Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Skupe uspavanke

Objavljeno prije

na

Branko Vojičić nije više na čelu RTCG. Za v.d. direktora izabran je Slavko Šepić, dosadašnji savjetnik za strateški razvoj u RTCG. Tako je odlučila većina članova Savjeta RTCG, koji su na sjednici, u četvrtak 28. jula ove godine, podržali inicijativu za smjenu generalnog direktora državne televizije. U inicijativi, koju su ranije potpisali Slavica Striković, Goran Đurović i Momčilo Zeković, neracionalna potrošnja menadžmenta RTCG navodi se kao glavni razlog za Vojičićevu smjenu.

„Sredstva su u 2010. godini trošena nesavjesno i nepravilno”, konstatuje se u tom dokumentu i podsjeća da je RTCG u prethodnoj godini napravila minus od preko milion i dvjesta hiljada eura.

Takvo poslovanje se nastavilo. Samo u prva tri mjeseca ove godine, navodi se, menadžment RTCG poslovao je sa 150 hiljada eura manjka. U inicijativi se izražava sumnja i da bi taj minus mogao biti milionski jer nijesu prikazana sva dugovanja RTCG.

Ni odlazak Vojičića neće biti bez uticaja na budžet RTCG. On javni servis napušta sa 70 hiljada eura otpremnine. Mediji su ranije objavili da je Vojičićeva mjesečna zarada preko četiri hiljade eura, a generalni direktor se požalio, nakon što je visina njegove plate objelodanjena, da „niko više neće da mu plati sladoled”. U otpremnini je uračunato da svaki građanin Crne Gore kupi po tri, četiri sladoleda za Vojičića.

Prema izvještaju nezavisnog revizora samo prošle godine crnogorske građane su generalni direktor RTCG i njegovih pet saradnika koštali preko 200 hiljada eura. Isto toliko se godišnje izdvaja za plate svih zaposleni Crnogorske akademije nauka ili za Sudski savjet. Ima još zanimljivih poređenja: to je trogodišnji budžet za plate Nacionalne turističke organizacije Crne Gore ili Zetskog doma. Naposljetku, to je godišnja zarada premijera i deset ministara.

Vojičiću se zamjera i to što je zarade dijelio bez pravilnika i jasnih mjerila. Koliko će ko primiti zavisilo je samo od generalnog direktora i njegovih kriterijuma. Zbog toga je reagovala i inspekcija rada, tražeći da se Pravilnik donese.

Vojičić nije mario. Nastavio je da dijeli po svojim aršinima. Mimo Zakona o radu i Savjeta, honorarno je angažovao pojedine stalno zapošljene, i po tom osnovu im isplatio dodatnih 67.687 hiljada eura, navodi se u inicijativi za njegovu smjenu.

Generalni direktor RTCG nije štedio ni kada su u pitanju otpremnine, pa je prošle godine isplaćeno 130 hiljada eura u te svrhe. „To je 200 odsto više nego što je planirano”, navodi se u dokumentu u kom se traži Vojičićevo razrješenje.

Dodatni troškovi za otpremnine su broj zaposlenih smanjili tek za nekoliko osoba. I ni približno cifri od 140 zapošljenih manje, koliko je Vojičić još 2009. godine govorio da ih treba biti. Ukupan broj zaposlenik je oko 700. Goran Đurović, Slavica Striković i Momčilo Zeković optužuju Vojičića da je isplatu otpremnina „vršio mimo bilo kakvog opšteg akta” i opet bez prethodno jasno uspostavljenih kriterijuma.

To su djelići Vojičićeve šestogodišnje finansijske vladavine RTCG. Tu su i neopravdano veliki, kako to vide u Savjetu, troškovi za obnovu voznog parka, povećani troškovi sportskog prenosa, duplo smanjeni prihodi od reklamiranja… RTCG je 2008. godine od oglašavanja prihodovala oko dva miliona eura. Prošle i pretprošle godine ta je cifra smanjena na 900 hiljada eura.

Vojičić se svojevremeno, nakon primjedbi da se ne odnosi domaćinski kad je u pitanju poslovanje RTCG, branio podatkom da hrvatski javni servis posluje sa dvadeset miliona mjesečno, te da RTS ima 80 miliona godišnje. A da RTCG raspolaže sa oko 10 miliona eura koje dobija iz budžeta. Generalni direktor RTCG je zaboravio da pomene da se radi o mnogo većim sistemima od crnogorske državne televizije, sa oko tri i po hiljade zapošljenih, horovima, orkestrima… I najbitnije, i RTS i HRT taj novac dobijaju od pretplate. HRT uspije da ubere čak 95 odsto sredstava od pretplate!

Crnogorska televizija je miljama daleko od takvog povjerenja građana. Baš suprotno, zbog nepovjerenja u RTCG i njenu transformaciju u servis građana bilo je teško održati sistem finansiranja od pretplate, što su vlastodršci iskoristili i 2008. godine zvanično uveli direktno finansiranje RTCG iz budžeta. Tu su pale i zadnje nade da će RTCG uspjeti da se oslobodi zagrljaja vlasti.

Od deset miliona eura, koliko građani preko budžeta izdvajaju za RTCG, a što je malo manje od novca koji se izdvaja za državni Univerzitet, čak 80 odsto odlazi na zarade zaposlenih a tek 20 odsto na produkciju. Program RTCG ne treba ni komentarisati. Dovoljan je pogled da bi bilo jasno da nema ni tehnološkog, ni napretka u kvalitetu programa. I jedan odgledani dnevnik u pola osam, da bi se razumjelo da se u tom servisu ne vode interesom javnosti. Marko Milačić, novinar RTCG koji je ovih dana dobio otkaz zbog kritike režima i pisanja za Vijesti, opisao je kako izgleda pravljenje vijesti u RTCG – ne može Šarić, ne može Šinavatra, bez kritike o Đukanoviću… Ostadoše samo smješkanje i priče o brdima i ljepotama, nacijama i crkvama.. I gusta magla.

Da je povjerenje građana u RTCG veliki problem, konstatuje se i u inicijativi za razrješenje Vojičića. ,,Rezultat nesavjesnog trošenja novca je smanjena produkcija RTCG. To se direktno odrazilo na smanjen kvalitet programskih sadržaja, što je uz još neke slabosti dovelo do pada rejtinga najgoreg u istoriji poslovanja (sa trendom daljeg pada). Povjerenje građana je na jako zabrinjavajućem nivou”, zaključuju potpisnici inicijative za smjenu generalnog direktora RTCG.

Kada su ga iz Savjeta, ranije, optužili da nesavjesno troši novac građana, Vojičić je uperio prstom na državnu Pobjedu i njihov godišnji minus koji prelazi četiri miliona eura.

Baš o ta četiri miliona i ostalim dugovima Pobjede ove je sedmice pisao nedavno izabrani predsjednik borda direktora te novine, Lav Lajović, u tugaljivom tekstu, direktno se obraćajući čitaocima tog režimskog lista.

Lajović je priznao da, eto, „postoji visok akumuliran gubitak iz ranijeg perioda, i znatno zaduženje kod poslovnih banaka”. A onda oprobani recept relativizovanja odgovornosti: ,,Dugovi, znamo, nijesu od juče. Datiraju iz vremena kada je Pobjeda skinuta sa budžeta, od kada trči tržišnu utakmicu”.

Lajović, inače pomoćnik ministra finansija, nije pričao o detalju da Pobjeda tržišnu utakmicu trči kao privilegovani igrač, kom Vlada oprašta ogromna dugovanja i održava je u životu bez obzira na činjenicu da nezakonito posluje skoro deceniju i da je odavno trebala biti privatizovana ili ugašena.

Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila skoro deset miliona eura. To je, razumije se, novac crnogorskih građana. Kojim je Vlada vraćala čak i dugove Pobjede prema Prvoj banci. Za te pare građani su, opet, dobili uspavanke i bajke o demokratskoj, najljepšoj, najprosperitetnoj u regionu.

Lajović nije bio baš posve iskren. Dugovi jesu od ranije, ali su, što pokazuju izvještaji revizora, duplirani samo tokom dvije posljednje godine. Na kraju 2008. godine gubitak Pobjede iznosio je oko 11 miliona. A na kraju prošle godine – nešto manje od 20 miliona eura.

Dugove očigledno nijesu uspjeli čak ni da zaustave, a kamoli smanje, ni ministri koji su upravljali tom kućom, od Predraga Sekulića do Milorada Katnića. A očigledno nije pomoglo ni to što je za glavnog urednika doveden savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđan Kusovac.

A svojski se trudio. Pobjeda je od njegovog dolaska poprište borbe protiv nezavisnih medija, civilnog sektora, opozicije i ostalih kritičara vlasti. Toljagama se mlati po kome hoće, istražuje da li Nebojša Medojević čita Pobjedu, koliko su kredita podigli vlasnici i direktori Vijesti, kako se finansira MANS… Objavljuju se privatne prepiske. Jer, sredstva se ne biraju u borbi protiv kritičara.

No, sve su prilike da Vlada ima neki plan za Pobjedu. Stidljivo je provučeno da bi mogla ući u stečaj do kraja godine, ukoliko ne bude privatizovana. Lajović je pomenuo i prćiju – nekretnine Pobjede čija je vrijednost izmjenama DUP-a prilično uvećana.

A ono, jeste. Što da se troše pare, kad ima režimskih medija koji posao Pobjede i RTCG obavljaju ,,za džabe”. Odnosno, ne finansiraju se milionima iz budžeta.

Specijalci iz Pobjede snaći će se. Tu su eto i otvorena radna mjesta u RTCG, gdje mogu da nastave s proizvodnjom bajki. Jer razriješenje Vojičića nije početak transformacije RTCG u javni servis. Samo prilika još jednom „ specijalcu” da dobro zaradi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu RTV Podgorica, dok njen direktor Vladimir Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje

 

 

Radio-televizija Podgorica, nekadašna Gradska televizija, i njen generalni direktor Vladimir Otašević, sve su češće predmet medijskih priča.  Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu televizije, dok Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje.

Državna revizorska institucija (DRI) dala je uslovno mišljenje na godišnji finansijski izvještaj i negativno mišljenje na pravilnost poslovanja Gradske TV za 2024. godinu. Pored brojnih nepravilnosti, konstatovano je i da je Gradska TV angažovala lica po osnovu ugovora o djelu za obavljanje redovnih aktivnosti, dok za radna mjesta koja su popunjavana preuzimanjem od drugog poslodavca nije vršio javno oglašavanje, što nije u skladu sa Zakonom o radu.

„Revizijom je utvrđeno da Poreskoj upravi nije dostavljen finansijski izvještaj usvojen od strane Savjeta društva. Društvo nije vršilo rezervisanje za naknade i druge beneficije zaposlenih, kao ni rezervisanje za sudske postupke koji su u toku, što nije u skladu sa zahtjevima MRS 19 – primanja zaposlenih. Društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo za pružanje javnih usluga od obavljenih komercijalnih audio-vizuelnih usluga, što nije u skladu sa Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama“, saopšteno je iz Državne revizorske institucije.

Nakon revizorskog izvještaja, objavljenog u junu, Inspekcija rada je nedavno utvrdila da su urednici u RTV Podgorica Milan Sekulović i Nemanja Lacman nezakonito zapošljeni i poništen im je ugovor o radu. Riječ je o dva ključna Otaševićeva čovjeka i prepoznatljiva lica rebrendirane televizije. Sekulović je ugovorom preuzet iz dnevne novine Dan, dok je Lacman na isti način doveden iz TV Adria, dva privatna medija. Prema nalazu inspekcije, nije dozvoljeno preuzimanje iz privatnih sektora na taj način, već samo putem Javnog oglasa.

Lacman i Sekulović su u zajedničkom saopštenju pojasnili da je odgovornost za propuste na sistemu, a ne na njima, kako su pojedini političari, mediji i korisnici društvenih mreža pokušali da im imputiraju, naveli su.  Pojasnili su da je proceduralni propust napravila pravna služba, ne novinari koji su svoj posao obavljali časno. „Iako je to svima poznato, teret odgovornosti prebačen je na nas, što smatramo nepravednim i neprofesionalnim“, saopštili su.

Otaševićevu  pažnju su ovim povodom više zaokupili opozicioni poltičari i mediji koji su prenijeli vijest, dok je krivicu svalio na tamo neku RTV Podgorica. Sebe i svoju odgovornost minimalizovao je opravdanjem da je „neko ko je 15 godina radio u privatnom sektoru i ko nije pravnik“.

„Do proceduralne greške je nažalost došlo jer u trenucima njihovog zapošljavanja RTV Podgorica nije imala oformljenu ni pravnu, a ni kadrovsku službu, koje su mogle da provjere detaljno regulativu i ukažu na sve potencijalne problematične situacije. Zašto četiri godine od osnivanja lokanog javnog emitera niko nije formirao te službe to je pitanje za bivši menadžment i bivšu upravu Glavnog grada Podgorice“, napisao je u svom reagovanju.

Nesmotrene izjave i reagovanja direktora RTV Podgorica nisu prvi put izazvali pažnju javnosti. Predstavnici Sindikata medija Radomir Kračković i Marijana Camović-Veličković podnijeli su Osnovnom sudu u Podgorici tužbu protiv Otaševića naglasivši da tužbu podnose u lično ime. Tužba je podnijeta radi povrede prava ličnosti zbog, kako su saopštili, netačnih navoda koje je Otašević tokom ljeta iznosio u svojim reagovanjima.

Portal Gradski.me je 18. juna 2025. godine objavio tekst sa naslovom „Otašević: Kračković i Camović tražili da prećutim nezakonito točenje goriva i pozive na fizičke obračune u prostorijama Gradske TV“, u kojem je preneseno reagovanje Otaševića. Kračković i Camović-Veličković su u tužbi naveli da su u tim reagovanju iznijete brojne netačne, lažne i tendenciozne činjenične konstatacije, uključujući navodni nedopušteni pritisak koji su tužioci vršili na sud, kao i navode da su tužioci djelovali antisindikalno, na način što su tražili otkaze za zaposlene u medijima.

„Cilj nam je da se utvrdi istina, pa ako smo tražili otkaze za zaposlene u medijima – neka se to dokaže, a ako ipak to nijesmo radili – da sud odredi pravednu kaznu za onoga ko širi neistine bez straha za posljedice koje će uslijediti zbog takvog ponašanja“, poručili su rukovodioci Sindikata medija.

„I umjesto da se po hitnom postupku rašćera taj koloplet koji donosi samo debakl, poraz i fijasko — gradska vlast tu televiziju naziva Sorbonom i sprema se da im za sledeću sezonu poveća budžet na 3. 300 000 eura, da ih nagradi za nesposobnost, javašluk, neodgovornost, da ih nagradi za 0.54 odsto gledanosti“, napisao je na svom profilu kolumnista  Duško Kovačević. „Njega neko drži unutra ka’ pecivo, zajedno sa još gorim uredništvom. DPS nije skup konkrektnih ljudi, nego model razmišljanja i djelanja koji još uvijek živi, nažalost“, nastavio je Kovačević o direktoru RTV Podgorica.

Otašević je ispod ovog komentara odgovorio da Kovačević laže i objelodanio njihovu privatnu prepisku koja nema mnogo veze sa temom posta o sunovratu televizije.

Ostaje, međutim, činjenica da RTV Podgorica, ili Gradska TV, nema vidljiv program, dok su afere, nepravilnosti, nezakonitosti i nesnalaženje ključnih ljudi jasno viljivi.

 

Otašević bio nezakoniti VD direktor

Imenovanje Vladimira Otaševića za vršioca dužnosti direktora RTV Podgorica krajem decembra 2023. bilo je nezakonito.

Osnovni sud u Podgorici poništio je odluku o imenovanju v. d. direktora po tužbi kandidatkinje Dubravke Perović. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se izvrši ponovni izbor v. d. u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, jer je u međuvremenu Otašević izabran za izvršnog direktora u punom mandatu.

Krajnji zaključak suda je da Savjet RTV Podgorica nije pravilno vrednovao prijavu Dubravke Perović i da odluka o imenovanju Otaševića za v. d. direktora, kao i postupak koji je tome prethodio, sadrže i procesne nepravilnosti i neutemeljenost u propisima, pa je iz tih razloga treba poništiti.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored jasnih zakonskih smjernica za legalizaciju bespravnih objekata, u praksi su se odmah ispriječili problemi. Procedura legalizacije je usporena i dva mjeseca nakon stupanja na snagu zakona, jer katastar i opštinske službe, zbog nedostajanja satelitskog i aerofotogrametrijskog snimka,samo primaju,ali ne obrađuju zahtjeve

 

Nelegalno sagrađenim zgradama, hotelima, čitavim naseljima prošarana je Crna Gora od primorja do sjevera. Institucije još uvijek nemaju precizne podatke o broju divljih objekata koji su posljednjih 30 godina nicali bez ikakve kontrole.

U Ministarstvu urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine dali su procjenu o oko 120.000 ovakvih objekata. Izračunali su da će se tokom procesa legalizacije oko 300 miliona eura sliti u opštinske i državni budžet.

Raniji pokušaj legalizacije iz 2018. nije dao očekivane domete, bolje rečeno propao je, pa se ove godine krenulo u novi. Glavni cilj novog zakona je da se zaustavi pošast nelegalne gradnje.

Zakon o legalizaciji bespravnih objekata stupio je na snagu 14.avgusta. Pravilnici i obrasci koji treba da pomognu građanima u ovom procesu dostupni su na sajtovima legalizuj.me i gradjevinskadozvola.me. Po prvi put na zvaničnim portalima, pomoć je dostupna i preko četbota zasnovanog na vještačkoj inteligenciji. Građani pitanja mogu da postavljaju i odgovore dobiju od AI-asistentice koju su u ministarstvu nazvali Maša.

AI će vam objasniti da oni koji imaju nelegalno sagrađene objekte u kojima stanuju moći da naknadu za urbanu sanaciju plate u mjesečnim ratama na 30 godina.

Opšti uslovi za legalizaciju su da je bespravni objekat evidentiran na satelitskom i aerofotogrametrijskom snimku, da je upisan u katastar nepokretnosti, da nije izgrađen na prostoru koji je planskim dokumentom određen za izgradnju infrastrukturnih i drugih objekata od opšteg interesa, da svojom površinom ili dijelom površine ne prelazi regulacionu liniju ili liniju vlasničke parcele; ako je objekat izgrađen na prostoru za koji ne postoji važeći planski dokument da su riješeni imovinsko pravni odnosi na objektu i zemljištu na kome je izgrađen bespravni objekat.

Lokalne samouprave će biti nadležne za legalizaciju objekata do 500 kvadrata neto površine. Objekte preko te površine, kao i one u zaštićenim zonama, turističkim naseljima sa četiri i pet zvjezdica i rizortima, legalizovaće nova Uprava za legalizaciju bespravnih objekata, organ koji Vlada treba da osnuje u roku od 120 dana.

Zakon o legalizaciji bespravnih objekata propisuje obavezu za upis objekta u katastar nepokretnosti u roku od šest mjeseci, nakon čega vlasnici više neće moći upisati objekte u katastarsku evidenciju.

Legalizacija se odnosi na objekte vidljive na zvaničnom satelitskom snimku Crne Gore iz jula 2025. godine koji nisu izgrađeni u zabranjenim zonama i čiji su imovinsko-pravni odnosi riješeni. Građani čiji objekti nijesu upisani u katastar moraju pokrenuti upis najkasnije do 14. februara 2026. godine jer u suprotnom inspekcija može donijeti rješenje o uklanjanju objekta.

,,Shodno Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata, vlasnici bespravnih objekata čiji objekti nisu upisani u katastar nepokretnosti dužni su da, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, pokrenu postupak upisa objekta u katastarsku evidenciju (predaju zahtjev za upis nelegalnog objekta u list nepokretnosti). Taj rok ističe 14. 2.2026. godine. Objekti koji se ne upišu u katastar neće moći biti legalizovani i neće moći biti stavljeni u promet“, naveli su iz Ministarstva. „Takođe napominjemo da je zabranjen upis u katastar nepokretnosti bespravnog objekta koji nije evidentiran na satelitskom i aerofotogrametrijskom snimku koji je napravljen u julu 2025. godine. Važenje ovog Zakona je limitirano na pet godina i svi vlasnici bespravno sagrađenih objekata imaju rok da u ovom periodu predaju i legalizuju bespravno sagrađene objekte”, saopštili su.

I pored jasnih zakonskih smjernica, u praksi su se odmah ispriječili problemi. Naime, procedura legalizacije je usporena i dva mjeseca nakon stupanja na snagu zakona jer katastar i opštinske službe, zbog nedostajanja satelitskog i aerofotogrametrijskog snimka,samo primaju,ali ne obrađuju zahtjeve.

Ministarstvo je, prema Zakonu, bilo dužno da učini dostupnim snimak u roku od 30 dana, što je isteklo 14. septembra. Ministarstvo očekuje da će snimak biti dostupan tek početkom novembra. U međuvremenu, većina opština još nije donijela odluke o troškovima legalizacije naknade za urbanu sanaciju, a rok za to je 14. novembar.

Ministarstvo je nakon sprovedenog tendera, 18. jula ove godine potpisalo ugovor sa jedinim ponuđačem firmom Vekom Geo iz Beograda za izradu satelitskog snimka. Iz Ministarstva očekuju da će snimak dobiti početkom novembra i da će  tada biti dostupan svima na Geoportalu, internet stranici ministarstva. Do tada katastar samo zaprima zahtjeve vlasnika bespravnih objekata sa elaboratima izvedenog stanja objekta, ali ih ne ovjerava, sve dok ne bude dostupan satelitski i aerofotogrametrijski snimak.

Kako je snimak s kraja jula ključan, jer je najavljeno da će objekti koji ne budu na njemu, koji su građeni nakon tog roka, biti srušeni desili su se pokušaji prevare. Ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović nedavno je objasnio: ,,Neko ih je naučio ako stave, tj. ako razvuku kesu u obliku betonske ploče pa je fiksiraju sa nekoliko opeka da će to satelit da prepozna kao betonsku ploču. To je naravno glupost jer mi imamo 3D snimke koji snimaju iz kojih se vidi i visina i sve ostalo a drugo i da je betonska ploča ona se ne smatra građevinskim objektom sve dok nema zidove i gornju površinu bilo ploču bilo krov to nije objekat koji bi mogao da bude legalizovan. Ja sam išao na Žabljak samo ploča i četiri grede i onda neka vrsta nekog kosog krova i onda poslije to ispunjavaju. Ali to sve nažalost moraće da se sruši, bacili su ljudi pare”.

Ministar je kazao da su pokušaji prevare snimka najčešći na Žabljaku gdje je u posljednje vrijeme najzastupljenija i nelegalna gradnja: ,,Imali smo veliku akciju a imamo i dalje na Žabljaku. Imali smo oko 70-80 kontrola od čega je skoro 40 završeno sa zatvaranjem gradilišta i pečačenjem. Ako bude bilo kakvih promjena na tim gradilištima biće odmah preduzete mjere rušenja. Čekamo prvu nedjelju novembra da se postavi novi snimak na Geoportal i onda nakon toga ukoliko ti objekti ne budu na tom snimku biće svakako uklonjeni”.

I dok čekamo snimak, isplivavaju i novi problemi. Uprkos raspisana dva javna poziva Crna Gora nije dobila Strategiju za legalizaciju nelegalnih objekata sa akcionim planom za 2030. godinu. Iz ministarstva sada najavljuju da će biti prinuđeni da rade bez strategije. ,,Jednostavno nije bilo zainteresovanih, dugo smo čekali niko se nije javio. Sad smo ponovili još jednom. Procjenjujemo da je to pristojan iznos za jednu studiju skoro 50 000 eura je u pitanju. Međutim, kod nas ili nema stručnjaka ili nema zainteresovanih da se bave tim poslom”, izjavio je Radunović.

Vlasnici nelegalnih  objekata još očekuju kolika će biti cijena legalizacije. Za sada se zna da će plaćati naknadu za urbanu sanaciju, od koje 80 odsto ide opštini, a 20 odsto državnom budžetu. Iznos će zavisiti od zone, planskog dokumenta, namjene i opremljenosti zemljišta i obračunava se po kvadratu. Lokalne samouprave imaju tri mjeseca da odrede cijene.

Raniji podaci iz Ministarstva govore da je do juna ove godine na teritoriji Crne Gore broj podnijetih zahtjeva za legalizaciju iznosio 62.495, dok je broj legalizovanih objekata 3.589 od početka primjene legalizacije u Crnoj Gori (2018. godina). Na teritoriji glavnog grada do sada je podnijeto 14.185 zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, dok je od tog broja legalizovano 670 objekata.

Puni zamah legalizacije se tek očekuje, a priliku da legalizuju  objekte dobiće i oni kojima je država prijetila rušenjem. Tako je zgrada Lamela C koja je isticana kao primjer divlje gradnje u Podgorici i koja ima rješenje za rušenje,  u međuvremenu skoro završena, a firma PS Gradnja je podnijela zahtjev za legalizaciju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.

 

 

Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.

Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je  Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara.  Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.

Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.

Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.

„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.

To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.

Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor  između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.

Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..

Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela.  Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.

Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.

Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.

Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.

Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.

Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.

Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.

I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.

 

RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM

Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.

To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „  Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo