Bila je to radosna vijest: Vlada će, javili su iz Ministarstva uređenja prostora početkom godine, omogućiti oko 1000 povoljnih stambenih kredita, sa kamatnom stopom do pet odsto. Pominjali su se jeftini stanovi, do 900 eura po kvadratu, za ratu od samo 200 eura. A u njima zadovoljni i srećni mladi bračni parovi, lica sa invaliditetom i državni službenici, prioritetne grupe za dobijanje kredita.
Imajući u vidu da crnogorske banke nude stambene kredite po kamatnoj stopi od sedam do 12 posto, a građevinci kvadrate za 1.300 eura u prosjeku, mnogima je zaiskrila nada.
,,Kao odgovorna izvršna vlast, u veoma složenom ekonomskom periodu, Vlada Crne Gore ovim projektom pokazuje da ne želi da čeka kada su u pitanju vitalne potrebe građana”, dio je svečanog govora Branimira Gvozdenovića, ministra uređenja prostora na tu temu, koji se može naći na vladinom sajtu posvećenom tom projektu. „Projekat ima za cilj da Vam omogući da, na jednostavan, pravičan i ekonomski isplativ način, dođete do sopstvenog doma”. Tu je i najtvrđim podstanarima suza kanula.
NEMOGUĆI USLOVI: Kako je iz Ministarstva uređenja prostora pristizalo sve više detalja o projektu, postalo je jasno da vladina najveća briga nijesu podstanari. Vlada je pred potencijalne korisnike subvencionisanog kredita postavila teške prepreke.
Uzmimo kao primjer mladi bračni par, jednu od grupa za koje je Vlada navodno posebno zainteresovana. Da bi dobili kredit, od njih se traži da skupa nemaju primanja veća od 750 eura. To bi značilo da su im zarade ispod prosjeka. Prosječna plata u julu ove godine iznosila je 466 eura, dok je prosječna potrošačka korpa bila 753 eura. Istovremeno, od istog mladog bračnog para koji zajedno zarade tek za hranu traži se da nijesu kreditno zaduženi. Takvih je malo, ako ih uopšte ima.
Taj kriterijum nije jasno postavljen uslov, ali računica pokazuje da oni ne smiju imati kreditna zaduženja veća od 100 eura po mjesečnoj rati, skupa, ako žele bar garsonjeru u Podgorici, pošto se mogu zadužiti maksimalno 40 odsto od ukupnih primanja. Na vladinom sajtu objašnjeno je da će ukoliko im rata bude 200 eura moći da podignu 33 hiljade eura.
Ni tu nije kraj. Čak i ako ispune taj uslov, oni će morati, bar u Podgorici, da za garsonjeru doplate minimum 3.300 eura. Uz učešće od najmanje pet odsto, odnosno hiljadu i šesto eura ako su iz kategorije – mladi bračni par. Vlada će subvencionisati samo kupovinu stanova čiji je cijena do 900 eura po kvadratu. U Podgorici je, objavili su nedavno iz Ministarstva uređenja prostora, minimalna cijena ponuđenih stanova hiljadu eura. Većina, 83 odsto stanova kreće se do 1100 eura po kvadratu, pa je vjerovatnije da će morati da doplate čak 6.600 eura.
Kako mladi bračni par koji može da plati tek hranu ima ušteđenih osam hiljada eura, niko ne zna.
Vjerovatnije je da će morati da se zaduže, odnosno uzmu dodatni kredit po postojećim kamatnim stopama. Kad se sve preračuna, ispada da će im vladin kredit, ako nemaju ušteđevinu, omogućiti tek dvadesetak eura nižu ratu od one koje već nude crnogorske banke.
GRAĐEVINARI BEZ GRANICA: Uz sve to, oni neće moći da kupe stan koji žele. Vlada je već pozvala građevinske firme i investitore da ponude stanove, koje će građani kupovati za odobreni kredit. Kupiti stan „na jednostavan, pravičan i ekonomski isplativ način” značilo bi valjda da možeš da trguješ ono što ti najviše odgovora, a nudi se na tržištu. A ne ono što Vlada, tj. građevinari, misle da treba da trguješ.
Građani će moći da kupe stanove od 22 građevinske firme i pet fizičkih lica koje su se prijavile na konkurs. Među njima su, za sada se zna: Zetagradnja, Neksan, Lipa…. Ko su pet fizičkih lica koji su se prijavili na vladin konkurs, od njih nijesmo uspjeli saznati. Zanimljiv detalj, među firmama koje su dostavile ponude je i Fond za solidarnu gradnju, osnovan kako su i osnivači navodili „ne za prodaju stanova na tržištu”. Iz Ministarstva uređenja prostora objašnjavaju za Monitor: „Vlada Crne Gore nije ulazila u unutrašnju strukturu i poslovnu politiku ponuđača. Koliko je u ovom trenutku poznato, pomenuti Fond je ponudio jedan dio stanova za koje članovi nisu bili zainteresovani ili nisu bili finansijski sposobni”.
U svakom slučaju, kupovina stanova u starogradnji, po možda nižim cijenama, ne dolazi u obzir. Ministarstvo uređenja prostora i za to ima objašnjenje. ,,Kroz potrebnu dokumentaciju koju su građevinske kompanije i investitori bile u obavezi da dostave, između ostalog su zahtijevane bankarske garancije i obezbjeđenja, što u bitnoj mjeri rasterećuje same građane u procesu rješavanja svojih stambenih potreba. Pravičnost i ekonomičnost u ovom slučaju se obezbjeđuje na način da se rizik od ulaganja u nesigurne investicije svede na najmanju moguću mjeru”, objasnili su za naš list. Šta reći.
Istovremeno, saznajemo, da je dobar dio stanova koji će biti ponuđeni‚ još u izgradnji. Neki od investitora, kako su objasnili, imaju tek parcele na kojima će započeti gradnju.
Konačno, na pitanje zašto nijesu, ako ništa, granicu za subvencije postavili na minimum 1.000 eura, iz ministarstva su objasnili da „nijesu mogli pretpostaviti prosječnu cijenu kvadrata koju će ponuditi investitori i građevinske firme”. Nije ni trebalo pretpostavljati. Tačno se zna koliko je prosječan kvadrat u Podgorici. Sigurno nije 900 eura.
Korisnici kredita neće moći da kupe ni stan veličine koji žele. Kvadratura će biti ograničena. Ali kako ministar Gvozdenović kaže, slobodni su da „kupe stan na prvom, drugom ili petom spratu”.
Na kraju, pravo prvenstva imaju oni koji prvi predaju aplikaciju, odnosno prvih hiljadu kojima banke odobre kredit. Iako je navodno Vlada bolećiva na mlade bračne parove i lica s invaliditetom, ako ne požure, nikom ništa. „Ovaj sistem je manje podložan greškama nego ostali”, kažu u Ministarstvu.
KO ŠTA DOBIJA: U bankama većinom nijesu željeli da komentarišu vladin projekat. Nezvanično, saznajemo, da su stambeni krediti koje crnogorske banke nude većinom „stali”, jer građani s nestrpljenjem iščekuju vladine povoljnosti.
Za sada je nesporno da se jedino građevinci nijesu morali prilagođavati projektu. Oni su samo ponudili svoje neprodate stanove, završene i nezavršene, po cijenama koje inače „drže”.
A da im nije baš išlo u posljednje vrijeme, i sami su javno govorili. „Ponuda je mnogo veća od tražnje i nikada ranije nijesmo bili u prilici da završimo objekat a da ne mogu da se prodaju stanovi”, požalio se u junu ove godine Blagota Radović, vlasnik firme Zetagradnja, jedne od prijavljenih na sadašnjem vladinom konkursu. Da nije išlo pokazuju i oglasi agencija za nekretnine koje mjesecima bezuspješno oglašavaju stanove u izgradnji te firme. I ne samo te. Mile Grujić, vlasnik Normal kompani upozorio je tada da će ukoliko banke ne budu davale povoljnije kredite, a cijene stanova nastave da padaju „mnogi građevinari biti na granici rentabilnosti”.
Onda je uskočila Vlada. Građevinari će sačuvati cijene, a prodati stanove. Građani će ih „pravedno i ekonomično” kupiti, htjeli ne htjeli. I svi srećni.
Računica kaže da će ovaj kredit pogodovati samo građevincima i onim građanima koji će moći da kupe stan za manje od 900 eura po kvadratu. To nijesu oni koji žive u Podgorici.
Ne zato što Vlada njih manje voli nego ostale. Nego zato što je „slaba” na podgoričke građevinare.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ