Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kotorske misterije

Objavljeno prije

na

Na Fejsbuk grupi pod naslovom In memoriam – Dragan Dudić Fric okupilo se zasad 770 članova sa motom: „Kotor će te uvijek pamtiti po dobru”! Dragan Fric Dudić je bio profesionalni moreplovac, član Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore. Njegovi fanovi pišu da je volio Atomsko sklonište i stari rok-hit Pomorac sam majko. No, dugo se nije bavio svojim izvornim zanatom, krenuo je u ugostiteljske a potom i „druge poslove” koji su, između ostalog, privukli pažnju italijanskih vlasti da ga tajno nadziru protekle dvije godine. Sumnjičili su ga da je jedan od softvera međunarodnog šverca droge.

Što se zbivalo oko Dudića svih ovih godina?

ROKI: Priča bi mogla da počne sa jednom od prvih crnogorskih privatizacija. Godina je 1989, upravo trijumfuje AB revolucija svuda u Crnoj Gori, pa i u Kotoru. Mašinski inženjer Žarko Radulović (nije direktor Splendida, već druga osoba) tada napušta posao u Jugopetrolu, monopolskoj državnoj kompaniji sa visokim platama i postaje direktor novoosnovane privatne firme Trekom u Kotoru.

Imao je razloga da vjeruje da se ne upušta u avanturu. Trekom nije od onih ambicioznih pokušaja koji su, u eri liberalizacije propisa o „maloj privredi”, nakon jedne-dvije sezone propali. Iza te firme stoji neko ko iza sebe ima solidnu kilometražu, ne samo iz državnog i privatnog biznisa, već i u živopisnim međunarodnim i lokalnim konekcijama.

Zove se Rodoljub Roki Radulović, Žarkov rođeni brat, koji je 1989. direktor i vlasnik Joks Austrije, kompanije iz Beča specijalizovane za trgovinu aluminijumom i naftom i drugim aranžmanima između bivše Jugoslavije i SSSR-a.

Iako sada u ozbiljnim godinama (rođen 1948), Roki je post festum afirmisan i na estradi; navodno je bio mecena ili momak srpske pop-pjevačice Ane Nikolić. U Beogradu ga zovu i Miša Banana, jer je, tvrdi se, preko crnogorskih luka 1990-ih uvozio južno voće sa slatkim i lakim milionskim obrtima.

Kad je o Kotoru riječ, nije poznat samo po bananama. U prvoj polovini 1970-ih je Roki bio šef odjeljenja za spoljnu trgovinu kotorske Jugoceanije. Slijedi seoba za Beograd. Od 1975. je direktor tamošnjeg Hemproa, manjeg eksport-import mutanta iz porodice Geneksa, firme čiji je osnivač Udba ili srodna joj sivomaslinasta služba. Otuda nije čudo što Roki samouvjereno 1983. odlazi u inostranstvo.

I par godina kasnije, Rokijev Trekom sklapa ugovor (na snazi od marta 1990) sa opštinom Kotor o korišćenju zgrade Gradske skupštine iz 1904. i Citadele (ukupno sedam poslovnih prostora). Ugovor je oročen na 20 godina sa idejom da se dio zapadnog kotorskog bedema revitalizuje kao hotel sa diskotekom i baštom i svim pratećim ugostiteljsko-sportsko-rekreativnim sadržajima.

Uglavnom se zadugo ništa od toga nije realizovalo. Naime, tokom prve polovine 1990-ih novac po osnovu obaveza o korišćenju poslovnih prostora – odlukom nekadašnjeg opštinskog Fonda za građevinsko zemljište – Trekom nije plaćao, niti je ozbiljnije pokrenuo investiciju. Važna činjenica glasi: na vlasti u Kotoru je bila DPS. Možemo da nagađamo u kakvim je kombinacijama sa igračima iz DPS-a bio Trekom i njegov vlasnik. Naime, Roki Radulović za srpski list Blic 27. januara ove godine tvrdi kako se sa Milom Đukanovićem upoznao 1980-ih, ali se „sa njim nikad poslije nijesam vidio”.

U međuvremenu, od 1993. Roki se dislocira u SAD, gdje u državi Delaver osniva firmu Ramoil inženjering (Ramoil Engineering, S.p.A) i najmanje još jednu. U izvještaju američke Komisije za hartije od vrijednosti za fiskalnu 1998. piše da se imenovana firma bavi „različitim aspektima međunarodne trgovine, finansijskim uslugama gradnje i inženjeringa, sa primarnim naglaskom na operacije u Istočnoj Evropi i Rusiji”. U prijevodu, Roki trguje aluminijumskim proizvodima, ali i naftom, sve dok se 1996. Rusi iz Lukoila nijesu požalili da ih je navodno „zavrnuo” za nekih 12,5 miliona dolara.

I od 1997. Rokijeva firma mijenja geografsku zonu poslovanja. Nova destinacija su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAR), gdje investira u hotelsko-poslovni kompleks unutar slobodne zone Abu Dabija. Citirani američki dokument navodi da je Roki uglavio dil sa šeikom Hazom bin Zajedom al Nahijanom, članom vladajuće familije, šefom Savjeta za nacionalnu bezbjednost (sada ministrom vanjskih poslova UAR-a). Koji je, sjećate se, dolazio u Crnu Goru, pod petrolskom egidom mega-investicija koje samo što nijesu šiknule iz ulcinjske ili neke druge naše rivijere – domaćin bio Duško Knežević i Atlas grupa, svratili kod Đukanovića i Milana Roćena…

U REFORMSKIM PROCESIMA: Otprilike u vrijeme kada je Roki dobio na korišćenje nekretnine u Kotoru, Dragan Fric Dudić je samo jedan od kotorskih pomoraca, službenik Jugooceanije na bordu Budva. No, izgleda da ni onomad nije živio samo od plate, ili je, u drugoj varijanti, bio nesklon lošem publicitetu kod šefa?

Naime, početkom 1991. u Jugooceaniji su odlukom tadašnjih „radničkih savjeta” plate svim zaposlenima smanjene za trećinu. Sa broda Budva, koji je isplovio daleko od Kotora, oglasili su se protestnim telegramom tadašnjem direktoru – njih niko nije pitao o platama, pa samoupravno traže njegovu smjenu. U dnu telegrama, datiranog na 26. februar 1991, nabrajaju se svega petorica iz brojne posade pomoraca „koji ne žele da se izjašnjavaju po gornjem zahtjevu”. Među njima – Dudić.

Sve u svemu, pretpostavimo da je štekao samo od plate pomorskog kapetana kako bi krajem 1990-ih, skupa sa jednim svojim kolegom, otvorio firmu Bastion komerc i kafić u Kotoru. Ali, novac koji je izvukao na kotorsku obalu je ipak bio ozbiljniji od ušteđevine sa Jugooceanije ili kafanske zarade – Dudić 2001. kupuje Luku Risan.

Tada ga u DPS establišmentu već znaju i hvale ga. Ondašnji premijer Filip Vujanović ocjenjuje da je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”. Naredne godine, Dudić traži mjere protiv „nelojalne konkurencija” (luke u Kotoru i Zelenici), pa Vujanović „posreduje”.

Tako dolazimo do 2005. kada se Roki Radulović pojavljuje kao preprodavac koncesije nad opštinskim nekretninama u Kotoru. Kupac je Dudić. Ali, rok od 20 godina zakupa ističe a protiv sklapanja posla s njim je bio lokalni SDP. Dudić ih optužuje: „Ruski tajkuni su kupili atraktivnu lokaciju od deset i više hiljada kvadrata kao zelenu površinu u naselju Dobrota od porodice Ranka Krivokapića i preko noći ucrtali više od 200 stambenih jedinica”.

Odbornici Zvonimir Rajhel (SDP) i Vedran Milošević (HGI) tvrde da Dudić diriguje prijetnjama koje im je uputio radnik Bastion komerca. Imenovali su Marka Vorotovića, jesenas u akciji Balkanski ratnik među prvim uhapšenicima.

I kotorska policija i tužilaštvo, uprkos prijavama, tvrde da je sa Dudićem sve čisto. DPS većina i njeni odbornički sateliti u SO Kotor bez javnog tendera 2008. na još 35 godina izglasavaju zakup atraktivnih nekretnina. A jedna od najunosnijih je diskoteka Maksimus, kapaciteta 4.000 gostiju.

Naknadno – što će reći kada je Balkanski ratnik već bio u klimaksu – ispostavlja se da Roki zakup nekretnina nije prodao Dudiću, nego Darku Šari Šariću. Odjednom Uprava policije ima čuvena „operativna saznanja” da je Pljevljak vlasnik „70 odsto diskoteke”. Kasne samo pet godina; radi lakšeg orijentisanja, vrijedi podsjetiti da je tačno toliko i Veselin Veljović šef policije.

ENIGME BEZ LOGIKE: Kako su Roki i Dudić 2005. sklopili posao preuzimanja Trekoma za Šaru? U citiranom intervjuu Blicu, Roki je negirao da je sa Šarom u kriminalnoj vezi, ali je potvrdio da se s njim upoznao baš u Maksimusu, preko Duška Šarića. „Mi jesmo prijatelji, dobri prijatelji”, objasnio je Roki i dodao da su Šari bili potrebni njegovi savjeti za investicije – u poljoprivredu i kupovinu vještačkog đubriva!

No, tu stvar je čačkala srpska istraga. Procurjelo je da Roki ima izvjesne transatlantske integracije sa Šarićevom grupom – navodno, njihova je povjerljiva i stručna veza sa Amerikom. Kakvog su posla ovi Pljevljaci imali preko Atlantika?

Nema pouzdanih činjenica, ali ima indicija. Kroz račune Matenika Ltd. su, pisao je Monitor, samo 2009. povukli najmanje oko 20 miliona eura; ta firma im je registrovana u državi Delaver, SAD, baš tamo gdje je i Roki imao biznis – uostalom svojevremeno i Stanko Cane Subotić, pa posredno i Vlada Crne Gore (afera sa kupovinom aviona lir-džet novcem od „šverca duvana”).

Navodno, tvrdio je Blic, u momentu zaplijene kokaina u Urugvaju, telefonom je Roki pozvao nekoliko uticajnih političara u Srbiji sa pitanjem: „Šta se to dešava i zašto?”

Identično pitanje je i za crnogorsku policiju: šta se dešava i zašto je u međuvremenu Kotor mizanscen dva ubistva u mafijaškom stilu? Dejan Đuković, vlasnik taksi firme, ubijen je 1. oktobra 2009, potom je 30. maja ove godine i Dudić.

Plava knjiga, dokument Veselina Veljovića sa popisom oko 700 crnogorskih kriminalaca iz 2007, navodi da u Kotoru djeluje „jedna grupa kriminalaca”. No, marta ove godine Zoran Brđanin, rukovodilac Ispostave policije Kotor, tvrdi da „u gradu djeluju dvije kriminalne grupe, unutar organizovane međunarodne grupe, čiji je cilj šverc narkotika preko Atlantika”.

Od 2007. do 2010. niko u Kotoru nije uhapšen pod tim optužbama.

Za N.N. ubicom ili ubicama Đukovića se „traga”. Za ubistvo Dudića osumnjičen je Ivan Vračar, spinovan kroz neimenovane policijske tvrdnje u dnevnoj štampi kao Đukovićev tjelohranitelj i „školski drug”.

Optuženi Vračar se i u policiji i pred istražnim sudijom Višeg suda u Podgorici branio ćutanjem. Motiv likvidacije nije naveden ni u zahtjevu za sprovođenje istrage, ni u optužnom aktu koji je podignut u oktobru.

Jedna Veljovićeva tvrdnja može imati samo dva tumačenja: ili je (njemu svojstvena) „enigma” sa nasilno izbačenim logičnim detaljima ili, vjerovatnije, smišljeno lansiran odgovor za maskiranje uloge policije sa još neidentifikovanim predumišljajem u krvavim kotorskim raspletima. Naime, samo dan nakon ubistva Dudića, šef policije izjavljuje da je „vjerovatni motiv osveta za prethodno izvršeno krivično djelo – ubistvo Đukovića”. Odakle Veljović zna?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

LEX SPECIALIS ZA PODRUČJE BOKE KOTORSKE: Moratorijum na gradnju objekata u zaštićenom području

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon objave Lex specialisa u Službenom listu, stupiće na snagu odredbe kojima se obustavlja izdavanje urbanističko-tehničkih uslova i građevinskih dozvola za gradnju objekata na zaštićenom području opština Kotor, Tivat i djelova opština Herceg Novi i Cetinje. Vladajuće garniture u opštinama zaštićenog područja prethodno su se izjasnile  protiv obustave gradnje

 

 

Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora biće uveden moratorijum na gradnju objekata na lokacijama u zalivu Boke, u zoni koja je upisana na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine pod zaštitom UNESCO.

Na sjednici drugog vanrednog zasjedanja Skupštine Crne Gore održanoj 10. februara, završena je rasprava o predlogu Lex specialisa, posebnog zakona o zaštiti UNESCO područja Boke Kotorske, koji su podnijeli poslanici Anđela Vojinović i Vasilije Čarapić. Glasanje je predviđeno za 17. februar, kada se očekuje usvajanje zakona, odnosno novih smjernica u očuvanju kulturne baštine i univerzalnih vrijednosti Kotora.

Nakon objave Lex specialisa u Službenom listu, stupiće na snagu odredbe kojima se obustavlja izdavanje urbanističko-tehničkih uslova i građevinskih dozvola za gradnju objekata na cijelom zaštićenom području opština Kotor, Tivat i djelova opština Herceg Novi i Cetinje.

Članom 26d izmijenjenog Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora propisuje se prekid postupaka izdavanja UT uslova i građevinskih dozvola do donošenja Menadžment plana upravljanja i Studije zaštite kulturne baštine prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora i zaštićene okoline. Ova dva ključna dokumenta moraju biti usklađena sa planskim dokumentima koji se donose za područje kao i sa strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu.

Rok za donošenje novog Menažment plana i Studije zaštite ograničen je na 12 mjeseci od dana stupanja na snagu usvojenog zakona. Oba dokumenta donose se po prethodno pribavljenoj saglasnosti UNESCO.

Pored toga, planska dokumenta koja obuhvataju područje Kotora i zaštićene okoline moraju se uskladiti sa Menadžemnt planom i Studijom zaštite u roku od 18 mjeseci od dana donošenja plana, odnosno studije. To u praksi znači da od kraja februara ove godine pa do ispunjavanja zakonskih uslova oko izrade i usaglašavanja dokumenata i urbanističkih planova, što može potrajati duže od dvije godine, građani Boke neće moći graditi nove objekte osim u posebnim uslovima, koji su zakonom predviđeni.

Ukoliko u propisanom roku ne dođe do usklađivanja planova oni se mogu i dalje primjenjivati u dijelu za koji se utvrdi da ispunjavaju uslove, o čemu konačnu ocjenu i rješenja daje Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja je novim zakonskim propisima dobila značajnu ulogu u postupku pribavljanja dokumenata za gradnju.

„Do donošenja Menadžment plana i Studije zaštite u zaštićenoj okolini područja Kotora urbanističko-tehnički uslovi i građevinske dozvole izdaju se samo u skladu sa rješenjima Uprave kojima se utvrđuje da su projektna dokumentacija, urbanistički parametri i namjena u skladu sa studijama zaštite koje su dio važećih planskih dokumenata kao i sa važećim mjerama i režimima zaštite kulturnih dobara, odnosno donesenom pojedinačnom procjenom uticaja na baštinu“, navodi se u tekstu zakona.

Od zabrane izdavanja odobrenja za gradnju izuzeti su slučajevi izgradnje objekata od opšteg interesa, infrastrukturni objeki, rekonstrukcije u postojećim gabaritima, adaptacije, sanacije i konzervatorske intervencije, u skladu sa propisima.

Zakonom se zaustavljaju i postupci legalizacije bespravno izgrađenih objekata na području Kotora i zaštitne zone do donošenja Menadžment plana i Studije zaštite. Zabrana se odnosi i na izdavanje saglasnosti za postavljanje i građenje novih privremenih objekata.

Odluku o uvođenju moratorijuma na gradnju u području Kotora Vlada je donijela  u poslednji čas kako bi spriječila upis zaštićenog područja na listu ugrožene svjetske baštine.

Na poslednjoj skupštini UNESCO održanoj u Parizu u julu prošle godine usvojen je izvještaj za Kotor, po kojem je Crna Gora imala rok da do 1. februara 2026. dostavi ažuriran izvještaj o stanju očuvanja prirodnog i kulturno-istorijskog regiona Kotora. Ukoliko se preporuke iz izvještaja ne bi sprovele, država je mogla doživjeti poraz, brisanje Kotora  sa liste Svjetske baštine i upis na listu Svjetske baštine bili bi u opasnosti.

U julskom izvještaju zajedničke misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO/ICOMOS tražena je hitna obustava svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove bafer zone, uključujući i one za koje je na osnovu HIA studija dobijena saglasnost UNESCO,  kako bi se srpiječile negativne posledice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) područja Kotora. Zatražena je revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana, uvođenje strategije za smanjenje rizika i integrisanje OUV u planska dokumenta.

Krajem decembra prošle godine premijer Milojko Spajić posjetio je sjedište UNESCO u Parizu i razgovaro sa generalnim direktorom UNESCO Kaledom El-Enanijem i direktorom Centra za svjetsku baštinu Lazarom Elundom Asomom. Iz šturog saopštenja na sajtu Vlade saznaje se da je premijer uvjerio sagovornike kako je država posvećena očuvanju statusa prirodne i kulturne baštine Kotora i spremna da ispuni sve preporuke Komiteta za zaštitu svjetske baštine.

Visokim predstavnicima UNESCO prezentovan je tom prilikom nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaštiti područja, na koji je delegacija Vlade dobila pozitivno mišljenje.Moratorijum na gradnju je realnost koja očekuje građane Boke.

Vladajuće garniture u svim opštinama zaštićenog područja prethodno su se izjasnile  protiv obustave gradnje. Predsjednici opština isticali su kako bi moratorijum na razvojne projekte bio za njih katastrofa, kako život u zaštićenom području Kotora, Tivta i Herceg Novog ne može da se stopira, do toga da im građani ne bi oprostili ukoliko bi se zaustavio razvoj gradova.

Bilo je i bizarnih predloga poput onog ministara prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slavena Radunovića, o mogućem raspisivanju referenduma na kojem bi se građani Boke izjasnili da li žele i dalje da uživaju zašitu UNESCO ili ne.

Sudeći po pritiscima građevinskog lobija na atraktivne lokalitete Boke, nema sumnje da bi ministrov predlog prošao. O tome govore podaci Uprave za zaštitu kulturnih dobara, organa uprave nadležnog za izdavanje konzervatorskih uslova i davanje saglasnosti na projektnu dokumentaciju u okviru granica područja Kotora i zaštićene okoline. Broj zahjeva drastično je povećan od kako je iz UNESCO stigao nalog o obustavi gradnje u zaštićenom području.

„Poslednjih nekoliko mjeseci pristiže nam oko 50-60 zahtjeva dnevno. Godišnje imamo  oko 3.000 postupanja na izdavanju konzervatorskih uslova ili saglasnosti na projekte. Trenutno je oko 2.000 aktivnih, neobrađenih zahtjeva za izdavanje rješenja o saglasnosti. Prioritet dajemo projektima koji nisu sporni, koji su proceduru doveli do kraja, pred dobijanje građevinske dozvole“, kazala je direktorica Uprave, Petra Zdravković. Ona je potvrdila da u zahtjevima dominiraju projekti za izgradnju novih objekata, od stambenih do turističkih, luksuznih vila i višespratnica.

Upravi za zaštitu dato je neograničeno vrijeme za donošenje rješenja u postupcima davanja saglasnosti na projektnu dokumentaciju. Ukoliko stranci ne dostavi rješenje u propisanom ili produženom roku, neće se smatrati da je zahtjev stranke usvojen, navodi se u članu 6 zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZABUNA OKO NOVE UREDBE MINISTARSTVA JAVNE UPRAVE: Donijeli novu, a važi i stara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uredba o kriterijumima i bližem načinu sprovođenja provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima je  stupila na snagu 1. januara 2026., ali je njena primjena unijela zabunu. U Uredbi nije precizirano koja će se uredba primjenjivati u prelaznom periodu  na oglase i konkurse koji su započeti u završnim mjesecima protekle godine

 

 

Da rekordno usvajanje zakona i pritiskanje tastera  bez udubljivanja u tekst propisa ima i svojih praktičnih mana pokazala je primjena Uredbe o kriterijumima i bližem načinu sprovođenja provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima iz jula 2025. godine.

Uredba je zamjenila staru iz 2018. godine, s ciljem da se „uvedu dobre prakse Evropske unije i da sistem zapošljavanja učini pravednijim, profesionalnijim i transparentnijim“. Stupila je na snagu 1. januara. 2026. ali je njena primjena unijela zabunu. Naime, u Uredbi nije precizirano koja će se uredba primjenjivati u prelaznom periodu  na oglase i konkurse koji su započeti u završnim mjesecima protekle godine.

,,Ovakvo rješenje stvara pravnu nesigurnost u primjeni i dovodi stranke u zabludu. U članu prelaznih i završnih odredbi trebalo je jasno da se propiše da će se svi započeti postupci zaključno sa 31. decembrom 2025. okončati po uredbi iz 2018. Bila je dovoljna samo ta jedna rečenica kako bi se izbjegle nejasnoće i problemi u primjeni koji mogu nastupiti kada stupa na snagu nova Uredba. Trebalo je i predvidjeti da se na sve postupke pokrenute od 1. januara 2026. godine primjenjuje Uredba koja je stupila na snagu tog datuma”, kazao je za Monitor pravni ekspert koji je želio da ostane anoniman.

Umjesto toga postupa se i dalje po Uredbi iz 2018., koja je, novom Uredbom, stavljena van pravnog prometa.

Iz Uprava za ljudske resurse, na čijem čelu je Agron M. Camaj su za Monitor objasnili da  se u postupku oglašavanja slobodnih radnih mjesta putem internog i javnog oglasa, kao i javnog konkursa, postupa na osnovu odluke starješine državnog organa o pokretanju postupka za popunu slobodnih radnih mjesta.

,,Imajući u vidu da su predmet Vašeg pitanja postupci koji su započeti prije 1. januara 2026. godine, Uprava za ljudske resurse se obratila Ministarstvu javne uprave zahtjevom za davanje mišljenja i tumačenje zakonskih odredbi, te shodno Mišljenju Ministarstva javne uprave o primjeni Uredbe (Mišljenje br. 01-040/26-248/2, od 29.1.2026. godine), konstatuje se da se na sve započete postupke prije 1. januara 2026. godine primjenjuje Uredba o kriterijumima i bližem načinu sprovođenja provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima („Službeni list Crne Gore“, br. 50/18)”, kazali su nam iz Uprave za ljudske resurse.

Shodno dobijenom Mišljenju, od strane Ministarstva javne uprave, iz Uprave kažu da će sve interne i javne oglase i konkurse, kao i postupke selekcije i provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima, realizovati u skladu s utvrđenom dinamikom i planovima, a shodno raspoloživim kapacitetima Uprave.

U Ministarstvu javne uprave, na čijem čelu je Maraš Dukaj, poriču da je došlo do bilo kakve greške.

,,Moguće da je prelazna odredba Uredbe o kriterijumima i bližem načinu sprovođenja provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima izazvala nedoumice zbog nedovoljnog poznavanja sistema, ali pravni sistem i tumačenje normi su jasni”, navode iz Ministarstva javne uprave.

Objašnjavaju da se u skladu sa opštim pravnim pravilom zabrane retroaktivne primjene propisa i principom pravne sigurnosti, ova Uredba  primjenjuje na postupke oglašavanja koji su započeti od 1. januara 2026. godine pa na dalje. Postupci koji su započeti prije početka njene primjene, znači prije 1. januara 2026. godine, kažu iz Ministarstva, okončaće se po propisu koji je važio u momentu njihovog pokretanja, odnosno po ,,staroj” uredbi.

U prilog ovakvoj primjeni takođe ide i određenje u Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, koji je zapravo i osnov za donošenje ove uredbe – da će se postupci koji nisu okončani do dana stupanja na snagu novog propisa, okončati po propisu koji je važio u momentu pokretanja postupka.

,,Pravna situacija je jasna. Kod normiranja ove uredbe ne postoji greška, kao ni potreba povlačenja oglasa koji su započeti u 2025. godini, budući da će se oni okončati po uredbi koja je važila u vrijeme njihovog pokretanja, dok nova uredba važi samo za postupke koji su pokrenuti od 1. januara 2026. godine, kada je i propisano da će početi njena primjena”, navode iz Ministarstva javne uprave.

Napominju da su ,,u izradi ove Uredbe učestvovali stručnjaci iz oblasti zapošljavanja, kolege iz Uprave za ljudske resurse koji prije svega primjenjuju ovu uredbu, kolege iz evropske komisije, kao i nadležne institucije“.

„Dakle jedan inkluzivan proces, iz kog razloga smatramo da uredba, prije svega uvođenjem kompetencija, unapređuje sistem zapošljavanja i približava našu zemlju modernim praksama sa evropskog administrativnog prostora, te predstavlja pravedniju šansu za sve kandidate i veću odgovornost institucija i komisija”.

Do nepoznavanja je sistema, insistiraju u Ministarstvu. Moguće.

Skupštinski ekspres

Skupština Crne Gore je  2. februara, za svega 87 minuta, usvojila 25 zakona.

Među zakonima o kojima se na plenumu nije raspravljalo nalaze se, između ostalih, Zakon o ljekovima sa 360 članova, Zakon o zaštiti potrošača koji sa propratnim materijalima ima 435 stranica, Zakon o tržištu kapitala, na koji su svega dva dana prije početka sjednice stigla 32 Vladina amandmana na 189 stranica… Sve ukupno, zajedno sa propratnim materijalima, usvojeni zakoni broje ukupno 4.457 stranica.

Iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) su poručili da se ovakvim načinom usvajanja dodatno produbljuje dilema koja je više puta iznošena i u samoj Skupštini – da li su poslanici ove zakone zaista pročitali ili su za njih samo glasali. Napominju i da je na sjednici ministarka evropskih poslova Maida Gorčević poručila da su ovo ključni evropski zakoni, koji ,,nijesu samo tehnički, već sistemski”.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio je sve na brzu ruku usvojene zakone u Skupštini Crne Gore na ponovno razmatranje. On je kazao da je to uradio kako bi ,,poslanici mogli da ih zaista i pročitaju”.

,,Evropske reforme ne znače puko dizanje ruku u Skupštini, ni usvajanje zakona bez rasprave i diskusije. Građani od poslanika očekuju ozbiljan i odgovoran pristup prilikom donošenja zakona koji određuju njihov svakodnevni život”, napisao je Milatović na mreži X.

Reagujući na potez Milatovića, ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je ocijenila da predsjednik ovim potezom preuzima ulogu glavnog kočničara evropskog puta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ISTORIJSKI REVIZIONIZAM, VLAST I SPC: Bronzano društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa pokušajima rehabilitacije četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića nastavlja se. Ravnogorski pokret predao je Skupštini Deklaraciju o neosuđivanosti, pravnoj neutralnosti i zaštiti lika i djela Pavla Đurišića. Ima li podnošenje  incijative u ovom trenutku političku podršku, ne zna se. Sigurno je jedno: dok dio vladajuće većine otvoreno podržava revizionizam, ostali uglavnom saučesnički ćute

 

 

Nastavlja se sa pokušajima rehabilitacije četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića . Protekle nedjelje je  Ravnogorski pokret predao Skupštini Crne Gore Deklaraciju o neosuđivanosti, pravnoj neutralnosti i zaštiti lika i djela Pavla Đurišića. U Deklaraciji je naglašeno da je Đurišić decenijama javno označen i kvalifikovan bez ikakvog sudskog postupka, što se ocjenjuje kao kontinuitet ideološke prakse naslijeđene iz komunističkog perioda.

Ima li podnošenje  incijative u ovom trenutku političku podršku, ne zna se. Sigurno je, međutim, da dio vladajuće većine otvoreno podržava revizionizam,  dok ostali uglavnom saučesnički ćute.

Ni nakon pola godine policija nije otkrila i oduzela  spomenik četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, kog skriva Srpska pravoslavna crkva. Priča o bronzanoj statui je istovremeno i storija o strategiji prekrajanja istorije koju ova vjerska organizacija uporno i sa dosta uspjeha vodi. Uz blagoslov političke klase i paralisanih institucija.

Nakon što je u maju prošle godine, mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC)Joanikije nazvao četničkog vojvodu Pavla Đurišića velikim junakom nepobjedivog karaktera, Đurišićeva statua osvanula je početkom avgusta u Gornjem Zaostru, nadomak Berana.

Dio okupljenih je na manifestaciji postavljanja spomenika maltretirao fizički i verbalno fotoreportere Pobjede i Vijesti Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića i novinara Vijesti Balšu Rudovića. Podignute su tri optužnice i pet prekršajnih prijava, a ti slučajevi su pred sudom.

Spomenik je prvo sakriven u crkvi u Gornjem Zaostru, nakon čega je, sredinom avgusta, premješten u manastir Đurđevi stupove.

Beranska policija je 1. oktobra bezuspješno pretraživala manastir tražeći spomenik. Potraga je ponovljena 12. novembra kada je policija, postupajući po rješenju tamošnjeg Osnovnog suda, više od dva i po sata pretresala Manastir Đurđevi stupovi i okolne objekte, ali nije uspjela da pronađe kip saradniku okupatora.

Pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta u Crnoj Gori od strane, prije svega SPC, traju decenijama, a tokom prošle godine dobili su na zamahu. Mitropolit Joanikije je tokom liturgije, u maju prošle godine, u Lijevče polju, u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), besjedio da se Đurišićevo junaštvo u bici u tom mjestu ,,može porediti s junaštvom Pavla Orlovića”, te da je, ,,napadnut od udruženih neprijateljskih snaga” i,,doživio privremeni poraz”. U idealizovanju četničkog vojvode kazao je:  ,,Ima jedno predanje kada je odstupao sa vojskom Pavla Đurišića, išao je u mantiji i pošto je stalno bio s vojnicima gledao je da njegova mantija negdje ne dotakne oružje, jer to je oružje namijenjeno za ubijanje, a on se molio Bogu da bude što manje bratskoga krvoprolića”.

Za razliku od predanja, prema poznatim i proučenim četničkim dokumentima i poslijeratnim spiskovima, jedinice Đurišića su na području Crne Gore, Sandžaka i istočne Bosne likvidirale oko 15.000 Muslimana, pisao je istoričar Radoje Pajović.

,,Znamo za ustaške jame od Jadovna pa do Prebilovaca, Korićke jame, ali bilo je i komunističkih jama dosta i premnogo”, naveo je mitropolit i dodao da ipak ,,ne prizivamo, ne dao Bog nikakvu osvetu”.

Nakon mjesec dana u manastiru Podmainsko svoje tumačenje istorije vjernicima je predstavio i mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. ,,Od kraja Drugog svjetskog rata ovim prostorima caruje titoističko-ustaška koalicija koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”, izjavio je Metodije. ,,A onda, od tih saveznika 1944. godine više su nas pobili nego nacisti i fašisti protiv kojih smo se borili i u Podgorici, i u Nikšiću, i u Nišu i u Leskovcu, i u Beogradu i u svim mjestima i krajevima gdje srpski narod živi. Nisu dirali (fašistički) Zagreb koji je oslobođen kad i Berlin isti dan”, poručio je mitropolit uz opasku da su pobijedili nacisti i fašisti koji danas hoće da vladaju svijetom.

Ovakvo tumačenje istorije nije ostalo bez odjeka, pa su uslijedile brojne kritike i podsjećanje na etničko čišćenje sjevera Crne Gore i pokolje muslimana od strane četnika koje je predvodio Đurišić.  Ipak, Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu nekoliko nevladinih organizacija protiv mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija zbog veličanja četničkog vojvode. Odbačene su i prijave protiv sveštenika Ognjena Femića zbog teksta ,,Svi smo mi Pavle Đurišić”, kao i prijava zbog video-snimka izvođenja pesme “Đurišiću, mlad majore” u restoranu Srednje stručne škole ,,Sergije Stanić” u Podgorici.

Zbog veličanja četničkih vođa Đurišića i Draže Mihailovića, od strane mitropolita Metodija, Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju vodi dva predmeta.

Po istom principu radi se i kada je u pitanju nestali spomenik. Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama usvaja žalbu  Osnovnog državnog tužilaštva u tom gradu, zbog toga što postupajuća sutkinja više puta odbija zahtjev ODT-a za privremeno oduzimanje predmeta spomen-obilježja Pavlu Đurišiću od mitropolita Mitropolije budimljansko – nikšićke Metodija.

Sud u Beranama je saopštio da je mitropolit Metodije dužan da preda spomen obilježje Đurišića koji se nalazi u prostorijama i ostalim objektima koji su sastavni dio Manastira Đurđevi stupovi u Beranama. ,,Ukoliko isto odbije, može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 eura, a u slučaju daljeg odbijanja, može se zatvoriti”, piše u saopštenju Osnovnog suda u Beranama. Nakon oduzimanja, predmet se predaje na čuvanje Upravi policije, Regionalnom centru bezbjednosti „Sjever”, Odjeljenju bezbjednosti Berane. Tako je planirano, ali nije realizovano.

Gornje Zaostro kod Berana je već decenijama je mjesto okupljanja poštovalaca Ravnogorskog pokreta, jer je upravo to selo tokom Drugog svjetskog rata bilo štab pomenutog kvislinga, ratnog zločinca i vođe četničkog pokreta u Crnoj Gori.

,,Ističem da sam nekoliko noći prije predmetnog događaja sanjao vojvodu Pavla Đurišića, koji mi je u snu rekao: ‘Jednom su me ubile ustaše, ne dozvolite da me opet ubiju’. Samim tim sam sjeo u svoje auto i otišao u Gornje Zaostro”, objasnio je u policiji Vladislav Dajković, predsjednik Slobodne Crne Gore, koji je tokom avgustovske ceremonije u Gornjem Zaostru, na kratko blokirao seoski put, čime je onemogućio da policija ukloni spomenik.

Aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić nije puno objašnjavao svoju titulu četničkog vojvode koja se takođe veže za Gornje Zaostro. Pobjeda je u svom tekstu od 17. januara 2017. godine objavila da je upravo Mandić na skupu u Zaostru 8. avgusta 2016. godine nagrađen poveljom vojvode Milana Dobrašinovića, koja se dodjeljuje isključivo četničkim vojvodama. Pobjeda je tada prenijela tekst portala In4S, bliskog DF-u, od 10. avgusta 2016. godine u kojem je Mandić predstavljen kao četnički vojvoda.

Inicijativa za podizanje spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru nedaleko od Berana pokrenuta je zvanično sredinom maja 2002. godine, da bi specijalna jedinica MUP Crne Gore 6. jula naredne godine srušila postament. Druga akcija rušenja postamenta usledila je 14. septembra 2004. godine i od tada do avgusta prošle godine nije bilo radova na izgradnji spomenika.

Bilo je novih inicijativa. Tako je 2017. godine tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i član Odbora za podizanje spomenika Goran Kiković najavio podizanje čak dva obilježja Đurišiću. Ovaj profesor istorije i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) potpisao je inicijativu da se spomenici nađu u Gornjem Zaostru i u centru Berana.

Mandićev i Kikovićev partijski kolega, aktuelni potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama, Budimir Aleksić je u novembru 2019. godine pozvao tadašnjeg predsjednika opštine Berane Dragoslava Šćekića da u tom gradu podigne spomenik četničkom vojvodi Đurišiću. Aleksić je tokom sjednice parlamenta kazao da ,,postoje sponzori koji bi podržali takvu inicijativu”.

Sponzori su, narednih godina, uz obavezno prisustvo sveštenika SPC, svakog 8. avgusta u Gornjem Zaostru organizovali događaje na kojima se slavili četnički pokret i njihove vođe.

U avgustu 2022. tadašnji episkop budimljansko-nikšićki Metodije na ovoj manifestaciji je držao parastos četničkim vođama Đurišiću i Mihailoviću. Nakon parastosa održano je slavlje a na društvenim mrežama su dijeljeni snimci na kojima okupljeni pjevaju ,,Leleču Turci, kukaju bule”.

Kada je 2003. godine zakazano otkrivanje spomenika Đurišiću za Dan ustanka 13. jul, iz Saveza boraca NOR-a Crne Gore kao glavnog organizatora imenovali su tadašnjeg mitropolita Amfilohija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo