Povežite se sa nama

INTERVJU

ROMAN ĐURANOVIĆ, SLIKAR: Trenuci radosti i obamrlosti

Objavljeno prije

na

Nakon veoma uspješne prošlogodišnje izložbe u njemačkom gradu Švalmtalu, crnogorski slikar Roman Đuranović nastavlja da izlaže u inostranstvu, pa će 1. novembra radove predstaviti u Cermodernu – Muzeju moderne umjetnosti u Ankari. Roman Đuranović je rođen 1969. godine. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Mila Grozdanića. Od 1995. godine član je ULUCG. Izlagao je na više samostalnih i brojnim kolektivnim izložbama. MONITOR: Slike ćete predstaviti u poznatom ,,Cermodernu” u Ankari. Kako je došlo do saradnje i koje slike ćete izložiti?
ĐURANOVIĆ: Izložba mojih slika, koja je ugovorena prije nekoliko mjeseci, organizovana je na poziv Umjetničkog savjeta Cermoderna, Muzeja moderne umjetnosti u Ankari. Kurator izložbe je Regina de Dominicis. Predstaviću se slikama novije produkcije, koje su nastale ove i prošle godine. Takođe će biti i par slika iz ranijeg perioda jer prvi put izlažem u Turskoj, pa sam želio da tamošnja publika bude upoznata sa mojim radom. Izložbu čini 43 slike, a većina njih je velikog formata.

MONITOR: Našoj publici ste odavno poznati slikama na kojima se konstantno bavite definisanjem savremenog čovjeka, nekim na prvi pogled nevažnim trenucima njegovog života. Umjesto onih grandioznih tema karakterističnih za klasično slikarstvo, vi predstavljate teme i motive iz svakodnevice.
ĐURANOVIĆ: Na mojim slikama se vide odjeci pop-arta i to je jedna od stvari koja je kustosu izložbe u Ankari bila jako zanimljiva. Za moje slikarstvo osnovno polazište, ali i ishodište je sam čovjek. Interesuje me njegova psihologija, sve njegove mane i vrline. Mada se možda to na prvu ruku i ne primjećuje, ne čita se ta slojevitost i psihološko stanje. Ja prosto reagujem na razne situacije u društvu, pa se na radovima reflektuje ono što se događa oko nas, a to je otuđenost i obamrlost među ljudima. Kao neka svojevrsna anestezija. Mada, na slikama se osjeća i radost života. Kompozicija slike je jednostavna i one su svedene u tim kolorističkim odnosima, jer mene prvenstveno interesuje da slike posjeduju unutrašnju dramatiku. Na oko je sve jednostavno i nevino, ali u stvari slika ima jaku energiju. Nešto se dešava mimo tog samog prizora koji vidite.

MONITOR: Motiv koji je prisutan od vašeg prvog predstavljanja je pit bul terijer. Koja je njegova uloga i simbolika?
ĐURANOVIĆ: Pit ima više uloga. On je tu kao nevoljni posmatrač, a negdje je inicijator događaja. U nekim situacijama, pogotovo u ranijem period, on je predstavljao moj ironijski odnos prema nekakvim vrijednostima, opšteprihvaćenim u društvu, a koje ipak nemaju nikakvo utemeljenje. Na mojim radovima je prisutna slobodna figuracija. Slika ili crtež ima svojevrsni karakter, rukopis… iako u seciranju anatomskog crteža on nije tačan. Upravo sa tim elementima sa kojima ja baratam, trudim se da kroz tu atmosfera napravim ubjedljivu scenu, da dam tu neophodnu unutrašnju energiju slici. Pit bul je genetski modifikovan pas, koji je na mojim radovima prenaglašeno velike glave, kratkih nogu i on upravo takav predstavlja sve one nesavršenosti društva.

MONITOR: Čini se da je taj vaš ironijski odnos prisutan i na slikama na kojima je ispisano ime naše države, ali modifikovano kao logotip ,,Koka – kole?
ĐURANOVIĆ: Slike sa tim natpisima nastale su u vrlo turbulentnom periodu na ovim prostorima. I negdje je to bilo moje igranje sa našim identitetom, sa potrošačkim društvom, sa svim našim anomalijama. Meni je uvijek interesantan taj neki kritički, angažovan stav u umjetnosti. Negdje je on nižeg intenziteta, negdje višeg, ali volim da odreagujem. To me jednostavno vuče. Slika mora da ima neku dublju poruku, koja je nekad univerzalna. Možda će nekom to biti teže čitljivo, nekom lakše. Na njima su često predstavljene mane našeg lokalnog miljea, ali isto tako sve su one vrlo univerzalne teme.

MONITOR: Sve vrijeme ste ostali dosljedni slikarstvu i svojoj već uveliko prepoznatljivoj likovnoj interpretaciji. Koliko je to bilo izazovno i negdje teško?
ĐURANOVIĆ: Nije bilo teško, jer volim da slikam. Slikarstvo je jedini okvir i izraz kojim se ja krećem u likovnoj umjetnosti. Svaki medij u umjetnosti prihvatam, ako je dobar, ozbiljan i utemeljen. Svakako nije pitanje načina na koji ćete se izraziti, bitno je šta hoćete da kažete. Ali, ja sam u slikarstvu odavno i čini mi se da bih mogao opet da radim neke ranije teme koje nisam iscrpio. Toliko toga ima u slikarstvu što ću još da radim, tako da me neki drugi mediji zasad ne interesuju.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo