Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ratno rukovodstvo mora odgovarati

Objavljeno prije

na

MONITOR: Evropska komisija preporučila je Crnoj Gori da počne pregovore od 23. poglavlja koje se odnosi na vladavinu prava. Crna Gora će biti prva zemlja koja će početi pregovore na taj način – od najtežih tema. Šta to znači? ULJAREVIĆ: Evropske integracije su evolutivan proces koji donosi nova iskustva svojim učesnicima, a naučene lekcije iz prethodnih proširenja, svakako, oblikuju i dalji nastavak razvoja Unije. Odabir EU da Crnu Goru suoči sa njenim najtežim problemom je rezultat onog što su korisna prethodna iskustva iz posljednjih krugova proširenja, ali i procjene stanja u regionu i još uvijek nedostatnih demokratskih kapaciteta Crne Gore. To je, za poznavaoce trenutnih prilika u Uniji, bio logičan i očekivan pristup.

MONITOR: Pokret za promjene i NOVA tvrde da lider DPS Milo Đukanović i njemu lojalni klanovi žele prekid evropskih integracija Crne Gore kako bi izbjegli suočavanje sa pravnom državom uređenoj po standardima EU, odnosno da izbjegnu zahtjeve Brisela da se hapse i sude krupni kriminalci i korumpirani političari?
ULJAREVIĆ: Ovdje se radi o legitimnoj političkoj utakmici u kojoj naši političari u periodu do dobijanja datuma pregovora pokušavaju da zauzmu što bolju političku poziciju i naglase svoj individualni doprinos napretku Crne Gore u integracionim procesima. Lično mislim da je taj doprinos svih mogao biti mnogo veći.

Što se tiče pojave euroskeptika predvođenih bivšim premijerom, koji je nekoliko izbora dobio upravo na talasu ,,evropske Crne Gore”, ako se i dogodi u nekoj formi to će definitivno biti politički kraj osobe koja je obilježila posljednje dvije političke decenije u Crnoj Gori.

Proces evropskih integracija nije ništa drugo nego proces demokratizacije čitavog društva, podrazumijeva suštinske promjene odnosa i svijesti o pojedinim pitanjima i kao takav je nezaustavljiv.

Procesuiranje šefova organizovanog kriminala i korumpiranih političara neizbježno je u nastupajućem periodu i tu treba sistematski vršiti pritisak i ohrabrivati naše istražne i pravosudne organe da budu odlučni i profesionalni u borbi u kojoj će, vjerujem, izgraditi svoj sada nedostajući integritet i kredibilitet..

MONITOR: Da li evropski put Crne Gore može zaustaviti pritisak domaćih i stranih euroskeptika?
ULJAREVIĆ: Hod na tom putu može biti usporen iz niza razloga, ali ne i zaustavljen. Ovo prvo zahtijeva stalan oprez i konstruktivan kritički stav, a ovo drugo je ohrabrenje da se crnogorsko društvo mijenja i kreće u pravom smjeru. Eventualna borba u Crnoj Gori između euroskeptika i euroentuzijasta, bila bi borba između konzervativne i prosperitetne Crne Gore. Mi smo u značajnoj mjeri postali otvoreno društvo i nemoguće je stvari vratiti unazad. Nikakvi parcijalni interesi kriminalno-političko-poslovnih struktura nijesu u stanju da zaustave razvoj evropske priče, ali je za očekivati dosta pokušaja te vrste.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo odgađanje davanja datuma početka pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji?
ULJAREVIĆ: To bi bilo loše za sve nas koji se zalažemo za demokratizaciju i evropeizaciju društva, jer bi usporilo i postojeće reforme, čiji je inicijalni impuls bio upravo proces pridruživanja EU. Mi još nemamo donosioce odluka koji pokazuju odgovornost prema sopstvenim građanima, i bez kontinuiranog pritiska koji nose evropske integracije ne možemo očekivati rješavanje brojnih problema koji opterećuju naše društvo. Ovaj nas proces tjera da budemo sistematičniji i da proizvodimo konkretne rezultate, a što više bude odmicao smanjivaće se i prostor za manipulacije već prezrelih političkih elita i otvarati za one snage koje imaju stručni kapacitet i kredibilitet da vode državu.

MONITOR: Koje su glavne slabosti Crne Gore prema Izvještaju Evropske komisije?
ULJAREVIĆ: Cijenim da Izvještaj o napretku koji je Komisija objavila 12. oktobra 2011. u mnogo čemu daje ružičastu sliku Crne Gore i da je to vid podrške same EK ubrzanju procesa kroz pridobijanje svih država članica da nam daju datum pregovora. No, i takav Izvještaj ukazuje na brojne izazove u oblasti vladavine prava, tako da je neophodno hitno početi sa učinkovitim reformama koje vode depolitizaciji pravosuđa, nezavisnosti rada tužilaštva, uspostavljanju efektivne kontrolne uloge Skupštine, odlučnoj borbi protiv korupcije, itd. I dalje se čita ozbiljna zabrinutost u primjeni antidiskriminacionih politika i slobode izražavanja, iako je tu vlast pokušala nekim svojim promotivnim aktivnostima prikriti pravo stanje stvari. Reforma državne uprave, decentralizacija i razvoj lokalnih zajednica moraju se značajno unaprijediti…

MONITOR: Za članstvo u EU nisu dovoljne samo promjene na političkom i institucionalnom nivou, nego treba mijenjati i svijest građana. Kako tu napreduje Crna Gora?
ULJAREVIĆ: Čitav proces je jako zahtijevan. Mora imati dobru zakonsku osnovu, strateške dokumente i akcione planove, ali i proizvesti promjenu svijesti o društvu i njegovom funkcionisanju. Ta promjena svijesti će biti najizazovnija. Građansko obrazovanje kao princip još nije snažno prostrujalo našim društvom. Važno je da prihvatimo evropske vrijednosti, ali da ne izgubimo sebe i najbolje od svoje autentičnosti. Taj balans tokom mijenjanja će biti težak za sve slojeve društva. Recimo, upravo afirmacija antidiskriminacionih politika mogla bi da ubrza razvoj svijesti na onom najvažnijem polju – polju ljudskih prava i sloboda. Susretanje sa dilemom o pravima i slobodama LGBT populacije je šansa da crnogorski građani procijene trenutnu mogućnost prihvatanja različitosti i drugosti, koje su u osnovi evropskih vrijednosti.

MONITOR: Da li Crna Gora prvo treba da dobije datum za početak pregovora sa Evropskom unijom, pa odredi sastav pregovaračkih timova?
ULJAREVIĆ: Crna Gora treba da odredi kompetentan tim koji je sposoban da odgovori izazovima pregovora. Konture tima nije rano praviti već sada, ali kompletno zaokružen tim treba konstituisati nakon dobijanja datuma.

MONITOR: Ko po Vašem mišljenju treba da bude u pregovaračkim timovima?
ULJAREVIĆ: Pregovarački tim treba da bude inkluzivan, da nađe balans između često konfrontirajućih koncepata ,,brzine integracije”, ,,demokratske kontrole” i ,,učešća zainteresovanih strana”. Predpristupne pregovore država vodi sa EU, pri čemu treba osluškivati i glasove država članica. No, istovremeno pregovori teku i na raznim nivoima u samoj kući, u Crnoj Gori. Stoga je najvažnije da tim ima kredibilitet kod svih nas, jer je to politički nivo, a kasnije on radi na tehničkom nivou usaglašavanja. Prednost treba da imaju ljudi iz struke, koji posjeduju znanje i oni koji će se kroz sam proces graditi da budu spremni da pravnu tekovinu EU djelotvorno primjenjuju.

MONITOR: Da li u pregovaračkim timovima treba da učestvuju i predstavnici NVO sektora i zašto?
ULJAREVIĆ: Da, naravno, ali u konsultativnoj ulozi. U EU ulazi čitava država i društvo, pa stoga čitav sistem mora biti pripremljen. Treba podsjetiti da se pregovara o tome kada će se prihvatiti acquis, standarde znamo, a kada ćemo biti u stanju da ih primijenimo možemo samo zajednički ocijeniti i to u onom dijapazonu u kojem država olako obećava brzinu a civilni sektor upozorava koliko smo još daleko od željene situacije. Uzmite, recimo, oblast zaštite životne sredine, koja je jako važna za EU, i kakvi su tu dijametralno suprotni stavovi predstavnika institucija i NVO sektora.

MONITOR: Kakva treba da bude uloga medija u ovim procesima
ULJAREVIĆ: Složena i ja se nadam da će naši mediji moći da odgovore tom zadatku, jer istovremeno treba da našu javnost informišu, obrazuju i upozoravaju na sve aspekte integracija znalački i objektivno.

Rezervisanost članica EU

MONITOR: Zašto nekoliko uticajnih članica EU imaju nedoumice oko tog datuma?
ULJAREVIĆ: Iz vrlo različitih razloga, ali treba imati u vidu da se radi o državama koje nijesu ni na koji način neprijatelji crnogorskog društva, već neke od njih, poput Njemačke, imaju ovdje i značajna ulaganja i pokazuju se kao istinski prijatelji. Činjenica je da gibanja u okviru same Unije utiču na njene članice, ali i da su mnoge posebno oprezne zbog problema koji se Crnoj Gori predugo spočitavaju, a čijem se rješavanju na institucionalnom nivou prilazi nevoljno. U nekim državama članicama smo mi, nažalost, prepoznatljiviji po priči o organizovanom kriminalu vezanom za centre političkog odlučivanja, nego po mnogim drugim stvarima koje bi nas prikazale u boljem svijetlu. Ovo će biti pitanje odabira strategije. Nadam se da će, ipak, sve članice EU biti na stanovištu da nam daju datum pregovora da bi se efikasno izborili sa svojim najvećim problemima i slabostima.

Manipulativno suočavanje sa prošlošću

MONITOR: Da li CG može u Evropu bez suočavanja sa nedavnom prošlošću – niko nije kažnjen, a posebno nijedan nalogodavac, za ratne zločine, ta se prošlost sada interpretira tako da svjedoci budu glavni krivci?
ULJAREVIĆ: Suočavanje sa prošlošću u Crnoj Gori je sporo, manipulativno, sa pravosuđem koje ne može da odgovori tom izazovu, sa optužnicama koje niti su obuhvatile najodgovornije, niti su izvedene u dijelu dokaza. Takav odnos bitno će otežavati poziciju Crne Gore u daljem procesu pregovaranja, jer ovaj dio pripada izgradnji sistema vladavine prava,odnosno poglavlju sa kojim počinjemo i završavamo pregovore.

Crnogorsko ratno rukovodstvo moraće se suočiti sa svojom odgovornošću za godine koje je obilježio ,,rat za mir”, a nezavisnost pravosuđa biće potvrđena upravo kada crnogorskom ratnom rukovodstvu bude omogućeno da pred sudom dokazuje svoju ,,nevinost”.

Razmatrajući primjer nacističke Njemačke, Karl Jaspers daje tipologiju moguće krivice ili odgovornosti građana za postupke tog režima koje dijeli na: krivičnu odgovornost, političku krivicu, moralnu krivicu i metafizičku krivicu. Suština je da ni jednog trenutka ne smijemo dozvoliti da se konkretni ljudi zaborave i izbjegnu pravdi. Za svakog se može utvrditi odgovarajući tip odgovornosti ili krivice, iako je to svakako jasnije kod krivične, a kako dalje idemo sve osjetljivije. Upravo građanska odgovornost svih nas treba da spriječi imputiranje lažnog centralnog narativa o neučešću Crne Gore u ratnim događajima i jednakoj (ne)krivici svih. Spremnost, na primjer, konkretno Slobodana Pejovića da progovori i da svoj iskaz vezano za dešavanja i deportacije bosanskih izbjeglica je od nemjerljivog značaja za ubrzanje procesa suočavanja sa prošlošću.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo