„Konvencionalna mudrost bi rekla da sam veoma daleko od savršenog kandidata“, rekao je novi gradonačelnik Nju Jorka Zohran Mamdani, navodeći svoju mladost, islamsku vjeru i identitet demokratskog socijaliste. „Ako nas ovo večeras ičemu uči, to je da nas je konvencija kočila“.  Nastavio je darom na glavu države: „Ako postoji način da uplašite despota, to je razbijanjem uslova koji su mu omogućili da akumulira moć“ Ako Mamdani, ispuni obećanja, NYC bi mogao postati model za druge američke gradove.  Ako ne,  mogao bi biti korišćen kao upozorenje protiv progresivaca uoči preliminarnih izbora 2028.

Dok se američki predsjednik Donald Tramp šepuri svjetskom političkom scenom, stvari u zemlji se vrlo često odvijaju suprotno od onoga što bi on želio. Rezultati novembarskih izbora i pobjede demokratskih kandidata su samo još jedna u nizu opomena u vezi problema koje američki predsjednik donosi čak i republikanskoj struji u toj zemlji.

Politizacija federalnih institucija i birokratije kritikovana je od šireg auditorijuma, jer je uočeno smanjivanje nezavisnosti službi. Tu je i preraspodjela kadrova, ataci na „DEI“ (diversity, equity, inclusion) inicijative. Sa Trampom je došao i snažan trend u kom administracija otkazuje ili odlaže pravila u oblastima zaštite okoline, rada, zdravstva… Stalne su tenzije i napetosti oko pitanja rasizma, prava manjina i policijskog postupanja. Na ovo se nadovezuje upotreba Nacionalne garde na ulicama gradova poput Vašingtona i Los Anđelesa. Mnogi kritikuju i predsjednikove Americas First politike trgovinskih tarifa i zaštite domaće proizvodnje. Strahuje se za neizvjesnost biznisa. Izlazne ankete pokazale su da su glasači na birališta izašli zabrinuti za ekonomiju, uz šire nezadovoljstvo stanjem u državi.

Usred takve atmosfere u zemlji, a neki kažu baš zbog toga, Demokrate su ostvarile pobjede u četiri ključne izborne trke: onoj za gradonačelnika Nju Jork Sitija, izborima za guvernere Nju Džerzija i Virdžinije, te Prop 50 – glasačkoj inicijativi u Kaliforniji.

Ono što se desilo na novembarskim izborima bilo je očekivano za mnoge. Vjerovatno i za samog Trampa, koji će u danima pred najvažniji događaj – njujorške izbore, pozvati republikance da ne glasaju za svog kandidata, već za nezavisnog kandidata za gradonačelnika. Tramp je izjavio: „Ako biram između lošeg demokrate i komuniste, uvijek biram lošeg demokratu“.

U prvih trista dana Trampove administracije pitali smo se gdje su Demokrate. Pokunjeni nakon izbora prošle godine, njihove akcije su bile gotovo nevidljive. Novembarski izbori pokazali su da se ipak radilo, ili su, kako neki tvrde jednostavno profitirali od akumuliranog bijesa biračkog tijela. Glasači duž Istočne obale donijeli su im čistu pobjedu u utorak, birajući kandidate širom ideološkog spektra partije u jasnom izrazu nezadovoljstva predsjednikom SAD-a i njegovom unutrašnjom politikom. Ovakav udarac u ranim danima predsjednikovanja je znakovit.

Izbori su donijeli pobjede dvijema vrstama demokrata. Centrističke kandidatkinje Miki Šeril i Abigejl Spanberger osvojile su guvernerske pozicije u Nju Džersiju i Virdžiniji. Na ljevici demokratski socijalista Zohran Mamdani pobijedio je u trci za gradonačelnika Nju Jorka. Njegova pobjeda, suštinski je obilježila ove izbore.

Nakon talasa bolnih rezultata, koje su mnogi tumačili kao referendum o Trampu i republikancima, predsjednik je pokušao da umanji loše vijesti nizom objava na društvenim mrežama. „Tramp nije bio na glasačkom listiću, i shutdown, bila su dva razloga zbog kojih su republikanci izgubili izbore večeras“, objavio je misleći na blokadu budžeta koja još traje.

Rezultati na terenu govore puno. U Virdžiniji, Abigejl Spanberger je ostvarila  najjači rezultat u novijoj istoriji države. Svoj uspjeh bazirala je na pitanjima smanjenja troškova života, unapređenja javnih škola, infrastrukture, borbe protiv droga, ruralnog razvoja i pružanja pomoći veteranima. Kroz kampanju se zalagala i za prava LGBT osoba i protiv ekstremnog ograničavanja prava na zdravstvenu zaštitu. Njena partjia ne zna za guvernersku poziciju u ovoj zemlji od 2013. godine. Pobjeda je znakovitija uz činjenicu da je upravo Virdžinija jedna od ključnih, odnosno swing država u SAD-u.

Virdžinija je ispisala istoriju, pobjednica postaje prva žena koja će ikada služiti kao guvernerka te savezne države. „Velika je stvar da djevojčice i mlade žene sada znaju da mogu postići sve“, rekla je nova guvernerka.

Sličan je i u Nju Džersiju. Predstavnica Demokrata Miki Šeril, je razbila koaliciju koju su Tramp i njen republikanski rival, bivši državni zakonodavac Džek Kiatareli, pokušali da izgrade. Na krilima priča o manjinskim pravima, razvoju infrastrukture i lokalnih projekata, Šeril je politiku američkog predsjednika vješto koristila kao pokazatelj neznanja ili nefunkionalnosti na lokalnom nivou. Ovo je prvi put od šezdesetih godina prošlog vijeka da ista stranka dobija guvernersko mjesto u tri mandata. „Mi polažemo zakletvu Ustavu, a ne kralju“, bockala je Šerilova nakon pobjede.

A onda kao ultimativni udarac, pobjeda  Zohrana Mamdanija u Nju Jorku. „Ovo nije samo poruka o Demokratama; to je poruka o cijeloj našoj zemlji. Mislim da su Amerikanci zgroženi onim što vide od ove administracije“, rekla je na CNN-u predstavnica Nju Jorka Aleksandria Okasio-Kortez sa Mamdanijeve proslave pobjede.

„Konvencionalna mudrost bi rekla da sam veoma daleko od savršenog kandidata“, rekao je Mamdani, navodeći svoju mladost, islamsku vjeru i identitet demokratskog socijaliste. „Ako nas večeras ičemu uči, to je da nas je konvencija kočila“. Nastavio je direktnim udarom na glavu države: „Ako postoji način da uplašite despota, to je razbijanjem uslova koji su mu omogućili da akumulira moć“.

Ako novi gradonačelnik ispuni obećanja, NYC bi mogao postati model za druge američke gradove suočene sa eksplozijom troškova života. Ako ne uspije, mogao bi biti korišćen kao upozorenje protiv progresivaca uoči preliminarnih izbora 2028.

Mamdani je u govoru citirao Judžin Debsa, ikonu američkog socijalizma. Republikanci su to dočekali s oduševljenjem, jer vide novog gradonačelnika kao idealno lice demokrata koje mogu napadati. Predsjedavajući Predstavničkog doma SAD, republikanac Majk Džonson poručio je da Mamdanijeva pobjeda cementira transformaciju Demokratske partije u radikalnu socijalističku partiju. Ranije ove nedjelje, Tramp je zaprijetio da će smanjiti federalno finansiranje Nju Jorku ako Mamdani pobijedi.

Pobjede demokratskih kandidata različitih ideoloških uvjerenja neće mnogo doprinijeti rješavanju višegodišnjih unutrašnjih rasprava u partiji o njenom smjeru, a predsjednička trka se već nazire. Ali, njihove kampanje imale su zajedničke tačke. Iako su se rješenja razlikovala, fokus je bio na standardu i troškovima života. Krtika Trampa i njegove administracije je još jedno vezivno tkivo tri kandidata.

Iako Tramp nije bio na listićima u ovim državama, ankete govore da ne bi bilo bolje i da jeste. U Nju Džersiju 55 odsto birača imalo je negativan stav o Trampu, u Virdžiniji 56 odsto. U Nju Jork Sitiju tokom gradonačelničke trke, 69 odsto. U Kaliforniji tokom kampanje za Proposition 50, 63 odsto. Demokratski strateg Erik Koh i pored slatke pobjede upozorava ovih dana: „Nije dovoljno samo biti protiv Trumpa — morate ponuditi jasnu viziju i baviti se pitanjima koja su biračima važna“.

U Kaliforniji, birači su usvojili Prop 50 – redistricting glasačku inicijativu čiji je cilj da poveća izglede demokrata u borbi za kontrolu nad Predstavničkim domom. Proposition 50 ili Prop 50 je inicijativa od nacionalnog značaja koja bi mogla imati veliku ulogu u određivanju partijske kontrole nad ovim domom nakon međuizbora 2026.

Korjen ove priče treba tražiti u republikanskim inicijativama sa izmaka ovogodišnjeg ljeta. Skupština američke savezne države Teksas u avgustu je usvojila novu izbornu mapu, koja će omogućiti republikancima osvajanje do pet dodatnih mjesta u Kongresu SAD-a. Tramp je javno vršio pritisak na republikanske zvaničnike u toj južnoj saveznoj državi da sprovedu ovo prekrajanje izbornih jedinica, s ciljem očuvanja svoje tijesne većine u Kongresu. Prop 50 je u početku izgledao kao rizik. Gavin Njusom, guverner Kalifornije je predložio mjeru kojom bi ta država suzbila republikansku računicu u Teksasu i osigurala demokratama do pet dodatnih mjesta u Kongresu 2026.

Novembarskim izborima kalifornijski glasači su Demokratama dali ogroman podsticaj za preuzimanje većine u Predstavničkom domu u novembru naredne godine. Usput dali su  guverneru Njusomu nacionalnu pozornicu usred njegovih priprema za moguću predsjedničku trku 2028. On je predvodio kampanju, prikupio 108 miliona dolara i pojavljivao se u reklamama, nazivajući Prop 50 zakonskim odgovorom na manipulacije izborima. Njegova poruka biračima nije mogla biti jasnija: „Možemo zaustaviti Trampa“.

Pored ovih pobjeda, demokrate su pobijedile i u manjim trkama koje bi mogle dugoročno imati veliki značaj. U Pensilvaniji, demokratske sudije Vrhovnog suda zadržale su mandate, štiteći većinu u državi gdje je gotovo sigurno da će se voditi pravne bitke oko izbornih pravila. U Mejnu, ključnoj državi za Senat 2026, birači su odbili mjeru koja bi zahtijevala obaveznu foto identifikaciju prilikom glasanja, zajedno sa drugim restriktivnim mjerama.

Neće ovo proći bez Trampove reakcije. Već najavljene restrikcije u federalnim finansijama Nju Jorku na to ukazuju. Pitanje je koju stranu će osnažiti njegov odgovor. Od nove političke krvi koju su Demokrate ubrizgale u svoj sistem zavisi budućnost partije i zemlje. Pitanje je hoće li krenuti starim stazama ili krčiti nove.

Dragan LUČIĆ

Dok su se veće medijske transakcije obično dešavale nakon izbora ili u mirnijem političkom periodu, kupovina Ringier Hungary od strane struktura bliskih Viktoru Orbanu desila se manje od šest mjeseci prije aprilskih opštih izbora. Tabloid Blikk je smatran primarnom metom za Orbana i njegovu stranku u trenutku kada ankete pokazuju da u opoziciji imaju ozbiljnog protivnika prvi put u više od decenije. Orban je često isticao da put ka moći zahtijeva sopstvene medije

Bliže se još jedni važni izbori u Evropi. Mađarska će sledećeg proljeća na birališta kako bi odredila kakva će biti raspodjela snaga u parlamentu te države.

Kroz tu prizmu treba gledati i nova prestrukturiranja na medijskoj sceni te zemlje. Ovih dana su novinari najčitanijeg mađarskog dnevnika Blikk izrazili zabrinutost nakon što je medijska grupa Indamedija bliska  stranci Fidesz premijera Viktora Orbána, kupila ovaj tabloid od švajcarskih vlasnika iz grupe Ringier.  Razlog zašto se ovo vezuje za nadolazeće izbore je veliki rast popularnosti opozicije.

Dok su se veće medijske transakcije obično dešavale nakon izbora ili u mirnijem političkom periodu, kupovina Ringier Hungary desila se manje od šest mjeseci prije aprilskih opštih izbora. Blikk je smatran primarnom metom za Orbána i njegovu stranku u trenutku kada ankete pokazuju da imaju ozbiljnog protivnika, prvi put u više od decenije.

Medijska grupa Indamedia saopštila je da je kupila niz mađarskih medija od Ringiera, uključujući časopis Glamour i tabloid Blikk, čiji sajt mjesečno posjeti oko tri miliona čitalaca. Uredništvo napušta ovaj medij. Mnogi novinari koji su odlučili da ostanu kažu da se nalaze u teškoj poziciji jer ne postoji mnogo drugih medija u kojima bi mogli da se zaposle.

Lider opozicije, Peter Mađar, čija stranka Tisza obećava iskorjenjivanje duboko ukorijenjene korupcije, oštro kritikuje premijerovu propagandnu fabriku i štetu koju ona nanosi mađarskoj demokratiji. Tisza prema aktuelnim istraživanjima ima dobre šanse da pobijedi na parlamentarnim izborima.

Više od deceniju, Mađarska se smatra uzorom za  neliberalne modele širom svijeta. Donald Tramp i njegovi saveznici odavno hvale Orbanovu Mađarsku, uprkos padu u rangiranju slobode medija. Orban je često isticao da put ka moći zahtijeva sopstvene medije.

Nedavno je mađarski premijer pravio i spiskove „Glavnih proizvođača lažnih vijesti“. Na njima su se nalazila lica 22 novinarke i novinara medija koji mu nijesu naklonjeni. I Orbanovi govori su sve vatreniji: „Postoje stranke, nevladine organizacije i mediji“, rekao je nedavno premijer, „koji samo čekaju da sprovedu uputstva iz Brisela“. Oni su, adresirao je , odgovorni za agresiju i kampanje klevetanja protiv hrišćanskih i nacionalnih umjetnika, medija i stranaka.

Da bi pojačao medijski pritisak i učinak Orban se često pojavljuje i u emisijama i podkastima brojnih njemu naklonjenih blogera. Jedan od njih mu je nadjenuo ime Don Veto zbog čestog suprotstavljanja politici Evropske unije. Aluzije na glavnog aktera filma Kum su jasne.

Dojče vele je prenio zanimljivo istraživanje budimpeštanskog trusta Political Capital. Od januara do avgusta 2025. u Mađarskoj je potrošeno oko 5,6 miliona eura na političko oglašavanje. Samo na Fejsbuku. Od toga 85 odsto dolazi od provladinih aktera.

Državna medijska kuća MTVA, koju je Orban odavno doveo pod svoju kontrolu, samo u prvih šest meseci ove godine dobila je oko 80 milijardi forinti (oko 205 miliona evra) iz javnih sredstava. Brojni privatni portali i regionalne novine nalaze se čvrsto u rukama kompanija bliskih Fideszu, a najvažnije državno regulatorno telo popunjeno je partijskim kadrovima, pisao je nedavno Dojče vele.

U svijetlu ovih brojki preuzimanje Blikka od strane Fideszu bliskih struktura je još opasnije. Dodatno zaoštravanje javnog diskursa se očekuje do izbora ovog proljeća. Cilj je jasan. Novi mandati populistima.

R.M.

Evropa nije bila spremna za talas doseljavanja stranaca koji ju je zapljusnuo. Rezultat je  to da je imigracija postala jedna od centralnih političkih tačaka širom Evrope. Rast desnice, ekonomske nesigurnosti, strah od kriminala, loše vođenje imigrantske politike… doveli su neke evropske zemlje do granica ksenofobije za koje smo mislili da su prošlost

Paralelno sa nemilim scenama sa naših ulica dešava se užas na slovenačkim ulicama. „Cigo, cigo na verigo“ i tako poznati ritam „Ubij, ubij ubij, cigana“ odzvanjao je ulicama Novog mesta. Hiljade ljudi okupilo se na protestu organizovanom nakon ubistva 48-godišnjeg ugostitelja Aleša Šutara. On je preminuo od posljedica teških ozljeda zadobijenih prošlog vikenda dok je branio sina od napada skupine prpadnika romske zajednice.  Ministarka pravde i ministar unutrašnjih poslova podnijeli su ostavke.

Ovo su na evropskim ulicama česte scene, naročito od kada posljednjih deceniju svjedočimo najvećem doseljavanju stanovništva u Evropu od Drugog svjetskog rata. Teško je ispratiti cifre koliko ljudi je na starom kontinentu potražilo šansu za novi život i koliko je puta zbog nekog izolovanog ili fabrikovanog incidenta zadesnio stari kontinent.

Pod talasima naseljavanja ovaj dio svijeta u novom milenijumu promijenilo se mnogo više od puke demografske slike. Dok se protestuje protiv stranaca i politika koje su dovele do njihovih često nekontrolisanih ulazaka u zemlje Evrope, misli se i na one koji su nekoliko generacija stanovnici ovog kontinenta. Stari obrasci netrpeljivosti i mržnje samo su pojačani novim ulascima u zemlje Evrope.

Obrasci glasanja i podaci iz anketa u protekloj godini pokazuju da se EU sve više kreće ka etnički zatvorenijem, uskogrudom i ksenofobičnijem shvatanju evropskog identiteta, navodi se u prošlogodišnjem izvještaju koji su objavili European Council on Foreign Relations (ECFR) i European Cultural Foundation (ECF). U njemu se upozorava na jačanje ksenofobične retorike širom kontinenta. Evropljani druge boje kože bili su posebno izloženi porastu takve retorike nakon napada Hamasa 7. oktobra na Izrael. Uspjesi desničarskih partija na evropskim izborima u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Austriji i Mađarskoj, kao i njihov snažan rezultat u Holandiji i Njemačkoj, dodatno su podstakli rast ovog diskursa i normalizaciju krajnje desnih narativa u evropskoj politici.

Iako su ulasci migranata znatno manji nego ranijih godina, još  se smatra da oko 200.000 ljudi godišnje nelegalno ulazi u Evropu. Iz Huver institut tvrde da je u posljednjoj deceniji 29 miliona legalnih i ilegalnih doseljenika, stiglo u stari kontinent. Samo u 2023. godini, oko četiri i po miliona njih ušlo je u Evropu, od čega milion ilegalno. Svemu reba dodati ogroman broj onih koji su iz Ukrajine pobjegli u potrazi za boljim životom, kažu iz ovog instituta.

Evropa nije bila spremna za talas naseljavanja koji ju je zapljusnuo. Rezultat svega je da je imigracija postala jedna od centralnih političkih tačaka širom Evrope. Rast desnice, ekonomske nesigurnosti, strah od kriminala, loše vođenje imigrantske politike… doveli su neke evropske zemlje do granica ksenofobije za koje smo mislili da su prošlost.

Još iz prošlog vijeka poznate  su scene kakve smo ovih dana vidjeli na ulicama crnogorskih gradova. Kolektivni izlivi mržnje usljed prekršaja pojedinaca, ponekad i fabrikovanih, ostavljaju za sobom zlo sjeme.

Slikom to izgleda ovako. Premijer Ujedinjenog Kraljevstva Keir Starmer prošlog ljeta je osudio napad na hotel u kojem su smješteni azilanti. Povod tih izliva mržnje bio je napad jednog sedamnaestogodišnjaka na polaznike dječje škole plesa, u kom je usmrtio tri djevojčice. U napadima na hotel je povrijeđeno najmanje deset policajaca. Iz Dauning Strita su ovaj protest ocijenili kao huliganstvo krajnje desnice. Starmer je rekao da su svi koji ciljaju ljude zbog boje kože ili vjere krajnja desnica. „Ljudi u ovoj zemlji imaju pravo na sigurnost, a ipak smo svjedočili napadima na muslimanske zajednice, na džamije, na druge manjinske zajednice, nacističkim pozdravima na ulicama, napadima na policiju, besmislenom nasilju uz rasističku retoriku, pa ne, neću se ustručavati da nazovem stvari pravim imenom: huliganstvo krajnje desnice“, rekao je premijer. Kuriozitet ovog slučaja je da je sudija odlučio da objavi ime maloljetnog napadača iz Ruande rođenog u drugoj generaciji stanovnika Velsa kako bi pokušao zaustaviti širenje dezinformacija o njegovom migrantskom porijeklu i deeskalirao nasilje.

Nije Britanija naučila puno iz decenija suočavanja sa ovakvim događajima. Sve se nastavilo i ove godine. Nakon što je jedan migrant optužen za seksualni napad, više od stotinu demonstranata, uzvikujući „Sačuvajte našu djecu“ i „Pošaljite ih kući“, okupilo se ispred hotela na periferiji Londona, gdje su smješteni tražioci azila. Protesti su eskalirali tokom noći, uz sukobe s policijom. U septembru desničarski aktivista Tomi Robinson organizovao je marš na kojem je učestvovalo oko 110.000 ljudi. Imigracija je postala dominantno političko pitanje u Britaniji.

U Dablinu početkom oktobra isti film. Nakon navoda o seksualnim napadima, masa se okupila da traži krivce. Agresija i sukobi sa policijom neizbježni su.  Takođe u oktobru u glavnom gradu Poljske održan je protest hiljada ljudi protiv politike migracija EU. Hag, politička prijestonica Holandije bila je poprište okupljanja stotina desničarskih aktivista koji su tvrdili da protestuju protiv neuspjeha u politici azila. Nasilje se dogodilo nešto više od mjesec prije holandskih parlamentarnih izbora.

Gert Vilders je izazvao vanredne izbore u junu nakon što je njegova Stranka za slobodu napustila vladajuću koaliciju, podijeljenu oko njegovih planova za suzbijanje imigracije. U ksenofobijom napumpanoj predizbornoj kampanji nije samo njegova partija pokušala da skupi poene na priči o imigracionoj politici. I stranke koje pripadaju političkom centru zarad šake glasova koketiraju sa ovim narativima.

I Švedska, nekad poznata po otvorenosti, naglo je promijenila kurs. Desničarska partija Švedskih demokrata iako nije u vladi, druga je po snazi u toj zemlji. Naravno, pita se i oko odnosa prema strancima.

U svim slučajevima bijes sa ulica praćen je onim izlivenim online. Upečatljiv je podatak da su uoči ovogodišnjih nemira u Španiji opet povezanih sa ksenofobijom, rasističke poruke na društvenim mrežama prema podacima tamošnje vlade porasle za 1.500 odsto.

U  Evropi koju polako zauzimaju desničari Mađarska je odavno postala simbol restriktivne politike. EU je zbog obaveza vezanih za azil kažnjava. Na to mađarski ministar za EU Janoš Boka kaže: „Cijena vrijedna plaćanja za mir i stabilnost“.

Slabo evropske zemlje uspijevaju u smirivanju ksenofobije, i u kreiranju adekvatne politike doseljavanja.  Nakon 2015. godine,  EU je sklopila niz dogovora s Turskom, Marokom, Tunisom, Libijom i Egiptom da zadrže migrante prije nego što krenu prema Evropi. Migraciona diplomatija je model u kom Evropa prepušta susjedima da za novac i političke ustupke zaustavljaju migrante. Sada se u EU priča i o centrima za povratak. Ovi centri su, mnogi smatraju, eufemizam za centre za deportaciju koji bi bili uspostavljeni u zemljama van EU.

Novi plan bi stvorio zajednička pravila širom 27 članica bloka tako da imigracione vlasti u jednoj zemlji EU mogu sprovesti nalog za deportaciju izdat od strane druge zemlje EU.

Italija je prva zemlja EU koja je dozvolila prihvat migranata od strane države koja nije član EU. Albanija je pristala da primi do 36.000 osoba godišnje. Dva specijalno izgrađena centra primila su prve stanovnike u oktobru 2024. Rim sada planira da jedan od centara pretvori u hub za repatrijaciju.

Dok se kreiraju planovi za sprječavanje novih doseljavanja, građani djeluju na svoju ruku.  Javna debata o ksenofobiji u Poljskoj postala je žešća od kada su krajnje desničarske grupe pokrenule građanske patrole na zapadnoj granici  zemlje.

Građanske patrole su se uglavnom okupljale na granici da bi izrazile protivljenje brojnim ulascima u njihovu zemlju. Međutim, bilo je i slučajeva „građanskih hapšenja” navodnih neregularnih useljenika, kao i pokušaja blokade prelaska i barem jednog sukoba s policijom. I u Holandiji su se ovi svojevrsni vidžilanti okupljali duž njemačke granice, spremni da vrate svakog prestupnika na kojeg naiđu. I Belfastom su patrolirali nakon zalaska sunca, zahtijevajući identifikacione dokumente od osoba drugačije boje kože.

Svaka od ovih grupa širom Evrope pokušava da sebe predstavi kao vrstu zaštite. Oni koji proučavaju ovakvo ponašanje upozoravaju da njihove akcije često pogoršavaju bezbjednosne probleme, šire strah i hrane krajnju desnicu.

Širom Evrope, oni drugačije boje kože ili vjere od strane jednog dijela političara rutinski se prikazuju kao problem. Prirodno je onda pretpostaviti da javnost osjeća isto, te da će takvi narativi samo pumpati davnašnju ksenofobiju. Političari potom to iskoriste kroz priču da se moraju uvesti stroga pravila kao odgovor na zabrinutost javnosti. Sve u krug. U tom galimatijasu ima dosta političara koji se poput holandskog Vildersa dobro okoriste.

Sličan primjer je Alternativa za Njemačku (AfD) koja je tokom njemačkih pokrajinskih izbora 2022. godine sa svojim snažnim anti-migrantskim stavom, ostvarila značajne uspjehe u nekim njemačkim regijama. AfD je te godine uspjela da proširi uticaj iz pet istočnih pokrajina na ostatak zemlje. Sada nastavlja da jača i već je nadmašila SPD u popularnosti. Rangira se kao druga najveća partija u Njemačkoj.

Možemo pretpostaviti ko će kod nas najbolje učiti iz ovih evropskih lekcija.

Za kraj se valja prisjetiti. Povod za Kristalnacht bio je atentat koji je 17-godišnji poljski Jevrej izvršio u Parizu na njemačkog diplomatu. Nacistička propaganda iskoristila je smrt političara kao izgovor za „spontane“ napade na Jevreje širom Njemačke, Austrije i djelova današnje Ćeške. Ubijene su stotine Jevreja, a uništeno preko 7000 prodavnica, sinagoga i drugih prostora za molitve. Oko 30.000 Jevreja je uhapšeno i odvedeno u kampove. Ostatak priče je dobro poznat.

Dragan LUČIĆ