Povežite se sa nama

OKO NAS

SOCIJALNO STANOVANJE NA SJEVERU: Podstanari – ničija briga

Objavljeno prije

na

Rijetke su opštine na sjeveru koje su napravile vidljive iskorake u sprovođenju politike socijalnog stanovanja. Nema ni precizne evidencije o broju domaćinstava koji su podstanari. U Udruženju Moj dom smatraju da građani „bez krova nad glavom“ čine najugroženiju grupu stanovnika

 

Kolašinka Sanja Bukilić je već pola godine bez krova nad glavom. Bravu na stanu u kojem je živjela zamijenio je izvršitelj. Ispostavilo se da su prostorije u naselju Smajlagića Polje, koje joj je na korišćenje dala Opština, privatno vlasništvo. Bukilić se sada seli iz kuće u kuću svojih rođaka, jer nema novca da plati stan.

„Država i Opština su dopustile da sam, već mjesecima, praktično na ulici.  Zavisim od dobre volje rođaka. Nezaposlena sam, liječim se od karcinoma i nemam novca ni za ljekove. Ne postoji način na koji bih mogla da plaćam stanarinu. Ja već od neredne sedmice ne znam gdje ću spavati”, ispričala nam je Kolašinka.

Opština nema rješenje jer, kako kažu, nema ni jedna stambene jedinice koju bi mogli podijeliti ljudima u nevolj, sličnoj Sanjinoj. U kolašinskoj, kao ni u još nekoliko opština na sjeveru, nemaju ni evidenciju o broju sugrađana podstanara. Postoje samo neprecizni podaci o porodicama koje koriste privremeni nužni smještaj. Odnos lokalne vlasti prema tom problemu najbolje odslikava činjenica da je zgrada namijenjena Kolašincima bez krova nad glavom nezavršena i nakon 14 godina od početka gradnje.

Mojkovčani se, zato, hvale činjenicom da su izgradili petnaestak stanova namijenjenih sugrađanima koji nemaju svoj dom. Ipak svjesni su da je to malo, pa im je u planu, kažu, nastavak socijalne gradnje, ukoliko naiđu na razumijevanje sa državnog nivoa. Još u nekoliko opština ocjenjuju kako su, bez pomoći sa strane, nemoćni da značajnije pomognu stanovnicima bez riješenog stambenog pitanja.

Porodica Bulatović u Bijelom Polju polovinu svojih mjesečnih prihoda izdvaja za stanarinu.  Deceniju i po sanjaju o svojoj kući ali su, kako su ispričali Monitoru,  temelji započete kuće već urasli u travu. Novca za nastavak gradnje nije bilo, pa svaki početak mjeseca donosi i strah hoće li moći platiti kiriju za jednosobni stan u prigradskom naselju. „Strah nas je da saberemo koliko smo za 15 godina novca potrošili za kiriju. A drugačije nijesmo mogli. Pritisle nameština, bolesti, posla ima samo povremeno. Imamo sreće što su vlasnici stana u kojem živimo tolerantni, pa nekad čekaju stanarinu i po nekoliko  mjeseci”, objašnjavaju u tom domaćinstvu.

Prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori je 9,6 odsto (18.425 domaćinstava)  podstanarskih porodica. Kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto  (10.980) domaćinstava. Koliko je na sjeveru domaćinstava u toj situaciji  nepoznanica je, kaže  predsjednik Udrženja podstanara Moj dom Dragan Živković. „Sve mimo zvaničnih podataka koje je iznio Monstat nakon posljednjeg popisa, bilo bi nagađanje. Naše udruženje je pokušalo doći do tačnog broja podstanara u sjevernim opštinama. Međutim, teško je bilo šta uraditi bez sredstava neophodnih da bi se to realizovalo. Upravo zato smo inicirali izradu registra podstanara, jer je to jedini način da saznamo koliki je broj podstanara u Crnoj Gori i kakav je njihov socijalni karton”, kaže Živković za Monitor.

Registar je, objašnjava on, jedini način da se stekne slika veličine tog problema. A zatim i počnu donositi konkretni socijalni programi, pa i zakon/program socijalne stanogradnje. Ipak, Živković tvrdi da je iz dosadašnjih aktivnosti Udruženja jasno da najteže žive podstanari u sjevernim opštinama. „Na to nam ukazuju činjenice da je najveća stopa nezaposlenosti upravo na sjeveru Crne Gore kao i činjenica da su plate drastično manje nego, recimo, u Podgorici ili primorskim gradovima. Istina, cijene zakupa stanova/kuća u sjevernim opštinama su niže nego u ostalim opštinama, no ako bi uzeli opštu sliku visine plata i broj nezaposlenih  u tim  opštinama, lako je izračunati da su podstanari u sjevernim opštinama najugroženiji”, zaključuje naš sagovornik.

Socijalna stanogradnja i socijalni programi na sjeveru su, smatra Živković,  „izuzetno slabi, pa skoro i da ne postoje”. On podsjeća na činjenicu da u nekim opštinama ne postoje socijalni stanovi za najugroženije građane koji više nemaju načina da plaćaju zakupe. „Čak smo imali nekoliko primjera da u sjevernim opštinama država jednostavno nema mogućnosti da obezbijedi nužni smještaj porodicama koje više ne mogu izdržati teret podstanarstva iz objektivnih razloga. Ti ljudi su danas beskućnici. Mislimo da je to, u 21. vijeku, u ovako maloj državi,  više nego sramno”, kažu u NVO Moj dom.

Živković skreće pažnju na crnogorski paradoks – s jedne strane ogromna stanogradnja u privatnoj režiji i preskupi stanovi,  a s druge država koja se „uopšte nije bavila socijalnom stanogradnjom”. Izostao je, tvrdi on, i bilo kakav povoljan program kojim bi podstanari došli do krova nad glavom. „Imamo rasipanje miliona na propale projekte, a nemamo novca za one za koje najviše treba. Dakle, nema ni govora da možemo biti zadovoljni rješavanjem pitanja podstanara u bilo kojoj opštini, a pogotovu ne na sjeveru”, zaključuje predsjednik NVO Moj dom.

U tom udruženju tvrde da su podstanari najnezaštićenija populacija građana u Crnoj Gori. Njihovu situaciju je dodatno otežala pandemija. Uprkos tome, ljudi bez svojeg stambenog prostora, kaže Živković, „nigdje nijesu evidentirani kao najugroženija populacija“.

U Udruženju podstanara osmisli su i način za početak rješavanja tog, tvrde, gorućeg  problema. „Pravi i jedini istinski put ka rješenju je usvajanja evropske prakse socijalnog stanovanja. U evropskim državama itekako se bave podstanarima,  kao najranjivijom  socijalnom  grupom. Otuda imamo izgradnju socijalnih zgrada,  pa i cijelih naselja upravo samo za podstanare. Ti stanovi se rentiraju po potpuno prihvatljiv cijenama. Recimo,  u Holandiji,  možete zakupiti stan za 150–200 eura na mjesečnom nivou,  a primate platu od 2.000 do 3.000”, kaže  Živković.  Podsjeća i da je Berlin  otkupio 20.000 stanova „kako bi pomogao podstanrima u tom  gradu”. Crna Gora bi, preporučuje on, trebalo da usvoji slične primjere socijalnih politika i socijalne stanogradnje.

Put ka rješenju je i donošenje novog Zakona o socijalnom stanovanju. „Ali, ako ćemo donositi zakon koji se neće sprovoditi u djelo, onda ćemo kao posljedicu imati pravu socijalnu bombu koja otkucava,  a koja će nam svima eksplodirati u lice. Država mora shvatiti da ogroman broj porodica  nema  šansu da riješi svoje stambeno pitanje. Projekat 1000+ koji je ponuđen kao rešenje nije pravi projekat,  što se i pokazalo“, ocjenjuje Živković.

Prema nezvaničnim podacima iz nekoliko lokalnih uprava na sjeveru, podstanari, uglavnom, imaju najniže plate, često su u potrazi za poslom ili uopšte nijesu radno sposobni. U sličnoj su situaciji i oni koji koriste opštinske provremene nužne smještaje, često vrlo neuslovne za život. Najslikovitiji primjer je Dom učenika u Kolašinu u kojem već četri godine nema čak ni struje.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo