Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kotorske misterije

Objavljeno prije

na

Na Fejsbuk grupi pod naslovom In memoriam – Dragan Dudić Fric okupilo se zasad 770 članova sa motom: „Kotor će te uvijek pamtiti po dobru”! Dragan Fric Dudić je bio profesionalni moreplovac, član Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore. Njegovi fanovi pišu da je volio Atomsko sklonište i stari rok-hit Pomorac sam majko. No, dugo se nije bavio svojim izvornim zanatom, krenuo je u ugostiteljske a potom i „druge poslove” koji su, između ostalog, privukli pažnju italijanskih vlasti da ga tajno nadziru protekle dvije godine. Sumnjičili su ga da je jedan od softvera međunarodnog šverca droge.

Što se zbivalo oko Dudića svih ovih godina?

ROKI: Priča bi mogla da počne sa jednom od prvih crnogorskih privatizacija. Godina je 1989, upravo trijumfuje AB revolucija svuda u Crnoj Gori, pa i u Kotoru. Mašinski inženjer Žarko Radulović (nije direktor Splendida, već druga osoba) tada napušta posao u Jugopetrolu, monopolskoj državnoj kompaniji sa visokim platama i postaje direktor novoosnovane privatne firme Trekom u Kotoru.

Imao je razloga da vjeruje da se ne upušta u avanturu. Trekom nije od onih ambicioznih pokušaja koji su, u eri liberalizacije propisa o „maloj privredi”, nakon jedne-dvije sezone propali. Iza te firme stoji neko ko iza sebe ima solidnu kilometražu, ne samo iz državnog i privatnog biznisa, već i u živopisnim međunarodnim i lokalnim konekcijama.

Zove se Rodoljub Roki Radulović, Žarkov rođeni brat, koji je 1989. direktor i vlasnik Joks Austrije, kompanije iz Beča specijalizovane za trgovinu aluminijumom i naftom i drugim aranžmanima između bivše Jugoslavije i SSSR-a.

Iako sada u ozbiljnim godinama (rođen 1948), Roki je post festum afirmisan i na estradi; navodno je bio mecena ili momak srpske pop-pjevačice Ane Nikolić. U Beogradu ga zovu i Miša Banana, jer je, tvrdi se, preko crnogorskih luka 1990-ih uvozio južno voće sa slatkim i lakim milionskim obrtima.

Kad je o Kotoru riječ, nije poznat samo po bananama. U prvoj polovini 1970-ih je Roki bio šef odjeljenja za spoljnu trgovinu kotorske Jugoceanije. Slijedi seoba za Beograd. Od 1975. je direktor tamošnjeg Hemproa, manjeg eksport-import mutanta iz porodice Geneksa, firme čiji je osnivač Udba ili srodna joj sivomaslinasta služba. Otuda nije čudo što Roki samouvjereno 1983. odlazi u inostranstvo.

I par godina kasnije, Rokijev Trekom sklapa ugovor (na snazi od marta 1990) sa opštinom Kotor o korišćenju zgrade Gradske skupštine iz 1904. i Citadele (ukupno sedam poslovnih prostora). Ugovor je oročen na 20 godina sa idejom da se dio zapadnog kotorskog bedema revitalizuje kao hotel sa diskotekom i baštom i svim pratećim ugostiteljsko-sportsko-rekreativnim sadržajima.

Uglavnom se zadugo ništa od toga nije realizovalo. Naime, tokom prve polovine 1990-ih novac po osnovu obaveza o korišćenju poslovnih prostora – odlukom nekadašnjeg opštinskog Fonda za građevinsko zemljište – Trekom nije plaćao, niti je ozbiljnije pokrenuo investiciju. Važna činjenica glasi: na vlasti u Kotoru je bila DPS. Možemo da nagađamo u kakvim je kombinacijama sa igračima iz DPS-a bio Trekom i njegov vlasnik. Naime, Roki Radulović za srpski list Blic 27. januara ove godine tvrdi kako se sa Milom Đukanovićem upoznao 1980-ih, ali se „sa njim nikad poslije nijesam vidio”.

U međuvremenu, od 1993. Roki se dislocira u SAD, gdje u državi Delaver osniva firmu Ramoil inženjering (Ramoil Engineering, S.p.A) i najmanje još jednu. U izvještaju američke Komisije za hartije od vrijednosti za fiskalnu 1998. piše da se imenovana firma bavi „različitim aspektima međunarodne trgovine, finansijskim uslugama gradnje i inženjeringa, sa primarnim naglaskom na operacije u Istočnoj Evropi i Rusiji”. U prijevodu, Roki trguje aluminijumskim proizvodima, ali i naftom, sve dok se 1996. Rusi iz Lukoila nijesu požalili da ih je navodno „zavrnuo” za nekih 12,5 miliona dolara.

I od 1997. Rokijeva firma mijenja geografsku zonu poslovanja. Nova destinacija su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAR), gdje investira u hotelsko-poslovni kompleks unutar slobodne zone Abu Dabija. Citirani američki dokument navodi da je Roki uglavio dil sa šeikom Hazom bin Zajedom al Nahijanom, članom vladajuće familije, šefom Savjeta za nacionalnu bezbjednost (sada ministrom vanjskih poslova UAR-a). Koji je, sjećate se, dolazio u Crnu Goru, pod petrolskom egidom mega-investicija koje samo što nijesu šiknule iz ulcinjske ili neke druge naše rivijere – domaćin bio Duško Knežević i Atlas grupa, svratili kod Đukanovića i Milana Roćena…

U REFORMSKIM PROCESIMA: Otprilike u vrijeme kada je Roki dobio na korišćenje nekretnine u Kotoru, Dragan Fric Dudić je samo jedan od kotorskih pomoraca, službenik Jugooceanije na bordu Budva. No, izgleda da ni onomad nije živio samo od plate, ili je, u drugoj varijanti, bio nesklon lošem publicitetu kod šefa?

Naime, početkom 1991. u Jugooceaniji su odlukom tadašnjih „radničkih savjeta” plate svim zaposlenima smanjene za trećinu. Sa broda Budva, koji je isplovio daleko od Kotora, oglasili su se protestnim telegramom tadašnjem direktoru – njih niko nije pitao o platama, pa samoupravno traže njegovu smjenu. U dnu telegrama, datiranog na 26. februar 1991, nabrajaju se svega petorica iz brojne posade pomoraca „koji ne žele da se izjašnjavaju po gornjem zahtjevu”. Među njima – Dudić.

Sve u svemu, pretpostavimo da je štekao samo od plate pomorskog kapetana kako bi krajem 1990-ih, skupa sa jednim svojim kolegom, otvorio firmu Bastion komerc i kafić u Kotoru. Ali, novac koji je izvukao na kotorsku obalu je ipak bio ozbiljniji od ušteđevine sa Jugooceanije ili kafanske zarade – Dudić 2001. kupuje Luku Risan.

Tada ga u DPS establišmentu već znaju i hvale ga. Ondašnji premijer Filip Vujanović ocjenjuje da je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”. Naredne godine, Dudić traži mjere protiv „nelojalne konkurencija” (luke u Kotoru i Zelenici), pa Vujanović „posreduje”.

Tako dolazimo do 2005. kada se Roki Radulović pojavljuje kao preprodavac koncesije nad opštinskim nekretninama u Kotoru. Kupac je Dudić. Ali, rok od 20 godina zakupa ističe a protiv sklapanja posla s njim je bio lokalni SDP. Dudić ih optužuje: „Ruski tajkuni su kupili atraktivnu lokaciju od deset i više hiljada kvadrata kao zelenu površinu u naselju Dobrota od porodice Ranka Krivokapića i preko noći ucrtali više od 200 stambenih jedinica”.

Odbornici Zvonimir Rajhel (SDP) i Vedran Milošević (HGI) tvrde da Dudić diriguje prijetnjama koje im je uputio radnik Bastion komerca. Imenovali su Marka Vorotovića, jesenas u akciji Balkanski ratnik među prvim uhapšenicima.

I kotorska policija i tužilaštvo, uprkos prijavama, tvrde da je sa Dudićem sve čisto. DPS većina i njeni odbornički sateliti u SO Kotor bez javnog tendera 2008. na još 35 godina izglasavaju zakup atraktivnih nekretnina. A jedna od najunosnijih je diskoteka Maksimus, kapaciteta 4.000 gostiju.

Naknadno – što će reći kada je Balkanski ratnik već bio u klimaksu – ispostavlja se da Roki zakup nekretnina nije prodao Dudiću, nego Darku Šari Šariću. Odjednom Uprava policije ima čuvena „operativna saznanja” da je Pljevljak vlasnik „70 odsto diskoteke”. Kasne samo pet godina; radi lakšeg orijentisanja, vrijedi podsjetiti da je tačno toliko i Veselin Veljović šef policije.

ENIGME BEZ LOGIKE: Kako su Roki i Dudić 2005. sklopili posao preuzimanja Trekoma za Šaru? U citiranom intervjuu Blicu, Roki je negirao da je sa Šarom u kriminalnoj vezi, ali je potvrdio da se s njim upoznao baš u Maksimusu, preko Duška Šarića. „Mi jesmo prijatelji, dobri prijatelji”, objasnio je Roki i dodao da su Šari bili potrebni njegovi savjeti za investicije – u poljoprivredu i kupovinu vještačkog đubriva!

No, tu stvar je čačkala srpska istraga. Procurjelo je da Roki ima izvjesne transatlantske integracije sa Šarićevom grupom – navodno, njihova je povjerljiva i stručna veza sa Amerikom. Kakvog su posla ovi Pljevljaci imali preko Atlantika?

Nema pouzdanih činjenica, ali ima indicija. Kroz račune Matenika Ltd. su, pisao je Monitor, samo 2009. povukli najmanje oko 20 miliona eura; ta firma im je registrovana u državi Delaver, SAD, baš tamo gdje je i Roki imao biznis – uostalom svojevremeno i Stanko Cane Subotić, pa posredno i Vlada Crne Gore (afera sa kupovinom aviona lir-džet novcem od „šverca duvana”).

Navodno, tvrdio je Blic, u momentu zaplijene kokaina u Urugvaju, telefonom je Roki pozvao nekoliko uticajnih političara u Srbiji sa pitanjem: „Šta se to dešava i zašto?”

Identično pitanje je i za crnogorsku policiju: šta se dešava i zašto je u međuvremenu Kotor mizanscen dva ubistva u mafijaškom stilu? Dejan Đuković, vlasnik taksi firme, ubijen je 1. oktobra 2009, potom je 30. maja ove godine i Dudić.

Plava knjiga, dokument Veselina Veljovića sa popisom oko 700 crnogorskih kriminalaca iz 2007, navodi da u Kotoru djeluje „jedna grupa kriminalaca”. No, marta ove godine Zoran Brđanin, rukovodilac Ispostave policije Kotor, tvrdi da „u gradu djeluju dvije kriminalne grupe, unutar organizovane međunarodne grupe, čiji je cilj šverc narkotika preko Atlantika”.

Od 2007. do 2010. niko u Kotoru nije uhapšen pod tim optužbama.

Za N.N. ubicom ili ubicama Đukovića se „traga”. Za ubistvo Dudića osumnjičen je Ivan Vračar, spinovan kroz neimenovane policijske tvrdnje u dnevnoj štampi kao Đukovićev tjelohranitelj i „školski drug”.

Optuženi Vračar se i u policiji i pred istražnim sudijom Višeg suda u Podgorici branio ćutanjem. Motiv likvidacije nije naveden ni u zahtjevu za sprovođenje istrage, ni u optužnom aktu koji je podignut u oktobru.

Jedna Veljovićeva tvrdnja može imati samo dva tumačenja: ili je (njemu svojstvena) „enigma” sa nasilno izbačenim logičnim detaljima ili, vjerovatnije, smišljeno lansiran odgovor za maskiranje uloge policije sa još neidentifikovanim predumišljajem u krvavim kotorskim raspletima. Naime, samo dan nakon ubistva Dudića, šef policije izjavljuje da je „vjerovatni motiv osveta za prethodno izvršeno krivično djelo – ubistvo Đukovića”. Odakle Veljović zna?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo