Povežite se sa nama

MONITORING

Mugi voli Duška

Objavljeno prije

na

Obišao je Milo Đukanović 10. septembra gradilište Atlas kapital centra (ACC). I kazao: „Želio sam i da na ovaj način odam priznanje investitorima, i domaćim i njihovim partnerima iz Abu Dabija, na istrajnosti da ovu investiciju održe u životu”.

To je vrhunac hadžiluka ACC-u Dušku Kneževiću. Na svečanosti obilježavanja otvaranja radova 2008. govorio je Branimir Gvozdenović (u to vrijeme ministar za ekonomski razvoj, sada ministar za uređenje prostora). Njegova pomoćnica, Maja Velimirović – Petrović, kasnije postaje potpredsjednica Atlas grupe za razvoj i investicije – nadležna i za ACC. Pomenutoj svečanosti prisustvovao je ministar odbrane Boro Vučinić i gomila drugih glavara.

Pitate se kakvo opštenarodno dobro – osim bogougodnog pogleda na moderno zdanje – pretvara naše zvaničnike u ponizne dobroželatelje investicije od preko 90.000 kvadrata poslovno-administrativno-komercijalnog objekta čiji su vlasnici ranije najavili da će prodavati kvadrat između tri i pet hiljada eura? Odgovor sasvim sigurno zna Miomir Mugi Mugoša.

Takav se zaključak nameće ukoliko razmotrimo aktivnosti podgoričkog gradonačelnika. Bio je na gradilištu ACC-a 8. decembra 2008. i novinarima objasnio da će „objekat biti završen bez problema”, a „radovi se izvode kvalitetno”. Pa je 13. jula 2009. Mugi, usred neradnog dana sa Pamelom Anderson, heroinom sapunica, obišao gradilište. Primijetio je da Pamela „predstavlja dobru promociju, ona i njeni menadžeri imaju dobre kontakte u arapskom svijetu”.

Na gradilištu ACC-a i 23. novembra 2009. je gradonačelnik držao govor. Otvarao se „izložbeni stan”. To je drugo ime za Kneževićevu firmu Centr 21 kapital real estejt – agenciju za dilovanje kvadrata u ACC-u. Privatni biznis je u pitanju. Na to je, u Mugijevom prisustvu, podsjetio i Knežević. Rekao je šef Atlas grupe: „Ovaj formalni početak prodaje i promocije donijeće profite za obje kompanije i Atlas grupu i Kaptal investments”.

Samo je vebsajt Atlas grupe citirao gradonačelnika. Mugoša je tom prilikom nagovijestio kombinacije o kojima obični smrtnici Mugilenda i ne sanjaju: „Čekaćemo vašu odluku za nekoliko lokacija”, rekao je Kneževiću i Arapima. „Dugo smo razgovarali. Spremni smo da u svakom trenutku počnemo realizaciju istih. Vidjećemo kada će biti rješena zagonetka o hotelu, jer je dobro da se glavni svjetski igrači nađu na našim prostorima”.

I ne samo da je svako malo vilenio po „izložbenom stanu” i ACC gradilištu, već je gradonačelnik Kneževiću uklanjao „biznis barijere”, gdje god je mogao. Na primjer – naplatu punog iznosa komunalija. Ispostavilo se da su Mugošina Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice i Atlas kapital centar zaključili 13. juna 2008. ugovor o naknadi za uređivanje građevinskog zemljišta na 16,7 miliona a da će Kneževićeva kompanija platiti 10,6 miliona, dakle, šest miliona manje.

Iz Atlas grupe su oktobra 2009. priznali da za ACC neće platiti za 17.000 kvadrata, jer su, tvrde, raniji investitori, Nju Trejd Centari Hipotekarna banka, izmirili te komunalije. I Vladan Vučelić, direktor Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice, tvrdio je da za šest miliona eura (ne)plaćenih komunalija nema problema. Pa je, sa premijerom i Mugijem, Vučelić bio 10. septembra u obilasku ACC-a.

Tu je i pitanje garaža, jer će ih ACC imati garaže na čak 30.000 kvadrata, ukupno četiri etaža, ili trećina objekta! Iz Atlas grupe su oktobra 2009. podsjetili da je „ranijom opštinskom odlukom regulisano da se za njih komunalije plaćaju po nižoj tarifi”. Atlas grupa upravo se ovih dana buni protiv opštinskih izmjena i dopuna propisa o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, jer bi se, umjesto sadašnjih oko 4.500, u prvoj zoni plaćali i do 22.000 eura po garažnom mjestu.

Naime, svaki euro je važan, čak i za Kneževića. Samo prije dvije godine je po novinama oglašavao da ima milijardu eura u aktivi. Očekivao je da će se milijarda duplirati nakon završetka investicija. Glavna je podgorički ACC. Zdanje je započeo 2007. sa Kapital investmensom, partnerom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, jednom od najbogatijih familija u svijetu.

No, udarila svjetska kriza i počelo škripati sa parama. Potegnut je marketing: Pamela, Severina; na sva zvona je objavljeno kako su Ujedinjeni Arapski Emirati kupili za ambasadu poslovni prostor u ACC-u. Jedva je pomenuto da je Hafsa Al Ulama, Kneževićeva partnerka, direktorica Kapital invenstmentsa, nedavno imenovana za rezidentnu ambasadorku u Crnoj Gori?!

Kad je počinjala izgradnja, tvrdilo se da će ACC koštati 110-120 miliona eura. Nedavno je časopis Vorld Fajnans, (štampao intervju sa Kneževićem) procijenio da je investicija zapravo teška 150 miliona. Završetak radova je planiran za kraj 2009, no rokovi su probijeni, dotad je završena samo prva faza.

Proljetos Knežević je tvrdio da Atlas grupa, krovna firma koja objedinjuje niz drugih, u 2009. profitirala 35 miliona eura, koji su reinvestirani. No, priznao je gubitak nekih filijala jer „u svojim portfeljima imaju nekretnine i akcije”.

Ispostavilo se da mu za izgradnju ACC-a fali još novca. U julu ove godine podigao je kredit kod grčke Marfin engnatia benk (MEB). Na ime zaloga MEB je faktički preuzela firmu Atlas kapital, nominalnog investitora izgradnje i organizovanja prodaje nekretnina u ACC. I to 5,8 miliona eura za 49 odsto udjela Atlas grupe i 6,1 miliona eura za 51 odsto udjela Akosta investmentsa ltd u Atlas kapitalu. Grci su kao pokriće uzeli i „sva sredstva koja su u bilo kom trenutku položena na račune dužnika” u zemlji i inostarnstvu, ili će „biti položena” – stoji u založnoj prijavi R-10070600035 od 6. jula ove godine.

Veoma interesantan aranžman. Naime, MEB je do 2008. na Kipru poslovala kao Laiki Popular benk i bila pod optužbama da je 1990-ih, preko računa of-šor kompanija, „oprala pare” za Slobodana Miloševića. Na Kipru je Duško Knežević posjedovao of-šor kompanije. Još tamo ima firmu identičnog naziva sa onom koju je sada stavio pod zalogu – Atlas kapital. U pretprošlom Monitoru smo napisali kako je Knežević 1990-ih navodno odigrao ulogu knjigovođe of-šor „pranja para”.

Takve tvrdnje nijesu dokazane. I Knežević ne živi od nedostatka dokaza, jer u Crnoj Gori ima VIP tretman koji je – na primjeru projekta ACC u Podgorici – ogoljen do banalnosti. Utisak o tome je početkom avgusta pojačao Nikolas Biloti iz američkog Tarner konstrakšnsa. U Podgorici je kazao: „Prvi projekat koji budemo radili u Crnoj Gori biće model uspješnog posla koji ćemo obaviti sa Atlas kapital centrom”. Zvučalo je ozbiljno, jer je u bekraudnu bio Mugoša. Sa Bilotijem je imao sastanak, sa kojeg je poručio: „Brzo ćemo raspisati međunarodni konkurs za izgradnju jednog objekta, kao što je neboder u Dubaiju koji je izgradio Tarner konstrakšns”.

I sad, pretpostavimo: Knežević i Arapi i Amerikanci se obogate na ACC-u ili neboderu à la Duba. Mugi se svojski trudi da im napune džepove. Kako Knežević i njegovi da mu se oduže? Poznato je da Mugi iz čiste ljubavi „gradi grad” i gadljiv je na nepristojne ponude. Eto sinopsisa tugaljive sapunice.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo