Povežite se sa nama

OKO NAS

SPOMEN DOM NIČIJA BRIGA: Propada simbol Kolašina

Objavljeno prije

na

Rekonstrukcija Spomen-doma, jedne od najprepoznatljivijih zgrada u Kolašinu, ni ove godine, kao ni decenijama ranije, nije među prioritetima ni opštine ni države. Za radove na toj zgradi iz lokalnog budžeta do jesenas će biti potrošeno koliko i za seoski dom i kapelu u Liješnju i Dragovića Polju

 

Da je bar djelimično ralizovan četvorogodišnji  Strateški plan razvoja opštine Kolašin, donesen 2017. godine, zgrada Spomen-doma, višedecenijskog simbola grada, sada ne bi bila ruina. Među nekoliko milionskih ambicioznih projekata, planiranih tim dokumentom, bili su i rekonstrukcija gradske pijace i Doma učenika… Novac potreban za te investicije lokalna uprava planirala je da obezbijedi iz opštinskog budžeta, uz pomoć Vlade i investitora, odnosno, donatora. Novac nikad nije stigao, a onaj iz opštinske kase uvijek je trošen na preče. Ni mnogo ranije nijesu nalazili načine da spasu od propadanje zgradu, ali je u svakom četvorogodišnjem razvojnom planu grada, tokom minulih decenija, to najavljivano.

Za sitne popravke na toj zgradi, prema Planu uređenja prostora za ovu godinu, biće potrošeno svega nekoliko hiljada eura. Prema tom dokumentu, radovi na Spomen domu  su istog prioriteta kao radovi na seoskom domu i kapeli u Liješnju i Dragovića Polju.

Buđ i fleke po zidovima, u kancelarijama plastične posude za skupljanje kiše koja probija mnogobrojne kosine od stakla i betona, na krovovima proniklo rastinje, u uglovima djelovi stare stolarije i namještaja, na podu velikog hola lokve vode…To je prvo što se vidi na i u objektu, u kojem su decenijama kancelarije opštinske administracije, nekoliko političkih stranaka, SUBNOR-a, područna jedinica Uprave za nekretnine…

Nekadašnji ponos grada, podignut kasnih 70-ih godina prošlog vijeka, u znak sjećanja na zasijedanja ZAVNO-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja), građen je po ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušića. Pored dugotrajne nebrige i besparice, sadašnjem stanju „najznačajnijeg arhitektonskog  obilježja centra Kolašina”, kažu stariji Kolašinci, doprinijele su i greške napravljene tokom i neposredno poslije gradnje.

Zgrada je, tvrde, useljena ranije nego što je planirano,  jer je 70-ih godina objakat u kome su bile kancelarije Opštine uništen u požaru. Pored toga, navodno,  betonski krovovi nikada bili dobro rješenje za kolašinsku klimu. Mimo projekta, naknadno je dograđen ravan dio, za potrebe opštinske administracije.

U lokalnoj upravi godinama je isti odgovor na pitanje kada će učiniti nešto za Spomen dom. Objašnjavaju, volje ima, ali fali  novca.

„Naša je iskrena namjera da se ova zgrada adaptira i spasi od propadanja. Međutim,  to je finansijski preambiciozan projekat za lokalni budžet. Uzdamo se u podršku države. Podrške će svakako i biti, a u to nas uvjeravaju i aktivnosti kada je riječ o zgradi u kojoj je održano zasijedanje ZAVNO-a” – kažu u kolašinskoj lokalnoj upravi.

Prošle godine i ministar kulture Aleksandar Bogdanović rekao je da će taj objekat, kao kulturno-istorijski spomenik, biti predmet pažnje države. Nije mogao da precizira kada i u kojoj mjeri.

„Dobili smo informacije o statusu Spomen-doma. Naravno, Ministarstvo kulture će razmotriti sve opcije kada je riječ o mogućoj rekonstrukciji. No, dogovorili smo i da se Opština opredijeli je li prioritet ta ili zgrada u kojoj je 1943. godine konstituisan ZAVNO kao najveći zakonodavni organ Crne Gore. Spomen- dom je objekat koji je vrijedan pažnje i poštovanja“, kazao je on.

Bogdanović smatra da za tu zgradu treba napraviti projektnu dokumentaciju, a „možda i kroz neki oblik privatno-javnog partnerstva doći do najboljeg rješenja“. To, podsjeća Bogdanović, omogućava i novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara. Nije do sada ništa urađeno da se ta mogućnosti i iskoristi.

U starim strateškim planovima bila je predviđena rekonstrukcija velike kongresne sale sa 600 mjesta, koja decenijama služi kao magacinski prostor. Da bi dobio novo ruho i služio prvobitnoj namjeni, procijenili su autori novijeg razvojnog plana, potrebno je čak  tri milona eura.

„Postojeći objekti kulture imaju neadekvatnu opremljenost u smislu prezentovanja nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Za kulturne događaje potrebna je audio i video oprema, rekviziti i oprema za izvođenje predstava. Takođe, potrebna je posebna oprema za čuvanje kulturno-istorijskog nasljeđa. Zgrada Spomen-doma je u veoma lošem stanju, krov prokišnjava, stolarija je dotrajala. Uz sve to, zgrada je krajnje energetski neefikasna”, navodi se u opisu projekta.

Kako su nedavno ocijenili u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine,  taj objekat  je  i najočigledniji primjer energetske neefikasnosti u Kolašinu. Godišnje troši 25.000 eura za struju.

Prije nekoliko godina, Spomen-dom je bio jedan od četiri projekta, „poslijeratnog graditeljskog nasljeđa sa potencijalnim scenarijom razvoja” koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.

Po izboru Word Monuments Fund, prije dvije godine, ta zgrada se našla među  30 najatraktivnijih arhitektonskih dostignuća na svijetu. Spomen-dom, među primjere atraktivne moderne svjetske arhitekture, uvršten je na incijativu Kolašinca Milana Rakočevića. On je, predlažući taj objekat, napisao da je riječ o jedinstvenom primjeru „kako je moderna arhitektura stigla i do ruralnog seoskog života i gotovo netaknute prirode”. Glasovima pojsetilaca sajta za arhitekturu www.wmf.org/modern-century, dugo je bio na drugom mjestu u konkurenciji atraktivnih modernih svjetskih arhitektonskih dostignuća.

Neobično arhitektonsko rješenje objekta  oduvijek je izazivalo kontradiktorne  utiske i stavove. Kolašinci tu zgradu  ili vole ili mrze. Od čelnika nekih bivših vlasti  mogli su se čuti i planovi da se zgrada sruši, kako bi se „gradu vratio dio parka u kojem je napravljena“.

Vlada i Opština  nekada su imale planove  da se, nakon rušenja, na tom mjestu gradi turističko-poslovni komplekst. Finansijska kriza je osujetila te planove, pa je objekat neobičnog izgleda ostao. Do početka 90-ih godina minulog vijekla za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novačana sredstava bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na održavanju Spomen-doma.

Navodno, na predlog tadašnje Narodne stranke, iz budžeta ta stavka je izbrisana. Država je prestala da se stara o najpoznatijoj kolašinskoj zgradi.

                                                           Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo