Povežite se sa nama

OKO NAS

RODITELJI BUBNJARA LEB I SOL VEĆ DIJE DECENIJE SVIRAJU U BARU: Lament nad Jugoslavijom

Objavljeno prije

na

Roditelji Mihaila Paruševa, bubnjara kultne makedonske grupe Leb i sol, provode radno ljeto u Baru. Da bi mogli platiti smještaj i hranu, Tuli – gitarista i Elena – prateći vokal, već dvadeset godina muziciraju u nekoliko barskih i sutomorskih lokala.

Da nije uvijek bilo tako, saznajemo u razgovoru sa ovim nasmijanim, zaljubljenim parom koji za dvije godine slavi pedeset godina braka i zlatnu svadbu. „Samo tada nismo morali raditi tokom ljetovanja, mogli smo na odloženo preko preduzeća”, primjećuje Atanas -Tuli Parušev. Prvi put su došli na ljetovanje u Crnu Goru 1983. godine. Od tada pa do raspada Jugoslavije, su bili smješteni, gotovo svake godine, u radničkom odmaralištu skopskog Progresa u Tivtu. Bili su mladi bračni par sa dvoje male djece, dječakom i djevojčicom. „Djeca su nam zadavala pune ruke posla, nismo imali vremena za muziku, sem da bi njih zabavili”, šali se Elena zvana Lenče.

U Bar dolaze već dvadeset dvije godine. Na pitanje da li im zarada ovdje omogućava da se vrate u Skoplje sa nešto usteđevine, smješkaju se u nevjerici. ,,Sada ne možeš da izvučeš veći honorar od dvadeset eura po osobi. Soba u kojoj smo odsjeli košta 15 eura na dan, da ne govorim o ostalim izdacima. I dobro nam je, ne želimo previše”, kazuje Tuli.

Elena, šezdeset tri, nekadašnja radnica skopske konfekcije Progres ima penziju od 160 eura. Penzija Atanasa, šezdeset pet, radnika nekadašnjeg Interimpeksa – preduzeća za uvoz i izvoz iz Skoplja, iznsoi 140 eura. „Platimo račune, i onda živimo od vazduha ostatak mjeseca” rezignirano primjećuje Elena.

Poznati su pod nazivom Doktori za dušu. To ime su dobili prošle godine od grupe Beograđana koji su svako veče dolazili da ih slušaju. „Prvi put smo pjevali u Sutomoru 1994. Ljudi su nas odmah prihvatili i zavoljeli. Zato što smo bili tako dočekani, odlučili smo da se vratimo i sledeće godine”. Zvali su ih iznova i iznova. „Sutomore, Bar, Dobre Vode. Zavoljeli smo ovaj dio primorja, imali prilike da ga dobro upoznamo, i zaželjeli da mu se ponovo vratimo”, kaže Elena.

Život im se iz korijena promijenio u decembru 1988. godine. Vraćali su se sa rođendana sa troje djece koja su se nalazila na zadnjem sjedištu. Vozač koji je nailazio iz suprotnog pravca je prešao u njihovu traku, te su se sudarili pri punoj brzini. Kasnije se ispostavilo da je taj čovjek imao 3.12 promila alkohola u krvi. Djeca su prošla bez ozbiljnijih povreda.

U tom udesu je tridesetpetogodišnja Elena slomila obje ruke i sedam rebara. Provela je u bolnici godinu i po dana. Tuli, tada tridesetsedmogodišjak, je prošao mnogo gore. „Suprugu su bile smrskane obje noge. Imao je petnaest operacija, i bio u bolnici četiri godine da bi sve to sanirali”.

Odmah po izlasku iz bolnice su ih otjerali sa posla. „Ljekari su nam preporučivali hidroterapiju, more, morski zrak, sve ono što može olakšati kretanje. Ovo je bila najjeftinija vrsta hidroterapije”.

No odlazak na more je morao da sačeka. Dvoje djece, računi, stan koji treba otplatiti, hrana – su ih doveli u ćorsokak. Ipak, ovo dvoje vječnih optimista ne skidaju osmijeh sa lica dok govore o tom periodu koji se podudario sa raspadom Jugoslavije, ratom, nemaštinom, inflacijom. Na pitanje kakva ja bila situacija tada u Makedoniji, Tuli kaže da je ista kao i danas. Manjini je brzo postalo bolje jer su državna preduzeća prodali na doboš, a ostatak jedva sastavlja kraj sa krajem, snalaze se kako znaju. Odlaze masovno u Grčku da rade.

,,Zaveli su nas. Otcjepljenje i sve što je uslijedilo je bila naša greška, greška moje generacije. Na referendumu iz 1991. je izglasana nezavisnost. Ali mi smo tada bili u bolnici. Za nas postoji samo jedna himna. A to je ona Hej Sloveni, i ja ću je otpjevati uvijek za svoj merak. Na mom srcu leži petokraka i to se nikad neće promijeniti”, odgovara Tuli na pitanje da li mu nedostaje Jugoslavija.

Tokom 1991. Tuli je gulio već četvrtu godinu u bolnici. Skraćivao je sebi vrijeme svirajući osoblju bolnice, te pacijentima i djeci, a kad mu je uplakana Elena došla sa svim onim što ga očekuje kad izađe iz bolnice, Tuli joj je odgovorio da će ih „muzika održati”.

Tako je počeo i njihov drugi život. Umjesto u preduzeće Tuli je odlazio na posao sa gitarom. Otud i ideja da sebi i svojoj porodici gitarom plati ljetovanje u Crnoj Gori.

,,Ono što je bio hobi, način da razgališ sebe i druge radeći ono što voliš, poslije nesreće i otkaza, postaje nam dodatni, a onda nešto kasnije i jedini izvor prihoda”. Muzikom se bavi od 1975. Volio je i skidao Elvisa, Toma Džonsa, Bitlse, Rolingstonse, ali i San Remo, sve što je dolazilo sa zapada. „A sad najviše volim, ono što kao mladić nisam pjevao – jugoslovenske pjesme.”

Nijesu samo muškarci talentovani u porodici Parušev, ističe Elena, koja kaže da joj je muzika u genima. Pjesme poput Makedonsko djevojče, Jano mori – klasici koje su prepjevali mnogi, su pjesme Kirila Mančevskog, Eleninog djeda. „Kod nas se uvijek pjevalo. U školi sam svirala gitaru i mandolinu. A Tuli mi se udvarao tako što mi je pomagao oko učenja gitare. Ja sam se pravila nevještom.”

Na pitanje ko bolje svira gitaru oboje prepuštaju prvenstvo drugome. Elena kroz smijeh primjećuje da postoji rivalitet između partnera ,pogotovu kad su mladi, ali da je njen muž bolji. „Pa ja sam imao dvije godine lufta da se sit navježbam, za razliku od nje koja je rodila djecu. Zato sam ja malo bolji”, odgovara Tuli. „Moja ćerka kaže da nam je stalo vrijeme kada smo se uzeli i da od tada nismo porasli. Jos uvijek imamo osamnaest, odnosno šesnaest godina, ” dodaje.

Analogija sa basnom o cvrčcima koji su vrijedni kao mravi je prijeko potrebna. Takođe je i činjenica da ovo dvoje protagonista žive svoju bajku – njihov život. Hepiending je to što su zajedno.

Kako se ljeto bliži kraju, približava se i njihov odlazak. Nisu sigurni koliko će još ostati u Baru. To zavisi od angažmana.

Ipak, sigurni su da će se vratiti sljedećeg, to je ono što je važno.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo