Povežite se sa nama

OKO NAS

SKI CENTRI PRED ZIMSKU SEZONU: Još gosti da dođu

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po najavama najodgovornijih u zimskim centrima, predstojeća turistička sezona, ukoliko padne dovoljno snijega, bila bi najuspješnija i najbolje pripremljena u minulih nekoliko godina. U Kolašinu, Žabljaku i na Vučju hvale se nižim ili cijenama na nivou prošle godine, novinama u ponudi i bezbjednijim ski stazama. Tvrde, učinili su sve da gosti baš njihove objekte odaberu za zimovanje. Zadovoljni su brojem rezervacija za novogodišnje praznike, a nadaju se dobroj posjeti i tokom januara i februara. Pored ,,dana na snijegu” obećavaju i još mnogo drugih sadržaja koji će privući pažnju i izbirljivijih gostiju.

Kako kaže direktor žabljačke Turističke organizacije Boro Nikolić, hotelska privreda u tom zimskom turističkom centru marljivo je radila minulih mjeseci, pa goste dočekuju spremniji nego ikad.

,,Sezona na Žabljaku počinje novogodišnjim praznicima. Hotelijeri su uložili dosta sredstava u pripremu objekata. Treba imati u vidu da je zima skupa i za davaoce i za primaoce turističkih usluga. Skijališta Savin kuk, u koje su uložena velika sredstva, kao i skijalište Javorovača, u potpunosti su spremni da prime prve goste”, tvrdi on.

Kako kaže Nikolić, svi hoteli na Žabljaku su otvoreni, a cijene smještaja u dvokrevetnoj sobi, na bazi polupansiona, u zavisnosti od kategorije, kreću se od 25 do 60 eura. Takođe, zavisno od kategorije, ista usluga u privatnom smještaju koštaće od 10 do 20 eura.

,,To su cijene na nivou prošlogodišnjih. Doček Nove godine organizovan je u šest hotela, u skoro svim kafićima i restoranima i na dva skijališta. U slučaju da bude snijega, biće noćnog skijanja na Savinom kuku. Sve to po istim ili čak nižim cijenama nego prošle zime”, obećava Nikolić.

Direktor Ski centra Savin kuk Miloš Popović tvrdi da će ove zime goste dočekati sa cijenama za četvrtinu nižim nego lani, a pripremili su i brojne novine, koje će doprinijeti bezbjednijoj i kvalitetnijoj rekreaciji na snijegu.

,,Dvodnevni ski pas košta 20, trodnevni 30, a petodnevni 50 eura. Za skijanje duže od jednog dana cijena cjelodnevnog ski pasa je svega 10 eura. Jedino za one koji borave jedan dan ski pas će koštati 12, ali ima i varijanta poludnevnog ski pasa od osam eura. Noćni ski pas staje šest eura. Na te cijene svi hotelijeri za svoje goste mogu dati dodatne popuste, u zavisnosti od prodatih ski pasova. Ove godine mještani Žabljaka moći će da nabave i sezonski ski pas po cijeni od 100 eura, cijena te usluge za ostale goste je 230 eura. Djeca Žabljaka mlađa od 14 godina na našem ski-centru moći će da skijaju besplatno”, kaže Popović.

Zbog činjenice da je žičara na Savinom kuku stara 25 godina, mnogo vremena, novca i truda, podsjeća on, uloženo je u remont, koji je potrajao sve do nedavno. Novina na tom ski-centru je što će od ove sezone staze biti obilježene kvalitenom signalizacijiom, a stubovi žičara, tvrdi direktor Popović, obloženi, kako bi skijaši bili bezbjedniji. On smatra da Savin kuk ima mnogo prednosti u odnosu na ostala skijališta U Crnoj Gori.

,,Naša prednost su, prije svega, cijene. Uz to, mnogo smo veći ski centar od, recimo, kolašinskog, na većoj nadmorskoj visini, što garantuje više snijega. Činimo sve da afirmišemo Žabljak. Čak i u nedostatku snijega, našim gostima neće biti dosadno, mogu prošetati do Crnog ili Zmijinjeg jezera ili do mosta na Đuđevića Tari”, kaže Popović.

I Kolašinci tvrde da nikad nijesu bili spremniji za zimsku turističku sezonu. Svi turistički subjekti završili su pripreme za zimsku sezonu. Kako kažu u lokalnoj Turističkoj organizaciji, dodatni impuls je i otvaranje hotela Lipka, zbog čega će ponovo poslije dvije godine, u tom gradu raspolagati punim hotelskim kapacitetima. U većini hotela i pansiona cijene će biti na nivou onih iz prošle zime, a turistički poslenicu ohrabreni su interesovanjem tur operatora, naročito, za privatni smještaj.

„I ove godine svi zainteresovani za višednevni boravak u Kolašinu imaće priliku da u TO obezbijede znatne popuste kada je riječ o smještaju i hrani. Smanjenje cijena najavili su i iz Ski-centra”, kazali su u TO.

Prema riječima Bobana Šćepanovića, izvršnog direktora Ski centra Kolašin, skijaše na Bjelasici, narednih mjeseci dočekaće cijene na nivou prošlogodišnjih, ali i izvjesni popusti.

,,Cijena jednodnevnog ski pasa je 20 za odrasle i 13 eura za djecu. Za pola dana na snijegu odrasli će izdvajati 12, a djeca devet eura. Cijena dvodnevnog ski pasa, koja neće važiti samo u januaru, 30 je eura za odrasle i 20 za djecu. Za oko 40 procenata snižena je i cijena parkinga, pa će poludnevni koštati tri, a cjelodnevni pet eura”, kazao je on.

Za tu cijenu skijašima je na raspolaganju 17 kilometara staza, koje su povezane sa dvije žičare i tri ski lifta.

Dopuna turističkoj zimskoj sezoni Kolašina biće i program u Nacionalnom parku Biogradska gora, gdje će biti organizovano pješačenje na krpljama, kao i vožnje na motornim sankama. Cijene su takođe iste kao i prethodnih godina.

I u Ski-centru Vučje odrađene u sve pripreme, a sezona je otvorena i prije nego što je pao snijeg. Gosti će imati kvalitetnu uslugu, koju, tvrde, prate prihvatljive cijene. Kako je kazala menadžerka tog turističkog kompleksa Vanja Tomašević, cijena ski pasa za glavnu, rekreativnu biće 10, a za ,,ciciban” stazu pet eura. Cijena iznajmljivanja ski opreme niža je nego lani.

,,Možemo s ponosom da najavimo organizovanje najmasovnije škole skijanja s preko 200 polaznika tokom januara. Februar će biti u znaku djece predškolskog uzrasta iz privatnih vrtića iz Budve, Kotora, Podgorice i Bara”, kaže Tomašević.

U hotelu tog turističkog kompleksa sve je rasprodano za doček Nove godine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo