INTERVJU
Đuro Capor, koordinator Građanske inicijative Srđ je naš: HDZ je pustio duha iz boce

Od skretanja HDZ-ove politike udesno, još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko, civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još se nisu oporavili
MONITOR: Hrvatska je 25. juna 1991. godine proglašena samostalnom i nezavisnom državom. Šta je ukratko karakterisalo Hrvatsku ovogodišnjeg 25. juna?
CAPOR:Hrvatska se u 2019. godini oprostila od dva slavna brodogradilišta.UljanikiTrećimaj otišli su u stečaj skupa s nekoliko tisuća radnika koji su završili na burzi. Hrvatska je na samom dnu ljestvice članica EU gdje su države poput Rumunjske i Bugarske sustigle i prestigle Hrvatsku po indeksu razvijenosti i kupovnoj moći građana. Nasuprot tome, raduje uspjeh referendumske inicijative koja je uspjela prikupiti gotovo dvostruko veći broj potpisa od potrebnog za raspisivanje referendumakako bi se spriječio početak primjene Zakona o radu koji podrazumijeva rad do 67 godine.
MONITOR: Čime je trenutno zaokupljena politička javnost u Hrvatskoj?
CAPOR: Javnost trenutno prati sukob između Vlade sastavljene od HDZ-a i partnera s Povjerenstvom za sukob interesa. Na vrlo konkretna novinarska pitanja o podrijetlu imovine mnogi ministri nemaju suvisao odgovor. Umjesto da takve koruptivne pojave premijer sankcionira njihovim razrješenjem, on i Vlada su krenuli u obračun s Povjerenstvom. U žiži javnosti su i dvije kandidature za mjesto Predsjednika Republike, bivšeg premijera Milanovićai pjevača Škora, dok se kandidatura aktualne predsjednice Grabar Kitarović još očekuje.
U Zagrebu je aktualan pokušaj gradonačelnika Bandića da s arapskim partnerima ikapitalom zaposjedne zagrebački hipodrom te dio Velesajma, ne bi li tamo realizirao projekt Zagrebačkog Manhattana, svojevrsne replike Beograda na vodi. Za realizaciju tog projekta, kojem se protive urbanističko-arhitektonska struka i civilno društvo, potrebno je mijenjati Zakon o prostornom uređenju i gradnji kao i zagrebački GUP, što se upravo odvija.
MONITOR: Na prošlim izborima za parlament EU Inicijativa Srđ je naš podržala je koaliciju tri hrvatske lijeve stranke. Koliko je jaka ljevica u Hrvatskoj?
CAPOR:Neke od stranaka koje se predstavlju lijevima poput SDP-a ne bi se smjelo smatrati lijevima.Duboko su kompromitirane politikama koje su vodile u periodu premijera Račana ili Milanovića, koje je karakterizirao neoliberalni kurs, privatizacija javnih dobara i smanjivanje radničkih prava. Stoga raduje pojava Platforme Možemo! koja s partnerima s ljevice na političku scenu donosi teme kojima se bavi moderna europska zelena ljevica, a predstavljaju je ljudi koji su niz godina autentično istupali u obrani javnih dobara i ljudskih prava. Prostora za pojavu novih snaga na ljevici ima pogotovo uzmemo li u obzir loše rezultate stranaka tzv.treće opcije poput MOST-a i Živog zida i njihovo svojevrsno razotkrivanje kroz rasulo koje je u njima uslijedilo nakon izbora za Europski parlament.
MONITOR: Ovih dana jedan hrvatski istoričar tvrdio je da u Hrvatskoj nema jasne definicije što se podrazumijeva pod političkom desnicom i političkom ljevicom. Vaš komentar?
CAPOR: Dio odgovora sam vam već dao govoreći o novoj stranci Možemo!Ne bih se složio s tezom da ne postoje razlike između političke ljevice i političke desnice.Međutim, kad govorimo o parlamentarnim strankama na tzv. ljevici i tzv. desnici lakše je kroz uvriježene klišeje održavati privid stvoren za birače da postoje neke bitne razlike u postupcima npr. SDP-ovih ili HDZ-ovih vlada, a onda, kad su na vlasti i jedni i drugi provode neoliberalne politike. Tom prevladavajućom paradigmom što je navodno lijevo, a što desno, dio medija i politički establišment polariziraju biračko tijelo koje većinom ne ulazi sadržajno u to što je od desnih ili lijevih politika ili programskih načela stranke pojedina vlada uistinu provela. Ipak, dio medija ove mehanizme sustavno razotkriva.
MONITOR: Tokom obilježavanja Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj desio se incident kod spomenika poginulim antifašistima u Sinju, a ulicama Zagreba prodefilovalo je dvadesetak simpatizera ekstremno desne Autohtone-Hrvatske stranke prava…
CAPOR: Učestalost takvih pojava je posljedica svojevrsnog skretanja HDZ-ove politike udesno još od vremena kada je na čelu te stranke bio Tomislav Karamarko.Tada je vrh HDZ-a prepustio vođenje Ministarstva kulture,financiranje civilnog društva i neprofitnih medija te vođenje HRT-a Zlatku Hasanbegoviću i sličnim dotad marginalnim i revizionističkim skupinama. Od toga se civilno društvo, neprofitni mediji i HRT još ni danas nisu oporavili. Veliki problem je što ne dolazi do jednoznačne osude takvih ispada. HDZ je pustio duha iz boce kako bi uz njegovu pomoć osvojio vlast i više ga ne uspijeva vratiti natrag u bocu.
MONITOR: Pošto ste Vi profesor istorije, jesu li u pravu istoričari koji tvrde da je žalosno što je u Hrvatskoj pojava revizionizma sve više, posebno i to što on dolazi i od školovanih istoričara?
CAPOR: Mislim da su u pravu. Kako pojedina sveučilišta, pa i HAZU, nisu uistinu autonomni od politika koje zastupa Vlada, a koja tolerira revizionizam, te institucije ne reagiraju primjereno na ovakve ispade. Pojave takvih povjesničara su komplementarne s politikama Vlade posljednjih nekoliko godina i za očekivati je da će oni nastaviti dobijati svoj dio medijskog prostora kako u javnoj sferi tako i na HRT-u.
MONITOR: Kako se danas živi u Konavlima, u kojima Vi živite, s obzirom na to da su Konavle tokom rata bile opljačkane i razorene?
CAPOR: U Konavlima se danas živi relativno dobro.Konavle su obnovljene i oporavile su se od pljačke i paleži s tim da poljoprivreda više ne zauzima istaknuto mjesto u životima Konavljana kao prije rata. Ratni ožiljci se osjećajui ljudima kojima su stradali bližnji ili spaljene kućenije lako preko toga preći. Turistički rast koji se događa Dubrovniku zahvatio je i njegovu okolicu. Aerodrom u Čilipima značajnom dijelu Konavljana osigurava vrlo dobre plaće za hrvatske prilike, a uz to su Konavljani obnovili brojne kuće za odmor u ruralnom ambijentu za turiste željne odmora i tišine. Ova vrsta turizma oslanja se na brojne konobe i obiteljska domaćinstva kao i na proizvođače vina koji su u Konavlima dobro organizirani u proizvodnji vrhunskih vina.
Predstava o borbi protiv korupcije
MONITOR: Šta je Hrvatska dobila članstvom u Evropskoj uniji?
CAPOR: U samom postupku pregovora s EU postignut je svojevrstan napredak u sankcioniranju i borbi protiv korupcije. Nažalost, kad su se zatvorila sporna poglavlja i okončani pregovori, taj trend se nije nastavio, pa se nameće dojam da je bila riječ tek o predstavi o borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa namijenjenoj europskim pregovaračima. Usprkos brojnim aferama stranački veterani smjestili su se u neke od briselskih fotelja s odličnim primanjima i slabim interesom medija i javnosti za njihove aktivnosti.
Korištenje sredstava iz europskih fodova često se ističe kao najveća prilika koju je Hrvatska članstvom u EU dobila. Mišljenja sam da je Hrvatska nespremno dočekala mogućnost povlačenja sredstava te da smo u usporedbi s ostalim članicama EU, koje su među posljednjima ušle, iskoristili neusporedivo manje dostupnih sredstava. Ulazak u EU reflektirao se i na sustav zdravstva koji se gotovo urušio pošto je značajan dio liječnika otišao raditi u zapadne zemlje koje im pružaju primjeren način rada i usavršavanja.
Prikrivanje ustaških zločina
MONITOR: Svjetski jevrejski kongres osudio je prije nekoliko dana najavu izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu i hrvatske vlasti optužio da hoće da prikriju monstruozne zločine ustaša nad Jevrejima, Romima i etničkim Srbima.
CAPOR: Najava izgradnje spomenika žrtvama holokausta je svojevrstan spin kojemu se okrenuo gradonačelnik Bandić ne bi li se oprao od suradnje s koalicijskim partnerima s krajnje desnice kojima je ispunio želju i promijenio ime Trga maršala Tita. Dodatan argument da se radi o spinu i neiskrenom odnosu prema žrtvama je pokušaj prešućivanja na spomeniku odgovornosti NDH za zločine. Istovremeno licemjerno je najavljivati izgradnju spomenika holokaustu dok se na HRT-u kroz emisije informativnog i kulturnog programa poput TV kalendara propagira neka nova povijest ili dok Vlada ne sudjeluje na komemoraciji u Jasenovcu zajedno s predstavnicima Roma, Srba i Židova. Svjetski židovski kongres je postupio ispravno i time dao podršku manjinskim grupama koje upozoravaju na pogrešan odnos Vlade prema žrtvama ustaškog režima.
Odbrana Srđa od mešetara
MONITOR: Vi ste koordinator Građanske inicijative Srđ je naš, koja vodi “lavovsku bitku protiv svjetskog kapitala i domaćih slugu na Srđu”. O čemu se ustvari radi?
CAPOR: U slučaju Srđa radi se o projektu izgradnje takozvanog sportsko-rekreacijskog centra s golf terenima na Srđu iznad Dubrovnika. Iza tog bezazlenog imena krije se megalomanski projekt izgradnje novog apartmanskog grada iznad povijesne jezgre dostatnog za stanovanje i boravak novih 20.000 turista i povremenih stanovnika. Toliki projekt predstavlja veliko opterećenje za grad koji ionako grca pod pritiskom prekomjernog turizma, kruizerskih posjetitelja i stihijske izgradnje podržane prostornim planovima. Premda su se građani Dubrovnika na referendumu suprostavili ovom projektu (84% izašlih birača glasovalo je protiv predloženog projekta) stranke okupljene u golf koaliciju izglasale su ovaj projekt. Interes mešetara zemljištem na Srđu okupio je ljevicu, desnicu, liberale, fašiste i kriminalce u jednu skupinu koja je tim činom pokazala kome služi. U godinama koje su uslijedile na sudovima smo uspjeli dokazati kako su dozvole, rješenja i izmjene prostornih planova provođene nezakonito te kako se time pogodovalo mešetaru zemljištem, tzv. investitoru. U međuvremenu je taj ”investitor”, koristeći činjenicu da mu je tvrtka registrirana u poštanskom pretincu u Nizozemskoj, pokrenuo arbitražni postupak u Washingtonu protiv Hrvatske tražeći odštetu od 500 milijuna dolara. Bez obzira na pravomoćne sudske presude nova Plenkovićeva vlada, pritisnuta arbitražnom tužbom, je požurila izdati novi set rješenja i dozvola za ovaj projekt, rješenja jednakih onima koja su hrvatski sudovi ukinuli proglasivši ih nezakonitima.
Projekt srećom nije realiziran, međutim i dalje se nosi u prostornim planovima. Izgledi Hrvatske na arbitraži nisu naročito dobri. Arbitražni sudovi upravo služe za zaštitu neokolonijalnih prava ulagača kojima se zaobilazi nacionalno zakonodavstvo i europska pravna stečevina. Investitor je već zahvaljujući arbitražnom zahtjevu iznudio legalizaciju svih nezakonito stečenih prava i dozvola, a pitanje je hoće li povrh toga dobiti i odštetu. Građani su u međuvremenu saznali da bi oni sami još trebali financirati infrastrukturu za projekt čija se cijena u projektoj dokumentaciji procjenjuje na 540 milijuna kuna.
Cijenu korupcije plaćamo svi i to stanjem u zdrastvenom i mirovinskom sustavu koji je u raspadu, jer za njega nema novaca dok se se plaćaju odštete u arbitražnim postupcima uz pomoć kojih mešetari koji su se dokopali najvrjednijeg prostora iznad UNESCO-ve baštine izvlače ogroman novac, a gradska infrastruktura se raspada od pretjerane izgradnje i prekomjernog turizma.
Veseljko KOPRIVICA
Foto: Mara Kolić Pustić
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično