Povežite se sa nama

OKO NAS

RODITELJI BUBNJARA LEB I SOL VEĆ DIJE DECENIJE SVIRAJU U BARU: Lament nad Jugoslavijom

Objavljeno prije

na

Roditelji Mihaila Paruševa, bubnjara kultne makedonske grupe Leb i sol, provode radno ljeto u Baru. Da bi mogli platiti smještaj i hranu, Tuli – gitarista i Elena – prateći vokal, već dvadeset godina muziciraju u nekoliko barskih i sutomorskih lokala.

Da nije uvijek bilo tako, saznajemo u razgovoru sa ovim nasmijanim, zaljubljenim parom koji za dvije godine slavi pedeset godina braka i zlatnu svadbu. „Samo tada nismo morali raditi tokom ljetovanja, mogli smo na odloženo preko preduzeća”, primjećuje Atanas -Tuli Parušev. Prvi put su došli na ljetovanje u Crnu Goru 1983. godine. Od tada pa do raspada Jugoslavije, su bili smješteni, gotovo svake godine, u radničkom odmaralištu skopskog Progresa u Tivtu. Bili su mladi bračni par sa dvoje male djece, dječakom i djevojčicom. „Djeca su nam zadavala pune ruke posla, nismo imali vremena za muziku, sem da bi njih zabavili”, šali se Elena zvana Lenče.

U Bar dolaze već dvadeset dvije godine. Na pitanje da li im zarada ovdje omogućava da se vrate u Skoplje sa nešto usteđevine, smješkaju se u nevjerici. ,,Sada ne možeš da izvučeš veći honorar od dvadeset eura po osobi. Soba u kojoj smo odsjeli košta 15 eura na dan, da ne govorim o ostalim izdacima. I dobro nam je, ne želimo previše”, kazuje Tuli.

Elena, šezdeset tri, nekadašnja radnica skopske konfekcije Progres ima penziju od 160 eura. Penzija Atanasa, šezdeset pet, radnika nekadašnjeg Interimpeksa – preduzeća za uvoz i izvoz iz Skoplja, iznsoi 140 eura. „Platimo račune, i onda živimo od vazduha ostatak mjeseca” rezignirano primjećuje Elena.

Poznati su pod nazivom Doktori za dušu. To ime su dobili prošle godine od grupe Beograđana koji su svako veče dolazili da ih slušaju. „Prvi put smo pjevali u Sutomoru 1994. Ljudi su nas odmah prihvatili i zavoljeli. Zato što smo bili tako dočekani, odlučili smo da se vratimo i sledeće godine”. Zvali su ih iznova i iznova. „Sutomore, Bar, Dobre Vode. Zavoljeli smo ovaj dio primorja, imali prilike da ga dobro upoznamo, i zaželjeli da mu se ponovo vratimo”, kaže Elena.

Život im se iz korijena promijenio u decembru 1988. godine. Vraćali su se sa rođendana sa troje djece koja su se nalazila na zadnjem sjedištu. Vozač koji je nailazio iz suprotnog pravca je prešao u njihovu traku, te su se sudarili pri punoj brzini. Kasnije se ispostavilo da je taj čovjek imao 3.12 promila alkohola u krvi. Djeca su prošla bez ozbiljnijih povreda.

U tom udesu je tridesetpetogodišnja Elena slomila obje ruke i sedam rebara. Provela je u bolnici godinu i po dana. Tuli, tada tridesetsedmogodišjak, je prošao mnogo gore. „Suprugu su bile smrskane obje noge. Imao je petnaest operacija, i bio u bolnici četiri godine da bi sve to sanirali”.

Odmah po izlasku iz bolnice su ih otjerali sa posla. „Ljekari su nam preporučivali hidroterapiju, more, morski zrak, sve ono što može olakšati kretanje. Ovo je bila najjeftinija vrsta hidroterapije”.

No odlazak na more je morao da sačeka. Dvoje djece, računi, stan koji treba otplatiti, hrana – su ih doveli u ćorsokak. Ipak, ovo dvoje vječnih optimista ne skidaju osmijeh sa lica dok govore o tom periodu koji se podudario sa raspadom Jugoslavije, ratom, nemaštinom, inflacijom. Na pitanje kakva ja bila situacija tada u Makedoniji, Tuli kaže da je ista kao i danas. Manjini je brzo postalo bolje jer su državna preduzeća prodali na doboš, a ostatak jedva sastavlja kraj sa krajem, snalaze se kako znaju. Odlaze masovno u Grčku da rade.

,,Zaveli su nas. Otcjepljenje i sve što je uslijedilo je bila naša greška, greška moje generacije. Na referendumu iz 1991. je izglasana nezavisnost. Ali mi smo tada bili u bolnici. Za nas postoji samo jedna himna. A to je ona Hej Sloveni, i ja ću je otpjevati uvijek za svoj merak. Na mom srcu leži petokraka i to se nikad neće promijeniti”, odgovara Tuli na pitanje da li mu nedostaje Jugoslavija.

Tokom 1991. Tuli je gulio već četvrtu godinu u bolnici. Skraćivao je sebi vrijeme svirajući osoblju bolnice, te pacijentima i djeci, a kad mu je uplakana Elena došla sa svim onim što ga očekuje kad izađe iz bolnice, Tuli joj je odgovorio da će ih „muzika održati”.

Tako je počeo i njihov drugi život. Umjesto u preduzeće Tuli je odlazio na posao sa gitarom. Otud i ideja da sebi i svojoj porodici gitarom plati ljetovanje u Crnoj Gori.

,,Ono što je bio hobi, način da razgališ sebe i druge radeći ono što voliš, poslije nesreće i otkaza, postaje nam dodatni, a onda nešto kasnije i jedini izvor prihoda”. Muzikom se bavi od 1975. Volio je i skidao Elvisa, Toma Džonsa, Bitlse, Rolingstonse, ali i San Remo, sve što je dolazilo sa zapada. „A sad najviše volim, ono što kao mladić nisam pjevao – jugoslovenske pjesme.”

Nijesu samo muškarci talentovani u porodici Parušev, ističe Elena, koja kaže da joj je muzika u genima. Pjesme poput Makedonsko djevojče, Jano mori – klasici koje su prepjevali mnogi, su pjesme Kirila Mančevskog, Eleninog djeda. „Kod nas se uvijek pjevalo. U školi sam svirala gitaru i mandolinu. A Tuli mi se udvarao tako što mi je pomagao oko učenja gitare. Ja sam se pravila nevještom.”

Na pitanje ko bolje svira gitaru oboje prepuštaju prvenstvo drugome. Elena kroz smijeh primjećuje da postoji rivalitet između partnera ,pogotovu kad su mladi, ali da je njen muž bolji. „Pa ja sam imao dvije godine lufta da se sit navježbam, za razliku od nje koja je rodila djecu. Zato sam ja malo bolji”, odgovara Tuli. „Moja ćerka kaže da nam je stalo vrijeme kada smo se uzeli i da od tada nismo porasli. Jos uvijek imamo osamnaest, odnosno šesnaest godina, ” dodaje.

Analogija sa basnom o cvrčcima koji su vrijedni kao mravi je prijeko potrebna. Takođe je i činjenica da ovo dvoje protagonista žive svoju bajku – njihov život. Hepiending je to što su zajedno.

Kako se ljeto bliži kraju, približava se i njihov odlazak. Nisu sigurni koliko će još ostati u Baru. To zavisi od angažmana.

Ipak, sigurni su da će se vratiti sljedećeg, to je ono što je važno.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo