  ionako grca pod pritiskom prekomjernog turizma, kruizerskih posjetitelja i stihijske izgradnje podržane prostornim planovima. Premda su se građani Dubrovnika na referendumu suprostavili ovom projektu (84% izašlih birača glasovalo je protiv predloženog projekta) stranke okupljene u golf koaliciju izglasale su ovaj projekt. Interes mešetara zemljištem na Srđu okupio je ljevicu, desnicu, liberale, fašiste i kriminalce u jednu skupinu koja je tim činom pokazala kome služi. U godinama koje su uslijedile na sudovima smo uspjeli dokazati kako su dozvole, rješenja i izmjene prostornih planova provođene nezakonito te kako se time pogodovalo mešetaru zemljištem, tzv. investitoru. U međuvremenu je taj ”investitor”, koristeći činjenicu da mu je tvrtka registrirana u poštanskom pretincu u Nizozemskoj, pokrenuo arbitražni postupak u Washingtonu  protiv Hrvatske tražeći odštetu od 500 milijuna dolara. Bez obzira na pravomoćne sudske presude nova Plenkovićeva vlada, pritisnuta arbitražnom tužbom, je požurila izdati novi set rješenja i dozvola za ovaj projekt, rješenja jednakih onima koja su hrvatski sudovi ukinuli proglasivši ih nezakonitima.

Projekt srećom nije realiziran, međutim i dalje se nosi u prostornim planovima. Izgledi Hrvatske na arbitraži nisu naročito dobri. Arbitražni sudovi upravo služe za zaštitu neokolonijalnih prava ulagača kojima se zaobilazi nacionalno zakonodavstvo i europska pravna stečevina. Investitor je već zahvaljujući arbitražnom zahtjevu iznudio legalizaciju svih nezakonito stečenih prava i dozvola, a pitanje je hoće li povrh toga dobiti i odštetu. Građani su u međuvremenu saznali da bi oni sami još trebali financirati infrastrukturu za projekt čija se cijena u projektoj dokumentaciji procjenjuje na 540 milijuna kuna.

Cijenu korupcije plaćamo svi i to stanjem u zdrastvenom i mirovinskom  sustavu koji je u raspadu, jer za njega nema novaca dok se se plaćaju odštete u arbitražnim postupcima uz pomoć kojih mešetari koji su se dokopali najvrjednijeg prostora iznad UNESCO-ve baštine izvlače ogroman novac, a gradska infrastruktura se raspada od pretjerane izgradnje  i prekomjernog turizma.

Veseljko KOPRIVICA
Foto: Mara Kolić Pustić

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo