Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ MLADENA GRDINIĆA, SUDIJE OSNOVNOG SUDA U PODGORICI: Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija 

Objavljeno prije

na

Poslije sumnjivih postupanja u predmetima za koje su zainteresovani Vesna Medenica, Radoje Žugić i DPS, sudija Grdinić munjevito napreduje i stiče privilegije. Grdinićeva imovina je, prema podacima Agencije za sprječavanje korupcije, tokom samo jedne godine višestruko uvećana

 

,,Moj tužbeni zahtjev za diskriminaciju protiv Centralne banke Crne Gore (CBCG) i guvernera Radoja Žugića sudija Mladen Grdinić je u cjelosti odbio kao neosnovan. Takvom presudom Grdinić je dao guverneru, ali i svakom drugom poslodavcu u Crnoj Gori, odriješene ruke da sprovodi nepotizam i zapošljava samo po njemu znanim kriterijumima. Viši i Vrhovni sud ukinuli su tu presudu i slučaj je vraćen na ponovno suđenje nakon skoro četiri godine”, kaže za Monitor Ivan Jović, nekadašnji zaposleni u CBCG.

Ove sedmice održava se Jovićevo ponovno suđenje pred podgoričkim Osnovnim sudom i sudijom Grdinićem protiv CBCG i guvernera Žugića kao poslodavca.

Prvu tužbu je, kako objašnjava, podnio još u oktobru 2017. godine, nakon niza neuspjelih pokušaja da se spor riješi dogovorom unutar CBCG. ,,Nakon 13 godina predanog rada u Sektoru za FBO – Odjeljenju za platni promet i korespondentske odnose sa inostranstvom, dolaskom Radoja Žugića na mjesto guvernera u drugom mandatu, moje radno mjesto se preko noći briše, bez ikakve najave, obrazloženja i najvažnije – potrebe. Nisam imao nijednu zamjerku nadređenih, a posjedujem preko 20 sertifikata sa obuka u centralnim bankama u Evropskoj uniji, na koje me je  CBCG slala, uloživši značajna sredstva u moj profesionalni razvoj”, kaže Jović.

Pored te osnovne tužbe, on je istovremeno podnio i dvije inicijative prema Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u CBCG, koje je donio guverner Žugić. Te inicijative su odbačene, a Ustavni sud nikada nije uzeo u razmatranje ustavnost i zakonitost guvernerovih činjenja. Ubrzo nakon toga, Žugić je zaposlio sina ,,predsjedavajuće” sutkinje Ustavnog suda Desanke LopičićJanka Lopičića.

U svom iskazu pred sudijom Grdinićem, Jović je objasnio da je brisanje njegovog radnog mjesta i premještaj na drugo, u sektoru koji je nevezan za prethodni profesionalni angažman, uz značajno umanjenje zarade, čin samovolje guvernera Žugića. ,,Predstavljao sam samo kolateralnu štetu sukoba guvernera s tadašnjim direktorom Sektora za finansijske i banakrske operacije (FBO) Idriza Ćetkovića. Direktor je odlukom guvernera Žugića smijenjen preko noći i maltene otjeran u penziju, a ja sam, kao najbliži saradnik direktora, degradiran”, ističe Jović.

Prema tvrdnjama nekadašnjeg radnika CBCG, sudija Grdinić na glavnom ročištu nije dozvolio raspravu o identitetima zaposlenih, odnosno o njihovim prijateljskim i rođačkim vezama sa guvernerom i rukovodstvom CBCG. Time su, napominje Jović, zaštićeni interesi guvernera i onemogućeno pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. U presudi Vrhovnog suda, u koju je Monitor imao uvid, se još konstatuje da je sudija Grdinić prvostepenu presudu donio uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i izostanka razloga o odlučujućim činjenicama.

Sudiji Grdiniću je ovo treći slučaj koji se odnosi na guvernera Žugića i CBCG, dodijeljen u periodu od svega dvije godine.

U maju 2016. godine on je odbacio tužbu Žugića protiv lista Dan, za duševne patnje nastale povredom ugleda, kojom je tražio 15 hiljada eura na ime naknade nematerijalne štete zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju. Iako je presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, Grdinić ga je ipak zaštitio, na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pojedine pribavljene materijalne dokaze. Slučaj o spornom doktoratu Grdinić dalje nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti. ,,Zbog insistiranja na elementima krivičnog djela u radnjama koje okružuju nevažeći Žugićev doktorat, advokat Nebojša Asanović je javno uhapšen, sproveden sa sve lisicama i pritvoren zbog navodne utaje poreza, na osnovu krivične prijave Siniše Kovačevića, glavnog poreskog inspektora kojeg je imenovao Žugić s pozicije ministra finansija. Radi se o šuri Žugića, rođenom bratu supruge Milanke-Mire Žugić”, objašnjava Monitorov dobro upućen izvor.

Valja podsjetiti: sudija Grdinić je prije samo tri mjeseca takođe u cjelosti odbacio tužbeni zahtjev i bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović kao – neosnovan. Ona je, o čemu je Monitor ranije pisao, mjesecima prije razrješenja u Skupštini, tokom 2018. godine, podnijela tužbu protiv guvernera i CBCG za diskriminaciju i mobing. Tokom dvije godine i četiri mjeseca koliko je trajao spor na prvoj instanci kod Grdinića, punomoćnici Radovićeve su tražili njegovo izuzeće, zbog pristrasnosti. Predsjednica suda Željka Jovović, prema Monitorovim izvorima, kuma predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, odbila je zahtjev za izuzeće.

Poslije ovakvih postupanja, sudija Grdinić je u junu 2019. postao potpredsjednik Osnovnog suda u Podgorici, iako je sudsku togu, odlukom Medenice i Sudskog savjeta, prvi put obukao tek krajem 2015. godine. Paralelno, Željka Jovović, izabrana je za predsjednicu Osnovnog suda.

U kratkom roku od izbora i ostvarujući dobre rezultate u predmetima za koje su zainteresovani Medenica, Žugić i DPS, Grdinić munjevito napreduje i stiče privilegije.

Prema podacima Agencije za sprječavanje korupcije, u koje je Monitor imao uvidGrdinićeva imovina je tokom samo jedne godine višestruko uvećana.

Prema imovinskom kartonu prijavljenom ASK-u 2018. godine, Grdinić je imao svega 1.100 eura na tekućem računu i bio bez nepokretnosti. Samo godinu kasnije, sudijin imovinski karton ukazuje na mjesečni prihod od rente u Kolašinu u iznosu od tri hiljade eura godišnje, bez prethodne prijave nepokretnosti, odnosno po kom osnovu ostvaruje prihod od zakupa. Prema imovinskom kartonu iz 2019. godine,   Grdinić stiče 31. 300 eura, takođe bez prijavljivanja odakle taj prihod. Dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura, prijavljuje vozilo, pežo 508 1.6. HDI, ponovo bez objašnjenja.

Grdinić je u maju 2020. preuzeo i ključeve od stana dobijenog po povoljnim uslovima. U imovinskom kartonu prijavljenom ASK-u 10. marta 2020. navodi stan od 48 m2 uz stambeni kredit od 16. 000 eura. Samo dan kasnije, prijavio je i članstvo u Upravnom odboru(UO) Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta s apanažom od 375 eura. U međuvremenu, u avgustu 2020. godine, samo devet dana nakon presude u korist Žugića/CBCG u slučaju Radovićeve, Odlukom Vlade Crne Gore Grdinić je imenovan u četvoročlani UO Centra za posredovanje ispred Osnovnog suda u Podgorici, s mjesečnom apanažom koja još nije prijavljena ASK-u, iako su od imenovanja na novu funkciju protekla 4 mjeseca.

Uspjeh Grdinića u pravosudnim krugovima vezuju za Medenicu. Prema navodima bliskih sudiji Grdiniću, Medenica je pripravnički staž odradila kod oca sudije Grdinića u Kolašinu. Sa njim je blisko sarađivala godinama tokom karijere u kolašinskom sudstvu i tužilaštvu. Prvo kao sa sudijom, potom kao sa advokatom.

Bliskost Žugića i Medenice javnosti nije nepoznata. Otkriveno je da imaju vile jednu do druge na pjeni od mora u Krašićima. Pažnju međunarodne javnosti privukao je pravni stav Medenice da funkcioneri razriješeni u parlamentu nemaju pravo na sudsku zaštitu pred redovnim sudovima, čime je doprinijela zaštiti interesa tadašnje vladajuće DPS većine i guvernera Žugića. Žugić je pomogao i djeci predsjednice Vrhovnog suda.  Miloš Medenica je prve poslove za trgovinu naftnim derivatima, posredstvom kompanije Timi, dobio 2013. godine, dok je Žugić bio ministar finansija. Investiciono-razvojni fond (IRF), koji kontrolišu CBCG i guverner Žugić, je u međuvremenu odobrio i posredstvom Prve banke realizovao dva povoljna kreditna aranžmana od skoro 400 hiljada eura istoimenoj kompaniji u vlasništvu sina Medenice. Medenica je i kao VDT u dva mandata osujetila podizanje optužnica protiv Žugića dok je bio na mjestu direktora Fonda PIO, uključujući i onu za spornu privatizaciju Pomorskog saobraćaja 2004.

Šta Ivan Jović može da očekuje od novog suđenja u četvrtak, kad ovaj broj Monitora ide u štampu?

 

KAKO ŽUGIĆ I CBCG ZBRINJAVAJU I DJECU SUDIJA UZ RODBINU, PRIJATELJE, KUMOVE

,,Značajan broj djece crnogorskih sudija zaposleno je CBCG”, napominje Monitorov izvor.

U CBCG, u kontroli banaka, radi i sin sutkinje Vrhovnog suda Radojke NikolićMarko Nikolić. Žugić je dodijelio direktorska mjesta i kćerki i zetu sutkinje Vrhovnog suda Dušanke Radović, Mariji i Rajku Sekuloviću. Kako objašnjava Monitorov izvor, Žugić je sa sutkinjom Radović u direktnoj srodničkoj vezi. I suprug sutkinje Vrhovnog suda Nataše BožovićSrđa Božović danas sjedi u Savjetodavnom odboru guvernera CBCG uz apanažu. Prethodno je punih osam godina bio član Savjeta CBCG, uz mjesečnu naknadu od hiljadu eura u neto iznosu.

U CBCG rade i obje kćerke sutkinje Vrhovnog suda Svetlane Vujanović i Filipa Vujanovića bivšeg trostrukog predsjednika Crne Gore, premijera i nekadašnjeg ministra pravde  Nina Vujanović i Tatjana Vujanović -Vuksanović.

Nakon nezakonite smjene viceguvernerke Irene Radović, Tatjana Vujanović – Vuksanović, ali i ćerka premijera Duška MarkovićaValentina Marković, su unaprijeđene. Markovićeva je unaprijeđena u glavnog kontrolora, a Vujanović-Vuksanović u specijalnu savjetnicu guvernera za zastupanje CBCG u teškim sporovima pred sudovima. Njena sestra Nina Vujanović je takođe, nakon razrješenja Radovićeve, unaprijeđena u savjetnicu viceguvernera Nikole Fabrisa.

Zgodna je i slučajnost da je Tatjana Vujanović -Vuksanović pravno zastupala Žugića u sporu Radovićeve protiv njega i CBCG kod sudije Grdinića. Pored nje, zastupnik Žugića u istom sporu je i Ana Đukanović, sestra predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koja je interese CBCG i Žugića protiv Radovićeve prvo štitila otvoreno i samostalno u junu i julu 2018. To se vidi iz dokumentacije koja nosi potpis sestre predsjednika, dok je u sporu pred Osnovnim sudom formalno pored Vujanović -Vuksanović interese CBCG i Žugića zastupao Miroslav Adžić advokat ponikao iz kancelarije Đukanovićeve,

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

POLITIČKE IGRE – KUSURANJE SA PRIJESTONICOM: Cetinjske magle

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik DPS-a nije i ne može biti predvodnik pokreta koji se, istinski, bori za slobodnu, demokratsku i evropsku Crnu Goru. To nas uči trodecenijsko iskustvo. A sadašnje vlasti ne zaslužuju  ni djelić tog vremena. Cetinje je to pokazalo i jednima i drugima

 

Cetinje je ponovo u žiži sukoba vlasti i opozicije. Međusobnih i onih unutar koalicionih. Očekivano, obnovljena sporenja prelila su se i na ulicu, pa je pred Skupštinom Crne Gore održan novi protest.

Povod za okupljanje nezadovoljnih  bila je odluka Uprave za katastar i državnu imovinu, od 15. oktobra, kojom je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom prenijeto sa Prijestonice na Mitropoliju crnogorsko primorsku SPC. O toj odluci medije su obavijestili v.d. direktora Uprave za katastar Koča Đurišić i koordinator pravnog savjeta Mitropolije Igor Balaban. Oni su objasnili kako je Područna jedinica Cetinje ,,samo ispravila grešku”, pošto je prethodno u kompjutersku bazu Uprave upisano da MCP ima pravo korišćenja Cetinjskog manastira, iako u pisanom dokumentu iz 1996. piše da je manastir sa pratećim objektima u njihovom vlasništvu. I da nezadovoljni imaju pravo žalbe na tu odluku.

Uvid u dokumenta pokazuje da je istina malo komplikovanija. Naime, „ispravka greške“ u Upravi za katastar nigdje ne pominje ni Mitropoliju ni SPC.

U tom Rješenju piše: „Vrši se ispravka greške nastale unosom podataka iz rješenja br. UP I 05-915 od 11. 04. 1996. godine u kompjutersku bazu podataka, u katastru nepokretnosti za KO Cetinje I, na način što će se umjesto upisanog prava ‘korišćenje’ upisati pravo ‘svojina’ Manastir Sveti Petar na objektima evidentiranim na katastarskim parcelama broj…“.

Dakle, Manastir Sveti Petar ima pravo svojine nad objektima Cetinjskog manastira. Prvi naziv je zvanično (crkveno) a drugi narodno ime istog objekta. Koji je, kako vidimo, postao vlasnik samoga sebe, iako ga zakon ne prepoznaje ni kao fizičko ni kao pravno lice. I to samo produbljuje konfuziju i zaoštrava  jednovjekovna sporenja o statusu SPC-a i njenoj imovini u Crnoj Gori, „preuzetoj“ nakon, od tada do današnjeg dana,  spornih odluka o  bezuslovnom prisajedinjenju  crnogorske države i crkve Srbiji i, nedugo zatim formiranoj, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

,,Na osnovu Rješenja nije Mitropolija crnogorsko primorska upisana kao vlasnik, već Manastir Sv. Petar, i ne može se ni po kojem osnovu poistovjetiti MPC sa imenom Manastira Sv. Petra kako se potencira u medijima”, saopštio je zamjenik gradonačelnika Prijestonice Cetinje Petar Marković, uz napomenu da je Cetinje ostalo upisano kao vlasnik manastirskog zemljišta. ,,Dva postupka po ovom zahtjevu su u toku, pri čemu je u jednom donijeto Rješenje kojim je odbijen zahtjev Mitropolije kao neosnovan”, naglašava Marković, ,,Prijestonica Cetinje će iskoristiti sve pravne ljekove u ovim postupcima i boriti se da Manastir Sv. Petra ostane cetinjski kao što je to bilo i vjekovima unazad”.

Sa druge strane, drugačiji stavovi. ,,S obzirom na to da MCP upravlja, koristi i održava ova dobra, njena svojina na objektima i zemljištu je nesumnjiva – pod uslovom nepostojanja pravnog osnova za svojinu nekog drugog fizičkog ili pravnog lica”, tvrdi advokatica Darka Kisjelica, insistirajući da su nedoumice tipa Manastir Sveti Petar nije isto što i Mitropolija posljedica površnog korišćenja nesavršenosti ranije evidencije nepokretnosti. ,,I taj, uslovno rečeno, pogrešni naziv Manastir Sv. Petar, ne ukazuje ni na bilo kog drugog vlasnika, drugo pravno ili fizičko lice – pogotovo ne na Prijestonicu ili ranije Opštinu Cetinje – osim na MCP. Ona kao pravno lice jedini je vlasnik crkvenih objekata u kojima obavlja svoju vjersku djelatnost i vlasnik crkvenog zemljišta koje joj služi za to”, rekla je Kisjelica Vijestima.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO U SARAJEVU: U RS se dijeli oružje grđanima kao ’91

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ideje Velike Srbije i Velike Hrvatske, bazirane na teritorijalnim pretenzijama prema BiH, življe su nego ikada ranije. Evropa i svijet gledali su na krvavi raspad Jugoslavije bez komentara, osim svijetlih likova poput Alexandra Langera, pisca i člana Parlamenta Evrope koji se ubio u znak protesta protiv beskrupuloznog ćutanja Evrope i njenih institucija. Pitanje je samo hoće li ponovo ćutati

 

MONITOR: Na nedavno održanom sastanku ministara inostranih poslova zemalja članica EU, u izvještaju koji je podnio Žozep Borelj, posebno je naglašena zabrinutost u vezi sa situacijom na Zapadnom Balkanu. Poznajete različite sredine tog prostora – kako Vama izgleda Zapadni Balkan danas?

BROZ: Izgleda mi, kao i više od poslednje tri decenije, kao bure baruta – što uopšte ne čudi. Zamislite Nemačku da su njoj posle Drugog svetskog rata saveznici ostavili na vlasti nacional-socijalističku partiju i sve Hitlerove saradnike. Ta partija je i danas zakonom zabranjena, a dvadeset tri od dvadeset četiri u Nirnbergu suđena ratna zločinca osuđena su na smrt nakon suđenja koja su trajala tri i po godine. Ovde se dogodilo upravo suprotno: nakon ratova od 1995. do 1999. sve nacionalne (čitaj: nacional-socijalističke) partije koje su organizovale ratove i vodile ih, ostale su na vlasti do danas. A suđenja za ratne zločine u ICTY trajala su gotovo trideset godina. Sve u ime ljudskih prava okrivljenih, koji su ubili više od 100.000 građana i raselili samo u BiH 2,5 miliona. Ideolozi tih zločina u najvećem broju i danas vladaju prostorima Zapadnog Balkana, kao članovi najjače mafije organizovanog kriminala u Evropi, birani od strane preplašenih građana, s blagoslovom iste te EU.

MONITOR: Mogu li se stvari na Zapadnom Balkanu uopšte poboljšati za „obične ljude“, bez pritisaka i uslovljavanja od stane međunarodnih civilnih i vojnih organizacija, EU, SAD?

BROZ: Goloruki građani ne mogu izaći na kraj sa onima koji imaju svu vlast, novac, trenirane i plaćene ubice za ratove koje su vodili i koje ponovo žele voditi. Dovoljno bi bilo kada bi sve te međunarodne institucije skupile sav dokazni materijal koji imaju, jer ovde se nalaze više od trideset godina, a prate i registruju pomno sve kriminalne radnje, i omogućile tužiocima i sudijama da pravedno sude, odnosno da imamo nezavisno sudstvo. Ali, kako to nisu uradili za ove tri decenije, izgleda da im permanentna nestabilnost Zapadnog Balkana odgovara. Dokle će im odgovarati, ne znam.

Sećam se davnašnjeg razgovora sa generalnim sekretarom OSCE-a, koji mi je na apel da ta organizacija pomogne regiji Zapadnog Balkana da se oslobodi organizovanog kriminala, rekao da će svaka država morati to sama da uradi. Od tada do danas ništa se nije promenilo. Kriminalci vladaju, a narod opljačkan ćuti u strahu da može biti i gore.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo