Povežite se sa nama

OKO NAS

SEOSKI TURIZAM U CNOJ GORI: Možemo mnogo više od smještaja i hrane

Objavljeno prije

na

U domaćinstvima koja se bave seoskim turizmom kažu da se, i pored činjenice da je država počela da obraća pažnju na taj vid turizma, još dosta mora uraditi da bi mogli biti zadovoljni načinom valorizacije svega što stranim turistima mogu da ponude crnogorska sela

 

Seosko domaćinstvo Kraljska koliba nalazi se na trećem kilometru puta koji vodi od Andrijevice, prema Regionalnom parku prirode Komovi. To gazdinstvo, od prije 10-ak dana, prema odluci  komisije Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, nosi titulu zvanično najuspješnijeg među svima  koji se u Crnoj Gori bave seoskim turizmom.

U porodični posao uključene su tri generacije, kaže za Monitor vlasnica Kraljske kolibe Nevenka Ćirović,  a turistima nude ono što sami proizvedu, priliku da uživaju u skoro netaknutoj prirodi i autentičnom ambijentu. „Trudili smo se da ponudimo  skladan spoj tradicionalnog i modernog. Objekat je izrađen od prirodnih materijala, kombinacijom kamena i drveta. Imamo restoran  od 20-ak mjesta u objektu i još dodatnih 30-ak na tarasi i ljetnjikovcu. Prvo smo registrovano seosko domaćinstvo na području Vasojevića i imamo najviši stepen u kategorizaciji od tri zvjezdice. Pored usluživanja domaće hrane, poslastica, imamo i   jedan apartman koji je u potpunosti izrađen od drveta.  Miris čamovine i ručno izrađene prostirke, ćilimi i dekice,  autentičnost  su koju turisti, kako tvrde, ne viđaju često“, otkriva Nevenka tajnu uspjeha porodičnog posla.

Ruralni turizam stidljivo je zaživio u Crnoj Gori, prva seoska domaćinstva sa turističkom ponudom registrovana su prije sedam-osam godina, ali sve više dobija na značaju. Oni koji se time bave tvrde i da im sve više pažnje poklanjaju i turisti i država.

Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran  Đurović pohvalio se, nedavno u Kolašinu, kako je broj gazdinstava koja se bave turizmom tokom minule tri godine značajno povećan. Sa 65 koliko ih je bilo  2019. na danas registrovanih 240. ,,Naše opredjeljenje je da nastavimo da stimulišemo seoska domaćinstva, koja se bave pružanjem ugostiteljskih usluga u ruralnim područjima. Ideja je da i dalje širimo njihovu ponudu i radimo na jačanju kvaliteta. Želimo da seoski turizam postane jedan od pokretača ekonomskog rasta, kroz otvaranje novih radnih mjesta i sprječavanje odlaska mladih sa sela. Sve sa uvjerenjem da razvijen seoski turizam, u sprezi sa poljoprivredom, kao rezultat daje zdravu i stabilnu ekonomiju”, poručio je ministar.

U Strategiji razvoja ruralnog turizma stoji podatak da je nejveći broj turista koji su posjetili izdavaoce smještaja u crnogorskim selima došao iz zemalja Zapadne Evrope (37,4 odsto), zatim, sa Zapadnog Balkana (31,1odsto ), pa Centralne i Istočne Evrope (12 odsto). Ankete su pokazale da su gastronomska ponuda, uživanje u očuvanoj prirodi daleko od urbane sredine i mogućnost aktivnog odmora  ono što se turistima najviše dopada u seoskim domaćinstvima.

To je, kao najjače  utiske svojih gostiju primijetio, kaže za Monitor Radan Božović iz Berana, prema ocjeni Ministarstva najuspješniji mladi seoski domaćin.   Cijela porodica Božović angažovana je na imanju Mlječna dolina.  Radan je apsolvent veterine, a za poljoprivredu, odnosno seoski turizam, odlučio se nakon što je shvatio da od slabo plaćenih sezonskih poslova na primorju sebi ne može obezbijediti školovanje. Do tada je stočarstvo bilo dodatno zanimanje porodice, a sada imaju 13 krava, ovce, kokoške, svinje, veliko imanje i autentične smještajne kapacitete za turiste.

„Gosti su fascinirani mogućnošću da učestvuju u poslovima koji su nama na selu svakodnevica i rutina. Sve im je zanimljivo, od podlaganja vatre u šporetu do muže krava. Riječ je, uglavnom o stranim turistima koji dolaze iz velikih gradova, pa je za njih ovdje sve novina. Mnogo interesovanja izaziva i to što je moja majka u prilici da im pokaže kako se plete ili spremaju domaći specijaliteti.  Oduševljeni su domaćom hranom. Gotovo sve  što iznesemo  na trpezu sami smo proizveli“, objašnjava Božović.

On ukazuje da seoski turizam „nije samo prodaja hrane i smještaja i mogućnost da  turisti vide dio naše tradicije“. I u domaćinstvu Ćirovića  turistima omogućavaju da zavire u dio tradicije, istorije i kulture ljudi toga kraja. Takođe i da kupe autentične suvenire ručne izrade. Sve to je, kažu sagovornici Monitora, poseban kvalitet seoskog turizma. S druge strane, pred domaćicama i domaćinima je mnogo izazova, pa im je potrebna, poručuju, podrška za obogaćivanje ponude, promociju, te ulaganja u infrastrukturu…

„Relativno veliki broj seoskih domaćinstava vode starije osobe koje nijesu dovoljno vješte u komunikaciji sa stranim gostima, koje se otežano ili nikako služe internetom ili ne govore strane jezike.  Svakako jedan od realnih izazova je što gost hoće posvećenost, a kada ste na imanju, na njivi ili u voćnjaku gost može biti uskraćen za nešto što potencijalno očekuje, tako da i to može biti određeni problem“, ukazuje Ćirović. Kaže i da „brojna domaćinstva opterećuje obavezna fiskalizacija pa bi trebalo, kroz nova zakonska rješenja, naći odgovor na taj problem“. Time bi, uvjerena je Ćirović,  siva ekonomija u oblasti seoskog turizma  bila svedena na minimum.

Neke od tih teškoća prepoznate su i u nacionalnoj Strategiji. U tom dokumentu, na primjer, piše da  razvoj seoskog turizma koči veliki broj  neregistrovanih  smještajnih kapaciteta i visok procenat sive ekonomije koji uzrokuju i postojanje nelojalne konkurencije. „Pružaoci usluga smještaja se ne registruju zbog komplikovanih administrativnih procedura i cijene. Seoska domaćinstva se ne registruju iz razloga što su uvjereni da će im inspekcija svakodnevno dolaziti u kontrolu“, konstatacije se u Strategiji.

Kao veliki problem navode i nerazvijenu putnu i ostalu infrastrukturu, nedostatak znanja i vještina za bavljenje ruralnim turizmom… U Strategiji je sugerisano i da bi trebalo obezbijediti sistemske olakšice za početnike u bavljenju ruralnim turizmom, koje bi se ogledale u davanju određenog grejs period.

„Potrebno je da lokalne turističke orgnizacije (LTO) i Nacionalna turistička organizacija  (NTO) intenziviraju saradnju u domenu promocije atrakcija, tura i pojedinačnih proizvoda, u okviru te vrste turizma. Sistem turističkog informisanja još  nije dostigao stepen razvoja koji bi mogao biti konkurentan na međunarodnom tržištu…”, sugerisano je u tom dokumentu.

No, i pored brojnih izazova, početničkih grešaka i nesigurnosti, Crnoj Gori, kad je riječ o razvoju seoskog turizma, ide na ruku što globalni i regionalni trendovi ukazuju na to da turisti sve više traže nove, neistražene i destinacije koje  nije zahvatio masovni turizam. U tome se ogleda šansa seoskih domaćinstava koja turistima može pružiti jedinstveno iskustvo, bogatstvo gastronomije i prirodnih ljepota i priliku za sve traženiji „digitalni detoks“, kako se popularno naziva odmor od kompjutera i telefona.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo