Povežite se sa nama

MONITORING

SIVA EKONIMJA: Biznis bez granica

Objavljeno prije

na

U Francuskoj mjesecima traju protesti zbog reforme Zakona o radu, stanje postaje sve komplikovanije. Vlada je primorana da koristi rezerve goriva, kako bi izašla na kraj s nestašicama koje su izazvane blokadama skladišta. Pored skladišta goriva, sindikati blokiraju željeznicu, električnu mrežu i nuklearne elektrane kako bi primorali vladu da odustane od reforme zakona o radu, osmišljene da Francuska bude konkurentnija.

Demonstranti se, između ostalog, protive produženju radne nedjelje koja u Francuskoj trenutno iznosi 35 sati. Pored toga, zakon bi omogućio poslodavcima znatno lakše otpuštanje i zapošljavanje radnika. Drugim riječima, radnik nikada neće biti siguran ima li zaista posao ili bi već sutra mogao biti zamijenjen nekim ko je spreman da radi isto za manje novca.

U Briselu su se ovih dana sukobili policija i demonstranti koji

su se okupili na ulicama u znak protesta zbog socijalne i ekonomske politike vlade. Policajci su koristili vodene topove. U sukobima je povrijeđen najmanje jedan policajac i nekoliko demonstranata. Demonstranti i sindikati protive se novim mjerama vlade desnog centra koje predviđaju veću fleksibilnost radnika, produženje radnog staža i manje plate. Demonstranti su zahtijevali od vlade da se više angažuje u borbi protiv utaje poreza.

Naša vlada nema takvih briga. Reakcije javnosti na najavu premijera Mila Đukanovića da planira dodatne redukcije prava zaposlenih očitovale su se u nekoliko saopštenja.

A nije malo poslodavcima obećao premijer Milo Đukanović: ukidanje disciplinskog postupka kako bi poslodavac bez njega mogao otpustiti radnika; strožije norme za kršenje radne discipline kako bi radnik lakše mogao biti otpušten; ukidanje propisa po kojima prava iz rada ne zastarijevaju, odnosno da rok zastare bude tri godine, produžetak mogućnosti zapošljavanja radnika na određeno sa dvije na tri godine; dodatnu strogoću oko propisivanja bolovanja.

Šta da se radi, premijer i poslodavci smatraju da su prava radnika prvenstveno – biznis barijere. Zašto bi neko kome nijesu isplaćivane plate imao pravo da zauvjek maltretira sirotog poslodavca, dovoljno je da tri godine vrda i onda – pojela maca. Neophodno je obezbijediti sve uslove da čovjek može, bez komplikacija da otpusti radnika koji, recimo, na dan izbora neće da obuče majicu sa brojem liste DPS-a. Mora se javašluku stati u kraj. Fakat da vam po zakonu sada poslodavac može uzeti trećinu plate ako se razbolite, barijera je kao klada. Mora se olakšati poslodavcima koji nesmotreno potpišu ugovor na duže od dva-tri mjeseca i time izgube pravo da se pozdrave sa radnikom koji se razbolio na osnovu jednostavne činjenice da mu je, u međuvremenu ugovor istekao. Dosjetke toga tipa nijesu rezervisane samo za privatne poslodavce: u prosvjeti žene koje su zaposlene na određeno često skraćuju porodiljsko bolovanje kako ne bi ostale bez posla kad im istekne ugovor. Naravno, one spadaju u srećnije jer im trudnoća nije kvalifikovana kao biznis barijera.

Samo dan nakon što je premijer, dakle, obnarodovao planove za nove ustupke poslodavcima, UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj) je objavio Nacionalni izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka „Neformalni rad: od izazova do rješenja”. Pokazalo se da je od ukupnog broja radno angažovanih u Crnoj Gori, 32,7 odsto angažovano ili neformalno ili im se dio zarade isplaćuje na ruke. Prvih je 22,3, drugih 10, 4 odsto.

Prema podacima iz Ankete MONSTAT-a o radnoj snazi za 2014. godinu, od ukupno 620 hiljada stanovnika Crne Gore, njih 432.000 je radne dobi, dok je od njih aktivno 260.500. Među aktivnim broj nezaposlenih je 47.300, zaposlenih je 213.200. Stopa aktiv¬nosti radno sposobnih muškaraca u Crnoj Gori je najniža u Evropi.

U okviru radno angažovanih, broj neformalno zaposlenih po Istraživanju je 46.400. Nepostojanje ovih radnih mjesta udvostručilo bi broj nezaposlenih.

Ukupan broj neregistrovanih zaposlenih i zaposlenih čija je zarada djelimično reg¬istrovana, u 2014. godini u Crnoj Gori je 70.418. Od tog broja, 46.452 zaposlenih nijesu registrovani i ostvaruju prihode bez formalnog evidentiranja, odnosno primaju platu u gotovini bez uplaćivanja pripadajućih poreza i doprinosa. Preostalih 23.966 zaposlenih ima djelimično registro¬vanu zaradu, tj. porezi i doprinosi se plaćaju na dio zarade (uobičajeno na minimalnu zaradu za određe¬ni nivo obrazovanja), dok ostatak dobijaju u gotovini bez plaćenih poreza i doprinosa.

Najjednostavnije rečeno: svaki peti zaposleni je neregistrovan – bez ugovora i bez uplaćivanja pripadajućih poreza i doprinosa; porezi i doprinosi djelimično su uplaćivani za svakog desetog zaposlenog.

Po osnovu izbjegavanja plaćanja pripadajućih poreza i doprinosa za neformalno zaposlene radnike, budžet Crne Gora je u 2014. godini imao 140,6 miliona eura manje prihoda, što čini 9,4 procenta ukupnih budžetskih prihoda.

Stopa neformalne zaposlenosti je najveća među mladima i starima. Neformalno je zaposleno 34 odsto onih koji imaju između 15 i 24 godine i 73 odsto osoba starih 65 i više godina.

U sažetku Izvještaja piše da neformalno zaposleni imaju znatno veću stopu rizika siromaštva od formalno zaposlenih – 17,1 prema 5,9 odsto.

Naravno da su iz vlade kazali da je problem univerzalan i da oko 60 odsto ukupno zaposlenih u svijetu radi u domenu neformalne ekonomije.

Stalna koordinatorka sistema UN i predstavnica UNDP u Crnoj Gori, Fiona McCluney, ocijenila je da visok udio neformalne nezaposlenosti stvara niz negativnih efekata po ekonomiju. „Stvarni budžetski prihodi su niži nego što bi bili da su ti isti radnici formalno zaposleni, što znači manji iznos sredstava za sveobuhvatan sistem socijalne zaštite”, objasnila je McCluney.

Prema njenim riječima, uštede koje firme ostvare kroz neformalno zapošljavanje radnika dovode do nepravičnog poslovnog okruženja i smanjene konkurentnosti preduzeća koji posluju u skladu sa propisima, čime se stvaraju nepovoljni uslovi za razvoj tržišne ekonomije.

Neformalna ekonomija, konstatovano je u Izvještaju, često se povezuje sa siromaštvom, marginalizacijom i soci¬jalnom isključenošću pojedinca. ,,Na jednoj strani, prihodi od neformalne ekonomije smanjuju rizik od siromaštva. Na drugoj strani, angažman u sivoj ekonomiji utiče na ‘isključenost’ pojedinaca iz sistema socijalne zaštite i utiče na marginalizaciju pojedinaca angažovanih u neformalnom sektoru”.

Najčešće neformalno rade najmanje obrazovani. U grupi zaposlenih koji nemaju za¬vršenu osnovnu školu najveći broj, njih čak 70,9 odsto, angažovano je u okviru neformalnog sektora. Što je stepen obrazovanja veći, to je manji procenat neformalno zaposlenih. Prosječni prihodi neformalno zaposlenih su u prosjeku za 28,7 odsto niži u odnosu na prihode formalno zaposlenih.

Neplaćanje pripadajućih poreza i doprinosa, objašnjeno je u Izvještaju UNDP-a, posebno u dužem periodu, može uticati na povećanje rizika siromaštva u starosti. U Crnoj Gori u 2014. godini 19 odsto neregistrovanih zaposlenih radilo je na istom poslu duže od 15 godina. Penziju neće gledati.

Interes poslodavaca da radnike zapošljavaju neformalno je jasan: više od polovine poslodavaca smatra da su koristi od neformalnog zapošljavanja više od zaprijećenih kazni, iako su one relativno visoke za crnogorske uslove i kreću se od 2.000 do 20.000 eura.

Za trećinu zaposlenih u Crnoj Gori, zato što rade neregistrovano, problematično je ostvarivanje osnovnih prava zagarantovanih radnim zakonodavstvom. Tu su: otkazni rok, otpremnina, mogućnost nadoknade neisplaćenih zarada, pravo kolektivnog pregovaranja, otpremnine, minimalna zarada, radno vrijeme, otkazni rok, odmori i druga prava koja se garantuju radnim propisima. ,,Kao posebnu opasnost neregistrovanog rada 15 odsto zaposlenih vidi i u mobingu, tj. ‘nekorektnom’ odnosu poslodavca prema zaposlenom na radnom mjestu i moguću diskriminaciju”, ocijenjeno je u Izvještaju. Približno jedna trećina neregis¬trovanih zaposlenih nema nijedan plaćeni slobodan dan tokom sedmice.

,,Umjesto kratkoročnih i pojedinačnih mjera, potrebne su konzistentne sistemske promjene i dugoročna posvećenost u njihovoj primjeni da bi se uticalo na uzroke neformalne zaposlenosti”, jedan je od zaključaka Istraživanja.

Zvuči logično, ali se kosi sa jednim od važnih principa ovdašnje ekonomske misli – siva ekonomija odlična je za lov u mutnom, bogaćenje bogatih i siromašenje siromašnih.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo