Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rijeke opomena

Objavljeno prije

na

Potop. Od sjevera do juga Crne Gore sive slike. Balkoni kuća koji izviru iz vode, mještani pokućstvo prebacuju u čunove i prenose na „suvu” teritoriju, potopljeni putevi i mostovi, hiljade ljudi bez struje i vode za piće. Kolika će biti šteta od još se ne zna. Još gore od toga je što se ne zna ni kada će poplave – prestati.

JEDNA GODINA, DVA POTOPA: ,,Ovako nešto se obično dešava jednom u pedeset godina. Nama, evo, dva puta u istoj godini”, kaže za Monitor Branko Micev, načelnik odsjeka za analizu i prognozu vremena Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore. On pojašnjava koja su to četiri faktora doveli do ovakve situacije. Tri su prirodna, jedan proizvod ljudske ruke.

,,Prvi faktor koji je doveo do poplava su velike padavine. Tu su i visoke temperature za ovo doba godine, pa otopio snijeg na planinama. On je bio visok od 20 do 50 cm Milioni metara kvadratnih su bili pod snijegom, pa su se naglo istopili. Na Žabljaku 50 cm visok snijeg istopljen za 48 sati. Visoka temperatura je uticala na pojavu poplava i time što je onemogućila je da se padavine u višim planinskim oblastima, preko hiljadu metara, se pretvore u snijeg”, objašnjava Micev.

Tu je i jak južni vjetar koji, kako objašnjava Micev, pogoršava situaciju tako što onemogućava pražnjenje voda Skadarskog jezera u rijeku Bojanu. ,,Zbog jakog vjetra voda ne može da ide ka Bojani. Vjetar vraća vodu stvarajući neku vrstu plimnog talasa”, objašnjavaju u HMZCG.

HIDROAKUMULACIJE PROBLEM: Micev upozorava i na ono što je prouzrokovao čovjek. ,,Zbog pražnjenje hidroakumulacija na rijeci Drim u Albaniji velike količine vode dolaze u Bojanu i ne daju Skadarskom jezeru da se prazni, kako bi trebalo” objašnjava Micev. U pitanju su ogromne hidroakumulacije jer se voda u njima zbog eksploatacije drži na maksimumu. Ova kišna serija je bila veoma jaka pa nisu imali vremena da ispuste tu vodu i sada su velike količine odjednom krenule ka Bojani iz Drima”. Micev ukazuje da hidroakaumulacija na Drimu ima kapacitet vode Skadarskog jezera. ,,To je ogromna količina. I kada ta voda krene u Bojanu iz Drima, onda Bojana odvodi vode Drima, a Skadarsko jezero stoji. Čeka na red da mu se oslobodi prolaz. U ekstremnim situacijama kada se naglo pusti voda iz Drima desi se da se dio vode vraća iz Drima i ide u jezero, ide uzvodno u jezero. Tu prestanu zakoni fizike da važe. To je fenomen i rijetko gdje može da se nađe. Ljudska ruka ga je izazvala”.

Micev tvrdi kako je HMZCG tri puta upozoravao MUP-ov sektor za vanredne situacije na posljednju kišnu seriju prije nego je počela.

VODENI GRADOVI: U MUP-u konstatuju da je jedanaest opština u Crnoj Gori ugroženo zbog poplava. Hercegnovske skale i ulice pretvoreni u vodopade i potoke. U nekima je novo vode dostigao i pola metra. Dramatično je i u Igalu gdje su sem jedne benzinske pumpe poplavljena i prizemlja i garaže zgrada. Ni Nikšić nije pošteđen poplava. A opet su, kao početkom ove godine „postradali”

Zeta i sela oko Skadarskog jezera. Većina lokalnih puteva je blokirana a mještani čamcima napuštaju kuće. Dok se mještani žale kako im se niko od nadležnih ne obrće, u opštinskim i republičkim službama tvrde da rade sve što je u njihovoj moći. ,,Do sada nam se niko od nadležnih nije javljao, iako smo na najnižoj tački pored Morače. Meni je voda već ušla u sve pomoćne objekte, tako da u njih unosimo palete i cigle kako bismo stoku podigli na viši nivo da ne stoji u vodi”, žalio se jedan od mještana Ponara.

Uvođenje vanrednog stanja u ovom trenutku vjerovatno ne bi mnogo pomoglo. Samo bi formalizovali ono što svi znamo – da treba svi da budu od pomoći onima kojima je najteže. I oni na najodgovornijim mjestima konačno moraju krenuti u razrješenje probleme koji zavise od ljudi.

Marijana BOJANIĆ

BERANE, ANDRIJEVICA, PLAV, GUSINJE
Drama na mostu

Kada je u utorak jedini gradski most u Beranama na jednoj od stopa potonuo za pola metra, ljudi su sa strahom i nevjericom gledali hoće li odoljeti nabujalom Limu. Most je ozbiljnije oštećen još prije više od tri decenije, 1978. godine, u posljednjim poplavama sličnim današnjim, a da se niko u međuvremenu nije sjetio da uloži malo novca u njegovu sanaciju. Sada će, ako uopšte opstane, trebati ko zna koliko. Dok se odvijala drama oko gradskog mosta, čelnici Opštine mirno su sjedjeli sa odbornicima i raspravljali o sporednim temama na sjednici lokalnog parlamenta. Nikome nije palo na pamet da bi sjednicu možda trebalo prekinuti i poći na mjesto gdje je uplašeni narod posmatrao borbu mosta i rijeke. Prekid saobraćaja preko ovog mosta, i za automobile i za pješake, poremetio je gradski život. Stanovnicima desne obale grada za dolazak na lijevu, preostao je samo magistralni most u naselju Talum udaljen nekoliko kilometara. Gradonačelnik Vuka Golubović utješno je otkrio da dvije obale spaja i treći most, „samo” deset kilometara iznad grada, u selu Rijeka Marsenića, do kojeg se, inače, sa desne strane može jedino terenskim vozilom. Umjesto da gradski most u Beranama i ugrožene saobraćajnice na sjeveru obiđe ministar saobraćaja sa ekipama stručnjaka, pored ugroženog mosta se sa lokalnim funkcionerima dan kasnije slikao se ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović.  Preko ovog mosta idu vodovodne cijevi i telefonski kablovi za desnu obalu, dok sa druge, prema lijevoj, preko ugroženog mosta vodi glavni elektrirčni kabal sa trafostanice na Rudešu. Udar nabujalog Lima nije izdržala magistrala Berane – Bijelo Polje u mjestu Skakavac. Mještani toga sela su godinama upozoravali da nekontrolisano eksploatisanje šljunka i drugog riječnog materijala može dovesti do ugrožavanja puta, ali nije imao ko da ih čuje. Sada se do Berana iz pravca Podgorice može samo zaobilaznim neasfaltiranim putevima. Premijer Đukanović, koji je otvarao Dom starih u Bijelom Polju, nije došao da vidi elementarnim nepogodama najugroženiji dio države. Bio je važniji koktel u bjelopoljskom motelu Durmitor. U Beranama je ponovo raseljeno više stotina Roma i Egipćana iz potopljenih naselja Talum i Riversajd. U Andrijevici je oštećen gradski vodovod i odsječeno nekoliko sela. Koliko će trebati za sanaciju velikog odrona preko magistrale kod Murine, još se ne zna. Plav je, kao i Murina, već četvrti dan bez struje. Bez struje je i Gusinje koje je, uz to, odsječeno od svijeta zbog izlivanja Plavskog jezera preko magistralnog puta.

T. S


POPLAVE U SLIVU BOJANE

Nikad gore

Mnogo je gore je nego u januaru, tvrde mještani poplavljenih sela Lisna, Bori i Fraskanjel u ulcinjskoj opštini. I vodostaj Bojane je u srijedu dostigao rekordni nivo, a po svim najavama nastaviće da raste. Svi nepovoljni faktori zakazali su sastanak: padavine će i narednih dana biti na sjeveru Albanije, što znači da će morati da se ispuštaju akumulacije iz velikih brana ,,Fierza” i ,,Komani”, na Drimu, koji donosi većinu vode u Bojani, plimski talas uz jako jugo ne da Bojani da otiče, a nasipi već popuštaju. “Bojana narasta u širinu i u visinu i prijeti da provali dotrajale nasipe”, kaže član Opštinskog kriznog štaba u Ulcinju Rudolf Elezović. U Albaniji, u rejonu Skadra je već uvedeno vanredno stanje. Poplavljeno je oko dvije hiljade kuća, a građani i stoka se evakuišu helikopterima vojske i policije. Ministri u crnogorskoj i albanskoj vladi Milutin Simović i Fatmir Mehdiu dogovorili su u srijedu u Ulcinju dnevnu komunikaciju dvije vlade po ovom pitanju, o čemu će 13. decembra razgovarati i premijeri Milo Đukanović i Salji Beriša. Crnogorska Vlada, za razliku od albanske, nije ništa uradila od januara da popravi nasipe i prokopa Bojanu.. „Nasipi u ulcinjskoj opštini se moraju proširiti i povećati za 1,5 metara kako više ne bi strahovali. Takođe, moramo uraditi zajednički program odbrane od poplave sa Albanijom u slivu rijeke Bojane i zatražiti podršku Evropske unije”, kazao je početkom godine pomoćnik crnogorskog ministra unutrašnjih poslova Zoran Begović. Koritom Bojane sada može da prođe maksimalno 2,5 hiljade litara vode u sekundi ili dva puta manje nego prije 25 godina, a isto toliko ima manje i nanosa! To je ključni razlog poplava. Zato narasta vodostaj Bojane i Skadarskog jezera i ubrzano nestaje ostrvo Ada!

M. C.

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo