Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ MLADENA GRDINIĆA, SUDIJE OSNOVNOG SUDA U PODGORICI: Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija 

Objavljeno prije

na

Poslije sumnjivih postupanja u predmetima za koje su zainteresovani Vesna Medenica, Radoje Žugić i DPS, sudija Grdinić munjevito napreduje i stiče privilegije. Grdinićeva imovina je, prema podacima Agencije za sprječavanje korupcije, tokom samo jedne godine višestruko uvećana

 

,,Moj tužbeni zahtjev za diskriminaciju protiv Centralne banke Crne Gore (CBCG) i guvernera Radoja Žugića sudija Mladen Grdinić je u cjelosti odbio kao neosnovan. Takvom presudom Grdinić je dao guverneru, ali i svakom drugom poslodavcu u Crnoj Gori, odriješene ruke da sprovodi nepotizam i zapošljava samo po njemu znanim kriterijumima. Viši i Vrhovni sud ukinuli su tu presudu i slučaj je vraćen na ponovno suđenje nakon skoro četiri godine”, kaže za Monitor Ivan Jović, nekadašnji zaposleni u CBCG.

Ove sedmice održava se Jovićevo ponovno suđenje pred podgoričkim Osnovnim sudom i sudijom Grdinićem protiv CBCG i guvernera Žugića kao poslodavca.

Prvu tužbu je, kako objašnjava, podnio još u oktobru 2017. godine, nakon niza neuspjelih pokušaja da se spor riješi dogovorom unutar CBCG. ,,Nakon 13 godina predanog rada u Sektoru za FBO – Odjeljenju za platni promet i korespondentske odnose sa inostranstvom, dolaskom Radoja Žugića na mjesto guvernera u drugom mandatu, moje radno mjesto se preko noći briše, bez ikakve najave, obrazloženja i najvažnije – potrebe. Nisam imao nijednu zamjerku nadređenih, a posjedujem preko 20 sertifikata sa obuka u centralnim bankama u Evropskoj uniji, na koje me je  CBCG slala, uloživši značajna sredstva u moj profesionalni razvoj”, kaže Jović.

Pored te osnovne tužbe, on je istovremeno podnio i dvije inicijative prema Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u CBCG, koje je donio guverner Žugić. Te inicijative su odbačene, a Ustavni sud nikada nije uzeo u razmatranje ustavnost i zakonitost guvernerovih činjenja. Ubrzo nakon toga, Žugić je zaposlio sina ,,predsjedavajuće” sutkinje Ustavnog suda Desanke LopičićJanka Lopičića.

U svom iskazu pred sudijom Grdinićem, Jović je objasnio da je brisanje njegovog radnog mjesta i premještaj na drugo, u sektoru koji je nevezan za prethodni profesionalni angažman, uz značajno umanjenje zarade, čin samovolje guvernera Žugića. ,,Predstavljao sam samo kolateralnu štetu sukoba guvernera s tadašnjim direktorom Sektora za finansijske i banakrske operacije (FBO) Idriza Ćetkovića. Direktor je odlukom guvernera Žugića smijenjen preko noći i maltene otjeran u penziju, a ja sam, kao najbliži saradnik direktora, degradiran”, ističe Jović.

Prema tvrdnjama nekadašnjeg radnika CBCG, sudija Grdinić na glavnom ročištu nije dozvolio raspravu o identitetima zaposlenih, odnosno o njihovim prijateljskim i rođačkim vezama sa guvernerom i rukovodstvom CBCG. Time su, napominje Jović, zaštićeni interesi guvernera i onemogućeno pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. U presudi Vrhovnog suda, u koju je Monitor imao uvid, se još konstatuje da je sudija Grdinić prvostepenu presudu donio uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i izostanka razloga o odlučujućim činjenicama.

Sudiji Grdiniću je ovo treći slučaj koji se odnosi na guvernera Žugića i CBCG, dodijeljen u periodu od svega dvije godine.

U maju 2016. godine on je odbacio tužbu Žugića protiv lista Dan, za duševne patnje nastale povredom ugleda, kojom je tražio 15 hiljada eura na ime naknade nematerijalne štete zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju. Iako je presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, Grdinić ga je ipak zaštitio, na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pojedine pribavljene materijalne dokaze. Slučaj o spornom doktoratu Grdinić dalje nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti. ,,Zbog insistiranja na elementima krivičnog djela u radnjama koje okružuju nevažeći Žugićev doktorat, advokat Nebojša Asanović je javno uhapšen, sproveden sa sve lisicama i pritvoren zbog navodne utaje poreza, na osnovu krivične prijave Siniše Kovačevića, glavnog poreskog inspektora kojeg je imenovao Žugić s pozicije ministra finansija. Radi se o šuri Žugića, rođenom bratu supruge Milanke-Mire Žugić”, objašnjava Monitorov dobro upućen izvor.

Valja podsjetiti: sudija Grdinić je prije samo tri mjeseca takođe u cjelosti odbacio tužbeni zahtjev i bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović kao – neosnovan. Ona je, o čemu je Monitor ranije pisao, mjesecima prije razrješenja u Skupštini, tokom 2018. godine, podnijela tužbu protiv guvernera i CBCG za diskriminaciju i mobing. Tokom dvije godine i četiri mjeseca koliko je trajao spor na prvoj instanci kod Grdinića, punomoćnici Radovićeve su tražili njegovo izuzeće, zbog pristrasnosti. Predsjednica suda Željka Jovović, prema Monitorovim izvorima, kuma predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, odbila je zahtjev za izuzeće.

Poslije ovakvih postupanja, sudija Grdinić je u junu 2019. postao potpredsjednik Osnovnog suda u Podgorici, iako je sudsku togu, odlukom Medenice i Sudskog savjeta, prvi put obukao tek krajem 2015. godine. Paralelno, Željka Jovović, izabrana je za predsjednicu Osnovnog suda.

U kratkom roku od izbora i ostvarujući dobre rezultate u predmetima za koje su zainteresovani Medenica, Žugić i DPS, Grdinić munjevito napreduje i stiče privilegije.

Prema podacima Agencije za sprječavanje korupcije, u koje je Monitor imao uvidGrdinićeva imovina je tokom samo jedne godine višestruko uvećana.

Prema imovinskom kartonu prijavljenom ASK-u 2018. godine, Grdinić je imao svega 1.100 eura na tekućem računu i bio bez nepokretnosti. Samo godinu kasnije, sudijin imovinski karton ukazuje na mjesečni prihod od rente u Kolašinu u iznosu od tri hiljade eura godišnje, bez prethodne prijave nepokretnosti, odnosno po kom osnovu ostvaruje prihod od zakupa. Prema imovinskom kartonu iz 2019. godine,   Grdinić stiče 31. 300 eura, takođe bez prijavljivanja odakle taj prihod. Dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura, prijavljuje vozilo, pežo 508 1.6. HDI, ponovo bez objašnjenja.

Grdinić je u maju 2020. preuzeo i ključeve od stana dobijenog po povoljnim uslovima. U imovinskom kartonu prijavljenom ASK-u 10. marta 2020. navodi stan od 48 m2 uz stambeni kredit od 16. 000 eura. Samo dan kasnije, prijavio je i članstvo u Upravnom odboru(UO) Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta s apanažom od 375 eura. U međuvremenu, u avgustu 2020. godine, samo devet dana nakon presude u korist Žugića/CBCG u slučaju Radovićeve, Odlukom Vlade Crne Gore Grdinić je imenovan u četvoročlani UO Centra za posredovanje ispred Osnovnog suda u Podgorici, s mjesečnom apanažom koja još nije prijavljena ASK-u, iako su od imenovanja na novu funkciju protekla 4 mjeseca.

Uspjeh Grdinića u pravosudnim krugovima vezuju za Medenicu. Prema navodima bliskih sudiji Grdiniću, Medenica je pripravnički staž odradila kod oca sudije Grdinića u Kolašinu. Sa njim je blisko sarađivala godinama tokom karijere u kolašinskom sudstvu i tužilaštvu. Prvo kao sa sudijom, potom kao sa advokatom.

Bliskost Žugića i Medenice javnosti nije nepoznata. Otkriveno je da imaju vile jednu do druge na pjeni od mora u Krašićima. Pažnju međunarodne javnosti privukao je pravni stav Medenice da funkcioneri razriješeni u parlamentu nemaju pravo na sudsku zaštitu pred redovnim sudovima, čime je doprinijela zaštiti interesa tadašnje vladajuće DPS većine i guvernera Žugića. Žugić je pomogao i djeci predsjednice Vrhovnog suda.  Miloš Medenica je prve poslove za trgovinu naftnim derivatima, posredstvom kompanije Timi, dobio 2013. godine, dok je Žugić bio ministar finansija. Investiciono-razvojni fond (IRF), koji kontrolišu CBCG i guverner Žugić, je u međuvremenu odobrio i posredstvom Prve banke realizovao dva povoljna kreditna aranžmana od skoro 400 hiljada eura istoimenoj kompaniji u vlasništvu sina Medenice. Medenica je i kao VDT u dva mandata osujetila podizanje optužnica protiv Žugića dok je bio na mjestu direktora Fonda PIO, uključujući i onu za spornu privatizaciju Pomorskog saobraćaja 2004.

Šta Ivan Jović može da očekuje od novog suđenja u četvrtak, kad ovaj broj Monitora ide u štampu?

 

KAKO ŽUGIĆ I CBCG ZBRINJAVAJU I DJECU SUDIJA UZ RODBINU, PRIJATELJE, KUMOVE

,,Značajan broj djece crnogorskih sudija zaposleno je CBCG”, napominje Monitorov izvor.

U CBCG, u kontroli banaka, radi i sin sutkinje Vrhovnog suda Radojke NikolićMarko Nikolić. Žugić je dodijelio direktorska mjesta i kćerki i zetu sutkinje Vrhovnog suda Dušanke Radović, Mariji i Rajku Sekuloviću. Kako objašnjava Monitorov izvor, Žugić je sa sutkinjom Radović u direktnoj srodničkoj vezi. I suprug sutkinje Vrhovnog suda Nataše BožovićSrđa Božović danas sjedi u Savjetodavnom odboru guvernera CBCG uz apanažu. Prethodno je punih osam godina bio član Savjeta CBCG, uz mjesečnu naknadu od hiljadu eura u neto iznosu.

U CBCG rade i obje kćerke sutkinje Vrhovnog suda Svetlane Vujanović i Filipa Vujanovića bivšeg trostrukog predsjednika Crne Gore, premijera i nekadašnjeg ministra pravde  Nina Vujanović i Tatjana Vujanović -Vuksanović.

Nakon nezakonite smjene viceguvernerke Irene Radović, Tatjana Vujanović – Vuksanović, ali i ćerka premijera Duška MarkovićaValentina Marković, su unaprijeđene. Markovićeva je unaprijeđena u glavnog kontrolora, a Vujanović-Vuksanović u specijalnu savjetnicu guvernera za zastupanje CBCG u teškim sporovima pred sudovima. Njena sestra Nina Vujanović je takođe, nakon razrješenja Radovićeve, unaprijeđena u savjetnicu viceguvernera Nikole Fabrisa.

Zgodna je i slučajnost da je Tatjana Vujanović -Vuksanović pravno zastupala Žugića u sporu Radovićeve protiv njega i CBCG kod sudije Grdinića. Pored nje, zastupnik Žugića u istom sporu je i Ana Đukanović, sestra predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koja je interese CBCG i Žugića protiv Radovićeve prvo štitila otvoreno i samostalno u junu i julu 2018. To se vidi iz dokumentacije koja nosi potpis sestre predsjednika, dok je u sporu pred Osnovnim sudom formalno pored Vujanović -Vuksanović interese CBCG i Žugića zastupao Miroslav Adžić advokat ponikao iz kancelarije Đukanovićeve,

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo