O stanju u kom se nalazi Spomen kuća Mihaila Lalića u Andrijevici, dovoljno govori to da su stare vlasti izgubile i ključ od njenih vrata. Nove vlasti obećavaju promjene i drugačije gazdovanje. Vrijeme će opet suditi
Bivše lokalne vlasti u Andrijevici (DPS), toliko su dobro vodile računa o Spomen kući Mihaila Lalića u rodnom selu velikana pisane riječi da su – izgubile i ključ od ulaznih vrata.
„Nije preostalo ništa drugo nego da obijaju blindiranu bravu“, kaže v. d. direktora Centra za kulturu Ivan Radojević. „Da nije tragično bilo bi smiješno.Tragično je, ipak, da na taj način preuzimamo ovaj značajni objekat”, konstatuje on.
Prema njegovim riječima ono što su tamo zatekli teško je opisati lakšom riječju od – sramota. „Poptuna zapuštenost. Psi lutalice su našli načina da se smjeste unutra. Treba li još nešto da vam kažem preko toga” – pita Radojević. On iskazuje čvrsto opredjeljenje novih lokalnih vlasti u Andrijevici da Spomen kuću Mihaila Lalića konačno stave u funkciju.
„Lalić je zaslužio da taj objekat zasija u punom sjaju. Da bude ogledalo kulture. Naći ćemo način da to hitno uradimo” – kaže novi direktor Centra. Dodaje da će stupiti u kontakt sa Lalićevim sinom i porodicom, kako bi i oni bili potpuno u toku sa tim šta će se raditi: „Možda nam daju neku ideju i sugestiju. Ili ustupe literaturu i rukopise koje bi tu smjestili i napravili biblioteku i mali muzej”. Radojević zaključuje: „Okrugli sto, književni dani ili bilo šta drugo što u ime Mihaila Lalića treba da se organizuje u ovoj Spomen kući koja je za to i namijenjena, ali nažalost već više od decenije nije bila stavljena u funkciju”.
Spomen kuća Mihaila Lalića u selu Trepča kupljena je za te potrebe zahvaljujući donacijama i izdvajanjima Vlade Crne Gore i opština Berane i Andrijevica prije nešto više od deset godina. U to vrijeme došlo se do računice da je bolje kupiti jednu postojeću kuću, nedaleko od temelja rodne kuće ovog velikana, nego praviti novu. Otkup i opremanje koštali su oko 40.000 eura.
Spomen kuća je zvanično otvorena i data na gazdovanje i upravljanje andrijevičkom Centru za kulturu. Kako se upravljalo i gazdovalo, govori njeno trenutno stanje.
Profesor književnosti u penziji i poznavalac djela Mihaila Lalića Milorad Vukić, ocjenjuje da je suvišno govoriti o Lalićevoj duhovnoj i kulturnoj vertikali, ali da se iz nekih razloga to prepuštalo zaboravu.
Njega čudi činjenica da Spomen kuća nije profunkcionisala, iako se iz opštinske kase izdvajaju ogromna sredstva za potrebe andrijevičkog Centra za kulturu, koji nosi njegovo ime.
Ovaj profesor u penziji naglašava da je bivša lokalna vlast stvarala tragičan životni ambijent za mlade ljude i da to neće biti baš tako lako ispraviti.
„To se lijepo vidi na primjeru Spomen kuće. Umjesto duhovnog uzdizanja i otvaranja novih radnih mjesta, omladina je bila dovedena u poziciju da prosi jednokratnu pomoć” – kaže Vukić.
Iz bivše lokalne uprave samo su obećavali da će preduzimati mjere kako bi spomen kuća u Trepči profunkcionisala onako kako je to prvobitno zamišljeno.
Da će se Lalić preko Spomen kuće vratiti u zavičaj, obećao je prije dvije godine godine i ministar kulture Aleksandar Bogdanović, prilikom posjete Andrijevici.
„Dogovoreno je da Ministarstvo i Opština definišu projekat sanacije i uređenja objekta, kako bi kuća posvećena ovoj, za kulturu i istoriju Crne Gore važnoj ličnosti, postala mjesto okupljanja umjetnika i središte brojnih kulturnih programa” – rekao je tada Bogdanović.
Da li su tada Opštini Andrijevica preusmjerena neka finansijska sredstva, koja nijesu namjenski potrošena, pitanje je na koje nema definitivnog odgovora.
„Ja imam neku informaciju da su sredstva opredijeljena za stavljanje Spomen kuće u funkciju. Pokušaćemo to da provjerimo i da vidimo da li su otišla u nekom drugom pravcu” – kaže novi direktor Centra za kulturu.
Lalića, prvog dobitnika Njegoševe nagrade, 1963. godine za roman „Lelejska gora“, laureata NIN-ove nagrade za 1973. godinu za roman „Ratna sreća“, ipak, nikako do danas da vrate u zavičaj.
Nedavno se navršilo 105 godina od Lalićevog rođenja. On danas ima „svoju ulicu“, odnosno bulevar u Podgorici, zastupljen je u školskim programima i lektiri. Кnjiževno djelo mu je postalo poseban nastavni predmet, „Poetika Mihaila Lalića”, jednosemestralni, na Filološkom fakultetu u Nikšiću. U zavičaju ga ima samo u nazivu Centra za kulturu i nefunkcionalnoj Spomen kući.
“Ako sam u svađi s tamošnjim ljudima, nisam s predjelima. Кad ih pogledam, promijenim raspoloženje” – znao je da kaže veliki romansijer, ilustrujući svoj odnos sa zavičajem.
Opština Andrijevica jedna je od trenutno najsiromašnijih opština u državi, prema svim pokazateljima.
Ovaj gradić sredinom 19. vijeka predstavljao je, međutim, kulturno i duhovno središte ovog dijela Crne Gore.
Manje su poznate činjenice da je nakon prijestonice Cetinja, u Andrijevici otvorena prva državna škola u Crnoj Gori. Takođe, 1892. godine otvorene su prva biblioteka i čitaonica u Crnoj Gori.
U periodu od 1882. do 1910. godine na ovim prostorima počinje sa radom još nekoliko privatnih škola.
To je dalo izvanredne rezultate na polju prosvijećenosti, pa prema popisu stanovništva iz 1909. godine, srazmjerno broju stanovnika, Andrijevica je bila druga varoš prema broju pismenih u Crnoj Gori, odmah poslije Cetinja.
Andrijevica danas jedva da ima đaka za jedno odjeljenje prvačića, a u pitanje se, zbog slabog priliva učenika, dovodi opstanak srednjoškolskog centra u ovoj varošici.
Novi vršilac dužnosti direktora Centra za kulturu Ivan Radojević kategoričan je da će lokalnim vlastima kultura biti prioritetna i da će, upravo zbog toga, i stavljanje u funkciju Spomen kuće biti jedan od prvih zadataka.
„Sve te činjenice iz prošlosti koje iznosite o Andrijevici, kao nekadašnjem duhovnom i kulturnom središtu Gornjeg Polimlja, obavezju nas da promijenimo odnos koji je do sada bio prema kulturi” – kaže Radojević.
Sramota je, kaže on, da Centar za kulturu ima toliko zaposlenih i budžet koji je za ovu godinu bezmalo 250.000 eura, a da kulturnih manifestacija bude – nula. Sramota bi bilo i za veće gradske sredine, a ne za melenu Andrijevicu.
Hoće li se nova obećanja ispuniti, ostaje da se vidi.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice