Povežite se sa nama

MONITORING

SDP promijenio fazu

Objavljeno prije

na

vujica-lazovic

Šta će biti sa Elektroprivredom Crne Gore? Pokušajmo da na to pitanje odgovorimo slijedeći formu vijesti koja sadrži nekoliko elementarnih podataka: šta, ko, kad, kako i zašto.

ŠTA: Godinama smo slušali priču da će EPCG biti dokapitalizovana, kako bi se dobijeni novac upotrijebio za razvoj tog preduzeća. To je trebalo da znači da će Skupština akcionara EPCG donijeti odluku o emisiji određenog broja novih akcija koje će biti ponuđene na prodaju. Dobijeni novac završio bi na računu Elektroprivrede.

Prije mjesec dana došlo je do promjene plana. Počelo je sa pričom da Vlada razmišlja da ,,doradi” model kombinujući dokapitalizaciju sa prodajom dijela akcija koje su u njenom vlasništvu, pošto državi trebaju pare makar koliko i Elektroprivredi. Pojavila se i računica po kojoj očekivanih 300 miliona eura treba podijeliti između državnog budžeta i računa najznačajnije crnogorske kompanije, po principu pola-pola. Potom je Vlada promijenila tek usvojeni plan privatizacije tako što je u dijelu koji se odnosi na EPCG uz dokapitalizaciju predviđena i mogućnost prodaje akcija u državnom vlasništvu.

Ni tu se nije stalo. Pošto je, što bi rekao Branko Vujović direktor Agencije za prestrukturiranje privrede, ,,privatizacija živa stvar”, evolucija je nastavljena. Sve do ovonedjeljene izjave premijera Mila Đukanovića da će se dokapitalizacija EPCG obaviti tako što će ,,država ponuditi od 20 do 25 odsto svog vlasništva”. U prevodu, izgleda da se priprema klasičan posao prodaje dijela akcija Elektroprivrede.

KO I KAD: Izvjesno je, dakle, da će Vlada nešto uraditi sa državnim akcijama u Elektroprivredi. Manjinski akcionari zahtijevaju da im se omogući da i oni, skupa sa Vladom, uzmu učešće u tom poslu, mada još nije izvjesno o kom se aranžmanu radi. Zvaničnog odgovora nema. Ako pokušamo čitati između redova, onda je potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za privatizaciju Vujica Lazović odbio taj zahtjev i male akcionare posavjetovao da se obrate budućem investitoru. ,,Mislim da će jedan broj investitora i to prepoznati i uzeti u obzir kao značajan iskorak u pogledu obe¬zbjeđenja većeg vlasništva od 22 odsto”. Premijer Đukanović ove nedjelje pominje mogućnost da bi budući partner u EPCG mogao imati ,,maksimalno 45 odsto akcija tog preduzeća, uz 20 ili 25 odsto vlasništva koje bi prezeo od manjinskih akcionara”.

Da li je to najava partnerstva Vlade sa manjinskim akcionarima? Ako jeste, odnosi li se ona na sve male akcionare ili samo na privatizacione fondove, kao što je to bio slučaj tokom privatizacije Telekoma? Ili je selekcija još strožija, pa se prodaji akcija u paketu sa Vladom mogu nadati samo oni kojima je novac potreban da bi se, recimo, razdužili kod Prve banke Crne Gore? U nedostatku informacija, množe se špekulacije.

Vremena je sve manje. Ili se to samo čini? Prije dvadesetka dana Vujica Lazović nas je ,,obavijestio” da će tender za dokapitalizaciju Elektroprivrede biti raspisan do kraja prošle nedjelje. Prošle nedjelje se korigovao, po peti put u posljednja tri mjeseca, i javnosti predočio da će postupak dokapitalizacije ili prodaje dijela akcija EPCG početi ove nedjelje. Potom je premijer Milo Đukanović nanovo produžio rok – do naredne sedmice.

KAKO: Tada ćemo, valjda, konačno saznati najvažnije: da li se prodaje manjinski ili većinski paket akcija Elektroprivrede. Do prošlog ponedjeljka, SDP je ponavljao stav da ,,država Crna Gora mora zadržati srce elektroenergetskog sistema u većinskom vlasništvu”. Onda se desio potpuni zaokret. Tako makar tvrdi potpredsjednik Lazović. On kaže: ,,Daćemo šansu partneru, da ukoliko ostvari uslove u roku od pet, šest godina stekne pravo da Vlada donese odluku da mu proda dodatni dio akcija, kako bi on postao većinski vlasnik.”

Sjutradan predsjednik SDP Ranko Krivokapić demantuje partijskog kolegu sa najjačom funkcijom u Vladi: ,,Promjene nije bilo. Elektroprivreda Crne Gore ostaje u većinskom dijelu, najmanje 55 posto». I Đukanović je, čini se, na Rankovoj strani: ,,Predviđena je i mogućnost da Vlada otkupi od strateškog partnera akcije koje mu je prodala”. Znači li to da predsjednik Savjeta za privatizaciju i bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Podgorici ne shvata kupoprodajni model koje su osmislili berzanski eksperti Đukanović i Krivokapić? Ili je tajna u tome što Lazović nije ovladao njihovom vještinom izvrtanja činjenica?

Još nešto ne štima. Koliko juče su nas ubjeđivali da Vlada mora promijeniti planove vezane za budućnost Elektroprivrede zbog insistiranja potencijalnih kupaca da u skoroj budućnosti postanu većinski vlasnici kompanije. Danas kažu kako investitori žele da nam daju 300 miliona, u jeku globalne ekonomske krize, da bi im mi pare vratili za koju godinu kad kriza prođe a vrijednost EPCG poraste. Ne zvuči baš logično. Zato se čini da u ovom segmentu priče treba vjerovati Lazoviću.

ZAŠTO: Drugo je pitanje – zašto je SDP promijenila stav. Zvanično, javnosti je iz SDP-a ponuđeno objašnjenje da su ostali usamljeni u otporu privatizaciji EPCG, te da ne žele da budu proglašeni za glavnog krivca eventualne budžetske krize. Iz reakcija stručne javnosti i opozicije da se zaključiti da prvi argument ne drži vodu. Za prodaju EPCG zalažu se samo DPS i dio manjinskih akcionara. Priča o ,,eventualnoj budžetskoj krizi” još je problematičnija. Zvanično, ovogodišnji budžet Crne Gore ne zavisi od Elektroprivrede. Uostalom, u vrijeme usvajanja budžeta za 2009, aktuelan je bio model dokapitalizacije a ne privatizacija EPCG. Odjednom privatizacija EPCG je postala jedini način da Crna Gora prebrodi globalnu krizu. Ista vlast je, ne tako davno, nametnula dilemu: državni Telekom ili put ka sjeveru, pa danas nemamo ni jedno ni drugo. Potom je recept nanovo isproban – prodaja ili gašenje KAP-a, pa sad država finansira rad privatne kompanije.
Moglo bi se nabrajati u nedogled kako bi se dokazalo očiigledno: planovi i obećanja zvaničnika traju koliko i mački muž.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNOGORSKE POLITIČKE (NE)PRILIKE: Tu trava ne raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-ova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili

 

Dogodine u ovo doba biće raspisani parlamentarni izbori 2020. Kako trenutno stvari stoje, imaju dobre šanse da budu jednako slobodni i demokratski kao i svi prethodni. Nikoliko. Zato što vrijeme neumitno teče i zato što opozicija, iako to nije neumitno, nije u stanju ni oko čega da se dogovori. I, naravno, zato što će vlast i dalje raditi sve ono što oko izbora redovno radi. Jer je tako u mogućnosti.

Gotovo je nestvarno sa kolikom dozom kratkog pamćenja i isto takve pameti većina na političkoj sceni ovih dana razmatra predloge i priloge o načinu na koji će naredni izbori biti održani. Kao da je kolektivna demencija razorila i sjećanja i mentalne sposobnosti ljudi da, dok planiraju naredni, imaju u vidu prethodni korak. Da, recimo, ožive slike sa izbora 16. oktobra 2016. kako bi znali odakle kreću.

Višemjesečno otezanje DPS-a oko formiranja vlade izbornog povjerenja, uobičajeni mehanizmi sabiranja ‘sigurnih glasova’, kupovina, obećanja, zastrašivanja, i oni ljudi koji čuče oko biračkih mjesta i bilježe ko je došao, a ko nije…U vlasti je tada ispravno  procijenjeno – malo je. Na dan izbora desio se “državni udar”. Do dana današnjeg niko, pa ni Specijalni Milivoje Katnić nije objasnio: zašto informacija da je Crna Gora spašena od pokolja, kad je već ,fala taliku, spašena, nije mogla da bude objavljena – sjutra. Specijalni je ranije uz Pajinu pomoć sve raskrinkao, na vrijeme pohapsio koga je htio, osujetio je svaki mračni plan, mogli su crnogorski birači do sljedećeg jutra bez informacija o udaru. Da nije trebalo posijati strah.

Na dan izbora Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem aplikacija Viber i WhatsApp. Dvije godine i sedam mjeseci kasnije, Ustavni sud je ocijenio da nije po Ustavu da Agencija ima takva ovlaštenja.

Evoropski posmatrači rekli su da je sve bilo fer i demokratski. Državni udar i blokada inretnet aplikacija pomenuti su negdje pod tačkom ‘razno’. Nemaju oni istu vlast tri decenije pa dijelom ne razumiju, a dijelom ih je baš briga ako je glas Marice Perove zavisio od toga hoće li ili neće dobiti tuđu njegu i pomoć. I imaju pravo. To nije njihov, nego posao stanovnika Crne Gore i njihovih političkih predstavnika. Oni ovih dana, malo je reći, blistaju.

Prije nekoliko mjeseci predstavnici Demokratskog fronta i pokreta  “Odupri se – 97.000” za Monitor su kazali da dogovori oko uslova za naredne izbore imaju smisla samo ako budu postignuti godinu prije izbora. To se, očigledno, neće desiti.

Uoči ponoći 31. jula Skupština Crne Gore je glasovima 42 poslanika vladajuće koalicije usvojila izmjene odluke o Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, prema kojima će izborne reforme morati da budu predložene do 15. novembra.

Deset mjeseci i koji dan prije izbora, dakle izborne reforme treba da budu predložene. A onda treba da budu sprovedene. Uzmimo, na primjer, odluku o imenovanju novog Savjeta RTCG. Medijske zakone i zakon o javnom servisu, mora da usvoji parlament. Pa dok to stigne na dnevni red, pa dok se objavi u Službenom listu, pa dok se, ukoliko takva procedura bude propisana, a moraće, raspiše konkurs, pa dok se Savjet konstituiše, pa, eventualno uvidi da nešto nije u redu sa uređivačkom politikom, dok odluči o direktorima, urednicima… eto, prođe zima, a i proljeće može biti na izmaku.

Doduše, šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav je optimista. Na pitanje Vijesti da li ima vremena da se spreme fer izbori, kazao je kako je “dobra praksa da zakonska rješenja budu spremna šest mjeseci prije izbora”. U tom smislu, kaže, ima dovoljno vremena: “U avgustu su odmori, u septembru će trebati malo vremena da se počne sa svim. Sve partije u Odboru moraju puno da rade, nije sve u jakim izjavama, već treba naći kompromise. Kako se kretati naprijed, kako garantovati da izbore svi poštuju. Vremena ima ako ima političke volje kod svih činilaca”.

Sve ispravno – osiim što političke volje nema.

DPS glumata da hoće da mijenja uslove za izbore, zato što zna da svi i spolja i izvana znaju da nema uslova za slobodno izražavanje volje građana. Savršeno su izvježbani da se prave kao dobri, posebno u situaciji kad nijesu ni pod kakvim direktnim pritiskom. Njihova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili.

Na drugoj strani su je politička volja predstavnika opoziciono orjenitisanog naroda. Nestvarna je. Nikad oko saradnje u opoziciji nijesu cvjetale ni bijele rade, a kamoli ruže, ali sad gdje prođu ni trava ne niče. Da su saopštenja meci, niko ne bi pretekao, posebno u Demokratskom frontu i kod Demokrata.

Tekuća bitka počela je kad se u Skupštini, ono što su Demokrate usaglasile sa DPS-om, pojavilo u formi amandmana koje je predložio poslanik vladajuće partije. Front je optužio Demokrate da su se iza leđa ostalih dogovarali sa vladajućom partijom. Demokrate su odgovorile da su zapravo uspjeli da osujete plan DF-a da sa DPS-om u Odboru usvoji gora rješenja od njihovih.

“Dogovor DPS-a i Demokrata izazvao je prezir i ogorčenje u crnogorskoj javnosti, posebno opozicionoj koja je ocijenila da je potez Alekse Bečića veća prodaja opozicije nego ona u režiji Darka Pajovića“, objašnjava Demokratski front.

Demokrate tvrde da je DF prihvatio i bezuslovno ušao u odbor sa DPS-om i da nije bilo njihove doslednosti i upornosti i insistiranja na primjeni Briselskog plana, DPS i DF bi zadržali suštinski iste izborne uslove, uz sitne kozmetičke prepravke. “To je očito bilo rezultat tajnog dogovora kako bi se osigurao status vječite opozicije i vječite vlasti.“

Optužbe da su oni drugi izdajnici nižu se i dalje.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav pohvalio je odluke donesene posljednjeg dana skupštinskog zasjedanja, uz očekivanje da će se Demokratska Crna Gora i Građanski pokret URA pridružiti u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, nakon što je prihvaćeno da se u potpunosti implementira njihov plan reformi. Kazao je da je Odlukama u parlamentu otvoren put za sve strane da učestvuju u radu Odbora za izbornu reformu i drugu legislativu tako da izbori 2020. budu pripremljeni što je moguće bolje. “Za Evopsku uniju posebno je važno da rezultate tih izbora niko ne ospori”, ocijenio je.

Desilo se čak i to čudo da će se uvaženi predstavnici naroda, mimo svakog običaja i pravila o avgustovskom kolektivnom odmaranju od teškog državničkog rada, sastati već 23. avgusta. Treba da za članove Odbora za reformu izbornog zakonodavstva imenuju kandidate Demokrata Moma Koprivicu i Danila Šaranovića koji 31. jula nijesu izabrani u to tijelo, jer Adminitrativni odbor nije uspio da završi raspravu do ponoći, kada je moralo da se završi proljećnje zasijedanje.

Avaj. Demokratska Crna Gora, kaže, neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. Demokratski front neće učestvovati u radu Odbora. Trenutno se, dakle, ne zna ko pije ni ko plaća.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović u međuvremenu je primijetio da bez tri predstavnika DF i jednog SDP u Odboru nema većine za odlučivanje. “Ako su Demokrate uradile sve da se implementira njihov plan, valjda i DF, SDP i naš posebni klub poslanika, što je 26 opozicionih predstavnika u Skupštini mora uraditi nešto da se prihvati još samo jedan uslov – tehnička vlada odmah nakon što bi Odbor završio svoj rad. To smo dužni građanima kada već od nas zavisi uspješan rad Odbora, odnosno, kada ga bez nas ne može biti”, saopštio je Danilović.

Predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović je ocijenio da ni najidealnije rješenje ne znači ništa, ako se ne obezbijedi puno učešće i konsenzus oko njegove implementacije. “Stoga ili smo u odboru svi ili tražimo bolje rješenje.”

Stvari se mijenjaju iz sata u sat, šta će na kraju od Odbora ispasti niko ne zna.

Uzgred, zanimljivo je da se SDP pravi mrtav. Na raspravu o Odboru u parlamentu nijesu došli, hoće li ili neće učestvovati u njegovom radu nijesu javili. Stvar je u tome što brojke pokazuju da od te partije razne stvari zavise. Osim odlučivanja u Odboru o kojem govori Danilović, bez glasova SDP-a nije moguće mijenjati izborne zakone. Ukoliko bi, recimo, Demokrate izmjene izbornih zakona usaglasile sa DPS-om, za knap dvotrećinsku većinu falio bi im SDP.

Računica je ovakva: za izmjenu izbornih zakona potrebna je dvotrećinska većina. To su 54 glasa. Na izborima 2016. DPS je osvojio 36 mandata, Albanska koalicija i HGI po jedan, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva. Ukupno – 42. Demokrate imaju osam mandata, sa liste “koalicije “Ključ” izabrano je devet poslanika, Demokratski front je dobio 18 mjesta, SDP – četiri.

Pokret “97.000 Odupri se” organizovao je sastanak sa opozicijom koji je završen bez zaključaka jer nijesu prisustvovali svi potpisnici Sporazuma za budućnost. Na sastanku nije bilo partijskih lidera, a iz DF-a i SDP-a niko nije došao.

Lider pokreta “Odupri se 97.000” Džemal Perović najavio je nove proteste. “Na jesen, garantujem da će biti mnogo masovniji nego što su bili na proljeće jer je čitav ovaj period pokazao da vlast priznaje samo građane na ulici inače ih vidi kao robove”, kazao je Perović i naglasio da  ova vlast neće popustiti i neće ispuniti ni jednu tačku iz sporazuma ako ne budu ispunjena dva elementa – jedinstvo opozicije i građani na ulici. On, kako kaže, vjeruje u proteste koji će prisiliti opoziciju da bude jedinstvena.

Slika je, dakle, sumorna. Ljudi u ovoj zemlji sa ulice moraju da proizvedu pritisak na vlast. Sa istog mjesta, dodatno, treba i da tjeraju opoziciju da se uljudi. Težak je to posao.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

ILEGALNI PUTEVI CIGARETA PREKO CRNE GORE: Šverc ispod dima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija se redovno hvali uspješnim pretresima i krivičnim prijavama protiv švercera duvana. To bi lijepo zvučalo kad se ne bi znalo da se svake godine  iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider regiona u švercu

 

 

Uprava policije je ove sedmice  ponosno saopštila: „Pljevljima pretresom kuće i pomoćnih objekata koje koristi G.P. pronađeno je 7.830 paklica cigareta bez akciznih markica, vrijednosti 11.700 eura, za koje se sumnja da su bile namijenjene nedozvoljenoj trgovini“.

Zatim su sumirali rezultate za prvih šest mjeseci ove godine, i konstatovali kako su sprovodeći aktivnosti u borbi protiv nedozvoljene trgovine cigaretama i krijumčarenja cigareta, nadležnim tužiocima podnijeli krivične prijave protiv 42 osobe i zaplijenili skoro 25.000 šteka cigareta vrijednosti oko 400.000 eura.

To bi lijepo zvučalo kada se ne bi znalo da se svake godine iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider u u regionu kada se radi o tom poslu.

Prema zvaničnim podatacima Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Crna Gora je u središtu šverca duvana  koji je glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu  gdje se prave i lažne marke cigareta proizvode i zatim krijumčare preko Luke Bar u različite zemlje EU, na Bliski istok i u Afriku.

Ovaj izvještaj Globalne inicijative tretira žarišta organizovanog kriminala u  Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini,  Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. U njemu se navodi da se crnogorske cigarete  švercuju širom regiona. Nelegalno se proizvode i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, i posebno Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje.

Kosovo je  regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u centralnu Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz porozni prelaz ka Crnoj Gori, navodi se u tekstu organizacije čije je sjedište u Ženevi.

Naglašava se da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta. Inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz grada pod Rumijom.

Tokom prošle godine bilo je zaplijenjeno više od 43 miliona cigareta koje su ušle u Luku Bar. Teško je, kako kažu, iznijeti procjenu količine falsifikovanih cigareta, navodno proizvedenih u fabrikama u Podgorici i Mojkovcu, koje se otpremaju iz Bara.

Izvor blizak službenicima Luke  rekao je da je izvoz cigareta toliko veliki i povezan sa uticajnim ljudima, da u Luci navodno postoje skladišta koja su isključivo namijenjena za čuvanje švercovanih cigareta, dok se privatne kompanje bave punjenjem i pražnjenjem kontejnera.

Navodno je posao toliko razrađen da ga je moguće ostvariti jedino u dosluhu sa Lukom i carinskim službenicima i policijom, stoji u izvještaju Globalne inicijative.

U tom dokumentu piše da su, navodno, klanovi „Mojkovac“ i „Grand“  najveće grupe umiješane u šverc cigareta iz Bara. „I pretpostavlja se da ostvaruju bliske kontakte sa važnim ličnostima u Vladi i bezbjednosnim službama“ – piše u izvještaju GI koji su prenijeli mediji.

Cigarete koje se utovaruju u Baru odlaze uglavnom u Libiju, Egipat, Liban i na Kipar.

Prema podacima iz istrage koju je provela Evropska služba za suzbijanje prevara, brodovi stižu prazni na predviđena odredišta, dok cigarete najvjerovatnije završe preusmjerene na crnom tržištu EU.

Cigarete bivaju ili ilegalno istovarene na teritoriji EU ili se prebacuju na druge brodove na otvorenom moru, van domašaja carina ili obalskih patrola, odakle se švercuju nazad u EU.

Od početka 2015. presretnuto je osam brodova sa važnim teretom cigareta natovarenih u Baru zbog krijumčarenja u Grčku i Španiju. Na šest brodova pronađene su cigarete čije je odredište bila Libija, jedan je plovio ka Kipru a jedan ka Libanu. Sveukupno, konfiskovano je gotovo 350 miliona cigareta koje su prevozili ti brodovi, što iznosi skoro 70 miliona eura, kada se uračunaju carinjenje, taksa i porez na dodatu vrijednost.

Monitor je ranije pisao o kakvim međunarodnim razmjerama šverca se radi, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u onom obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu.

Još je  neispričana priča ko je sve bio u toj velikoj balkanskoj mreži, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Crna Gora je nezaobilazni dio te priče. Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema našem dobro obaviještenom izvoru,  ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore, bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina. Kako objašnja, ako bi razlika u nabavnoj  i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara.

Razlika je bila mnogo veća. Marlboro je, na primjer,  u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Naš obaviješteni izvor kaže da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji.

Ovaj izvor je vrlo detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigatreta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru.

Prema poslednjim informacijama iz sjedišta Evropske unije u Briselu, Crna Gora u tome i dalje prednjači. Uprava policije je na nedavnoj konferenciji, pritisnuta međunarodnim istragama i činjenicama, kao i imperativom da se ispunjavaju zahtjevi iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24, saopštila da šverc cigareta i dalje predstavlja veliki problem u Crnoj Gori.

Na  novinarsko pitanje da li je država Crna Gora umiješana u taj šverc, odgovorili su da nemaju takva saznanja. Tih saznaja nije bilo ni kada su o švercu cigareta progovorili rožajski policajci, koje su zbog toga otpustili sa posla, pa su, pod međunarodnim pritiskom, poslije morali sve da ih vrate na posao.

Naša država nije izuzetak. Naš izvor tvrdi da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na taj način što učestvuje u organizovanju šverca cigareta i švercerskih puteva raznih drugih roba. To  ukazuje na dubinu sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

                                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

DANAK NEZDRAVOM ŽIVOTU I SIROMAŠTVU: Svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica – GOJAZNI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najviše gojazne djece ima u prigradskim naseljima, tamo kod nas živi sirotinja. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna

 

Repovi gladnih vremena opstaju, pa se i dalje često računa, naročito kad je riječ o maloj djeci, da koji kilogram više znači da su “napredna”. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo u međuvremenu su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djce.

Ovih dana je objavljeno da su posljednji podaci istraživanja Evropska inicijativa za praćenje dječje gojaznosti, koje je rađeno među djecom od sedam godina, pokazali kako su svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Istraživanje je, kako je objasnila specijalista higijene u Institutu za javno zdravlje  dr Enisa Kujundžić, urađeno uz podršku i po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije.

Po njenim riječima, najčešći uzrok gojaznosti kod djece je neadekvatna ishrana, u smislu nepravilnog ritma obroka, posebno preskakanje doručka.„Konzumiranja hrane visoke energetske gustine, a nutritivno siromašne, kao što su slatkiši, grickalice, bezalkoholni zašećereni napici, nedovoljno fizičke aktivnosti i sna, provođenje više od dva sata ispred tv-a, kompjutera i drugih medija takođe uzrokuju gojaznost“, precizirala je Kujundžić.

Rezultati istraživanja su pokazali da je u urbanim djelovima Crne Gore duplo više djece sa prekomjernom težinom nego u ruralnim, odnosno da je takve djece u prigradskim naseljima za 50 odsto više nego na selu.

Da prekomjernu tjelesnu težinu ima svako šesto dijete u Crnoj Gori, piše i u Programu mjera za unapređenje stanja uhranjenosti i ishrane u Crnoj Gori sa Akcionim planom 2019-2020. godine.

Crna Gora se, piše u tom dokumentu, 2015. godine pridružila Evropskoj inicijativi za praćenje gojaznosti kod djece, a već 2016. Institut za javno zdravlje sproveo je prva mjerenja na uzorku od 1.900 djece uzrasta sedam godina. “Rezultati su pokazali da je 18,1 odsto dječaka pregojazno, dok je 22,8 odsto gojazno. Slično kao kod dječaka isti procenat djevojčica 18,1 odsto ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 11,9 odsto djevojčica gojazno”, piše u Programu mjera za unapređenje ishrane.

“Gojaznost i predgojaznost se danas smatraju najčešćim poremećajem zdravlja u dječijem uzrastu u Evropi”, istakla je prof. dr Milica Martinović, u martu ove godine  na naučnoj tribini u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, gdje je održala predavanje na temu: Gojaznost školske djece u Crnoj Gori – spoznaje i izazovi.

Prof. Martinović je ukazala da su prekomjerna težina – predgojaznost i gojaznost definisane kao neuobičajeno ili prekomjerno nagomilavanje masti, koje može da ugrozi zdravlje i predstavlja kompleksan metabolički poremećaj. Gojaznost povećava rizik od pojave raznih oboljenja, naročito metaboličkog sindroma, hipertenzije, srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta kancera, astme i brojnih drugih bolesti. Broj predgojazne/gojazne djece i adolescenata uzrasta od pet do 19 godina u svijetu je 2016. iznosio je oko 340 miliona, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.

Po podacima Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore stanje je još gore nego prema podacima koje je sada objavio Institut za javno zdravlje. Nihovo istraživanje u 40 osnovnih škola iz svih djelova Crne Gore. koje je obuhvatilo 4.097-oro djece uzrasta od sedam do 12 godina. pokazalo je da je svako četvto dijete gojazno.

Da gojaznost djece uzima epidemiološke razmjere, konstatovano je i u aprilu prošle godine na nacionalnoj konferenciji Gojaznost djece u Crnoj Gori, prilike i izazovi. “Prevalenca prekomjerne kilaže, uključujući i gojaznost, iznosi 37 odsto u populaciji dječaka i 29 procenata u populaciji djevojčica. Što se tiče Evrope, Crna Gora se nalazi na nezavidnom četvrtom mjestu, nakon Španije, Grčke i Italije“, kazala je Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori.

“U statističke podatke i istrazivanja ne bih se miješao, vjerujem da su podaci rađeni po njihovim metodama tačni. Definitivno postoji problem gojaznosti kod djece, usled smanjene fizičke aktivnosti, brze hrane, grickalica… Ali, ako pođemo od slučajnog uzorka, populacije koja dolazi u domove zdravlja na pregled, brojka mi se čini pretjerana“,  kaže za Monitor dr Slobodan Vukotić specijalista pedijatrije u Domu zdravlja u Podgorici. On primjećuje da više nema dječijih igara na otvorenom, ali i da znatan broj djece ide na plivanje,  fudbal i druge sportove koji su danas organizovani drugačije. “Ima roditelja koji puno ulazu u djecu i i to daje rezultate”, kaže dr Vukotić.

On napominje da je gojaznost možda izraženija kod djece u pubertetu, često kao posljedica stanja u porodici, svađa među roditeljima, razvoda, odlazaka na školovanje van zemlje. “Djeca su često sama u kući, roditelji rade i po nekoliko smjena i poslova, prepuštena su sebi, upadaju u depresije, ansioznosti… To utiče na ponašanje djece koja se povlače u sebe, ne žele da se druže, ne izlaze iz kuće, traže rješenje u hrani. Stres ih tjera da prekomjerno konzumiraju hranu”, objašnjava dr Vukotić, naglašavajući da je riječ o veoma kompleksnoj temi.

Koliko traženje rješenja za dječiju gojaznost može da bude teško i delikatno dr Vukotić ilustruje primjerom iz svoje ordinacije: “Danas mi, na primjer, majka gojazne tinejdžerke kaže: ‘Ja joj ne mogu ništa, osim da joj ukinem hranu, a tada je agresivna’.  Onda slijedi odbijanje  uputa za psihologa…“

Iako je   najviše gojazne djece u prigradskim naseljima, ni na jednom skupu na kojem je razmatran ovaj problem, ta činjenica nije posebno razmatrana. Za razliku od zapada, kod nas u predgrađima uglavnom ne žive bogati, nego siromašni. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna. Lagane supice su za druge, kod njih se sprema jelo sa teškom zaprškom, da zasiti. Kad se tome doda fakat da i djeca iz siromašnih porodica pripadaju generaciji koja živi ne ispuštajući mobilni telefon iz ruke – višak kilograma je neminovan.

Prema podacima od prije nekoliko godina, osamsto miliona ljudi u svijetu gladuje zato što nema dovoljno hrane, dok dvije milijarde gladuju, jer ne dobijaju dovoljno hranjivih sastojaka.  U svijetu, prema podacima UN-a, ima oko 150 miliona neuhranjene djece i 50 miliona djece koja imaju problema s gojaznošću.

Svjetska zdravstvena organizacija “skrivenu glad” definiše kao nedostatak ključnih vitamina i minerala, kao i nekih drugih važnih nutrijenata. Ona se javlja kada hrana koju ljudi jedu, iako može da napuni želudac, ne zadovoljava njihove prehrambene potrebe, odnosno nema dovoljno hranljivih sastojaka koji su ključni za rast, razvoj i optimalno funkcionisanje organizma. Najčešći su nedostaci gvožđa, vitamina A i joda. Vremenom to može da dovede do brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema kao što je oštećenje vida, narušavanje imunog sistema i anemija.

Ovih dana britanski The Guardian je pisao o istraživanju koje je pokazalo da djeca mlađa od dvije godine u Nepalu dobijaju četvrtinu kalorija iz bezvrijedne hrane. Ljekari upozoravaju da je takva ishrana povezana sa zaostajanjem u razvoju i pothranjenošću. Istovremeno, Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala na zabranu visokog nivoa šećera od voćnog pirea u hrani za bebe . Komercijalna hrana za bebe sadrži previše šećera, a visok sadržaj šećera, upozorili su, može predstavljati opasnost za prve zube i uticati na preferencije hrane u odraslom dobu. “Pire od jagode, maline i banane koji se prodaje za bebe od četiri mjeseca u Velikoj Britaniji nema glavni sastojak u imenu. To bi trebalo nazvati koncentrisanim pireom od jabuka (79 posto)  sa bananama (8 posto9 i malinom (5 posto) “, objasnili  su istraživači.

To što se veliki dio svijeta suočava sa nevoljama oko ishrane, nama ne može da olakša. “Problem je kompleksan i, pored  relevantnih institucija sistema, u ovu problematiku treba da se uključi svaki roditelj, svako dijete i svaki građanin”, kazala je dr Martinović na skupu u CANU.

„Na individialnom nivou, redovan ritam obroka, pravilan izbor namirnica, najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, dovoljno sna su najvažnije mjere u prevenciji dječije gojaznosti“, objasnila je dr Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje. Doktorka Milica Martinović, međutim, smatra da je napredak u borbi protiv gojaznosti spor i nekonzistentan, što, kako kaže, predstavlja izazov za zdravstvene sisteme i društvo u cjelini.

Nažalost, znamo kakvi su rezultati suočavanja našeg društva sa ozbiljnim iskušenjima.  Konzistentno nikakvi.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo