Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN MEKTIĆ, MINISTAR BEZBJEDNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE: BiH je duboko korumpirano društvo

Objavljeno prije

na

Najveći problem u BiH je nefunkcionisanje pravosudnog sistema i nepostojanje vladavine zakona što je motivisalo korumpirane političke elite da se isključivo bave sopstvenim interesom i koristoljubljem

 

MONITOR: Koji su najveći problemi  sa kojima se danas suočava Bosna i Hercegovina?

MEKTIĆ: Bosna i Hercegovina nije uspjela da uspostavi pravni sistem. Skoro od rata pa naovomo uglavnom je bila u manjim ili ozbiljnim krizama, a sada se nalazi u najozbiljnjoj krizi od završetka rata. BiH je i u ustavnoj, i političkoj, i  pravnoj i u ekonomskoj krizi zbog unutrašnjih slabosti, ali i zbog do kraja neodređene međunarodne zajednice. Zbog toga je  ekonomski sve slabija. Naravno, u svemu tome u značajnoj mjeri doprinose  političke elite koje su već dvadeset i nešto godina na vlasti i kojima je odgovarao nedograđen i neuređen sistem u kome je došlo do ekspanzije korupcije i kriminala, sprege političke vlasti i korupcije I stalnog nastojanja politike da dominira i utiče na pravosudni sistem i u bezbjednosne agencije. Zato su sve više slabili pravna država i vladavina prava i razvijala se korupcija.

BiH je duboko korumpirano društvo. Postoje vrlo jake sprege između političkh elita i kriminala i korupcije. Zbog nefunkcionisanja pravne države i pravosudnog sistema BiH je ekonomski ugrožena i kao rezultat toga je visoki stepen siromaštva, a građani zbog neadekvatnih političkih rješenja za te probleme napuštaju BiH, pogotovo mladi i vrlo obrazovani ljudi. To je ozbiljan problem.  Posebno bih istakao u posljednje vrijeme visok stepen korupcije, koji se uvukao u pravosudne institucije i nosioce pravosudnih funkcija. Praktično nemamo nikakvih  ozbiljnih rezultata u borbi protiv korupcije, nemamo nijedne ozbiljne presude za korupciju, nemamo nijedne presude kojom se konfiskuje imovina bilo kome zbog toga što je stekao na bazi korupcije i kriminala. Sada je najveći problem u BiH nefunkcionisanje pravosudnog sistema, nepostojanje vladavine zakona, što je motivisalo i političke elite, inače korpumpirane, da se isključivo bave sopstvenim interesom i koristoljubljem.Sve to skupa dovelo je BiH  u  vrlo tešku   i političku, i ustavnu i ekonomsku krizu.

MONITOR: To Vas je vjerovatno natjeralo da bespoštedno kritikujete vlast iako ste i Vi dio te vlasti?

MEKTIĆ: Ja jesam dio te vlasti. U Savjetu sam ministara BiH, ali sam po proefisiji policajac,koji je cio životni vijek proveo radeći u policijskim strukturama, i ovo mi je prva politička funkcija. Prihvatio sam se tog posla s namjerom da stvaram ambijent u kome će se poštovati pravna država i vladavina zakona. Ne poistovjećujem se sa političkim elitama i strukturama zato što su zbog svoje korumpiranosti i kriminala   dovele  BiH u ovakvu situaciju. Čitav svoj mandat potrošio sam na borbu protiv toga, ali dolazeći na ovu poziciju nisam bio svjestan tolike neefikasnosti i tolike nefunkcionalnosti pravosudnog sistema. Kada bi se promijenilo stanje u pravosudnom sistemu, otpočeli  bismo efikasnu  borbu protiv kriminala i korupcije, dobar dio političkih elita odgovarao bi za ovo stanje, za nezakonito bogaćenje, za sav ovaj kriminal i mogla bi se uspostaviti vladavina zakona. U pravosuđe se uvuklo dosta ljudi sumnjivog morala, koji su podložni i političkim uticajima, koji traže zaštitu u političkim elitama i koji su skloni korupciji i kriminalu. Zbog toga u nefunkcionalnosti pravosudnog sistema vidim glavni problem  krize u BiH. Pokušavao sam da promijenim taj ambijent i javno govorio o svim tim problemima.

MONITOR:Prošlog mjeseca uoči protesta u Sarajevu, u kojem ste i Vi učestvovali, prekoTwitter naloga oglasili ste se ovako: “Dragi narode, krajnje je vrijeme da SILOM rušimo ovu bagru sa vlasti. Ako imalo dobroga mislimo sebi i našoj djeci to je JEDINO RJEŠENJE”!

MEKTIĆ:Više puta sam se na takav način oglašavao. Bilo je dosta pozitivnih komentara na društvenim mrežama. Naravno, političke elite manipulišu nacionalističkom  huškačkom retorikom, strahom i pričom o ugroženosti jednih ili drugih ili trećih naroda. Ratno-huškačkom retorikom proizvode strah i dijele narod po nacionalnoj osnovi  i tako razbijaju opštu mobilizaciju naroda. A suština je u tome da sebe zaštite od svake vrste odgovornosti, prije svega krivične, i od konfiskacije njihove imovine. Zato sam i govorio narodu dajte da se borimo protiv toga. Mi ovdje hoćemo bolji život, hoćemo bolje plate, hoćemo sve bolje.

MONITOR: Jedan od povoda za taj protest bilo je ubistvo Davida Dragičevića…

MEKTIĆ: Rekao sam da se ovdje javlja lična, pojedinačna nesigurnost građana i njihove imovine. Za to je primijer ne samo David Dragičević, kojim je sve ovo eskaliralo. Imate niz takvih politički  motivisanih ubistava za koja postoji visok stepen indicija da iza toga stoje politički interesi, a slučaj banjalučkog studenta Dragičevića je vrh ledenog brijega. I tu se vidjelo, nakon pronalska njegovog tijela  da je MUP Republike Srpske sjutradan na konferenciji na medije pokušao da izrežira samoubistvo da bi samo nakon nekoliko dana, zbog pritisaka i protesta, morao da odustane od takve konstrukcije i da prizna da se radi o ubistvu. Pokušali su kriminalizovati žrtvu i zataškati slučaj. I pored svih pritisaka i protesta, policija i tužilaštvo nisu željeli da taj slučaj dovedu do kraja, ali su ipak  morali da to kvalifikuju kao ubistvo. Postoji visok stepen motivisanosti da postoje politički motivi za to ubistvo kao i za još određen broj  ubistava i prije i poslije toga i da politika upravlja tim slučajem. Zbog stanja u pravosuđu ne  može se ni očekivati da se taj slučaj rasvijetli.

MONITOR:  Komentarišući  izjavu Bakira Izetbegovića da je njegov otac Alija Izetbegović predsjednikuTurske  Erdoganu ”ostavio BiH u amanet” poručili ste mu: “Što je tvoj babo ostavioTurskoj u amanet ogradi, mi ne damo ni pedalj”!

MEKTIĆ: Ovdje žive Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali narodi. I BiH se  može ostaviti u amanet samo tim narodima i građanima koje žive ovdje.

MONITOR: Vi ste otkrili aferu o miješanju djelova hrvatskih tajnih službi  u unutrađšnje poslove BiH, i vrbovanje ljudi iz raznih struktura kako bi se diskreditovala BIH kao leglo ekstemizma? 

MEKTIĆ:  Nažalost, BiH u velikoj mjeri zavisi od odnosa u kompletnom regionu. Prvenstveno mislim na Hrvatsku i Srbiju. Neiskreni, bilo kakvi politički potezi, koji dođu sa bilo koje te strane, značajno se odražavaju na stanje u BiH. Zato mislim, a tako sam se čitavo vrijeme ponašao u ovom bezbjednosnom sektoru, da moramo funkcionisati i sarađivati, prije svega na principu međusobnog uvažavanja i povjerenja. Bilo je pokušaja, a ja sam i odgovarao na neke prozivke Kolinde Grabar Kitarović, koja je davala neodmjerene izjave o problemu radikalizma i terorizma u BiH. Nikad nisam bježao od problema radikalizma i nasilng ekstremizma, a i terorizma. Naprotiv o tome sam javno govorio prezentujući činjenice i smatrajući, ako bi taj problem pokušavali gurati pod tepih, da bi on u jednom momentu eskalirao sa mnogo gorim posljedicama. Zato smo stalno pozivali i naše susjede i zemlje u regionu da funkcionišemo na bazi međusobnog povjerenja, da razmjenjujemo bezbjednosne informacije, da pomažemo jedni drugima… Ali ovdje se ispostavilo da je hrvatska tajna  policija ili obavještajna služba izvršila operativni prodor na BiH i vrbovala ljude iz raznih  miljea, pa i ekstremiste, da joj daju određene informacije, i čak planirala da se izvede akcija transporta oružja kako bi se vjerovatno potkovale izjave predsjednice Hrvatske o problemu ekstremizma. Reagovali smo kada smo  vidjeli da je to prevršilo svaku mjeru i predložili da o svakom bezbjednosnom problemu, naročito iz sfere ekstremizma i terorizima,  zajedno razgovaramo. Kad sjednemo za sto ispada da je sve dobro, a onda se ispostavi da vrbuju naše građane. Rekli smo daj o svemu da transparentno razgovaramo, a ne tajno o problemima ni jedne,  ni druge, ni treće države.


Narodu treba pravda

MONITOR: Jedna od Vaših ranijih izjava glasi: „Narodu treba pravda, narodu treba sigurnost. Bez toga nema ni ekonomskog ni drugog razvoja“.

MEKTIĆ: Pravna država, pravna sigurnost i pravda su temelj svakog drugog razvoja u okviru BiH. Sve ostalo je nadgradnja i u političkom i u ekonomskom smislu. Ne možete imati kvalitetan ekonomski razvoj ako nemate  pravnu sigurnost i vladavinu zakona. Zato sam govorio – narodu treba pravna država, narodu treba pravna sigurnost. Pravna sigurnost predodređuje ekonomski razvoj.  Strana ulaganja u BiH drastično padaju. Kako da očekujete strana ulaganja u zemlju koja nema dobru pravnu sigurnost  i kada se taj kapital ne osjeća sigurnim i zaštićenim.  Posljedica svega toga je da je narod u ovoj državi sve jadniji,  siromašniji i odlazi. Vrlo teško se ovaj problem može rješavati u institucijama. Zato i radim na tome da mobilišemo narod, da  demokratski pritisak izvrši na institucije sistema, na političke strukture i političke elite da bi se stanje promijenilo. Čak sam, što je ovdje izazvalo veliku polemiku, organizivao proteste ispred pravosudnih institucija tražeći od njih pravdu i sigurnost.  Ovdje se osjeća i pojedinačna, lična nesigurnost građana i njihove imovine.  Sve sam više ubijeđen da će narod morati da izvrši  strahovit  pritisak. Ne pozivam na anarhiju i nasilje. Protesti i mirna ulica su način da se izvrši pritisak na ove strukture. I politika puno tome doprinosi, jer su, kako rekoh, političke elite korumpirane, veoma, veoma bogate, otuđile se od naroda i sve rade da bi zaštitile svoj kapital. Pri tome često manipulišu sa narodom tako što se potencira ratno-huškačka retorika.

 

Dodiku ništa ne vjerujem 

MONITOR: Nedavno ste rekli da ništa ne vjerujete Miloradu Dodiku. Zašto mu ništa ne vjerujete?

MEKTIĆ: Zato što u njegovoj političkoj karijeri, koja traje dvadeset i nešto godina,  ni u jednoj stvari nema kontinuiteta i sve potčinjava  dnevnopolitičkom  interesu. On je nekad zagovarao NATO, evropske integracije, hodao po Americi i tamo govorio da je jedino rješenje NATO. Poslije toga u mnogim oblastima društveno-političkog života  sve je to prilagođavao dnevnim intresima. Danas priča jedno, sjutra drugo, i na kraju se ispostavilo da je čitav rezultat te njegove politike enormno bogaćenje njegove porodice.

 

Od Herceg Bosne se nije odustalo

MONITOR: Je li još aktuelno stvaranje Herceg Bosne I šta bi to značilo za BiH ako bi se formirao i taj entitet?

MEKTIĆ: Od te ideje se nije odustalo.Iako je ta ideja i pred Haškim  tribunalom kvalifikovana kao udruženi zločinački poduhvat, ona se sve se više i više pominje u posljednje vrijeme. BiH je kao država definisana Dejtonskim sporazumom i rečeno je da ima dva entiteta i Brčko distrikt. Prije toga bio je Vašingtonski sporazum i uspostavljena je Federacija Bosna i Hercegovina sa kantonima i riješeno je pitanje Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH. Čak u ustavima pojedinih kantona, u kojima dominiraju Hrvati, Srbi još nisu konstitutivni narod. Ponovno otvaranje Pandorine kutije značilo bi povratak na ratne godine i zato mislim da su sva tri naroda konstitutivna. Vraćati se u reviziju BiH značilo bi  neku  vrstu novog ratnog sukoba.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo