Povežite se sa nama

Reagovanja

Savjest mi je mirna

Objavljeno prije

na

Savjest mi je mirna
(Zašto su umrle dvije bebe, Monitor, broj 1265)

Poslije ponovljenih pitanja koja su mi dostavljena, a zajedno sa člankom koji je objavljen, nakon čega sam u potpunosti siguran da je sračunat na podizanje važnosti kako novinara, tako i novina koje ga objavljuju, želim prvenstveno zbog javnosti i čitalaca da skrenem pažnju na sljedeće:

Da nijesam vodio trudnoću pacijentkinji;

Da je trudnoća bila stara osam i po lunarnih, što znači sedam i po kalendarskih mjeseci;

Da je ja nijesam primio u bolnicu;

Da je za tri-četiri dana u bolnici nijesam pregledao nijedanput;

Da je pregledana više od desetak puta;

Da je pregledana od strane više od desetak ljekara;

Da je svaki od njih imao pravo da donosi odluke nakon svog pregleda;

Da ja nijesam uticao na donosenje njihovih odluka;

Da sam prvi put pacijentkinju pregledao u porodilištu nakon preuzimanja dežurstva;

Da sam pri prvom pregledu konstatovao da bebe nijesu žive;

Da sam to potvrdio ultrazvučnim pregledom;

Da su sa mnom pri tom bila prisutna i dvojica drugih, mlađih ljekara;

Da oni nijesu imali drugačije mišljenje od mog;

Da sam nakon toga donio odluku da se porođaj dovrši vaginalno;

Da prije toga nije bila uključena stimulacija porođaja, već tek nakon toga;

Da se pacijentkinja porodila više od sat i petnaest minuta nakon postavljanja dijagnoze i potom priključivanja stimulacije (ljekova za pojačavanje kontrakcija i samim tim i ubrzavanja porođaja);

Da su porođaju prisustvovala i pomenuta dvojica ljekara koji su inače tog dana bili dežurni sa mnom zajedno sa nekolike babice;

Da sam nakon porođaja zajedno sa kolegama pregledao bebe, posteljicu i ovojke u prisustvu babica;

Da sam nakon toga, kao i nakon prethodnog ultrazvučnog pregleda, potpuno siguran u uzrok smrti beba;

Da sam to jasno napisao u istoriji porođaja;

Da su to potpisala nakon mene i dvojica mlađih kolega;

Da sam pacijentkinji u njihovom prisustvu razumljivo i primjereno objasnio moje mišljenje o trudnoći i porođaju;

Da sam shvatio da je pacijentkinja to razumjela;

Da sam to isto objasnio i ocu i rodbini pacijentkinje;

Da sam shvatio da su razumjeli;

Da su postavljali pitanja na koja su dobili moje odgovore;

Da sam im objasnio da ukoliko sumnjaju u bilo što mogu svoje pravo na drugačiju istinu i/ili krivicu ostvariti preko suda;

Da za godinu i po od tog porođaja to nijesu uradili;

Da javljanje nakon toga, prvo novinama, a ne sudu smatram u najmanju ruku nekorektnim;

Da pisanje o tome prije odluke suda smatram nekorektnim i možda sa nekim drugim namjerama;

Da pisanje na način na koji ste to uradili ima za cilj da moju ulogu u svemu predstavi drugačijom od stvarne;

Da sumnjam u lične namjere novinara;

Da sumnjam da su decembarski događaji potakli pacijenta da se javi, što znači da ne istražujete slučaj više mjeseci;

Da ne vidim pravednost zašto su u svakom pisanju javnosti poznata samo imena ljekara ali ne i pacijenata i još više ,,stručnjaka” sa kojim se konsultujete;

Da želja (stručnjaka) da ostanu anonimni nije iz kolegijalnih razloga kako ste naveli;

Da ste u prethodnom pisanju objavili samo djelove mojih odgovora na postavljena pitanja;

Da ste i te djelove prezentirali na način da čitaocima izgleda da sam ja krivac;

Da je u medicini moguće da sve uradite kako treba, a da se to ne završi dobro;

Da obavezno ne moraju postojati krivci ako se nešto ne završi dobro;

Da u skladu sa zakonom ovaj moj tekst objavite u cijelosti na način kao i prethodno objavljeni;

Da sebe doživljavam kao odgovornu osobu i na poslu i privatno, ali samo nakon odluka nadležnih organa, u ovom slučaju suda, se mogu smatrati krivim;

Da mi je savjest mirna i da se ne osjećam krivim;

Da iskreno žalim za svakim životom čak i ovim koji su posljednjih dana stradali u saobraćajnim udesima;

Da je roditeljska bol za izgubljenim djetetom najveća;

Da je samo veća bol u slučaju da je tome eventualno neko drugi doprinio;

Da svako dalje pisanje i pomen mog imena na dosadašnji način ima za cilj moj lični i profesionalni dignitet, a što je, nakon moje porodice, moje najveće bogatstvo;

Da ste ovakvim pisanjem narušili mir i spokoj moje porodice, za moj je nevažno;

Da ću učiniti sve da ta svoja bogatstva zaštitim, u prvom redu na institucionalan način;

Da bih imao još mnogo toga da napišem, ali da mislim da je ovo dovoljno za nekog dobronamjernog;

Da nakon ovog nemam namjeru daljeg dopisivanja na ovu temu.

 

Predrag Jovović
(Odgovor našeg novinara u narednom broju)

Komentari

Reagovanja

Neistinite informacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistinite informacije
(Kad tužilaštvo radi i Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore, Monitor br. 1590 i 1591)

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici osuđuje iznošenje neistinitih informacija, u tekstovima objavljenim, 9. i 18. aprila 2021. godine u Nedeljniku ,,Monitor“ i „Nezavisnim novinama Vijesti“, sa naslovima „Kad tužilaštvo radi” i „Nigdje nebo nema sačme kao iznad Crne Gore”, autora Predraga Nikolića, kojim se izvještava o radu državne tužiteljke Ivane Petrušić Vukašević, time narušava njen profesionalni ugled i autoritet, ali i ugled i autoritet Tužilaštva koje predstavlja.

Naime, u tekstovima, čija je tema nezakoniti lov i ribolov u nacionalnim parkovima, navedeno je da je: „Čuvarska služba NP Skadarsko jezero nedavno uhvatila dvojicu krivolovaca sa stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena. Tužilac Ivana Petrušić Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, napisala im prekršajnu prijavu i vraćeno im je oruđe za „rad” .. ”.

Od iznijetih navoda je jedino tačno da se državna tužiteljka Perušić Vukašević, a nakon što je, od strane policije, kao dežurni tužilac, upoznata da su 1. aprila 2021. godine u mjestu Aljov lug na Skadarskom jezeru, zatečena dva lica na čamcu, u kojem su bila, pretvarač i druga oprema, koja bi se mogla koristiti za nezakoniti ribolov, izjasnili da ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo nezakonit ribolov. Ovo zbog toga što je radnja izvršena tog krivičnog djela u zakonu određena formulacijom  „Ko lovi ribu… ” ,što, po krivičnopravnoj teoriji i aktuelnoj sudskoj praksi, podrazumijeva da učinioci moraju aktivno preduzimati radnje u tom cilju (npr. polaganje mreža i agregata u vodu, upotreba osi, pušaka za ribolov i sl.) ili u svom posjedu u momentu kontrole imati ulovljenu ribu, kao neoboriv dokaz, a što u konkretnom nije slučaj. Naprotiv, radnje koje su preduzimale lica u momentu kontrole, po slovu zakona, nijesu radnje izvršenja krivičnog djela, već eventualno, pripremne radnje koje nijesu kažnjive. U prilog navedenog pravnog stanovišta je i činjenica da je u službenim ispravama nadzornika Službe zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero (službenoj zabilješci, zapisniku o izvršenoj kontroli i potvrdi o oduzetim sredstvima) nije evidentirano postojanje, odnosno oduzimanje ulovljene ribe, niti radnje činjenja zatečenih lica koje bi predstavljale radnje krivičnog djela, pa takva odluka tužiteljke jedina pravilna i zakonita.

Stoga je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici stava da je autor neistinitih tekstova prekršio više načela propisanih Kodeksom novinarske etike, jer nije ispoštovao dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom i da, kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, uvažava pretpostavku nevinosti, a takav njegov rad zasigurno ne može doprinijeti ostvarivanju javnog interesa, što bi trebalo da je zajednički cilj novinara i Državnog tužilaštva, naročito pri činjenici da rad Državnog tužilaštva počiva na transparentnosti, a da je želio, novinar je mogao provjeriti dobijene ili dobiti tačne informacije, što je, uostalom i njegova obaveza.

Vukas Radonjić,
državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici

Ispravka

U tekstu, koji je objavljen na portalima Monitora, CIN-CG i Vijesti, je izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa „stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena.“ U čamcu je bilo agregata ali nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika, koje nam je tužilaštvo dostavilo.

Izvinjavamo se čitaocima zbog ovog propusta.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

(Za četiri godine – 4.100 eura, Adnan Čirgić, Monitor, br. 1887)

 

Evo, da probamo, na najjednostavniji mogući način, da razjasnimo oko čega je nastao spor sa dr Adnanom Čirgićem, dekanom Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu. Ministarstvo kulture svake godine sufinansira programe i projekte – kako se to službeno kaže – od značaja za ostvarenje javnog interesa iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Na tim konkursima učestvovao je i Adnan Čirgić. U okviru samostalnih autorskih projekata i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJIK) u okviru projekata izdavačkih kuća, gdje je takođe Čirgić priređivao zbornike i druga književna djela.

Čirgić u reagovanju kaže da je za četiri godine na konkursima Ministarstva kulture dobio samo 4.100 eura. Nije u pravu. Prema vjerodostojnim dokumentima u koje je Detektor imao uvid, od 2015. do 2020. godine na žiro- račun Adnana Čirgića kod ovdašnje komercijalne banke, Ministarstvo kulture je uplatilo 32.755 eura. Slovima: trideset dvije hiljade sedamsto pedeset pet eura.

Na račun FCJIK, od 2013. do  2020. godine – 54.920. eura. Slovima: pedeset četiri hiljade devesto dvadeset eura.  I to: 2013. godine – 11.000 eura;  2014. godine – 1.420 eura ; 2015 godine – 1.500 eura; 2016. godine – 4.500 eura; 2017. godine – 17.000 eura; 2018. godine – 7.500 eura; 2019. godine – 8.000 eura; 2020. godine – 4.000 eura.

Dakle, sve ukupno, 87.675 eura, na osnovu konkursa. Za četiri godine to je znatno više nego 50.000 koliko je navedeno u tekstu.

Čirgić je u reagovanju posebno naveo da 2017. godine nije dobio nikakav novac od Ministarstva kulture, iako je konkurisao. Dobio je. I to: na njegovo ime 2.500 eura na konkursu za knjigu Dijalektologija crnogorskog jezika, a 17.000 eura na konkursu za projekte u ime FCJIK.

Za neke od projekata, Adnan Čirgić i FCJIK su, za potrebe časopisa Linqua Montenegrina (Čirgić, glavni i odgovorni urednik), kod Ministarstva kulture konkurisali zajedno sa Miloradom Popovićem, i njegovim OKF i Arsom.

U tekstu nema ocjena kvaliteta projekata Adnana Čirgića, ni ocjena da li su oni kvalitetno realizovani. Posebno nijesam, ni na koji način, učestvovala u hajci protiv Čirgića, čiju posvećenost mom maternjem, crnogorskom jeziku, cijenim. Samo sam svjedočila, u kontekstu te sedmice aktuelne polemike Dragana Koprivice i Adnana Čirgića, o činjenicama koje javnost treba da zna.

 Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Za četiri godine – 4.100 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za četiri godine – 4.100 eura
(Apanaže, Stela O. Kovač, Monitor, br. 1586)

 

U posljednjem broju Monitora, na str. 27, u rubrici Detektor objavljen je autorski tekst Apanaže, koji potpisuje novinarka Stela O. Kovač.

U tome je tekstu izrečena bestidna laž: „Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima, Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture za projekte dobio 50.000 eura.“ Istina o tome koliko sam preko konkursa MK dobio novca za projekte (tj. za štampu knjiga) javno je dostupna, te nema sumnje da se novinarka Kovač pridružila javnoj satanizaciji i hajci koju protiv mene sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Bez obzira na to što su podaci javno dostupni, navešću Vam ih i na ovome mjestu:

Za godinu 2016. dobio sam na konkursu MK 1.000,00 eura za štampu knjige Pjesme Đura Milutinovića.

Za godinu 2017. nijesam dobio ništa iako sam imao knjigu.

Za godinu 2018. dobio sam 1.000,00 za svoju knjigu Natprirodna bića u crnogorskoj tradicijskoj kulturi.

Za godinu 2019. dobio sam 1.200,00 za priređivanje usmenoknjiževne peraške rukopisne pjesmarice Andrije Balovića.

Za godinu 2020. dobio sam 900,00 za priređivanje usmenoknjiževne pjesmarice Ivana Kolovića.

Dakle, za četiri godine 4.100,00 eura.

Napominjem da su sve knjige uredno objavljene, obavezni primjerci dostavljeni Nacionalnoj biblioteci, a potonja je u štampi. Da je i ona završena, može se provjeriti preko CIP-a koji je izdala Nacionalna biblioteka na Cetinju.

S poštovanjem,

Adnan Čirgić
(Odgovor u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo