Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN MEKTIĆ, MINISTAR BEZBJEDNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE: BiH je duboko korumpirano društvo

Objavljeno prije

na

Najveći problem u BiH je nefunkcionisanje pravosudnog sistema i nepostojanje vladavine zakona što je motivisalo korumpirane političke elite da se isključivo bave sopstvenim interesom i koristoljubljem

 

MONITOR: Koji su najveći problemi  sa kojima se danas suočava Bosna i Hercegovina?

MEKTIĆ: Bosna i Hercegovina nije uspjela da uspostavi pravni sistem. Skoro od rata pa naovomo uglavnom je bila u manjim ili ozbiljnim krizama, a sada se nalazi u najozbiljnjoj krizi od završetka rata. BiH je i u ustavnoj, i političkoj, i  pravnoj i u ekonomskoj krizi zbog unutrašnjih slabosti, ali i zbog do kraja neodređene međunarodne zajednice. Zbog toga je  ekonomski sve slabija. Naravno, u svemu tome u značajnoj mjeri doprinose  političke elite koje su već dvadeset i nešto godina na vlasti i kojima je odgovarao nedograđen i neuređen sistem u kome je došlo do ekspanzije korupcije i kriminala, sprege političke vlasti i korupcije I stalnog nastojanja politike da dominira i utiče na pravosudni sistem i u bezbjednosne agencije. Zato su sve više slabili pravna država i vladavina prava i razvijala se korupcija.

BiH je duboko korumpirano društvo. Postoje vrlo jake sprege između političkh elita i kriminala i korupcije. Zbog nefunkcionisanja pravne države i pravosudnog sistema BiH je ekonomski ugrožena i kao rezultat toga je visoki stepen siromaštva, a građani zbog neadekvatnih političkih rješenja za te probleme napuštaju BiH, pogotovo mladi i vrlo obrazovani ljudi. To je ozbiljan problem.  Posebno bih istakao u posljednje vrijeme visok stepen korupcije, koji se uvukao u pravosudne institucije i nosioce pravosudnih funkcija. Praktično nemamo nikakvih  ozbiljnih rezultata u borbi protiv korupcije, nemamo nijedne ozbiljne presude za korupciju, nemamo nijedne presude kojom se konfiskuje imovina bilo kome zbog toga što je stekao na bazi korupcije i kriminala. Sada je najveći problem u BiH nefunkcionisanje pravosudnog sistema, nepostojanje vladavine zakona, što je motivisalo i političke elite, inače korpumpirane, da se isključivo bave sopstvenim interesom i koristoljubljem.Sve to skupa dovelo je BiH  u  vrlo tešku   i političku, i ustavnu i ekonomsku krizu.

MONITOR: To Vas je vjerovatno natjeralo da bespoštedno kritikujete vlast iako ste i Vi dio te vlasti?

MEKTIĆ: Ja jesam dio te vlasti. U Savjetu sam ministara BiH, ali sam po proefisiji policajac,koji je cio životni vijek proveo radeći u policijskim strukturama, i ovo mi je prva politička funkcija. Prihvatio sam se tog posla s namjerom da stvaram ambijent u kome će se poštovati pravna država i vladavina zakona. Ne poistovjećujem se sa političkim elitama i strukturama zato što su zbog svoje korumpiranosti i kriminala   dovele  BiH u ovakvu situaciju. Čitav svoj mandat potrošio sam na borbu protiv toga, ali dolazeći na ovu poziciju nisam bio svjestan tolike neefikasnosti i tolike nefunkcionalnosti pravosudnog sistema. Kada bi se promijenilo stanje u pravosudnom sistemu, otpočeli  bismo efikasnu  borbu protiv kriminala i korupcije, dobar dio političkih elita odgovarao bi za ovo stanje, za nezakonito bogaćenje, za sav ovaj kriminal i mogla bi se uspostaviti vladavina zakona. U pravosuđe se uvuklo dosta ljudi sumnjivog morala, koji su podložni i političkim uticajima, koji traže zaštitu u političkim elitama i koji su skloni korupciji i kriminalu. Zbog toga u nefunkcionalnosti pravosudnog sistema vidim glavni problem  krize u BiH. Pokušavao sam da promijenim taj ambijent i javno govorio o svim tim problemima.

MONITOR:Prošlog mjeseca uoči protesta u Sarajevu, u kojem ste i Vi učestvovali, prekoTwitter naloga oglasili ste se ovako: “Dragi narode, krajnje je vrijeme da SILOM rušimo ovu bagru sa vlasti. Ako imalo dobroga mislimo sebi i našoj djeci to je JEDINO RJEŠENJE”!

MEKTIĆ:Više puta sam se na takav način oglašavao. Bilo je dosta pozitivnih komentara na društvenim mrežama. Naravno, političke elite manipulišu nacionalističkom  huškačkom retorikom, strahom i pričom o ugroženosti jednih ili drugih ili trećih naroda. Ratno-huškačkom retorikom proizvode strah i dijele narod po nacionalnoj osnovi  i tako razbijaju opštu mobilizaciju naroda. A suština je u tome da sebe zaštite od svake vrste odgovornosti, prije svega krivične, i od konfiskacije njihove imovine. Zato sam i govorio narodu dajte da se borimo protiv toga. Mi ovdje hoćemo bolji život, hoćemo bolje plate, hoćemo sve bolje.

MONITOR: Jedan od povoda za taj protest bilo je ubistvo Davida Dragičevića…

MEKTIĆ: Rekao sam da se ovdje javlja lična, pojedinačna nesigurnost građana i njihove imovine. Za to je primijer ne samo David Dragičević, kojim je sve ovo eskaliralo. Imate niz takvih politički  motivisanih ubistava za koja postoji visok stepen indicija da iza toga stoje politički interesi, a slučaj banjalučkog studenta Dragičevića je vrh ledenog brijega. I tu se vidjelo, nakon pronalska njegovog tijela  da je MUP Republike Srpske sjutradan na konferenciji na medije pokušao da izrežira samoubistvo da bi samo nakon nekoliko dana, zbog pritisaka i protesta, morao da odustane od takve konstrukcije i da prizna da se radi o ubistvu. Pokušali su kriminalizovati žrtvu i zataškati slučaj. I pored svih pritisaka i protesta, policija i tužilaštvo nisu željeli da taj slučaj dovedu do kraja, ali su ipak  morali da to kvalifikuju kao ubistvo. Postoji visok stepen motivisanosti da postoje politički motivi za to ubistvo kao i za još određen broj  ubistava i prije i poslije toga i da politika upravlja tim slučajem. Zbog stanja u pravosuđu ne  može se ni očekivati da se taj slučaj rasvijetli.

MONITOR:  Komentarišući  izjavu Bakira Izetbegovića da je njegov otac Alija Izetbegović predsjednikuTurske  Erdoganu ”ostavio BiH u amanet” poručili ste mu: “Što je tvoj babo ostavioTurskoj u amanet ogradi, mi ne damo ni pedalj”!

MEKTIĆ: Ovdje žive Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali narodi. I BiH se  može ostaviti u amanet samo tim narodima i građanima koje žive ovdje.

MONITOR: Vi ste otkrili aferu o miješanju djelova hrvatskih tajnih službi  u unutrađšnje poslove BiH, i vrbovanje ljudi iz raznih struktura kako bi se diskreditovala BIH kao leglo ekstemizma? 

MEKTIĆ:  Nažalost, BiH u velikoj mjeri zavisi od odnosa u kompletnom regionu. Prvenstveno mislim na Hrvatsku i Srbiju. Neiskreni, bilo kakvi politički potezi, koji dođu sa bilo koje te strane, značajno se odražavaju na stanje u BiH. Zato mislim, a tako sam se čitavo vrijeme ponašao u ovom bezbjednosnom sektoru, da moramo funkcionisati i sarađivati, prije svega na principu međusobnog uvažavanja i povjerenja. Bilo je pokušaja, a ja sam i odgovarao na neke prozivke Kolinde Grabar Kitarović, koja je davala neodmjerene izjave o problemu radikalizma i terorizma u BiH. Nikad nisam bježao od problema radikalizma i nasilng ekstremizma, a i terorizma. Naprotiv o tome sam javno govorio prezentujući činjenice i smatrajući, ako bi taj problem pokušavali gurati pod tepih, da bi on u jednom momentu eskalirao sa mnogo gorim posljedicama. Zato smo stalno pozivali i naše susjede i zemlje u regionu da funkcionišemo na bazi međusobnog povjerenja, da razmjenjujemo bezbjednosne informacije, da pomažemo jedni drugima… Ali ovdje se ispostavilo da je hrvatska tajna  policija ili obavještajna služba izvršila operativni prodor na BiH i vrbovala ljude iz raznih  miljea, pa i ekstremiste, da joj daju određene informacije, i čak planirala da se izvede akcija transporta oružja kako bi se vjerovatno potkovale izjave predsjednice Hrvatske o problemu ekstremizma. Reagovali smo kada smo  vidjeli da je to prevršilo svaku mjeru i predložili da o svakom bezbjednosnom problemu, naročito iz sfere ekstremizma i terorizima,  zajedno razgovaramo. Kad sjednemo za sto ispada da je sve dobro, a onda se ispostavi da vrbuju naše građane. Rekli smo daj o svemu da transparentno razgovaramo, a ne tajno o problemima ni jedne,  ni druge, ni treće države.


Narodu treba pravda

MONITOR: Jedna od Vaših ranijih izjava glasi: „Narodu treba pravda, narodu treba sigurnost. Bez toga nema ni ekonomskog ni drugog razvoja“.

MEKTIĆ: Pravna država, pravna sigurnost i pravda su temelj svakog drugog razvoja u okviru BiH. Sve ostalo je nadgradnja i u političkom i u ekonomskom smislu. Ne možete imati kvalitetan ekonomski razvoj ako nemate  pravnu sigurnost i vladavinu zakona. Zato sam govorio – narodu treba pravna država, narodu treba pravna sigurnost. Pravna sigurnost predodređuje ekonomski razvoj.  Strana ulaganja u BiH drastično padaju. Kako da očekujete strana ulaganja u zemlju koja nema dobru pravnu sigurnost  i kada se taj kapital ne osjeća sigurnim i zaštićenim.  Posljedica svega toga je da je narod u ovoj državi sve jadniji,  siromašniji i odlazi. Vrlo teško se ovaj problem može rješavati u institucijama. Zato i radim na tome da mobilišemo narod, da  demokratski pritisak izvrši na institucije sistema, na političke strukture i političke elite da bi se stanje promijenilo. Čak sam, što je ovdje izazvalo veliku polemiku, organizivao proteste ispred pravosudnih institucija tražeći od njih pravdu i sigurnost.  Ovdje se osjeća i pojedinačna, lična nesigurnost građana i njihove imovine.  Sve sam više ubijeđen da će narod morati da izvrši  strahovit  pritisak. Ne pozivam na anarhiju i nasilje. Protesti i mirna ulica su način da se izvrši pritisak na ove strukture. I politika puno tome doprinosi, jer su, kako rekoh, političke elite korumpirane, veoma, veoma bogate, otuđile se od naroda i sve rade da bi zaštitile svoj kapital. Pri tome često manipulišu sa narodom tako što se potencira ratno-huškačka retorika.

 

Dodiku ništa ne vjerujem 

MONITOR: Nedavno ste rekli da ništa ne vjerujete Miloradu Dodiku. Zašto mu ništa ne vjerujete?

MEKTIĆ: Zato što u njegovoj političkoj karijeri, koja traje dvadeset i nešto godina,  ni u jednoj stvari nema kontinuiteta i sve potčinjava  dnevnopolitičkom  interesu. On je nekad zagovarao NATO, evropske integracije, hodao po Americi i tamo govorio da je jedino rješenje NATO. Poslije toga u mnogim oblastima društveno-političkog života  sve je to prilagođavao dnevnim intresima. Danas priča jedno, sjutra drugo, i na kraju se ispostavilo da je čitav rezultat te njegove politike enormno bogaćenje njegove porodice.

 

Od Herceg Bosne se nije odustalo

MONITOR: Je li još aktuelno stvaranje Herceg Bosne I šta bi to značilo za BiH ako bi se formirao i taj entitet?

MEKTIĆ: Od te ideje se nije odustalo.Iako je ta ideja i pred Haškim  tribunalom kvalifikovana kao udruženi zločinački poduhvat, ona se sve se više i više pominje u posljednje vrijeme. BiH je kao država definisana Dejtonskim sporazumom i rečeno je da ima dva entiteta i Brčko distrikt. Prije toga bio je Vašingtonski sporazum i uspostavljena je Federacija Bosna i Hercegovina sa kantonima i riješeno je pitanje Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH. Čak u ustavima pojedinih kantona, u kojima dominiraju Hrvati, Srbi još nisu konstitutivni narod. Ponovno otvaranje Pandorine kutije značilo bi povratak na ratne godine i zato mislim da su sva tri naroda konstitutivna. Vraćati se u reviziju BiH značilo bi  neku  vrstu novog ratnog sukoba.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo