Povežite se sa nama

MONITORING

SDP promijenio fazu

Objavljeno prije

na

vujica-lazovic

Šta će biti sa Elektroprivredom Crne Gore? Pokušajmo da na to pitanje odgovorimo slijedeći formu vijesti koja sadrži nekoliko elementarnih podataka: šta, ko, kad, kako i zašto.

ŠTA: Godinama smo slušali priču da će EPCG biti dokapitalizovana, kako bi se dobijeni novac upotrijebio za razvoj tog preduzeća. To je trebalo da znači da će Skupština akcionara EPCG donijeti odluku o emisiji određenog broja novih akcija koje će biti ponuđene na prodaju. Dobijeni novac završio bi na računu Elektroprivrede.

Prije mjesec dana došlo je do promjene plana. Počelo je sa pričom da Vlada razmišlja da ,,doradi” model kombinujući dokapitalizaciju sa prodajom dijela akcija koje su u njenom vlasništvu, pošto državi trebaju pare makar koliko i Elektroprivredi. Pojavila se i računica po kojoj očekivanih 300 miliona eura treba podijeliti između državnog budžeta i računa najznačajnije crnogorske kompanije, po principu pola-pola. Potom je Vlada promijenila tek usvojeni plan privatizacije tako što je u dijelu koji se odnosi na EPCG uz dokapitalizaciju predviđena i mogućnost prodaje akcija u državnom vlasništvu.

Ni tu se nije stalo. Pošto je, što bi rekao Branko Vujović direktor Agencije za prestrukturiranje privrede, ,,privatizacija živa stvar”, evolucija je nastavljena. Sve do ovonedjeljene izjave premijera Mila Đukanovića da će se dokapitalizacija EPCG obaviti tako što će ,,država ponuditi od 20 do 25 odsto svog vlasništva”. U prevodu, izgleda da se priprema klasičan posao prodaje dijela akcija Elektroprivrede.

KO I KAD: Izvjesno je, dakle, da će Vlada nešto uraditi sa državnim akcijama u Elektroprivredi. Manjinski akcionari zahtijevaju da im se omogući da i oni, skupa sa Vladom, uzmu učešće u tom poslu, mada još nije izvjesno o kom se aranžmanu radi. Zvaničnog odgovora nema. Ako pokušamo čitati između redova, onda je potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za privatizaciju Vujica Lazović odbio taj zahtjev i male akcionare posavjetovao da se obrate budućem investitoru. ,,Mislim da će jedan broj investitora i to prepoznati i uzeti u obzir kao značajan iskorak u pogledu obe¬zbjeđenja većeg vlasništva od 22 odsto”. Premijer Đukanović ove nedjelje pominje mogućnost da bi budući partner u EPCG mogao imati ,,maksimalno 45 odsto akcija tog preduzeća, uz 20 ili 25 odsto vlasništva koje bi prezeo od manjinskih akcionara”.

Da li je to najava partnerstva Vlade sa manjinskim akcionarima? Ako jeste, odnosi li se ona na sve male akcionare ili samo na privatizacione fondove, kao što je to bio slučaj tokom privatizacije Telekoma? Ili je selekcija još strožija, pa se prodaji akcija u paketu sa Vladom mogu nadati samo oni kojima je novac potreban da bi se, recimo, razdužili kod Prve banke Crne Gore? U nedostatku informacija, množe se špekulacije.

Vremena je sve manje. Ili se to samo čini? Prije dvadesetka dana Vujica Lazović nas je ,,obavijestio” da će tender za dokapitalizaciju Elektroprivrede biti raspisan do kraja prošle nedjelje. Prošle nedjelje se korigovao, po peti put u posljednja tri mjeseca, i javnosti predočio da će postupak dokapitalizacije ili prodaje dijela akcija EPCG početi ove nedjelje. Potom je premijer Milo Đukanović nanovo produžio rok – do naredne sedmice.

KAKO: Tada ćemo, valjda, konačno saznati najvažnije: da li se prodaje manjinski ili većinski paket akcija Elektroprivrede. Do prošlog ponedjeljka, SDP je ponavljao stav da ,,država Crna Gora mora zadržati srce elektroenergetskog sistema u većinskom vlasništvu”. Onda se desio potpuni zaokret. Tako makar tvrdi potpredsjednik Lazović. On kaže: ,,Daćemo šansu partneru, da ukoliko ostvari uslove u roku od pet, šest godina stekne pravo da Vlada donese odluku da mu proda dodatni dio akcija, kako bi on postao većinski vlasnik.”

Sjutradan predsjednik SDP Ranko Krivokapić demantuje partijskog kolegu sa najjačom funkcijom u Vladi: ,,Promjene nije bilo. Elektroprivreda Crne Gore ostaje u većinskom dijelu, najmanje 55 posto». I Đukanović je, čini se, na Rankovoj strani: ,,Predviđena je i mogućnost da Vlada otkupi od strateškog partnera akcije koje mu je prodala”. Znači li to da predsjednik Savjeta za privatizaciju i bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Podgorici ne shvata kupoprodajni model koje su osmislili berzanski eksperti Đukanović i Krivokapić? Ili je tajna u tome što Lazović nije ovladao njihovom vještinom izvrtanja činjenica?

Još nešto ne štima. Koliko juče su nas ubjeđivali da Vlada mora promijeniti planove vezane za budućnost Elektroprivrede zbog insistiranja potencijalnih kupaca da u skoroj budućnosti postanu većinski vlasnici kompanije. Danas kažu kako investitori žele da nam daju 300 miliona, u jeku globalne ekonomske krize, da bi im mi pare vratili za koju godinu kad kriza prođe a vrijednost EPCG poraste. Ne zvuči baš logično. Zato se čini da u ovom segmentu priče treba vjerovati Lazoviću.

ZAŠTO: Drugo je pitanje – zašto je SDP promijenila stav. Zvanično, javnosti je iz SDP-a ponuđeno objašnjenje da su ostali usamljeni u otporu privatizaciji EPCG, te da ne žele da budu proglašeni za glavnog krivca eventualne budžetske krize. Iz reakcija stručne javnosti i opozicije da se zaključiti da prvi argument ne drži vodu. Za prodaju EPCG zalažu se samo DPS i dio manjinskih akcionara. Priča o ,,eventualnoj budžetskoj krizi” još je problematičnija. Zvanično, ovogodišnji budžet Crne Gore ne zavisi od Elektroprivrede. Uostalom, u vrijeme usvajanja budžeta za 2009, aktuelan je bio model dokapitalizacije a ne privatizacija EPCG. Odjednom privatizacija EPCG je postala jedini način da Crna Gora prebrodi globalnu krizu. Ista vlast je, ne tako davno, nametnula dilemu: državni Telekom ili put ka sjeveru, pa danas nemamo ni jedno ni drugo. Potom je recept nanovo isproban – prodaja ili gašenje KAP-a, pa sad država finansira rad privatne kompanije.
Moglo bi se nabrajati u nedogled kako bi se dokazalo očiigledno: planovi i obećanja zvaničnika traju koliko i mački muž.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSTVA NA SLUŽBENOM PUTU: Noć ministra Bogdanovića u rimskom hotelu koštala 1.600 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjih godina stavka za službena putovanja u državnom budžetu je rasla – 2015. iznosila je 4,3 miliona, 2016. – 5,08 miliona, 2017. – 5,3 miliona. Prošle godine skromno je povećana na 5,33, a ove smanjena na 5,06. I pored najava restrikcije,  budžetom za sljedeću godinu za službena putovanja je planirano rekordnih 5,4 miliona eura

 

Vlada Crne Gore je najpovoljnija ,,turistička agencija” u državi, čije usluge mogu da koriste samo ministri, direktori i odabrani državni službenici. Oni imaju tu privilegiju da uživaju u avio prevozu, taksi prevozu do  luksuznih hotela u kojima su smješteni, džabe hrana i piće… I povrh svega toga dobijaju dnevnice koje se kreću od najmanje za Bangladeš 36,5 eura do najveće od 143, 5 eura za putovanje u Rusiju. Za džeparac.

Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da jedan službeni put jedne osobe u inostranstvo košta minimalno od 600 do 1.000 eura. Uredba o naknadi troškova za zaposlene u javnom sektoru propisuje čak i ovo – ,,Troškovi za smještaj u hotelu prve kategorije (pet i više zvjezdica), priznaju se u cjelini prema priloženom računu, uz prethodno odobrenje rukovodioca’’. To je iskoristio ministar kulture Aleksandar Bogdanović. Prema Monitorovim pouzdanim saznanjima  proljetos u toku posjete Rimu odsjeo je u hotelu u kome je jedno noćenje koštalo  1.600 eura.

Ovogodišnjim budžetom Ministarstvo kulture je za službena putovanja imalo 18.000 eura, plus 9.000 eura za Crnogorsku nacionalnu mrežu za UNESCO. Taj novac naravno nije bio dovoljan. Ministarstvo je nedavno od institucija koje su pod njegovom ingerencijom prisvojilo 191.000 eura. Od Državnog arhiva uzeto je 35 hiljada eura, Crnogorskog narodnog pozorišta 6,7 hiljada eura, Crnogoske kinoteke sedam hiljada eura, Muzičkog centra 55 hiljada eura, Uprave za zaštitu kulturnih dobara 47 hiljada eura, Filmskog centra 20 hiljada eura. Vlada je ovo odobrila uz obrazloženje nepredviđenih troškova prilikom prezentovanja Crne Gore u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, saradnje sa Vatikanom i dodatnog angažovanja ministarstva na obilježavanju 21. maja i 13. jula.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

PROSLAVA JUBILEJA RTCG: Rijaliti jedne državne televizije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veče u Hiltonu u stvari je najistinitije stanje RTCG danas.  Sva silna upozorenja domaćih i međunarodnih organizacija, i Evropske komisije, da je DPS izvršio udar na javni servis,  govore mnogo manje o toj istini od ovonedeljne proslave. Niko tu nije krio da je RTCG državna, odnosno servis DPS.  Ni depeesovci, a ni ovi sa RTCG

 

Izgledalo je kao da se u hotelu Hilton održava kongres vladajuće DPS. Dobro, možda je pomalo ličilo i na proslavu Dana državnosti. Pokatkad, doduše,   i na gostovanje Crne Gore na Evroviziji.  Bilo je i onih kojima se  moglo učiniti i da se vremeplovom pošlo u prošlost, i da tek treba izmisliti medijski pluralizam i slobodne medije. I digitalni signal. Moguće da se  nekom priviđalo i  da u prvom redu u Hiltonu sjedi Josip Broz, i raduje se poprilično zakašnjeloj modernizaciji  državne televizije.  Svakako bi neupućenome bilo gotovo nemoguće da pogodi da je to bila proslava jubileja takozvanog crnogorskog javnog servisa – svečana akademija povodom 27. novembra –  Dana RTCG i prelaska na HD signal. Ne baš uspješnog, i zakašnjelog decenijicu, ali dobro sad.

Jedno je sigurno –  veče u Hiltonu u stvari je najistinitije stanje RTCG danas.  Sva silna upozorenja domaćih i međunarodnih organizacija, i Evropske komisije, da je DPS izvršio udar na javni servis, zaustavivši i onako sporu i mučnu transformaciju bivše državne televizije u servis svih građana, govore mnogo manje o toj istini, od proslave u Hiltonu. Niko tu nije krio da je RTCG državna, odnosno servis DPS.  Ni depeesovci, ni ovi sa RTCG.

,,Mislim da iznosim stav velike većine građana kada kažem da RTCG kroz istinite, pouzdane i pravovremene informacije značajno utiče na poboljšanje života zajednice i stvaranje pozitivne atmosfere u društvu”, ocijenio je predsjednik države Milo Đukanović u uvodnom govoru na proslavi. ,,Time RTCG postaje partner i oslonac državnim organima, političkim i društvenim subjektima, stvaralačkoj zajednici i građanima u izgradnji boljeg društva”, dodao je Predsjednik. Oslonac, nego šta. Posebno pred izbore.

Generalni direktor RTCG Božidar Šundić imao je još bolje pojašnjenje: „RTCG ima zadatak da sačuva mentalno zdravlje nacije“.  A ružičaste naočare, poznato je, majka su mentalnog zdravlja. Šundić je inicirao i promjenu zvaničnog naziva iz RTCG u Crnogorska Radio televizija. E to će tek da popravi mentalno zdravlje nacije.

Kako god, otkako je Šundić došao na čelo RTCG, nakon što je vladajuća partija preko institucija koje kontroliše, smijenila prethodni menadžment i dio Savjeta koji se trudio da sprovede proces transformacije državne televizije u javni servis, povjerenje u tu televiziju pada.

Goran Đurović, jedan od nezakonito smijenjenih članova Savjeta, podsjeća  za Monitor, komentarišući ovonedjeljni prelazak na HD signal i proslavu jubileja RTCG, da je za svega nekoliko mjeseci od smjene prethodnog menadžmenta povjerenje građana u RTCG palo za 11 posto.

,,RTCG je danas dalji od svoje javne funkcje nego što je bio 2012 godine. Rezultati istraživanja iz novembra 2018. godine ukazuju na činjenicu da je povjerenje u TVCG palo na 22% samo za nekoliko mjeseci od kako je Šundić imenovan za generalnog direktora iako je početkom 2018. godine, dok su na čelu RTCG bili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, povjerenje bilo na 33%“, kaže Đurović.

„ Podaci o povjerenju građana u RTCG za 2019. godinu još nisu objavljeni. Ukoliko građani nemaju povjerenje u RTCG, što je mjerljiva kategorija, onda ni proces digitalizacije neće doprinijeti ostvarenju svrhe javnog servisa. O povjerenju građana treba da brine Savjet RTCG, a očigledno da aktuelni Savjet RTCG o tome ne brine. Neka gledaoci sami uporede kvalitet programa iz 2017 (i prve polovine 2018)  i  ove godine  i neka razmisle u kojoj od dvije referentne godine su mogli da čuju i vide na RTCG više suprotstavljenih stavova, dobiju više izbalansiranih i objektivnih informacija o životnim temama“ , zaključuje on.

Crnogorski građani  su 17 godina nakon što je 2002. godine donešen prvi medijski zakon kojim je započet proces transformacije, dobili ono što su imali još tada – državnu televiziju. Paralelno sa pokušajem da se RTCG transformiše u servis građana, na čemu su radili pojedinci izabrani u rukovodeća tijela zadužena za tu transformaciju, tekao je i proces pokušaja vlasti da tu transformaciju onemogući. Najprije je u parlamentu počeo da se krši zakon i da se glasa za članove Savjeta, umjesto da se samo verifikuje njihov izbor od strane civilnog društva i Univerziteta. Tako je vlast počela da utiče  na izbor rukovodećeg tijela RTCG. A samim tim i da kontroliše program, odnosno proces transformacije. Ubrzo je ova nezakonita praksa u parlamentu ozakonjena izmjenama zakona iz 2002, a izmjene od dobrih ka gorim rješenjima medijskih zakona nastavila su se  i posle toga.

Do onoga da je RTCG postala i finansijski zavisna od vladajuće partije, odnosno Vlade. Pokušaj da joj se obezbijedi finansijska nezavisnost, te da je finansiraju direktno građani preko računa za sruju, propao je, da bi konačno zakon bio izmijenjen, a RTCG počela da se finansira direktno iz budžeta.

Pokušaj kontrole od strane DPS poljuljan je nakon formiranja vlade izbornog povjerenja, kada je jedan od zahtjeva opozicije bio i smjena DPS-u lojalnog menadžmenta i urednika.  No, vladajuća partija je uzvratila udarac, kada je prije dvije godine preko Agencije za sprečavanje korupcije pokrenula smjene u Savjetu RTCG pojedinaca koji su joj ometali stavljanje  javnog servisa pod punu kontrolu. Ubrzo je smijenjen i tadašnji menadžment, Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, za čije je vrijeme RTCG počela da liči na ono što treba da bude. Iako su sudovi presudili da su smjene u RTCG bile nezakonite, smijenjeni nijesu vraćeni natrag. A oni koji su ih zamijenili, od Božidara Šundića, do članova Savjeta,  pomogli su vladajućoj partiji da preuzme RTCG.

Sada svi skupa slave u Hiltonu. Na naš račun.

 

Milu Svečana akademija, Dušku HD signal

Đukanović je možda dobio glavnu ulogu na Svečanoj akademiji, ali je i premijer imao važno mjesto u proslavi  jubileja RTCG.  Njemu je pripala čast da se pojavi u prvoj sekundi prelaska RTCG na digitalni signal. Trenutak je svakako istorijski. Kad je stari sistem državne, sa decenijskim zakašnjenjem od ostatka svijeta, prešao na digitalno emitovanje, u programu se pojavio premijer Duško Marković, sa menadžmentom RTCG. Izgledalo je kao da lebde u nekom zelenom praznom prostoru, ili da su se iskrcali na Mjesec. Sljedeća slika: Marković i drugovi lebde iznad vode, možda i zatvorenog bazena u Sportskom centru u Podgorici.

Možda se nekom čini da nema napretka. Ili mu dođe da se grohotom nasmije.  Ipak, prelaskom na HD signal, crnogorski građani mogli su jasno da vide čiji je servis RTCG. Klikneš na dugme, ono – premijer.

Ili, kako to Marković lijepo reče u HD izdanju: ,,RTCG ima državne atribute”.

,,Javni servis ima svetu misiju, ne samo da obavještava građane, nego da svaku informaciju stavi u realan kontekst”, dodao je premijer. Koliko je Marković stručan za realni kontekst možda najbolje govori njegovo viđenje sebe i onoga što je njegova Vlada napravila u protekle tri godine. Premijer je sebi dao „čistu peticu“, a njegova realnost izgleda ovako: nema javnog duga, plate rastu, otvaraju se fabrike na sjeveru, nezaposlenost se smanjuje… To će se valjda i gledati na RTCG.

Kako god, digitalizacija će građane koštati više od 17 miliona eura.  Strategiju digitalizacije RTCG donijela je daleke 2010. godine, kada je ponosno saopšteno da je zbog toga bila „u ovom procesu među prvima u regionu“. Par godina kasnije našla se na začelju. Trenutno, puštanje digitalnog signala, sa aspekta modernizacije, izgleda kao kad natjerate penzionera da sa fiksnog pređe na mobilni telefon.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDAN NAPAD NA NOVINARE: Tajkun, zaštitar i tužilac – ogledalo sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere

 

Mladen Mijatović, službenik MUP CG raspoređen u Direktoratu za vanredne situacije i tjelohranitelj Zorana Bećirovića napao je, ovog utorak u Tržnom centru Delta, novinara Dana Vladimira Otaševića.

Mijatović je, kako prenose mediji na osnovu svjedočenja i snimaka nadzornih kamera, Otaševića vukao, čupao, psovao i prijetio mu pokušavajući da ga primora da sa svog mobilnog telefona izbriše zajedničke fotografije njegovog poslodavca (privatnog a ne državnog) i višeg državnog tužioca Miloša Šoškića.

Otašević priča kako je Bećirovića i Šoškića primijetio u jednoj od prodavnica mobilnih telefona. „Smatrao sam interesantnim da propratim činjenicu da je Bećirović, protiv kog je ranije podnijeta prijava tužilaštvu, u društvu tužioca.Sačekao sam da izađu i napravio par fotografija. Tada je na mene nasrnuo čovjek, obezbjeđenje Zorana Bećirovića“, objašnjava novinar, „Ja sam im se odmah predstavio… međutim, ovaj čovjek se na to nije obazirao, već me je uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi i počeo da me vrijeđa „bubašvabo, p….a ti materina, izbriši te slike”. Na to mu je Bećirović rekao: „Nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to”. Ovaj me je pustio, pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i ovaj čovjek, udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić”.

Nemoj ovdje, kamere su…?! Kolegu su, dakle, od ozbiljnijih (fizičkih) posljedica spasile nadzorne kamere. U prisustvu  tužioca. A  da nije bilo dotičnog policajca ne bi bilo ni problema. Makar ne u tom trenutku. Riješićemo to, kako reče čovjek koji godinama medije krivi za (još uvijek ne razjašnjeno) ubistvo njegovog brata Dragana Bećirovića.

Vijest o bliskom susretu tajkuna, tužioca i policajca sa novinarom stigla je u momentu kada se Bećirović (ponovo) našao u žiži interesovanja javnosti zbog nedavnog privođenja i saslušanja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.

Iz medija bliskih Tužilaštvu mogli smo saznati da se Bećirović tereti zbog SMS prijetnji sudskom vještaku ekonomske struke iz Kolašina (naknadno smo doznali kako je riječ o Aleksandru Rakočeviću). Pobjeda citira prijavu: “Bećirović je vještaku poslao više prijetećih poruka u kojima je u prijetećem tonu pominjao imena nekih istaknutih tužioca, ali i nekih ljudi iz vlasti”.

Bećirovićje saslušan zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaj sprječavanja dokazivanja. Intrigirala je činjenica da se ni SDT ni Osnovno državno tužilaštvo (ODT) nijesu potrudili da pojasne sporna mjesta u ovoj priči: osumnjičeni je priveden po nalogu SDT, predmet je proslijeđen na postupanje u ODT, a određivanje pritvora zahtijevao je glavni SDT Milivoje Katnić… Jednako, čudilo je i odsustvo volje čelnika tužilaštva da se pohvale hvatanjem u koštac sa jednim od reprezentativnih predstavnika onog dijela ovdašnje biznis elite čiji su poslovi „neuobičajeno bliski vlastima“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo