Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kotorske misterije

Objavljeno prije

na

Na Fejsbuk grupi pod naslovom In memoriam – Dragan Dudić Fric okupilo se zasad 770 članova sa motom: „Kotor će te uvijek pamtiti po dobru”! Dragan Fric Dudić je bio profesionalni moreplovac, član Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore. Njegovi fanovi pišu da je volio Atomsko sklonište i stari rok-hit Pomorac sam majko. No, dugo se nije bavio svojim izvornim zanatom, krenuo je u ugostiteljske a potom i „druge poslove” koji su, između ostalog, privukli pažnju italijanskih vlasti da ga tajno nadziru protekle dvije godine. Sumnjičili su ga da je jedan od softvera međunarodnog šverca droge.

Što se zbivalo oko Dudića svih ovih godina?

ROKI: Priča bi mogla da počne sa jednom od prvih crnogorskih privatizacija. Godina je 1989, upravo trijumfuje AB revolucija svuda u Crnoj Gori, pa i u Kotoru. Mašinski inženjer Žarko Radulović (nije direktor Splendida, već druga osoba) tada napušta posao u Jugopetrolu, monopolskoj državnoj kompaniji sa visokim platama i postaje direktor novoosnovane privatne firme Trekom u Kotoru.

Imao je razloga da vjeruje da se ne upušta u avanturu. Trekom nije od onih ambicioznih pokušaja koji su, u eri liberalizacije propisa o „maloj privredi”, nakon jedne-dvije sezone propali. Iza te firme stoji neko ko iza sebe ima solidnu kilometražu, ne samo iz državnog i privatnog biznisa, već i u živopisnim međunarodnim i lokalnim konekcijama.

Zove se Rodoljub Roki Radulović, Žarkov rođeni brat, koji je 1989. direktor i vlasnik Joks Austrije, kompanije iz Beča specijalizovane za trgovinu aluminijumom i naftom i drugim aranžmanima između bivše Jugoslavije i SSSR-a.

Iako sada u ozbiljnim godinama (rođen 1948), Roki je post festum afirmisan i na estradi; navodno je bio mecena ili momak srpske pop-pjevačice Ane Nikolić. U Beogradu ga zovu i Miša Banana, jer je, tvrdi se, preko crnogorskih luka 1990-ih uvozio južno voće sa slatkim i lakim milionskim obrtima.

Kad je o Kotoru riječ, nije poznat samo po bananama. U prvoj polovini 1970-ih je Roki bio šef odjeljenja za spoljnu trgovinu kotorske Jugoceanije. Slijedi seoba za Beograd. Od 1975. je direktor tamošnjeg Hemproa, manjeg eksport-import mutanta iz porodice Geneksa, firme čiji je osnivač Udba ili srodna joj sivomaslinasta služba. Otuda nije čudo što Roki samouvjereno 1983. odlazi u inostranstvo.

I par godina kasnije, Rokijev Trekom sklapa ugovor (na snazi od marta 1990) sa opštinom Kotor o korišćenju zgrade Gradske skupštine iz 1904. i Citadele (ukupno sedam poslovnih prostora). Ugovor je oročen na 20 godina sa idejom da se dio zapadnog kotorskog bedema revitalizuje kao hotel sa diskotekom i baštom i svim pratećim ugostiteljsko-sportsko-rekreativnim sadržajima.

Uglavnom se zadugo ništa od toga nije realizovalo. Naime, tokom prve polovine 1990-ih novac po osnovu obaveza o korišćenju poslovnih prostora – odlukom nekadašnjeg opštinskog Fonda za građevinsko zemljište – Trekom nije plaćao, niti je ozbiljnije pokrenuo investiciju. Važna činjenica glasi: na vlasti u Kotoru je bila DPS. Možemo da nagađamo u kakvim je kombinacijama sa igračima iz DPS-a bio Trekom i njegov vlasnik. Naime, Roki Radulović za srpski list Blic 27. januara ove godine tvrdi kako se sa Milom Đukanovićem upoznao 1980-ih, ali se „sa njim nikad poslije nijesam vidio”.

U međuvremenu, od 1993. Roki se dislocira u SAD, gdje u državi Delaver osniva firmu Ramoil inženjering (Ramoil Engineering, S.p.A) i najmanje još jednu. U izvještaju američke Komisije za hartije od vrijednosti za fiskalnu 1998. piše da se imenovana firma bavi „različitim aspektima međunarodne trgovine, finansijskim uslugama gradnje i inženjeringa, sa primarnim naglaskom na operacije u Istočnoj Evropi i Rusiji”. U prijevodu, Roki trguje aluminijumskim proizvodima, ali i naftom, sve dok se 1996. Rusi iz Lukoila nijesu požalili da ih je navodno „zavrnuo” za nekih 12,5 miliona dolara.

I od 1997. Rokijeva firma mijenja geografsku zonu poslovanja. Nova destinacija su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAR), gdje investira u hotelsko-poslovni kompleks unutar slobodne zone Abu Dabija. Citirani američki dokument navodi da je Roki uglavio dil sa šeikom Hazom bin Zajedom al Nahijanom, članom vladajuće familije, šefom Savjeta za nacionalnu bezbjednost (sada ministrom vanjskih poslova UAR-a). Koji je, sjećate se, dolazio u Crnu Goru, pod petrolskom egidom mega-investicija koje samo što nijesu šiknule iz ulcinjske ili neke druge naše rivijere – domaćin bio Duško Knežević i Atlas grupa, svratili kod Đukanovića i Milana Roćena…

U REFORMSKIM PROCESIMA: Otprilike u vrijeme kada je Roki dobio na korišćenje nekretnine u Kotoru, Dragan Fric Dudić je samo jedan od kotorskih pomoraca, službenik Jugooceanije na bordu Budva. No, izgleda da ni onomad nije živio samo od plate, ili je, u drugoj varijanti, bio nesklon lošem publicitetu kod šefa?

Naime, početkom 1991. u Jugooceaniji su odlukom tadašnjih „radničkih savjeta” plate svim zaposlenima smanjene za trećinu. Sa broda Budva, koji je isplovio daleko od Kotora, oglasili su se protestnim telegramom tadašnjem direktoru – njih niko nije pitao o platama, pa samoupravno traže njegovu smjenu. U dnu telegrama, datiranog na 26. februar 1991, nabrajaju se svega petorica iz brojne posade pomoraca „koji ne žele da se izjašnjavaju po gornjem zahtjevu”. Među njima – Dudić.

Sve u svemu, pretpostavimo da je štekao samo od plate pomorskog kapetana kako bi krajem 1990-ih, skupa sa jednim svojim kolegom, otvorio firmu Bastion komerc i kafić u Kotoru. Ali, novac koji je izvukao na kotorsku obalu je ipak bio ozbiljniji od ušteđevine sa Jugooceanije ili kafanske zarade – Dudić 2001. kupuje Luku Risan.

Tada ga u DPS establišmentu već znaju i hvale ga. Ondašnji premijer Filip Vujanović ocjenjuje da je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”. Naredne godine, Dudić traži mjere protiv „nelojalne konkurencija” (luke u Kotoru i Zelenici), pa Vujanović „posreduje”.

Tako dolazimo do 2005. kada se Roki Radulović pojavljuje kao preprodavac koncesije nad opštinskim nekretninama u Kotoru. Kupac je Dudić. Ali, rok od 20 godina zakupa ističe a protiv sklapanja posla s njim je bio lokalni SDP. Dudić ih optužuje: „Ruski tajkuni su kupili atraktivnu lokaciju od deset i više hiljada kvadrata kao zelenu površinu u naselju Dobrota od porodice Ranka Krivokapića i preko noći ucrtali više od 200 stambenih jedinica”.

Odbornici Zvonimir Rajhel (SDP) i Vedran Milošević (HGI) tvrde da Dudić diriguje prijetnjama koje im je uputio radnik Bastion komerca. Imenovali su Marka Vorotovića, jesenas u akciji Balkanski ratnik među prvim uhapšenicima.

I kotorska policija i tužilaštvo, uprkos prijavama, tvrde da je sa Dudićem sve čisto. DPS većina i njeni odbornički sateliti u SO Kotor bez javnog tendera 2008. na još 35 godina izglasavaju zakup atraktivnih nekretnina. A jedna od najunosnijih je diskoteka Maksimus, kapaciteta 4.000 gostiju.

Naknadno – što će reći kada je Balkanski ratnik već bio u klimaksu – ispostavlja se da Roki zakup nekretnina nije prodao Dudiću, nego Darku Šari Šariću. Odjednom Uprava policije ima čuvena „operativna saznanja” da je Pljevljak vlasnik „70 odsto diskoteke”. Kasne samo pet godina; radi lakšeg orijentisanja, vrijedi podsjetiti da je tačno toliko i Veselin Veljović šef policije.

ENIGME BEZ LOGIKE: Kako su Roki i Dudić 2005. sklopili posao preuzimanja Trekoma za Šaru? U citiranom intervjuu Blicu, Roki je negirao da je sa Šarom u kriminalnoj vezi, ali je potvrdio da se s njim upoznao baš u Maksimusu, preko Duška Šarića. „Mi jesmo prijatelji, dobri prijatelji”, objasnio je Roki i dodao da su Šari bili potrebni njegovi savjeti za investicije – u poljoprivredu i kupovinu vještačkog đubriva!

No, tu stvar je čačkala srpska istraga. Procurjelo je da Roki ima izvjesne transatlantske integracije sa Šarićevom grupom – navodno, njihova je povjerljiva i stručna veza sa Amerikom. Kakvog su posla ovi Pljevljaci imali preko Atlantika?

Nema pouzdanih činjenica, ali ima indicija. Kroz račune Matenika Ltd. su, pisao je Monitor, samo 2009. povukli najmanje oko 20 miliona eura; ta firma im je registrovana u državi Delaver, SAD, baš tamo gdje je i Roki imao biznis – uostalom svojevremeno i Stanko Cane Subotić, pa posredno i Vlada Crne Gore (afera sa kupovinom aviona lir-džet novcem od „šverca duvana”).

Navodno, tvrdio je Blic, u momentu zaplijene kokaina u Urugvaju, telefonom je Roki pozvao nekoliko uticajnih političara u Srbiji sa pitanjem: „Šta se to dešava i zašto?”

Identično pitanje je i za crnogorsku policiju: šta se dešava i zašto je u međuvremenu Kotor mizanscen dva ubistva u mafijaškom stilu? Dejan Đuković, vlasnik taksi firme, ubijen je 1. oktobra 2009, potom je 30. maja ove godine i Dudić.

Plava knjiga, dokument Veselina Veljovića sa popisom oko 700 crnogorskih kriminalaca iz 2007, navodi da u Kotoru djeluje „jedna grupa kriminalaca”. No, marta ove godine Zoran Brđanin, rukovodilac Ispostave policije Kotor, tvrdi da „u gradu djeluju dvije kriminalne grupe, unutar organizovane međunarodne grupe, čiji je cilj šverc narkotika preko Atlantika”.

Od 2007. do 2010. niko u Kotoru nije uhapšen pod tim optužbama.

Za N.N. ubicom ili ubicama Đukovića se „traga”. Za ubistvo Dudića osumnjičen je Ivan Vračar, spinovan kroz neimenovane policijske tvrdnje u dnevnoj štampi kao Đukovićev tjelohranitelj i „školski drug”.

Optuženi Vračar se i u policiji i pred istražnim sudijom Višeg suda u Podgorici branio ćutanjem. Motiv likvidacije nije naveden ni u zahtjevu za sprovođenje istrage, ni u optužnom aktu koji je podignut u oktobru.

Jedna Veljovićeva tvrdnja može imati samo dva tumačenja: ili je (njemu svojstvena) „enigma” sa nasilno izbačenim logičnim detaljima ili, vjerovatnije, smišljeno lansiran odgovor za maskiranje uloge policije sa još neidentifikovanim predumišljajem u krvavim kotorskim raspletima. Naime, samo dan nakon ubistva Dudića, šef policije izjavljuje da je „vjerovatni motiv osveta za prethodno izvršeno krivično djelo – ubistvo Đukovića”. Odakle Veljović zna?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRIMJENA NOVOG ZAKONA O BEZBJEDNOSTI SAOBRAĆAJA: Ljuti lijek na ljutu ranu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dio vozača negoduje da su kazne drakonske i da su uvedene naprečac.Saobraćajni vještaci podsjećaju da smo po broju saobraćajnih nesreća i nezgoda rekorderi u Evropi i da je jedini lijek drastično povećanje kazni

 

 

Nestvarni prizori u Podgorici krajem avgusta. Okolne i ulice u centru grada bez špalira nepropisno parkiranih autobobila svuda gdje postoji mjesto, od jedne trake kolovoza do trotoara.

Od početka primjene izmjena Zakona o bezbjednosti saobraćaja 7. avgusta pa do 1. septembra, Komunalna policija glavnog grada napisala je preko 4.500 kazni zbog nepropisnog parkiranja i zaustavljanja. Kazna iznosi 100 eura, smanjuje se na 50 ukoliko se plati u roku od osam dana. Iz Komunalne policije je, početkom ovog mjeseca, saopšteno da je do sada naplaćeno više od 40 odsto izdatih kazni.

Slična situacija i u drugim gradovima. Tako je u Nikšiću do sredine septembra kažnjeno preko 300 vozača zbog nepropisnog parkiranja.

I dok je parkiranje i zaustavljanje u Podgorici, koja odavno nema dovoljan broj parking mjesta, jedan od problema koji će se dugoročno rješavati, divljanje i ugrožavanje drugih i sebe na otvorenim putevima je problem koji je zahtjevao urgentno rješenje.

Crna Gora je na vrhu evropske crne liste po broju saobraćajnih nezgoda i stopi smrtnosti u saobraćaju. Tokom 2025. godine u Crnoj Gori registrovana je 6.831 saobraćajna nezgoda u kojima je poginulo 67 osoba, dok je više od 3.100 ljudi povrijeđeno, od čega 685 teško.

Smrtnost na crnogorskim putevima je trostruko veća od prosjeka u zemljama Evropske unije. Dok prosjek EU iznosi oko 44 poginula na milion stanovnika, Crna Gora bilježi više od 100 poginulih na milion stanovnika, čime se svrstava među zemlje sa najlošijim rezultatima u Evropi. Poređenja radi, Švedska ima oko 20 poginulih na milion stanovnika, Danska 24, dok su Rumunija i Bugarska, koje su godinama važile za najrizičnije zemlje EU, na oko 74, odnosno 78 poginulih na milion stanovnika.

Kao glavni uzrok ovolikog broja pogibija i nesreća smatra se ljudski faktor – nepoštovanje pravila, greške vozača, prekoračenje brzine, vožnja pod dejstvom alkohola, droga…

Novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja donosi znatno strože kazne, posebna ograničenja za mlade vozače. Mlađi od 21 godinu ne smiju upravljati motornim vozilom od ponoći do pet časova, niti samostalno voziti automobil B kategorije čija snaga motora prelazi 80 kW. Za kršenje ovih zabrana propisana je novčana kazna od 300 do 600 eura, a zakon predviđa i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od 60 dana.

Krajem avgusta podnijeta je i inicijativa Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti odredbe koja mlađima od 21 godine ograničava samostalno upravljanje automobilima jačim od 80 kW.

Posebno su poštrene mjere prema vozačima koji ponavljaju najteže prekršaje. Policijski službenik može privremeno oduzeti vozilo osobi koja učini neki od zakonom određenih težih prekršaja, a koja je u prethodne dvije godine već pravosnažno osuđivana za takav prekršaj.

Kazne za prekoračenje brzine su povećane – za prekoračenje do 10 kilometara na čas, kazna je od 80 do 250 eura, od 10 do 20 kilometara na čas kazna je od 100 do 300 eura, pa sve do 60 do 70 kilometara na čas za šta je propisana kazna od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana. Zakon predviđa da policijski službenik liši slobode vozača koji dozvoljenu brzinu prekorači za više od 50 kilometara na čas u naselju ili više od 70 kilometara na čas van naselja.

Za prolazak kroz crveno svjetlo propisana je kazna od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana, uz tri kaznena boda i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri mjeseca.Ako vozač dva puta u roku od deset minuta prođe kroz crveno svjetlo, predviđena je kazna zatvora od 15 do 30 dana.

Ista novčana kazna, od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana, propisana je za preticanje kojim se ugrožava saobraćaj iz suprotnog smjera, kao i za preticanje na prevoju, u nepreglednoj krivini ili tunelu.
Za preticanje preko pune linije, uz korišćenje trake namijenjene vozilima iz suprotnog smjera, kazna iznosi od 150 do 400 eura. Uz nju se određuje jedan kazneni bod, a može biti izrečena i zabrana upravljanja do dva mjeseca.

Iz Uprave policije su naglasili i da će rigorozno kažnjavati nekorišćenje pojasa za sve putnike u kolima, kao i korišćenje mobilnog telefona tokom vožnje. Kazne za ova dva prekršaja su od 150 do 400 eura.

Da bi se sve ovo sprovelo u djelo, Uprava policije je 26. avgusta 2026. objavila da se novi radarski uređaji stavljaju u upotrebu na različitim lokacijama širom zemlje. Prve kazne stigle su ove sedmice.

Dio vozača negoduje da su kazne drakonske i da su uvedene naprečac.Saobraćajni saobraćajni vještak Goran Čarapić je u junu ove godine za RTCG podsjetio da smo po broju saobraćajnih nesreća i nezgoda rekorderi u Evropi. On je izjavio da je jedini lijek drastično povećanje kazni.

Neke zemlje Evrope, tvrdi Čarapić, kaznenu politiku uredile su mnogo bolje. Tako onaj ko u Austriji prekrši zakon mogao bi iz novčanika dati i do 6.000 hiljada eura, a ukoliko bi počinio teži prestup mogućnost je i oduzimanje vozila i prodaja na aukciji.U Grčkoj je ta cifra malo manja i kreće se do 2.000 eura za onog ko vozi brže od propisa, kazao je Čarapić. .

O neophodnosti da se nešto uradi i smanji katastrofalna statistika saobraćajnih nesreća i pogibija priča se decenijama. Prvi projekat za uvođenje stacionarnih radara napravljen je još 2019. godine ali usljed propalih tendera, nemanja novca, a najviše manjka političke volje, čekalo se sve do sada na realizaciju.

Iz Uprave policije je najavljeno da će tokom ove godine biti postavljeni stacionarni radari na 88 lokacija.

Među javno navedenim lokacijama s na kojima su radari postavljeni ili će tek biti su putni pravci: Podgorica – Cetinje (Donja Gorica, Šteke, Barutana, Meterizi); Cetinje-Budva (Obzovica); više lokacija na dionicama Budva- Tivat, Bar-Ulcinj, Nikšić-Žabljak; Podgorica-Bar (područje Virpazara); Podgorica-Nikšić (Tunjevo, Drenoštica,,,).

Na brojne nedoumice i kritike nove kaznene politike iz policije odgovaraju da nijesu obavezni da unapred objavljuju lokacije radarskih kontrola. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova su najavili da su inicirali formiranje radne grupe koja će analizirati i preispitati postojeće ograničenje brzine i saobraćajnu signalizaciju. ,,Posebna pažnja biće posvećena dionicama na kojima učestalost saobraćajnih nezgoda, konfiguracija puta, intenzitet saobraćaja, prisustvo pješaka ili drugi faktori ukazuju na povećan rizik. Cilj ove inicijative nije povećanje brzine po svaku cijenu, niti ublažavanje odgovornosti vozača. Cilj je da ograničenja budu realna, opravdana i zasnovana na procjeni rizika, kako bi ih vozači razumjeli i poštovali”, rekli su iz MUP-a.

Na panelu Bezbjednost saobraćaja koji je nedavno održan u Podgorici otvoreno je i pitanje bezbjednosti putne mreže. Upozoreno je da svega 36 odsto puteva u Crnoj Gori ispunjava minimalne bezbjednosne standarde. Uz to na takvim putevima se voze automobili prosječne starosti između 16 i 17 godina.

Podaci iz opsežne studije Procjena bezbjednosti na putevima u Crnoj Goriiz 2020. godine, u kojoj je analizirano 1.853 km magistralnih i regionalnih puteva,pokazuju izuzetno zabrinjavajuće stanje na cestama. Više od 80 odsto analiziranih puteva dobilo je samo jednu ili dvije  iRAP (International Road Assessment Programme – međunarodni program za procjenu bezbjednosti putne infrastrukture) zvjezdice od mogućih 5. Čak 37 odsto dionica označeno je kao dionice sa izuzetno visokom stopom rizika. Među njima prednjače ključni tranzitni pravci poput magistrale M-1 (duž cijele Primorske regije) i M-2 (Petrovac–Podgorica–Kolašin–Bijelo Polje).

Načelnik Odsjeka za bezbednost drumskog saobraćaja Ilija Janjušević kazao je da policija, za sada, neće sankcionisati vozače koji dozvoljenu brzinu prekorače za dva, pet ili desetak kilometara na sat. ,, A ono preko toga će ipak ići sa sankcijom”, kazao je Janjušević medijima.

Stručnjaci za bezbjednost saobraćaja godinama upozoravaju da je upravo izvjesnost kažnjavanja mnogo efikasnija od same visine kazni. Psihološki efekat prijetnje kaznama već se primjećuje na drumovima. Samo da ne bude kao do sada, da se ponekom progleda kroz radar.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SDT KUCA NA VRATA BUDVANSKE VLASTI: JRB pod istragom – montažne garaže na provjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina zgrade Jugoslovenskog riječnog brodarstva  od 7.1 miliona eura prvi je posao aktulene lokalne uprave od promjene vlasti u prijestonici crnogorskog turizma koji istražuje Specijalno državno tužilaštvo. Istrage moguće korupcije u mnogobrojnim investicionim poduhvatima vlasti ponovo postaju realnost u Budvi u kojoj predsjednici Opštine kao po nekom nepisanom pravilu završavaju političku karijeru u Spužu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo je istragu oko kupovine stare oronule zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva u centru Budve, koju je Opština nedavno pazarila za sumu od 7,1 miliona eura. Predmet je u SDT formiran na osnovu krivične prijave koju je podnio lider Pokreta za grad i odbornik u budvanskom parlamentu, Đorđe Zenović.

Zenović je podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv stečajnog sudije, stečajnog upravnika i odbora povjerilaca stečajnog dužnika Vektra Montenegro, procjenitelja tržišne vrijednosti nepokretnosti, kao i ostalih NN lica zbog prodaje zgrade JRB Opštini Budva za 7,1 milion eura. Time je, kako je naveo, stvorena direktna višemilionska šteta  budžetu grada.

Opština Budva kupila je samo propalu dvospratnu zgradu JRB od 815 kvadrata, ali ne i zemljište od 5. 500 metara kvadratnih koje okružuje zgradu, a koje je u državnom vlasništvu. Prema izvedenoj računici, Opština je kvadratni metar nefunkcionalne zgrade izgrađene prije 90 godina platila po nevjerovatnoj cijeni od 8.776 eura. To je, po ocjeni odbornika opozicije, višestruko više od realne tržišne procjene.

“Postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanja službene isprave, krivičnim djelom navođenja na ovjeravanje neistinitog sadržaja, krivičnim djelom nesavjesnog rada u službi, krivičnim djelom prevare u službi sa elementima organizovanosti”, piše u krivičnoj prijavi Zenovića.

U obrazloženju Zenović navodi da je stečajna uprava Vektre Montenegro u avgustu 2025. godine oglasila prodaju dijela imovine u Budvi, uključujući stambene zgrade, stanove i poslovne prostore, po početnoj cijeni od 6.902.789,20 eura.

“Opština Budva je učestvovala u postupku i dostavila pisanu ponudu za kupovinu nepokretnosti koje su ponuđene na prodaju, a na osnovu Odluke o davanju ovlašćenja predsjedniku Opštine koja je usvojena na sjednici SO Budva održanoj 25. avgusta 2025. ponudivši najnižu, početnu cijenu”, navodi u prijavi Zenović.

Međutim, oglas o prodaji nekretnine ubrzo je poništen, da bi u daljem postupku prodaje Stečajna uprava, odnosno Odbor povjerilaca stečajnog dužnika, prihvatila zahtjev Opštine za prodaju zgrade postupkom neposredne pogodbe. Nova ponuda Stečajne uprave koju je Opština Budva, odnosno predsjednik Nikola Jovanović prihvatio, glasila je na iznos od 7,1 miliona eura. Na osnovu čega je cijena narasla za 200.000 eura nije objašnjeno. Ali je odluka o kupovini po novoj cijeni dobila zeleno svjetlo u Skupštini grada, većinom glasova odbornika koalicije Budva naš grad (BNG) Jovanovića, DPS i Evropskog saveza, koji su ovlastili predsjednika Opštine da zaključi ugovor o kupovini.

Kupovina zgrade JRB od 7.1 miliona eura prvi je posao aktulene lokalne uprave od promjene vlasti u prijestonici crnogorskog turizma koji istražuje Specijalno državno tužilaštvo. Istrage moguće korupcije u mnogobrojnim investicionim poduhvatima vlasti ponovo postaju realnost u Budvi u kojoj predsjednici Opštine kao po nekom nepisanom pravilu završavaju političku karijeru u Spužu.

Milionski poslovi počeli su da se nižu ulaskom DPS-a u izvršnu vlast, preuzimanjem rukovodećih funkcija u opštinskoj administraciji, vodećim preduzećima i javnim ustanovama u gradu. Stvorena je klima slična onoj koja je postojala za vrijeme vladavine DPS Budvom, kada je zbog velikog broja afera, špekulativnih kupoprodaja ili investicija, otvorena istraga protiv budvanske vladajuće elite koja je rezultirala optužnicom za stvaranje OKG, za zloupotrebe službenog položaja i nanošenje štete budžetu grada za više desetina miliona eura.

Milioni postaju poslovni obrazac i sadašnje budvanske vlasti. U prvoj polovini 2026. predsjednik Jovanović pokrenuo je ili ugovorio veći broj višemilionskih poslova, a njihova zakonitost i opravdanost predmet  je  provjera državnih organa.

Drugi ugovoreni posao Opštine vrijedan 5,5 miliona eura, projekat izgradnje montažnih garaža u centru Budve, jedne na Trgu Republike i druge pored hotela Mogren, predmet je preispitivanja nadležnih službi Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Ponovo na osnovu prijave odbornika Zenovića, zaposlenog u Sekretarijatu za imovinsko-pravne poslove, koji je zatražio da se izvrši nadzor u Opštini i spiječi nastavak postupka pribavljanja saglasnosti za gradnju, koji je, po njegovom mišljenju nezakonit.

Urbanistička inspekcija Ministarstva ispitaće da li je Opština Budva nezakonito izdala dokumentaciju za izgradnju dvije montažne garaže. O postupku zaključenja ugovora o izgradnji garaža sa kompanijom Gemmax iz Novog Sada, o kršenju zakona, planske dokumentacije i uzurpaciji tuđe imovine na kojoj treba da se realizuje investicija vrijedna više miliona eura, Monitor je pisao u prošlom broju.

Za odluke koje proizvode milionske finansijske obaveze Opštine predsjedniku Jovanoviću potrebna je podrška DPS-a, čiji odbornici su glasali za svaku od njih. Povratkom u budvansku vlast DPS je postala ključni parlamentarni oslonac politike aktuelne gradske uprave i preuzela političku odgovornost za enormni odliv novca. Pa i za slučajeve kupovine zgrade JRB ili postupaka u projektu izgradnje garaža, koji su trenutno pod istragom.

DPS-ova podrška Jovanoviću teška je oko 44 miliona eura. Toliko iznose planirane investicije nove vlasti i budžetska opredjeljenja u 2026. Samo poslovi koji su dodijeljeni Gemmaxu, firmi bliskoj vlastima u Srbiji, izgradnja saobraćajnice na koritu rijeke Grđevica, vrijedna 18 miliona i dvije garaže u centru grada, koštaće Opštinu 23 miliona eura. Zatim kupovina JRB novih 7,1 milion, pa utješni posao za Bemax od 7 miliona za rekonstrukciju gradskih saobraćajnica, kontroverzna kupovina neurbanizovanog placa u predgrađu Budve, navodno za potrebe dječjeg vrtića, po cijeni od 500 hiljada eura, planirana kupovina zgrade Jadranske straže u Starom gradu, 3,5 miliona, ničim izazvano poravnanje sa firmom Lovćen film za preuzimanje bioskopa, vrijedno 1,7 milion. Ovome treba dodati donaciju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj opredijeljenu budžetom u iznosu od 1 milion eura, koja, doduše, još nije realizovana.

Zauzvrat, kadrovi partija koje su upravljale Budvom u vrijeme njene najveće finansijske pohare, ponovo su zauzeli pozicije svojih prethodnika. Ponovo drže gradske finansije, zaštitu opštinske imovine, Komunalno, Parking servis, Turističku organizaciju, Grad teatar, gradske muzeje i galerije… Uglavnom službe i ustanove koje su bile u središtu afera koje je proizvela vlast DPS.

Najnovija odluka predsjednika Jovanovića da advokata Mihaila Volkova, člana Glavnog odbora DPS, angažuje na poziciji pravnog zastupnika Opštine Budva, izazvala je burne reakcije opozicije. Advokat Volkov branio je pred sudovima nekadašnje ministre i funkcionere DPS, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića i mnoge druge.

Odbornica Demokrata CG Dragana Kažanegra Stanišić kazala je na sjednici lokalnog parlamenta, da “gospodin Volkov zasita ima najbolju preporuku da bude novi pravni zastupnik Opštine. Kao član GO DPS ima puni partijski kredibilitet da nastavi tamo gdje su stali “heroji proljeća”, da pravno zaštiti, zapečati i opere sva nepočinstva partijskih kolega koji su naš grad doveli do ivice propasti”. Ona je kazala kako se “korak po korak DPS vraća na velika vrata u pravne poslove i zaštitu interesa Opštine”.

Da li angažman advokata Volkova ima veze sa pokretanjem istrage Specijalnog tužilaštva u slučaju kupoprodaje JRB i mogućim drugim postupcima, pokazaće događaji koji slijede.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠTRAJK PRITVORENIKA: Štrajkača sve više, odgovora sve manje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zahtjevi štrajkača odnose se na primjenu alternativnih mjera pritvoru, dužinu trajanja pritvora, ali i na način na koji se u pojedinim postupcima tretiraju digitalni dokazi. Porodice pritvorenika okupile su 17. septembra ispred zgrade Višeg suda u Podgorici. Nadležni i dalje mahom ćute

 

 

U Istražnom zatvoru u Spužu 162 pritvorenika štrajkuje glađu, dok štrajkači, nezvanično, preko advokata poručuju da je taj broj mnogo veći.Prema podacima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, njihovo zdravstveno stanje je  stabilno, a zdravstveni se parametri kontinuirano prate.

Advokati upozoravaju da je štrajk samo posljedica mnogo dubljeg problema – dugog trajanja pritvora, prenatrpanosti i uslova u kojima pritvorena lica provode mjesece i godine. Advokat Marko Radović ocijenio je da su sudovi masovnim određivanjem pritvora doprinijeli prenatrpanosti Istražnog zatvora i pozvao nadležne da hitno reaguju.

Zahtjevi štrajkača odnose se na primjenu alternativnih mjera pritvoru, dužinu trajanja pritvora, ali i na način na koji se u pojedinim postupcima tretiraju digitalni dokazi. Porodice pritvorenika okupile su 17. septembra ispred zgrade Višeg suda u Podgorici.

Pritvorenici tvrde da ih do tada niko od nadležnih nije posjetio. Posebno ukazuju da ih nijesu posjetili  predsjednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović, ni ministar pravde Bojan Božović. Niti su im se javno obratili povodom njihovih zahtjeva.

Na uslove u Istražnom zatvoru upozoravali su i međunarodni mehanizmi za zaštitu ljudskih prava. Prema preliminarnom izvještaju Komiteta Savjeta Evrope za sprečavanje torture i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, ukazano je na loše uslove za pritvorenike u Spužu. Posebno je navedeno da pojedini pritvorenici provode čak 23 sata dnevno u ćelijama.

Advokati već duže upozoravaju da se problem ne može riješiti isključivo izgradnjom novih zatvorskih kapaciteta. Advokat Zdravko Begović je ranije ukazao da je u Crnoj Gori broj pritvorenika i zatvorenika u odnosu na broj stanovnika među najvišima u Evropi, te da se pritvor često određuje i produžava, dok se alternativne mjere nedovoljno koriste. Kazao je i da se u pojedinim prostorijama Istražnog zatvora nalazi veliki broj ljudi, uz veoma ograničene uslove za boravak.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić i predsjednik Upravnog odbora Advokatske komore Danilo Mićović razgovarali su 11. septembra o pitanjima važnim za funkcionisanje pravosudnog sistema, sa posebnim osvrtom na postupanje u pritvorskim predmetima, primjenu alternativnih mjera i efikasnost sudskih postupaka.

Vrhovni sud je saopštio da je potrebno, u okviru institucionalne saradnje, sagledati obim i efikasnost primjene mjera nadzora u krivičnim postupcima, posebno u kontekstu međunarodnih standarda i preporuka CPT-a. Iz tog suda je naglašeno da odluku o određivanju pritvora ili primjeni alternativne mjere u svakom konkretnom slučaju donosi isključivo nadležni sudija, odnosno sudsko vijeće, u skladu sa Ustavom i zakonom.

Ta poruka je važna jer problem pritvora ne može biti riješen jednom opštom odlukom. Svaki predmet mora biti pojedinačno procijenjen, a razlozi za pritvor moraju biti vezani za konkretne okolnosti konkretnog okrivljenog.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo