Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Put u Panamu

Objavljeno prije

na

Privredni sud donio je međupresudu kojom su Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Advokati kompanija tvrde da sud u Crnoj Gori nije nadležan, već da bivši pomorac mora u Panamu

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža je zbog povrede koju je dobio na brodu amputirana noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede Radulović iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Privredni sud Crne Gore, sutkinja Nataša Bošković, je sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Radulović se na brod MSC Lorena ukrcao krajem maja 2011. u Roterdamu, kao II oficir stroja. Prethodno je obavio ljekarske preglede u Baru i Beogradu. Tokom plovidbe, prilikom rada na dekarbonizaciji bloka motora, mala količina opasne hemikalije mu se neosjetno ulila u cipelu lijeve noge. Kada je primijetio promjene na nozi, kapetan broda ga je uputio kod kompanijskog ljekara u Panama City. U Međupresudi Privrednog suda se navodi da je doktor naložio iskrcaj Radulovića, ali kapetan broda to nije dozvolio. Razlog je bio jer I oficir stroja nije imao uredne papire za plovidbu, a Radulović jeste. Sud konstatuje da je iskrcan sa zakašnjenjem od pola mjeseca, tek 15. novembra 2011, pa se kasnilo sa adekvatnom ljekarskom intervencijom.

,,Nakon pregleda u bolnici Santa Fe SA ljekar je preporučio iskrcaj i nastavak liječenja koje je započeto prilikom posjete i pregleda 30. X 2011. Dolaskom na brod i prezentiranje mišljenja doktora, kapetan ne dozvoljava iskrcaj tužiocu, već ga zadržava na brodu sljedećih 15 dana plovidbe do Roterdama. Ta odluka bila je suprotna svim pravilima i uobičajenoj praksi u sprovođenju dužne pažnje i brige o zaštiti članova posade, njihovog zdravlja i sigurnosti, na što ga je obavezivala i konvencija MLC”, navodi se u nalazu vještaka pomorske struke, kapetana duge plividbe, Krsta Rakočevića. On je dao mišljenje da – brodar snosi punu odgovornost za invalidnost Radulovića i gubitak radne sposobnosti od 100 odsto u svojoj struci.

Radulović je nakon toga liječen duži period, ali mu je konačno, kao posljedica povređivanja, amputirana lijeva noga.

Sud je utvrdio da tokom liječenja zbog povrede dobijene na poslu  kompanija iz Napulja nije Raduloviću isplaćivala naknadu zarade u visini od 100 odsto, dok kompanija iz Napulja nije Raduloviću isplatila iznos premije osiguranja.

Sud do pravosnažnosti presude nije raspravljao o iznosu tužbenog zahtjeva. Radulović traži da mu Mediterranean Shiping Company na ime naknade materijalne štete zbog neisplaćene zarade za vrijeme liječenja od posljedica od povređivanja od 15. XI 2011. kao dana iskrcaja pa do 30. V 2013. kao dana utvrđivanja potpunog gubitka radne sposobnosti  isplati iznos koji će se precizirati nakon iskaza sudskog vještaka finansijske struke… Tražio je i da se kompanije iz Napulja i Đenove obavežu da solidarno na ime naknade štete isplate iznos premije osiguranja zbog nastupanja invalidnosti u iznosu od 235 hiljada dolara.

Advokati, italijanskih kompanija, Milan Lazić i Milica Savić iz Beograda, uputili su žalbu Apelacionom sudu na Međupresudu Privrednog suda. U njoj se navodi da sud u Crnoj Gori nije nadležan. ,,Shodno Kolektivnom ugovoru jasno je definisano da će svaki spor između moreplovca i odgovorne kompanije biti riješen pred Američkom asocijacijom za arbitražu, te da će arbitraža biti u Panami, pri čemu će mjerodavno pravo biti pravo zastave broda, koje bi u ovom slučaju pravo bili pravo Paname”, navodi se u Žalbi.

Na ovo je i u Međupresudi odgovoreno – ,,U konkretnom slučaju nije razumno očekivati da tužilac koji je teški invalid sa minimalnom penzijom (invalidska penzija od 95 eura prim. au.) koju prima po osnovu invalidnine pokrene postupak u Panami, već je za očekivati da zbog troškova angažovanja stranih advokata, nepoznavanja stranog jezika na kome se postupak vodi, potrebe prevođenja dokumentacije, nepoznavanja stranih propisa, za očekivati je da ga sve te pretrage toliko obeshrabre da odustane i od samog pokretanja postupka”. Za slučaj da ne postoji nadležnost suda u Crnoj Gori, tužiocu bi bilo uskraćeno pravo na pristup pravosuđu, a to se ne smije dozlovili, navodi se u Međupresudi. Citira se i evropska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama koja propisuje da je svakom garantovano pravo na pravično suđenje u razumnom roku pred nepristrasnim sudom.

U Žalbi advokata italijsnakih kompanija se navodi i da navodno prvi Radulovićev poslodavac Mediterranean Shipping iz Ženeve nije tužen – ,,potpisnice (Kolektivnog ugovora) Mediterranean Shipping iz Ženeve – a što je različito pravno lice od tuženih”.

,,U elaboraciji ili pojašnjenju stanovišta o ugovorenoj arbitraži punomoćenih tuženih između zagrada smješta neistinitu konstataciju kojom dosljedno pokušava da unese konfuziju i dodatno komplikuje, od početka komplikovani pravni odnos između poslodavca i pomorca”, navodi u Odgovoru na žalbu advokatica Lela Kažić. Dalje se prezentiraju dokazi da je pomorac bio u radnom angažmanu kod kompanije iz Napulja, te da je kao inženjer stroja od nje i primao platu.

Radulović za Monitor kaže da bi amputaciju noge i psihičke lomove teško izdržao da u mladosti nije bio sportista. Kao reprezentativac Jugoslavije u boksu, teška kategorija, osvajao je medalje, a novine su pisale o njemu kao Nokauteru iz Titograda.

Navodi da je inženjer brodomašinstva,  da je imao sve pomorske sertifikate. Počeo je 1982. u Prekookeanskoj Bar, pa tokom tri decenije plovio po svjetskim morima sa domaćim i inostranim kompanijama.

O ovom slučaju kaže: ,,Oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

O Međupresudi Privrednog suda odlučuje Apelacioni sud.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZDAVANJA LJEKARSKIH UVJERENJA ZA NOŠENJE ORUŽJA: Sve po starom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanično, zloupotreba kod izdavanja ljekarskih uvjerenja za nošenje oružlja – nema. Niko nije prijavio nijednog doktora, inspekcija nije utvrdila da je neka ambulanta radila nezakonito, a MUP nema podatke da ih je Ministarstvo zdravlja ikad obavijestilo da se nekome ko ima dozvolu za nošenje oružja promijenilo zdravstveno stanje

 


Dva masakra na Cetinju, u kojima su stradale 23 osobe, od toga četvoro djece,  pokazali su brojne slabosti sistema. Izmedju ostalog i kako se izdaju ljekarska uvjerenja za nošenje oružja.

U noći prvojanuarske  tragedije, premijer Milojko Spajić najavio je izmjene zakona o oružju. Do sada još nijesu usvojene, na vladin tekst je podnijeti 120 amandmana, i u dijelu javnosti je oštro kritikovan. Vladinim predlogom je predviđeno uvođenje centralizovanog digitalnog registra koji omogućava brzu i sigurnu verifikaciju uvjerenja, direktnu komunikaciju sa zdravstvenim ustanovama i preciznu evidenciju.

Dok se zakon usvoji i dalje važe stara pravila. Nigdje nikakve zloupotrebe zvanično nema. Niko nije prijavio nijednog doktora, inspekcija nije utvrdila da je neka ambulanta radila nezakonito, MUP nema podatke da ih je Ministarstvo zdravlja ikad obavijestilo da se nekome ko ima dozvolu za nošenje oružja promijenilo zdravstveno stanje.

Ljekarsko uvjerenje za posjedovanje i nošenje oružja u ovom trenutku je moguće dobiti u svim domovima zdravlja (DZ) u Crnoj Gori. To se odnosi na sve ustanove primarne zdravstvene zaštite, koje imaju ambulantu medicine rada. Pored DZ, u Podgorici postoji još osam privatnih ustanova, u Nikšiću i  Baru po dvije  i u Herceg Novom jedna ambulanta medicine rada.

Da bi se dobilo uvjerenje, prvo je potrebno da se građani jave psihologu radi psihološkog testiranja. Procedura potom, kako su objasnili u budvanskom DZ, podrazumijeva da nakon psihološkog testiranja i procjene slijedi pregled specijaliste psihijatra, a zatim  ostalih specijalista.

“Trajanje pregleda kod specijaliste psihijatra iznosi 30 minuta, a kod psihologa 90 minuta. Specijalista psihijatar vrši procjenu kliničke slike ličnosti, impulzivnosti, agresivnosti, disimulacije, odnosno psihičkog statusa u cjelini. Obavlja razgovor sa kandidatom, ali takođe i testove. Kao sastavni dio testiranja vrši se i testiranje na psihoaktivne supstance i alkohol. Specijalista psihijatar konačnu odluku donosi na osnovu istorije bolesti kandidata i procjene stabilnosti ličnosti, te prospektivne procjene ponašanja u izazovnim situacijama”, kaže direktor DZ u Budvi, mr Blažo Radoman.

On, kao i njegove kolege u nekoliko Domova zdravlja, tvrde da je subjektivna procjena minimalna.  “Smatramo da naš multidisciplinarni pregled kandidata za izdavanje ljekarskog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, ne dozvoljava zloupotrebu. Te vrste zloupotreba kod nas do sada nije bilo”, poručju iz bjelopoljskog DZ.

Profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici Velimir Rakočević  najveći nedostatak vidi u rješenjima iz važećeg zakon iz 2015.godine –   izostanaku cjelovite procjene zdravstvenog stanja osobe, naročito sa psihijatrijskog aspekta. Drugi nedostatak se, kaže on, pokazao se u nepostojanju centralnog tijela na nivou Ministarstva zdravlja koje bi integralno upravljalo izdavanjem ljekarskih uvjerenja i obavljalo studioznu provjeru zdravstvenog stanja podnosilaca zahtjeva za nabavku oružja.

“U prethodnom periodu registrovane su brojne zloupotrebe budući da su ljekarska uvjerenja najčešće izdavana ‘na riječ’ bez ozbiljnih provjera zdravstvenog stanja podnosilaca zahtjeva za nabavku oružja. Građanin trenutno može da pribavi zdravstveno uvjerenje u velikom broju javnih i privatnih zdravstvenih ustanova u zemlji, pri čemu je dovoljno da uplati određeni novčani iznos i uvjerenje će vrlo brzo imati u posjedu”, tvrdi  Rakočević.

Prema njegovim riječima, na državnom nivou, u okviru resora zdravlja, neophodno je uspostaviti centralni organ (na primjer, komisiju) nadležnu za izdavanje ljekarskih uvjerenja sa akcentom na kompletnu procjenu zdravstvenog stanja podnosioca zahtjeva, kao i postavljanje kriterijuma koje zdravstvene ustanove moraju ispuniti za obavljanje ovih poslova. Objedinjavanje podataka u digitalnoj formi je, tvrdi,  imperativ, ali uz primjenu strogih kriterijuma zaštite prava na privatnost.

“Zakon o oružju mora biti značajno unaprijeđen zbog brojnih nedostataka koji su se u međuvremenu pojavili u praksi….Mora se predvidjeti detaljna procjena zdravstvenog stanja i česte kontrole mentalnog zdravlja vlasnika oružja. Neophodno je i pooštriti sankcije za povredu propisa iz ove oblasti”, sugeriše  Rakočević.

On  kaže da je, “usljed esnafske solidarnosti, vrlo siromašna sudska praksa kada je riječ o kršenju zakona u procesu izdavanja ljekarskih uvjerenja”. No, podsjeća, da  bi sudovi presuđivali, potrebno je da drugi organi odrade svoj dio posla, a to su prevashodno policija i državno tužilaštvo kada je riječ o krivičnom postupku ili subjekti u drugim vrstama postupka.

Konstatuje da ključna uloga u nadzoru nad izdavanjem ljekarskih uvjerenja, naročito onih koje daju privatne zdravstvene ustanove, pripada Ministarstvu zdravlja.

Iz tog resora kažu da se provjera kvaliteta stručnog rada u procesu izdavanja ljekarskih uvjerenja sprovodi kao interna i eksterna provjera, prema članu 148 Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

“Dosadašnji pravilnici propisivali su obim pregleda za ljekarska uvjerenja za sportiste koji se bave streljačkim sportom i za bavljenje poslom zaštitara. Ono što je novina, a proistekla je iz multisektorske saradnje, jeste donošenje posebnog Pravilnika, kao podzakonskog akta, kojim će se propisati način izdavanja ljekarskih uvjerenja, uslovi koje mora da ispunjava zdravstvena organizacija da bi mogla izdavati ovu vrstu uvjerenja, način i postupak obavljanja ljekarskih pregleda, popis bolesti i zdravstvenih stanja koja su smetnja za izdavanje isprava o oružju, kao i način i postupak izvještavanja Ministarstva o promjeni zdravstvenog stanja lica koja u svom posjedu imaju registrovano oružje”, objašnjavaju u Ministarstvu.

Inspekcija do sada nije oduzela nijedno rješenje za obavljanje specifične zdravstvene zaštite zaposlenih, to jest,  za ambulantu Medicine rada.

Prema Zakonu o oružju iz 2015. ustanova je dužna po saznanju o promjeni zdravstvenog stanja lica kojem je izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, odmah obavijestiti Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP).

Zdravstvene ustanove, kao pravna lica, odgovorne su za dostavljanje relevantnih podataka vezano za zdravstvenu sposobnost fizičkih lica za držanje i nošenje oružja. Iz Ministarstva zdravlja kažu da nijesu upoznati da je neka zdravstvena ustanova obavijestila MUP o promjeni zdravstvenog stanja lica kojem su izdali uvjerenje.

I u Ljekarskoj komori tvrde da nijesu primili nijednu pritužbu koja bi se odnosila na rad svojih članova u vezi sa postupanjem prilikom izdavanja ljekarskih uvjerenja za posjedovanje i nošenje oružja. Dr Žanka Cerović poručuje da se Ljekarska komora zalaže za stroge uslove prilikom izdavanja tih ovlašćenja, jasno definisane i zahtjevne procedure, sprovođenje kontinuiranih i temeljnih kontrola, kao i utvrđivanje profesionalne odgovornosti za sve učesnike u ovom procesu, u cilju očuvanja javne bezbjednosti.

U postupku odlučivanja o zahtjevima za izdavanje isprava o oružju, ljekarska dokumentacija je samo jedan od uslova i dokaza koji se procjenjuju u skladu sa zakonom. Iz MUP-a podsjećaju da bi se zahtjev za izdavanje isprave o oružju mogao pozitivno riješiti tek ako su kumulativno ispunjeni svi opšti i posebni uslovi propisani zakonom. Odbijanje zahtjeva može biti rezultat neispunjenosti više uslova, uključujući i negativno ljekarsko uvjerenje.

U slučaju sumnje u autentičnost ljekarskog uvjerenja, službenici MUP-a mogu zatražiti dodatnu provjeru kod nadležne zdravstvene ustanove i resornog Ministarstva. Takođe, ukoliko se utvrdi da je uvjerenje falsifikovano ili nevažeće, preduzimaju se odgovarajuće mjere.

Iz MUP-a navode da novi zakon o oružju koji je u proceduri predviđa skraćenje važenja oružnog lista sa 10 na pet godina radi češće provjere uslova, uključujući zdravstveno i psihološko stanje vlasnika, kao i uvođenje centralizovanog digitalnog registra ljekarskih uvjerenja radi smanjenja falsifikovanja i zloupotreba.

“Uvođenje obavezne elektronske verifikacije ljekarske dokumentacije predstavlja značajan korak ka unapređenju transparentnosti, efikasnosti i sigurnosti postupka izdavanja oružnih listova. Na ovaj način omogućila bi se brža provjera izdatih uvjerenja, ostvarila direktna komunikacija sa zdravstvenim ustanovama i smanjila mogućnost zloupotreba, falsifikovanja i drugih grešaka. Takođe, administrativni procesi bi bili ubrzani i unaprijeđeni, rad službenika rasterećen, a evidencija predmetne dokumentacije preciznija”, konstatuju u MUP-u.

Rješenje postoji. Pitanje je samo jesu li nadležni spremni da ga sprovedu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Tekst je dio projekta koji finansira Constructive Institute, a realizuje se u okviru SoJo Europe programa, evropske inicijative koju kofinansira Evropska unija, posvećene jačanju nezavisnog i kvalitetnog novinarstva širom Evrope.

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TATJANA ROSIĆ ILIĆ, KNJIŽEVNA KRITIČARKA I TEORETIČARKA, BEOGRAD: Studentski pokret od početka je jasno i dosljedno konspirativan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studente su do sada najviše razumjeli i pratili, a samim tim i podržali, oni koji su spremni da rizikuju

 

 

MONITOR: Do skoro ste bili redovna profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije, privatnog Univerziteta Singidunum u Beogradu. Podržali ste svoje studente koji su bili spremni na neupitnu solidarnost sa kolegama sa državnih univerziteta. Dinamika odnosa na Vašem fakultetu nije pratila to studentsko raspoloženje. Umjesto podrške dobili ste otkaz. Kako objašnjavate ostrakizam koji ste doživjeli?

ROSIĆ-ILIĆ: Netipično za privatnu visokoškolskui instituciju, studenti Fakulteta za medije i komunikacije (FMK) Univerziteta Singidunum su se vrlo brzo pridružili protestima kao deo studentske grupe koja je okupirala rektorat UB. Problemi su nastali, za FMK, u trenutku kada su naši studenti, deleći zahteve sa studentima državnih fakulteta koji su ih podržali, tražili obustavu nastave i ispita i na FMK-u. Pritisak je bio snažan i vrlo veliki broj studenta se izjasnio za potpunu blokadu nastave. Uprava FMK-a u prvi mah im je izašla u susret: krajem decembra ušli se u tzv. „solidarnu obustavu nastave“. Ali već u januaru uprava je počela borbu za održavanje ispitnih rokova, mimo dogovora sa studentima i FMK Plenumom.  Bila sam izričito protiv toga. Jedina sam, na sednici NNV održanoj 11. februara, glasala protiv povratka u nastavu i protiv održavanja ispita. Insistirala sam da informacija o tome uđe u zapisnik jer sam uvidela da su moje kolege i koleginice, u javnosti deklarativno za studente, odlučno izglasale povratak akademskim aktivnostima, kako su eufemistično nazvali taj gest. Odluku našeg NNV pohvalila je sutradan Ana Brnabić, na jutarnjem program TV Happy, navodeći FMK kao primer izlaska iz blokade koji će slediti svi fakulteti.

Mislim da je priprema za moj otkaz počela već tada, kada sam odbila da prihvatim interesnu i ideološku homogenizaciju koja se odigravala na FMK-u. Da će do te homogenizacije profesora i zaposlenih na FMK-u doći bilo je, zapravo, jasno još u januaru 2025-e, kada sam pokušala da pokrenem inicijativu osnivanja sindikata koja je propala. Slično je prošla i inicijativa potpisivanja pisma podrške Plenumu koje je potpisalo samo šestoro nastavnika. Od nas šestoro dvoje je dobilo otkaz. Takođe,  mladoj asistenkinji još u maju mesecu raskinut je ugovor zbog “ideoloških neslaganja” – iako nije bila potpisnica pisma.

Na FMK-u se formiralo nešto što bismo mogli nazvati horom iz grčkih tragedija. Za razliku od antičkog hora koji se oglašava da bi predočio tragičku krivicu junaka, FMK hor je bio nem. Zloslutna tišina bila je njegovo preteće oglašavanje, upozorenje da se kritičkim govorom narušava FMK mikrokosmos interesa (i političkih i ekonomskih) i da će onaj koji se oglušuje o to upozorenje loše proći. To mi je, posle teksta na portalu Peščanik, objavljenog 20. februara Čije su blokade privatnih fakulteta?- otvoreno stavljeno na znanje. Određeni članovi kolektiva prestali su da mi se javljaju, na hodnicima fakulteta ljudi su me izbegavali. Diskretno se od mene zahtevalo da obećam da više neću javno delovati. Sve ovo uticalo je na moje zdravstveno stanje. Upozorenje pred otkaz uručeno mi je prvog radnog dana po povratku sa bolovanja. Razlozi za Upozorenje bili su disciplinske prirode: kao prvi i najvažniji razlog  naveden je tekst objavljen na portalu Peščanik.

MONITOR: Kako je fakultet reagovao na Vaše i primjedbe Vašeg advokata?

ROSIĆ-ILIĆ:  Jedini način da se otpusti redovna profesorka koja ima ugovor na neodređeno jeste – disciplinski otkaz kojim se FMK oslobađa i zakonske obaveze isplate otpremnine.  Odluku o disciplinskom prekršaju donose vlasničke strukture FMK-a bez ikakvih procedura koje se u sličnim slučajevima vode u državnim visokoškolskim institucijama. Logično je, dakle, da ni jedan argument iz mog odgovora nije čak ni prokomentarisan. Ni pozivanje na Ustavom zagarantovanu slobodu govora, ni na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ni isticanje da je obaveza i dužnost akademskog radnika a naročito profesora da kritički reaguje na aktuelnu društvenu stvarnost. Ponovljena je formulacija da se profesorka „usuđuje da komentariše odluke najvišeg organa Univerziteta“ pri čemu je glagol „usuđuje“ dosta dobro odražavao poruku nemog FMK hora. Moja bezuslovna podrška Plenumu, koju je i sam Plenum posvedočio postom na svom IG profilu posle mog otkaza, definisana je kao „dovođenje studenata u zabludu“ iz ličnih političkih ambicija mada svi znaju da nisam članica niti jedne stranke i da sam studente podržala samo zbog iskrene vere u njihovu borbu.

MONITOR: Predsjednik Srbije nijednom nije reagovao na slučaj studentkinje Sinđelić niti na osvetničku pornografiju koju promoviše bivša zvaničnica MUP. Ali je obećao nove mjere protiv demonstranata.  Sve to prati njegovo ponavljanje da ne razmišlja o vanrednom stanju-ali ni o vanrednim izborima ove godine. Dok se fotografije studentkinje šire društvenim mrežama, Vlada najavljuje nacrt zakona o zabrani osvetničke pornografije. Koju igru režim igra?

ROSIĆ-ILIĆ: Još od čuvene izjave „nije nadležan“ studentska borba je vođena unutrašnjom logikom raskrinkavanja neodrživosti jednog načina vladanja koji se oslanja na golu silu. Reč je o režimu koji se održavao na vlasti tako što je vladao politikama straha i smrti, pri čemu je ubeđivao građane da brine o njihovoj deci. Geopolitička situacija u kojoj se većina propalestinskih aktivista proglašava “teroristima” ide u prilog predsednikovim očitim namerama. Radi se o borbi na život i smrt, najozbiljnije.

MONITOR: Studenti/kinje u blokadama su već objavili svoj program-koji djeluje kao neka vrsta kompromisa „nacionalnog“ i „građanskog“ fokusa. Protestno okupnjanje na Vidovdan, međutim, na neke učesnike/ce ostavilo je utisak da „nacionalni“ naginje nacionalističkom. Da li se radilo o taktičkom potezu organizatora koji se neće odraziti na izbor kandidata za studentsku izbornu listu ili o nekom složenijem dešavanju unutar studentskog pokreta?

ROSIĆ-ILIĆ: Studentski pokret od početka je jasno i dosledno konspirativan. On deluje u izvesnoj vrsti ilegale iako je javan. Ne možemo znati šta se sve dešava unutar studentskog pokreta jer smo postavljeni u poziciju koja je neobična: saveznici smo i saborci bez punog znanja o planiranim akcijama. To je za mnoge van studentskog pokreta teška pozicija, nekada čak i neprihvatljiva.  Poznata nam je samo iz iskustva zaljubljivanja u nekog ili nešto – kada se bacamo u vrtlog bez pouzdanih uvida u posledice. Ali upravo je zaljubljivanje srž društvene mobilizacije u Srbiji. U studente, u njihovu borbu, u mogućnost političkog delanja, i-na kraju, u budućnost Srbije.

Studentska borba je emotivno jedinstvena, dok je ideološki i strateški heterogena Protesti se dobrim delom oblikuju kroz apropriaciju nacionalne ikonografije i mitologije, kroz borbu za suverenitet i samoosvešćenje. S druge strane, studentske akcije su iznenadne i gerilske, decentralizovane , uz stalnu promenu tački i fokusa otpora. I okupljanje za Vidovdan završilo se rizičnom posetom Ćacilendu i pozivom na barikade. Davanjem zelenog svetla građanima  i zborovima da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Jednim komunalnim a ne nacionalističkim pozivom, dakle.

MONITOR: Najveći dio opozicije je podržao razgovore sa studentima i NVO o izbornim uslovima. Na tim razgovorima nijesu se pojavili studenti ali ni neke opozicione partije. U javnosti postoji i pristup koji samo jedinstvo studenata, opozicije i civilnog društva, vidi kao pobjedničku opciju. Kakve su Vaše procjene

ROSIĆ-ILIĆ: Vlast Aleksandra Vučića je neodrživa što znači da je dugoročno gledano vođena u pravcu uništenja svih resursa Srbije, i onih ljudskih. Studentske akcije raskrinkale su u dobroj meri tu neodrživost, pokazujući da je njeno naličje brutalno nasilje. Unutrašnja logika studentske borbe precizno je i dobro postavljena. Protiv nje režim nema mnogo šansi. Ali to je slow burn borba, korak po korak. Svi, međutim, traže brza rešenja. U našem političkom polju i dalje se misli izuzetno autoritarno, izuzetno hijerarhijski. Zbog toga ima toliko nepoverljivih, skeptičnih.  Iskustva nekih prošlih, izgubljenih političkih borbi po svaku cenu se primenjuju na aktuelnu borbu. Studente su do sada najviše razumeli i pratili i  podržali, oni koji su spremni da rizikuju. Oni koji se ne plaše da studentima, zbog svega što su do sada uradili, veruju “na reč”.

Mnogo je djevojaka i žena pokazalo nevjerovatni spoj krhkosti i snage na ovim protestima

MONITOR: Napad na studentkinju Nikolinu Sinđelić od strane komandanta JZO Marka Krička koji joj je-pored udaraca, prijetio i silovanjem, MUP Srbije je negirao. Ovo nasilje su potvrdili i drugi privedeni i zlostavljani u garaži Vlade Srbije…Nije se pritisak na studentkinju tu završio: Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP, postavila je na društvene mreže njene intimne fotografije. Kako  razumijete ovo „sadejstvovanje“ Hrkalović-koja je  prvostepeno osuđena za trgovinu uticajem, i MUP Srbije?

ROSIĆ-ILIĆ: Direktor policije izjavio je na RTS-u da za sada nema dokaza da je Kričak prekoračio ovlašćenja. Isti taj direktor je na Sjednici za nacionalnu bezbjednost izjavio da je bezbjednosna  situacija u Srbiji stabilna. Postavlja se pitanje za koga je stabilna? Niko od zvaničnika ne dovodi u pitanje pouzdanost materijala koji Hrkalović širi mrežama iako je ona osuđivano lice, niti postavlja pitanje kako je došla u posjed tih materijala. S druge strane, studentima i građanima koji nemaju krivični dosije se ne vjeruje iako postoje brojni snimci privođenja i iskazi svjedoka o prekomjernoj upotrebi sile. Začarani krug nasilja se tako obnavlja svaki put kada pokušate da raskrinkate nasilnike. To se vidi u načinu na koji su žene lojalne režimu mobilisane da se suprotstave Nikolini i unište je. Zakon patrijarhata neumoljiv je: protiv žrtve ustaće iste one žene koje su i same degradirane kako bi se demonstrirala moć patrijarha. Na protestu podrške Nikolini -zgradu JZO-a, čuvale su policajke a ne policajci. Nikolinino obraćanje tim policajkama potresno je i pokazuje sveobuhvatnost njene borbe za ženski integritet. Mnogo je djevojaka i žena pokazalo nevjerovatni spoj krhkosti i snage na ovim protestima. U tom spoju ima nečeg nesalomivog.  Nema argumenata pred tom nesalomivošću. Čak i žene odane režimu to znaju.

 

Na sceni je nijemi hor saučesnika političkih odmazdi

MONITOR: Politička odmazda se  u Srbiji  negira i nastavlja?

ROSIĆ-ILIĆ: Da, i to bezočno. Trenutno svjedočimo brojnim smjenama direktora i članova upravnih odbora, prije svega u institucijama kulture i obrazovanja. Otkazima profesora srednjih i osnovnih škola, kao i radnika u javnim preduzećima. Pokušajima (ponekad uspješnim) izbacivanja Plenuma iz zgrada fakulteta za kojima će, vjerovatno, uslijediti sankcije nad zaposlenima. Krvničkom prebijanju i hapšenju studenata. Ne samo na FMK-u već u cijelom  srpskom društvu na sceni je nijemi hor saučesnika političkih odmazdi,  tihih svjedoka ekonomskog i egzistencijalnog devastiranja građana Srbije. Ali iz Eshilove tragedije niko više ne pamti hor već samo Antigonu. Njen primjer, njena borba, je ona sila koja je – pobijedila.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA U PLAMENU: Skupa neispunjena obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo