Povežite se sa nama

Izdvojeno

SPOMEN KUĆA MIHAILA LALIĆA U TREPČI: Nova obećanja

Objavljeno prije

na

O stanju u kom se nalazi Spomen kuća Mihaila Lalića u Andrijevici, dovoljno govori to da su stare vlasti izgubile i ključ od njenih vrata. Nove vlasti obećavaju promjene i drugačije gazdovanje. Vrijeme će opet suditi

 

Bivše lokalne vlasti u Andrijevici (DPS), toliko su dobro vodile računa o Spomen kući Mihaila Lalića u rodnom selu velikana pisane riječi da su – izgubile i ključ od ulaznih vrata.

„Nije preostalo ništa drugo nego da obijaju blindiranu bravu“, kaže v. d.  direktora Centra za kulturu Ivan Radojević. „Da nije tragično bilo bi smiješno.Tragično je, ipak, da na taj način preuzimamo ovaj značajni objekat”, konstatuje on.

Prema njegovim riječima ono što su tamo zatekli teško je opisati lakšom riječju od – sramota. „Poptuna zapuštenost. Psi lutalice su našli načina da se smjeste unutra. Treba li još nešto da vam kažem preko toga” – pita Radojević. On iskazuje čvrsto opredjeljenje novih lokalnih vlasti u Andrijevici da Spomen kuću Mihaila Lalića konačno stave u funkciju.

„Lalić je zaslužio da taj objekat zasija u punom sjaju. Da bude ogledalo kulture. Naći ćemo način da to hitno uradimo” – kaže novi direktor Centra.  Dodaje da će stupiti u kontakt sa Lalićevim sinom i porodicom, kako bi i oni bili potpuno u toku sa tim šta će se raditi: „Možda nam daju neku ideju i sugestiju. Ili ustupe literaturu i rukopise koje bi tu smjestili i napravili biblioteku i mali muzej”. Radojević zaključuje: „Okrugli sto, književni dani ili bilo šta drugo što u ime Mihaila Lalića treba da se organizuje u ovoj Spomen kući koja je za to i namijenjena, ali nažalost već više od decenije nije bila stavljena u funkciju”.

Spomen kuća Mihaila Lalića u selu Trepča kupljena je za te potrebe za­hva­lju­ju­ći do­na­ci­ja­ma i izdva­ja­nji­ma Vla­de Cr­ne Go­re i op­šti­na Be­ra­ne i An­dri­je­vi­ca prije nešto više od deset godina. U to vrijeme došlo se do računice da je bolje kupiti jednu postojeću kuću, nedaleko od temelja rodne kuće ovog velikana, nego praviti novu. Otkup i opremanje koštali su oko 40.000 eura.

Spomen kuća je zvanično otvorena i data na gazdovanje i upravljanje an­dri­je­vič­kom Cen­tru za kul­tu­ru. Kako se upravljalo i gazdovalo, govori njeno trenutno stanje.

Profesor književnosti u penziji i poznavalac djela Mihaila Lalića Mi­lo­rad Vu­kić, ocjenjuje da je suvišno go­vo­ri­ti o Lalićevoj duhovnoj i kulturnoj vertikali, ali da se iz nekih razloga to prepuštalo zaboravu.

Njega čudi činjenica da Spomen kuća nije pro­funk­ci­o­ni­sa­la, iako se iz op­štin­ske ka­se iz­dva­ja­ju ogrom­na sred­stva za po­tre­be an­dri­je­vič­kog Cen­tra za kul­tu­ru, koji nosi njegovo ime.

Ovaj profesor u penziji naglašava da je bivša lokalna vlast stva­rala tra­gi­čan ži­vot­ni am­bi­jent za mla­de lju­de i da to neće biti baš tako lako ispraviti.

„To se lijepo vidi na primjeru Spomen kuće. Umje­sto du­hov­nog uz­di­za­nja i otva­ra­nja no­vih rad­nih mje­sta, omla­di­na je bila do­ve­de­na u po­zi­ci­ju da pro­si jednokratnu pomoć” – kaže Vukić.

Iz bivše lo­kal­ne upra­ve samo su obećavali da će pred­u­zi­ma­ti mje­re ka­ko bi spo­men ku­ća u Trep­či pro­funk­ci­o­ni­sa­la ona­ko ka­ko je to pr­vo­bit­no za­mi­šlje­no.

Da će se Lalić preko Spomen kuće vratiti u zavičaj, obećao je prije dvije godine godine i ministar kulture Aleksandar Bogdanović, prilikom posjete Andrijevici.

„Dogovoreno je da Ministarstvo i Opština definišu projekat sanacije i uređenja objekta, kako bi kuća posvećena ovoj, za kulturu i istoriju Crne Gore važnoj ličnosti, postala mjesto okupljanja umjetnika i središte brojnih kulturnih programa” – rekao je tada Bogdanović.

Da li su tada Opštini Andrijevica preusmjerena neka finansijska sredstva, koja nijesu namjenski potrošena, pitanje je na koje nema definitivnog odgovora.

„Ja imam neku informaciju da su sredstva opredijeljena za stavljanje Spomen kuće u funkciju. Pokušaćemo to da provjerimo i da vidimo da li su otišla u nekom drugom pravcu” – kaže novi direktor Centra za kulturu.

Lalića, prvog dobitnika Njegoševe nagrade, 1963. godine za roman „Lelejska gora“, laureata NIN-ove nagrade za 1973. godinu za roman „Ratna sreća“, ipak, nikako do danas da vrate u zavičaj.

Nedavno  se navršilo 105 godina od Lalićevog rođenja. On danas ima „svoju ulicu“, odnosno bulevar u Podgorici, zastupljen je u školskim programima i lektiri. Кnjiževno djelo mu je postalo poseban nastavni predmet, „Poetika Mihaila Lalića”, jednosemestralni, na Filološkom fakultetu u Nikšiću. U zavičaju ga ima samo u nazivu Centra za kulturu i nefunkcionalnoj Spomen kući.

“Ako sam u svađi s tamošnjim ljudima, nisam s predjelima. Кad ih pogledam, promijenim raspoloženje” – znao je da kaže veliki romansijer, ilustrujući svoj odnos sa zavičajem.

Opština Andrijevica jedna je od trenutno najsiromašnijih opština u državi, prema svim pokazateljima.

Ovaj gradić sredinom 19. vijeka predstavljao je, međutim, kulturno i duhovno središte ovog dijela Crne Gore.

Manje su poznate činjenice da je nakon prijestonice Cetinja, u Andrijevici otvorena prva državna škola u Crnoj Gori. Takođe, 1892. godine otvorene su prva biblioteka i čitaonica u Crnoj Gori.

U periodu od 1882. do 1910. godine na ovim prostorima počinje sa radom još nekoliko privatnih škola.

To je dalo izvanredne rezultate na polju prosvijećenosti, pa prema popisu stanovništva iz 1909. godine, srazmjerno broju stanovnika, Andrijevica je bila druga varoš prema broju pismenih u Crnoj Gori, odmah poslije Cetinja.

Andrijevica danas jedva da ima đaka za jedno odjeljenje prvačića, a u pitanje se, zbog slabog priliva učenika, dovodi opstanak srednjoškolskog centra u ovoj varošici.

Novi vršilac dužnosti direktora Centra za kulturu Ivan Radojević kategoričan je da će lokalnim vlastima kultura biti prioritetna i da će, upravo zbog toga, i stavljanje u funkciju Spomen kuće biti jedan od prvih zadataka.

„Sve te činjenice iz prošlosti koje iznosite o Andrijevici, kao nekadašnjem duhovnom i kulturnom središtu Gornjeg Polimlja, obavezju nas da promijenimo odnos koji je do sada bio prema kulturi” – kaže Radojević.

Sramota je, kaže on, da Centar za kulturu ima toliko zaposlenih i budžet koji je za ovu godinu bezmalo 250.000 eura, a da kulturnih manifestacija bude – nula. Sramota bi bilo i za veće gradske sredine, a ne za melenu Andrijevicu.

Hoće li se nova obećanja ispuniti, ostaje da se vidi.

                                                                   Tufik SOFTIĆ  

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo