Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ratno rukovodstvo mora odgovarati

Objavljeno prije

na

MONITOR: Evropska komisija preporučila je Crnoj Gori da počne pregovore od 23. poglavlja koje se odnosi na vladavinu prava. Crna Gora će biti prva zemlja koja će početi pregovore na taj način – od najtežih tema. Šta to znači? ULJAREVIĆ: Evropske integracije su evolutivan proces koji donosi nova iskustva svojim učesnicima, a naučene lekcije iz prethodnih proširenja, svakako, oblikuju i dalji nastavak razvoja Unije. Odabir EU da Crnu Goru suoči sa njenim najtežim problemom je rezultat onog što su korisna prethodna iskustva iz posljednjih krugova proširenja, ali i procjene stanja u regionu i još uvijek nedostatnih demokratskih kapaciteta Crne Gore. To je, za poznavaoce trenutnih prilika u Uniji, bio logičan i očekivan pristup.

MONITOR: Pokret za promjene i NOVA tvrde da lider DPS Milo Đukanović i njemu lojalni klanovi žele prekid evropskih integracija Crne Gore kako bi izbjegli suočavanje sa pravnom državom uređenoj po standardima EU, odnosno da izbjegnu zahtjeve Brisela da se hapse i sude krupni kriminalci i korumpirani političari?
ULJAREVIĆ: Ovdje se radi o legitimnoj političkoj utakmici u kojoj naši političari u periodu do dobijanja datuma pregovora pokušavaju da zauzmu što bolju političku poziciju i naglase svoj individualni doprinos napretku Crne Gore u integracionim procesima. Lično mislim da je taj doprinos svih mogao biti mnogo veći.

Što se tiče pojave euroskeptika predvođenih bivšim premijerom, koji je nekoliko izbora dobio upravo na talasu ,,evropske Crne Gore”, ako se i dogodi u nekoj formi to će definitivno biti politički kraj osobe koja je obilježila posljednje dvije političke decenije u Crnoj Gori.

Proces evropskih integracija nije ništa drugo nego proces demokratizacije čitavog društva, podrazumijeva suštinske promjene odnosa i svijesti o pojedinim pitanjima i kao takav je nezaustavljiv.

Procesuiranje šefova organizovanog kriminala i korumpiranih političara neizbježno je u nastupajućem periodu i tu treba sistematski vršiti pritisak i ohrabrivati naše istražne i pravosudne organe da budu odlučni i profesionalni u borbi u kojoj će, vjerujem, izgraditi svoj sada nedostajući integritet i kredibilitet..

MONITOR: Da li evropski put Crne Gore može zaustaviti pritisak domaćih i stranih euroskeptika?
ULJAREVIĆ: Hod na tom putu može biti usporen iz niza razloga, ali ne i zaustavljen. Ovo prvo zahtijeva stalan oprez i konstruktivan kritički stav, a ovo drugo je ohrabrenje da se crnogorsko društvo mijenja i kreće u pravom smjeru. Eventualna borba u Crnoj Gori između euroskeptika i euroentuzijasta, bila bi borba između konzervativne i prosperitetne Crne Gore. Mi smo u značajnoj mjeri postali otvoreno društvo i nemoguće je stvari vratiti unazad. Nikakvi parcijalni interesi kriminalno-političko-poslovnih struktura nijesu u stanju da zaustave razvoj evropske priče, ali je za očekivati dosta pokušaja te vrste.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo odgađanje davanja datuma početka pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji?
ULJAREVIĆ: To bi bilo loše za sve nas koji se zalažemo za demokratizaciju i evropeizaciju društva, jer bi usporilo i postojeće reforme, čiji je inicijalni impuls bio upravo proces pridruživanja EU. Mi još nemamo donosioce odluka koji pokazuju odgovornost prema sopstvenim građanima, i bez kontinuiranog pritiska koji nose evropske integracije ne možemo očekivati rješavanje brojnih problema koji opterećuju naše društvo. Ovaj nas proces tjera da budemo sistematičniji i da proizvodimo konkretne rezultate, a što više bude odmicao smanjivaće se i prostor za manipulacije već prezrelih političkih elita i otvarati za one snage koje imaju stručni kapacitet i kredibilitet da vode državu.

MONITOR: Koje su glavne slabosti Crne Gore prema Izvještaju Evropske komisije?
ULJAREVIĆ: Cijenim da Izvještaj o napretku koji je Komisija objavila 12. oktobra 2011. u mnogo čemu daje ružičastu sliku Crne Gore i da je to vid podrške same EK ubrzanju procesa kroz pridobijanje svih država članica da nam daju datum pregovora. No, i takav Izvještaj ukazuje na brojne izazove u oblasti vladavine prava, tako da je neophodno hitno početi sa učinkovitim reformama koje vode depolitizaciji pravosuđa, nezavisnosti rada tužilaštva, uspostavljanju efektivne kontrolne uloge Skupštine, odlučnoj borbi protiv korupcije, itd. I dalje se čita ozbiljna zabrinutost u primjeni antidiskriminacionih politika i slobode izražavanja, iako je tu vlast pokušala nekim svojim promotivnim aktivnostima prikriti pravo stanje stvari. Reforma državne uprave, decentralizacija i razvoj lokalnih zajednica moraju se značajno unaprijediti…

MONITOR: Za članstvo u EU nisu dovoljne samo promjene na političkom i institucionalnom nivou, nego treba mijenjati i svijest građana. Kako tu napreduje Crna Gora?
ULJAREVIĆ: Čitav proces je jako zahtijevan. Mora imati dobru zakonsku osnovu, strateške dokumente i akcione planove, ali i proizvesti promjenu svijesti o društvu i njegovom funkcionisanju. Ta promjena svijesti će biti najizazovnija. Građansko obrazovanje kao princip još nije snažno prostrujalo našim društvom. Važno je da prihvatimo evropske vrijednosti, ali da ne izgubimo sebe i najbolje od svoje autentičnosti. Taj balans tokom mijenjanja će biti težak za sve slojeve društva. Recimo, upravo afirmacija antidiskriminacionih politika mogla bi da ubrza razvoj svijesti na onom najvažnijem polju – polju ljudskih prava i sloboda. Susretanje sa dilemom o pravima i slobodama LGBT populacije je šansa da crnogorski građani procijene trenutnu mogućnost prihvatanja različitosti i drugosti, koje su u osnovi evropskih vrijednosti.

MONITOR: Da li Crna Gora prvo treba da dobije datum za početak pregovora sa Evropskom unijom, pa odredi sastav pregovaračkih timova?
ULJAREVIĆ: Crna Gora treba da odredi kompetentan tim koji je sposoban da odgovori izazovima pregovora. Konture tima nije rano praviti već sada, ali kompletno zaokružen tim treba konstituisati nakon dobijanja datuma.

MONITOR: Ko po Vašem mišljenju treba da bude u pregovaračkim timovima?
ULJAREVIĆ: Pregovarački tim treba da bude inkluzivan, da nađe balans između često konfrontirajućih koncepata ,,brzine integracije”, ,,demokratske kontrole” i ,,učešća zainteresovanih strana”. Predpristupne pregovore država vodi sa EU, pri čemu treba osluškivati i glasove država članica. No, istovremeno pregovori teku i na raznim nivoima u samoj kući, u Crnoj Gori. Stoga je najvažnije da tim ima kredibilitet kod svih nas, jer je to politički nivo, a kasnije on radi na tehničkom nivou usaglašavanja. Prednost treba da imaju ljudi iz struke, koji posjeduju znanje i oni koji će se kroz sam proces graditi da budu spremni da pravnu tekovinu EU djelotvorno primjenjuju.

MONITOR: Da li u pregovaračkim timovima treba da učestvuju i predstavnici NVO sektora i zašto?
ULJAREVIĆ: Da, naravno, ali u konsultativnoj ulozi. U EU ulazi čitava država i društvo, pa stoga čitav sistem mora biti pripremljen. Treba podsjetiti da se pregovara o tome kada će se prihvatiti acquis, standarde znamo, a kada ćemo biti u stanju da ih primijenimo možemo samo zajednički ocijeniti i to u onom dijapazonu u kojem država olako obećava brzinu a civilni sektor upozorava koliko smo još daleko od željene situacije. Uzmite, recimo, oblast zaštite životne sredine, koja je jako važna za EU, i kakvi su tu dijametralno suprotni stavovi predstavnika institucija i NVO sektora.

MONITOR: Kakva treba da bude uloga medija u ovim procesima
ULJAREVIĆ: Složena i ja se nadam da će naši mediji moći da odgovore tom zadatku, jer istovremeno treba da našu javnost informišu, obrazuju i upozoravaju na sve aspekte integracija znalački i objektivno.

Rezervisanost članica EU

MONITOR: Zašto nekoliko uticajnih članica EU imaju nedoumice oko tog datuma?
ULJAREVIĆ: Iz vrlo različitih razloga, ali treba imati u vidu da se radi o državama koje nijesu ni na koji način neprijatelji crnogorskog društva, već neke od njih, poput Njemačke, imaju ovdje i značajna ulaganja i pokazuju se kao istinski prijatelji. Činjenica je da gibanja u okviru same Unije utiču na njene članice, ali i da su mnoge posebno oprezne zbog problema koji se Crnoj Gori predugo spočitavaju, a čijem se rješavanju na institucionalnom nivou prilazi nevoljno. U nekim državama članicama smo mi, nažalost, prepoznatljiviji po priči o organizovanom kriminalu vezanom za centre političkog odlučivanja, nego po mnogim drugim stvarima koje bi nas prikazale u boljem svijetlu. Ovo će biti pitanje odabira strategije. Nadam se da će, ipak, sve članice EU biti na stanovištu da nam daju datum pregovora da bi se efikasno izborili sa svojim najvećim problemima i slabostima.

Manipulativno suočavanje sa prošlošću

MONITOR: Da li CG može u Evropu bez suočavanja sa nedavnom prošlošću – niko nije kažnjen, a posebno nijedan nalogodavac, za ratne zločine, ta se prošlost sada interpretira tako da svjedoci budu glavni krivci?
ULJAREVIĆ: Suočavanje sa prošlošću u Crnoj Gori je sporo, manipulativno, sa pravosuđem koje ne može da odgovori tom izazovu, sa optužnicama koje niti su obuhvatile najodgovornije, niti su izvedene u dijelu dokaza. Takav odnos bitno će otežavati poziciju Crne Gore u daljem procesu pregovaranja, jer ovaj dio pripada izgradnji sistema vladavine prava,odnosno poglavlju sa kojim počinjemo i završavamo pregovore.

Crnogorsko ratno rukovodstvo moraće se suočiti sa svojom odgovornošću za godine koje je obilježio ,,rat za mir”, a nezavisnost pravosuđa biće potvrđena upravo kada crnogorskom ratnom rukovodstvu bude omogućeno da pred sudom dokazuje svoju ,,nevinost”.

Razmatrajući primjer nacističke Njemačke, Karl Jaspers daje tipologiju moguće krivice ili odgovornosti građana za postupke tog režima koje dijeli na: krivičnu odgovornost, političku krivicu, moralnu krivicu i metafizičku krivicu. Suština je da ni jednog trenutka ne smijemo dozvoliti da se konkretni ljudi zaborave i izbjegnu pravdi. Za svakog se može utvrditi odgovarajući tip odgovornosti ili krivice, iako je to svakako jasnije kod krivične, a kako dalje idemo sve osjetljivije. Upravo građanska odgovornost svih nas treba da spriječi imputiranje lažnog centralnog narativa o neučešću Crne Gore u ratnim događajima i jednakoj (ne)krivici svih. Spremnost, na primjer, konkretno Slobodana Pejovića da progovori i da svoj iskaz vezano za dešavanja i deportacije bosanskih izbjeglica je od nemjerljivog značaja za ubrzanje procesa suočavanja sa prošlošću.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo