Povežite se sa nama

OKO NAS

RIJEKE – ŽRTVE POHLEPE TAJKUNA I ZVANIČNIKA: Zbogom Cijevno!

Objavljeno prije

na

Voda ove nekada kristalno čiste planinske rijeke, koja većim dijelom prolazi kroz Crnu Goru, puniće džepove tajkuna koji na albanskoj strani užurbano grade male hidroelektrane

 

„Oni koju su ovi rijeku branili krvlju od okupatora, nijesu je uspjeli odbraniti od nezasitih tajkuna i naših zvaničnika. Cijevna će biti biti stavljena u čelične cijevi za male hidroelektrane (mHE) i jedna od najljepših rijeka koju smo imali više neće biti glavna atrakcija sjevera ove države i albanskih Alpa”, kaže poznati ekolog iz Tirane Abdula Diku.

On rezignirano konstatuje da je Cijevna  zauvijek stavljena u zatvor! Uprkos protestima mještana na toj rijeci se od 2018. godine grade dvije hidrocentrale “Dobrinjë” i “Murasi”, ukupne instalisane snage 3.000 kW. U albanskim medijima, pojavila se informacija da ima ideja da se na Cijevni gradi još desetak mHE!?

Iako je albanski premijer Edi Rama izjavio da su takvi objekti štetni, te da se neće više graditi, situacija na terenu je sasvim drugačija, a čitav posao sa mHE je izuzetno netransparentan. Tako je, na primjer, otkriveno da su odobrenja za gradnju izdata ne za 440 takvih objekata, kako to zvanično saopštavaju funkcioneri u Tirani, već za čak 714! To znači 25 mHE na hiljadu km kvadratnih, ili u prosjeku dva puta više nego u ostalim državama na jugoistoku Evrope.

U Albaniji se, grade takvi objekti i u spomenicima i parkovima prirode, nacionalnim parkovima, naseljenim područjima. Nijedna rijeka ili rječica praktično neće ostati nedirnuta, što često dovodi do konflikata sa domicilnim stanovništvom. U tim sukobima bilo je i žrtava. No, u dvije trećine slučajeva protesti se organizuju tek kada bageri počnu devastaciju vodotoka.

Opravdana je sumnja da bi na Cijevni moglo da se gradi još nekoliko novih hidrocentrala. Takva ocjena se može izvući i iz obimne dokumentacije koju je albanska vlada, u skladu sa Konvencijom o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu – ESPOO, poslala kabinetu Duška Markovića. U tim aktima se navodi da se stvaraju pretpostavke za izgradnju HE “Vriela” na slivu Cijevne, ali se ne precizira u kojoj je fazi taj projekat. Na osnovu ovih podataka eksperti u crnogorskoj Vladi nijesu mogli da izvedu nedvosmisleni zaključak da ovakva djelatnost izaziva štetu po životnu sredinu u Crnoj Gori.

Ekolozi u Albaniji, poput Dikua, su izgubili nadu da će se bilo što učiniti za spas ekosistema i posebno vodenog svijeta u toj rijeci u kojoj živi 22 vrste riba, od kojih nekima prijeti nestanak.

Cijevna nije zaštićena u Albaniji, kao što je to slučaj u Crnoj Gori od kraja 2017. godine kada je Skupština opštine Podgorice proglasila dio kanjona te rijeke zaštićenim dobrom pod nazivom Spomenik prirode “Kanjon Cijevne”.

Međudržavna komisija Crne Gore i Albanije za saradnju u vodoprivredi se složila da se moraju poštovati sve međunarodne norme, konvencije i protokoli koji se odnose na izgradnju energetskih objekata na rijekama koje povezuju dvije države. Nakon pritiska nevladinih organizacija koje se zalažu za očuvanje životne sredine održan je i zajednički sastanak predstavnika dvije vlade.

Konstatujući da će mini hidroelektrane koje se grade na albanskoj strani Cijevne negativno uticati na sliv na crnogorskoj teritoriji, iz Ministarstva održivog razvoja i turizma Crne Gore (MORT) je saopšteno da je postignuta saglasnost da takvi poduhvati na zajedničkoj rijeci moraju biti usklađeni sa evropskim i međunarodnim standardima i preuzetim obavezama.

“Mi i albanska strana na eventualne negativne uticaje na životnu sredinu imamo različito gledanje, ali smo se složili da se ubuduće trebaju poštovati sve međunarodne norme, propisani protokoli i sve važeće konvencije. Računamo da će u budućnosti postupanje albanske strane biti u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama”, rekao je državni sekretar u MORT-u Saša Radulović.

Čelnik ekološke organizacije Ozon Aleksandar Perović smatra da briga Vlade Crne Gore za mHE u Albaniji predstavlja pomak u regionalnom pogledu izgradnje hidroenergetskih objekata, ali da se ona na odgovoran način mora ponašati i u samoj Crnoj Gori. “Ako znamo da naša Vlada ima trend okupacije najdivnijih rijeka sa sličnim i još gorim projektima nego u Albaniji, čini mi se da je to pomalo licemjeran pristup. Vlada nema pravo da se miješa u tuđe projekte, prije nego što završi isto na svojoj teritoriji i ozbiljno se pozabavi trendom okupacije rijeka. Mi znamo da su učinjene velike štete na našim rijekama i na Cijevni. Iako je Cijevna na teritoriji Crne Gore dijelom zaštićena, naša Vlada brine o Cijevni tako što ima pet asfaltnih baza na malom lokalitetu i time uništava stanovništvo koje tamo živi”, kaže Perović.

Osim što su iz Tirane dostavili Podgorici traženu dokumentaciju, ni albanska vlada ne haje na upozorenja domaćih i stranih eksperata. Ostaje  tek nada da će uz međunarodnu akciju i pritisak biti nešto urađeno. Državni sekretar je najavio da će Crna Gora internacionalizovati pitanje prekograničnog uticaja izgradnje mHE na Cijevni.

 

Prevelika zavisnost Albanije od hidroenergije

Albanija je decenijama zavisna od hidroenergije. Uprkos činjenici da je u toj zemlji od 2009. izgrađen veći broj hidroelektrana od bilo koje druge države u regionu, uključujući tu i velike hidroelektrane, ako je količina padavina mala, Albanija mora da uvozi struju. Samo je tri puta u posljednjih deset godina ta država uspjela da zadovolji domaću potražnju.

Samo u 2018. godini vlada Albanije je za tzv. fid-in tarife (podsticajne otkupne cijene po proizvedenom kWh iz obnovljivih izvora energije) izdvojila gotovo 94 miliona eura, što je ubjedljivo najviše u regionu.

Stoga je nerazumljivo zašto tamošnja vlada ne podstiče razvoj nijednog drugog oblika obnovljivih izvora energije.

 

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo