Za nešto manje od dva mjeseca nastupa apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora za Svetozara Marovića. Bivši predsjednik SCG i nekadašnji visoki funkcioner DPS već ima jednu zastaru iza sebe. Jednogodišnja zatvorska kazna, koja je bila određena kao zamjena za neplaćenu novčanu obavezu od 1,1 milion eura, zastarjela je u junu 2021. godine

Odbrojavanje je počelo odavno. Sada se približilo. Za nešto manje od dva mjeseca, 10. oktobra ove godine, nastupa apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora od tri godine i devet mjeseci na koju je bivši predsjednik državne zajednice Srbija i Crna Gora Svetozar Marović pravosnažno osuđen presudom Višeg suda u Podgorici u septembru 2016. godine.

Taj datum već godinama nije nepoznat crnogorskim institucijama. Naprotiv. Na njega su upozoravali sudovi, mediji i predstavnici izvršne vlasti. Crna Gora je u više navrata od Srbije tražila da Marovića izruči kako bi kaznu izdržao u zemlji u kojoj je osuđen. Umjesto izvršenja presude, prolazile su godine. Marović je ostajao u Beogradu, a kazna samo na papiru.

Pitanje više nije samo zbog čega je jedan pravosnažno osuđeni političar godinama van domašaja crnogorskih pravosudnih organa. Mnogo je neprijatnije pitanje kako je moguće da je sistem koji je imao presudu, potjernicu, međunarodne mehanizme saradnje i bilateralni ugovor sa Srbijom došao pred sam kraj roka, a da kazna još nije izvršena. Ako do 10. oktobra ništa ne bude promijenjeno, država će se suočiti sa paradoksom: pravosnažna presuda postoji, krivica je priznata, kazna je izrečena ali zatvora možda neće biti.

Branilac Svetozara Marovića, advokat Zdravko Begović, u razgovoru za Monitor kaže da ne može dati odgovor na pitanje da li je njegov klijent nakon izlaska iz pritvora simulirao bolest kako bi izbjegao izručenje crnogorskim organima.

„Nakon završetka glavnog pretresa, odnosno zaključenja sporazuma o priznanju krivice i donošenja prvostepene presude, Svetozar Marović je napustio Crnu Goru i sve vrijeme boravio u Srbiji, u Beogradu. Zaista, njegovo zdravstveno stanje odmah nakon izlaska iz pritvora, u kojem je proveo šest mjeseci, bilo je u znatnoj mjeri narušeno. Duži vremenski period u Beogradu je posjećivao ljekare specijaliste, primao određenu terapiju i pokušavao da se izliječi“, kazao je Begović.

Prema njegovim riječima, Marovićevo zdravstveno stanje i danas je veoma loše.

„Ono što vam mogu reći jeste da je i danas Svetozar Marović veoma lošeg zdravstvenog stanja, da vrlo često posjećuje ljekare određenih specijalnosti. A to da li je upravo ta njegova bolest praktično simulirana kako bi izbjegao izručenje, ja vam ne mogu dati pravi odgovor, budući da je sve bilo u nadležnosti Ministarstva Republike Srbije“, rekao je Begović.

Marovićev advokat, međutim, smatra da iza činjenice da njegov klijent nikada nije izručen Crnoj Gori vjerovatno stoji mnogo više od birokratskog odugovlačenja.

„Ne bih ja to nazvao pobjedom. To je situacija koja je nastala spletom okolnosti. A ko je kriv ili ko je zaslužan zbog toga što Svetozar Marović nije stupio na izdržavanje kazne, valjda je svakome jasno. Ne treba davati odgovor na takvo pitanje“, kazao je Begović.

Podsjeća da je Ministarstvo pravde Crne Gore Srbiji uputilo sedam zahtjeva za izručenje Marovića, ali da odgovora nije bilo.

„Kao što znate, Ministarstvo pravde Crne Gore je sedam zahtjeva uputilo Ministarstvu pravde Srbije i nije bilo nikakvog odgovora. Dakle, vjerovatno je u pitanju neki jaki politički razlog koji je doveo do toga da Marović ne stupi na izdržavanje zatvorske kazne po pravosnažnoj presudi“, rekao je Begović.

Begović smatra da je Ministarstvo pravde Crne Gore uradilo ono što je bilo do njih kako bi Marović bio upućen na izdržavanje kazne, ali da sa druge strane nije bilo odgovarajuće reakcije. Čak su i najviši državni zvaničnici, na direktna pitanja zbog čega nije izručen, odgovarali da to nije u njihovoj nadležnosti. „Pružen je jedan lakonski odgovor koji potpuno jasno predstavlja situaciju i razloge zbog kojih Svetozar Marović nije izručen“, ističe Begović.

Svetozar Marović uhapšen je u decembru 2015. godine, u okviru velike akcije Specijalnog državnog tužilaštva koja je obuhvatila budvanske afere.

Nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik državne zajednice Srbija i Crna Gora, tada se našao u središtu jedne od najvećih korupcionaških afera u novijoj istoriji Crne Gore.

Marović je sa Specijalnim državnim tužilaštvom zaključio sporazume o priznanju krivice. Priznao je odgovornost za krivična djela koja su se odnosila na organizovanje kriminalne grupe i zloupotrebe u više budvanskih poslova i prihvatio jedinstvenu kaznu od tri godine i devet mjeseci zatvora.

Uz zatvorsku kaznu, prihvatio je i obavezu da državi plati više od milion eura, kao i dodatnih 100.000 eura u humanitarne svrhe.

Nakon što je u maju 2016. godine pušten iz pritvora, Marović je otišao u Srbiju. U Crnu Goru se nije vratio. Presuda je postala pravosnažna, ali njeno izvršenje nije.

Od tada do danas, slučaj se pretvorio u svojevrsni institucionalni ping-pong između Podgorice i Beograda. Crna Gora je slala zahtjeve i urgencije. Srbija nije preduzela poteze koji bi doveli do njegovog izručenja.

Ministarstvo pravde Crne Gore je, prema sopstvenim objavama, još 2022. godine uputilo novu urgenciju Ministarstvu pravde Srbije u vezi sa molbom za izručenje. Rezultat je izostao i tako je Marović ostao u Beogradu.

Zatvorska kazna, međutim, nije jedina obaveza koju Marović nije izvršio. Begović objašnjava da zastarijeva i novčana kazna koju je njegov klijent bio obavezan da plati Crnoj Gori: „Svetozaru Maroviću je presudom Višeg suda izrečena kazna zatvora i novčana kazna kao sporedna kazna. Međutim, kako zastarijeva kazna zatvora kao glavna kazna, nastupa i zastara novčane kazne“, objašnjava advokat.

Marovićev slučaj tako već ima jednu zastaru iza sebe. Kako je ranije objavljeno, jednogodišnja zatvorska kazna, koja je bila određena kao zamjena za neplaćenu novčanu obavezu od oko 1,1 milion eura, zastarjela je u junu 2021. godine. Drugim riječima, Marović je već jednom dočekao zastaru dok je boravio u Srbiji.

Predmet sporazuma o priznanju krivice bile su afere povezane sa namještanjem poslova i poslovnih aranžmana kojima je, prema utvrđenjima iz postupka, Budva oštećena za višemilionske iznose. Taj slučaj trebalo je da bude jedan od ključnih dokaza da pravna država funkcioniše i da ni politička moć ni nekadašnja funkcija ne mogu biti štit od odgovornosti.

Trebalo.

Svetlana ĐOKIĆ

Alpak kapital neće moći da preuzme većinski paket akcija u Vijestima dok se ne ponudi, na osnovu ugovora i prava preče kupovine, manjinskim akcionarima Vijesti da otkupe 51 odsto akcija. Ovaj kao i potencijalni budući sporovi pred sudovima u Crnoj Gori će trajati godinama i nemam dilemu da će na kraju udio od 51 odsto po tržišnim cijenama biti prodat manjinskim akcionarima

MONITOR: Kompanija Alpak kapital preuzela je medije u Srbiji članice United. Uslijedile su smjene direktora Nove, Nove S, Radara, Danasa, N1. Kako će se ovo odraziti na medijsku scenu u Crnoj Gori?

ĐUROVIĆ: Vjerujem da će posljedice za medijsku scenu u Crnoj Gori biti pojačano prisustvo propagande aktuealnog autoritarnog režima Aleksandra Vučića posredstvom upravo ovih preuzetih medija, koji se u Crnoj Gori dijelom mogu pratiti posredstvom kablovskih operatera. U Crnoj Gori se već godinama mogu gledati posredstvom kablovskih operatera mnogi mediji sa sjedištem iz Srbije, koji ne izvještavaju kritički o radu vlasti već su isključivo u funkciji propagande, napada na opozicione partije, studentski pokret, samostalne medije, nevladine organizacije i sve one koji su kritičari režima. Sada se taj broj takozvanih medija povećava dok se istovremeno smanjuje ili bolje reći potpuno ukidaju svi  mediji koji su radili svoj posao profesionalno. Svi ti mediji će biti stavljeni u funkciju podrške političkim sljedbenicima Vučića u Crnoj Gori, a koje će na sljedećim izborima u junu 2027. predvoditi Milan Knežević i DNP.

MONITOR: U toku je pokušaj preuzimanja Vijesti. Već ste poslali poruku da institucije treba da se uključe u cijelu ovu priču, a da će ključnu ulogu, imati sudovi. Privredni sud je dobnio rješenje kojim se zabranjuje  održavanje vanredne Skupštine akcionara zakazane za 9. septembar, kao i sprovođenje odluka koje su mogle da otvore put promjenama u vlasničkoj strukturi i načinu zastupanja kompanije. Kako kometarišete ovu odluku? 

ĐUROVIĆ: Upravo se nedavno desilo ono što sam najavio ukazujući na ključnu ulogu sudova u cijelom procesu. Privremena mjera koju je donio Privredni sud je jasna smjernica za Agenciju za zaštitu konkurencije kao i Agenciju za audiovizuelne medijske usluge da sve radnje u vezi sa promjenom vlasničke strukture u Vijestima moraju biti zaustavljene. Ovo se odnosi i na Skupštinu akcionara zakazanu za 9. septembar. Za razliku od Srbije u kojoj šef autoritarnog režima Vučić kontroliše sve institucije ujljučujući i sudove, u Crnoj Gori se polako rad ključnih institucija u oblasti vladavine prava poboljšava. Privremena mjera Privrednog suda je jasan signal u konačan ishod postupka. Alpak kapital neće moći da preuzme večinski paket akcija u Vijestima dok se ne ponudi, na osnovu ugovora i prava preče kupovine, manjinskim akcionarima Vijesti da otkupe 51 odsto akcija. Ovaj kao i potencijalni budući sporovi pred sudovima u Crnoj Gori će trajati godinama i nemam dilemu da će na kraju udio od 51 odsto po tržišnim cijenama biti prodat manjinskim akcionarima. Ovo tim prije što ne očekujem da će Vučić još dugo biti na poziciji moći u Srbiji.

MONITOR: Ako se na kraju ipak desi scenario kao u Srbiji, kakav će to uticaj imati na ovdašnju medijsku i političku scenu? 

ĐUROVIĆ: Ako bi se kojim čudom desio sa Vijestima scenario koji se desio u Srbiji, naše medijsko tržište i kvalitet informisanja javnosti bi bili dramatično ugroženi. Javni interes svake države, koja želi da bude demokratska, mora da bude zaštita kvaliteta informisanja javnosti, odnosno osiguranje medijskog pluralizma. To znači da građani moraju dobijati profesionalno obrađene informacije o svim pitanjima koja utiču na kvalitet njihovog života.

U Crnoj Gori medijski pluralizam obezbjeđuje pored Vijesti nekoliko lokalnih javnih emitera, tri dnevna lista, nekoliko komercijalnih radio emitera i tri-četiri portala. Svi ti mediji koji se trude da svoj posao rade profesionalno zajedno nemaju praćenost i povjerenje koje imaju Vijesti. Nažalost, svih prethodnih decenija pa i danas Vijesti rade posao nacionalnog javnog emitera RTCG koji je i danas partijski kontrolisan, samo što ga sada kontrolišu PES i NSD a nekad je to bio DPS. Tim prije je opstanak uređivačke poltike Vijesti dio javnog interesa a to znači i političko pitanje. S obzirom na ovu činjenicu bilo bi za očekivati da se javno oglase predstavnici partija na vlasti, ali oni to ne čine.

Zbog njihovih malih partijskih interesa, partije vlasti ne bi imale ništa protiv da Vijesti nestanu sa medijske scene ili postanu dio Vučićeve propagande. I ova situacija pokazuje kratkovidost političara partija na vlasti koji sebe vide isključivo kao vlast koja nikada neće postati opozicija. Kada jednom današnja vlast postane opozicija, a hoće prije ili kasnije, njima  će tada biti potreban medijski prostor da saopšte kritike na račun buduće vlasti ali i medij koji će kritički otvarati pitanja funkcinisanja institucija koje treba da rade u korist svih građana. Tu ulogu može da igra i RTCG, javni medijski servis, ali je i za to potrebna svijest i vizija političara koji danas čine vlast a koje oni nemaju, čime pokazuju da su prolazne figure koje, nažalost, moramo da trpimo kao što smo trpjeli i DPS.

MONITOR: Krajem jula ste upozorili da je skupštinska većina svjesno prekršila Zakon o Radio-televiziji Crne Gore pri izboru članova Savjeta javnog servisa. Kako biste sumirali rad javnog servisa kroz prizmu stalnih kompromisa, bolje rečeno političkih odluka nauštrb zakona i javnog interesa? 

ĐUROVIĆ: Sumirano: nikakve promjene u odnosu partija vlasti prema RTCG nema u odnosu na period kada je uticaj vršio DPS. Skupštinska većina svjesno krši zakon da bi imala svoje kontrolisane članove Savjeta RTCG, preko kojih vrši dalji uticaj na uređivačku politiku. Nažalost, ovoga puta ni Delegacija EU nije uspjela da zaustavi Spajića, Mandića i Bečića da uz kršenje zakona iz postupka izbora članova Savjeta isključe predstavnike NVO iz oblasti ljuskih prava i medija, Vladana Mićunovića i Oliveru Nikolić.

Administrativni odbor i poslanici nisu htjeli da provjere urednost dokumentacije koju su dostavili kanddati, a što im je zakonska obaveza. Ostavili su smišljeno službi Admnistrativnog odbora da provjeri urednost dokumentacije a služba je uradila ono što je od nje traženo od pratija na vlasti, pa je kao kandidate predložila Amara Škrijelja i Veselina Drljevića, iako je njihova dokumentacija najvećim dijelom bila neispravna. Nakon što je doskorašnji predsjednik savjeta RTCG Veselin Drljević pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu zatvora, Administrativni odbor nije u skladu sa zakonom htio da imenujue Oliveru Nikolić kao kandidatkinju NVO iz oblasti medija iako je ispunjavala sve zakonkske uslove i imala podršku kvalifikovanih NVO. Kandidat NVO iz oblasti ljudskih prava Vladan Mićunović je pokraden od strane poslanika većine jer nisu htjeli da uvaže precizne podatke koje smo im dostavili nakon izvršenog uvida u dokumentaciju.

Amar Škrijelj je podržan od strane NVO na koje uticaj ima sadašnji nezakoniti generalni direktor RTCG Boris Raonić i NVO na koje uticaj ima Andrija Mandić. Čitav ovaj proces svojim nečinjenjem podržali su i poslanici opozicije koji se nisu uključili u provjeru dokumentacije kandidata. Jedino su Milena Vuković (URA) i Mihailo Anđusic (DPS) pokušali da provjere dokumentaciju u kratkom roku. Opozicija se u ovom procesu ponašala kao „korisni idiot” i tragična je njihova nezainteresovanost za vladavinu prava i zakonito imenovanje u ovako važnoj instituciji.

Posljedice su da će nezakoniti generalni direktor RTCG i dalje biti na funkciji jer partije vlasti kontrolišu većinu članova Savjeta RTCG. Predsjednik Vlade, predsjednik Skupštine, ministri, će imati privilegiju da imaju intervjue na TVCG kad požele, sa unaprijed pripremljenim pitanjima i bez učešća opozicionih predstavnika.

MONITOR: Da li je Crna Gora spremna za poštovanje EU regula što se tiče medija?

ĐUROVIĆ: Crna Gora očigledno nije spremna da poštuje regule EU koje se tiču medija. Da jeste, ne bi se vršila opstrukcija imenovanja u Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge i Savjet RTCG, sa očiglednom namjerom da se ključne medijske institucije partijski kontrolišu. Podsjećam da je imenovanje člana Savjeta Agencije za AVM usluge direktno osptruirano od Andrije Mandića i Milojka Spajića 18 mjeseci, kada se nije dozvolilo da se u ovo tijelo imenuju Dragoljub Duško Vuković kao predstavnik NVO iz oblasti medija i Niko Martinović kako predstavnik CANU.

Tokom sljedeće godine biće vršene izmjene medijskih zakona i usklađivanje sa EU zakonima. To će biti prilika za neku novu skupštinsku većinu i Vladu da pokažu jesu li bolji od današnje vlasti. EU regulativa podrazumijeva samostalan rad javnih medijskih servisa i regulatora na tržištu medija a to je Agencija za audiovizuelne medijske usluge. Njihova partijska kontrola je potpuna suprotnost od EU pravila. Odnos partija vlasti prema RTCG i Agenciji za AVM usluge je najbolji pokazatelj da se ništa nije promijenilo u odnosu prema institucijama nakon smjene DPS-a. Namjere političkih partija koje danas vrše vlast bile su iste i kad su bile opozicija a jedino što im je tada smetalo je zapravo što oni nisu umjesto DPS-a kontrolisali institucije, zapošljavali svoje kadrove i krali. Naivno smo vjerovali da su drugačiji i da će biti mnogo bolje nakon smjene DPS-a.

Umjesto Milana Roćena danas Dnevnik 2 TVCG uređuju Andrija Mandić i šef kabineta Milojka Spajića. Kao ni za vrijeme DPS-a (osim perioda januar 2017 – jun 2018. kada je Andrijana Kadija bila generalna direktorka RTCG a Vladan Mićunović direktor TVCG) ni danas se u Dnevniku ne čuje bilo kakva kritika vlasti, nema obrade životnih tema, sve je podređeno protokolu i servisnim informacijama. Razlika je što su direktori RTCG, iako partijski činovnici, za vrijeme DPS-a bili zakonito izabrani dok za vrijeme ove vlasti na čelu RTCG je od 2021. godine nezakonito višestruko imenovani generalni direktor.

Predrag NIKOLIĆ

Crnogorska vlast je dugo ćutala i na medijske spinove Beograda i pokušaje BIA-e i državnih kartela iz Srbije da destabilizuju situaciju u Crnoj Gori. Juče su na press-u ekskluzivno objavljena dokumenta Ministarstva odbrane Srbije (MOS), u kojima se navodi da je premijer Crne Gore Milojko Spajić rezervista Vojske Srbije. Objavom dokumenta MOS-a Milan Knežević je javno pokazao odakle dolaze napadi. Tim je činom, zajedno sa nalogodavcima, vjerovatno počinio krivično djelo

Prošlog petka javnosti se obratio kratkim videom titularni poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije Perić u kojoj je negirao javne navode o formiranju Eparhije bokokotorske. „Priča o osnivanju Bokokotorske eparhije… bila bi smešna da nije reč o zloj nameri, o dobro osmišljenoj zlonamernoj kampanji koja … ima za cilj da stvori konfuziju … smutnju i … nepoverenje među pravoslavnim vernicima“, rekao je patrijarh. On je još dodao: „Mi nikada nismo ni pomislili, a kamoli govorili i razgovarali na ovu temu, a pogotovo nismo razvijali nikakvu strategiju”. Nastup je zaključio ponavljenjem uvida da osnivanje nove eparhije u Crnoj Gori „ne postoji kao tema u našoj Crkvi”.

Patrijarhu i njegovom „duhovniku” i de fakto glavnom operativcu Sinoda episkopu bačkom Irineju Buloviću trebalo je gotovo pola godine da se oglase nakon nekoliko upita nezavisnih srbijanskih medija i Vijesti da li postoje planovi za bokotorosku eparhiju i koji su razlozi za to. Izvori u Patrijaršiji i Mitropoliji crnogorsko- primorskoj (MCP) su nekoliko puta potvdili da se razmatra novo cijepanje Mitropolije kao vid disciplinovanja mitropolita Joanikija Mićovića zbog nepokornosti srbijanskom vladaru Aleksandru Vučiću i podrške studentima. Iste informacije su nezavisno potvrđene Monitoru i iz Patrijaršije i sekularnih vlasti u Beogradu koji su rekli da službe zajedno sa vrhom crkve razmatraju opcije u Crnoj Gori.

Ranije je objavljivano da tema ipak neće doći na red ovogodišnjeg majskog zasijedanja Arhijerejskog sabora (skup svih SPC episkopa) u Beogradu zbog zauzetosti oko isforsirane smjene Justina Stefanovića Žičkog i drugih trvenja u vrhu SPC-a. Justin je bio jedini srbijanski episkop od njih šest koji su krajem februara prošle godine potpisali pismo osude državnih – crkvenih napada na studente i podržali javne zahtjeve za pravdu i odgovornost u društvu. Nakon pisma šestorice, mediji braće Vučić su se obrušili na episkope „izdajnike”, pogotovo na mitropolita Joanikija. Napadi na njega i Mitropoliju su intenzivirani od kada se preko sveštenika Gojka Perovića mitropolit izvinio javnosti rekavši da nije imao namjeru veličati zločine iz Drugog svjetskog rata četničkog vojvode Pavla Đurišića. Joanikije je takođe napravio distancu od prošlogodišnjih parastosa četnicima i podizanja spomenika Đurišiću u Gornjem Zaostru. Andrija Mandić i čak i Milan Knežević su ostali po strani prošloljetošnjeg ludila koje je na svojim plećima sam iznio episkop budimljansko nikšički Medotije Ostojić sa spomenikom Đurišiću i veličanjem njegovog „bogougodništva”.

Da se nešto dešava u Andrićevom vencu (ured predsjednika) i Patrijaršiji protiv Mitropolije i Joanikija se vidjelo krajem februara ove godine. MCP je izdala saopštenje s tvrdnjom da glasine o izdvajanju Boke imaju prvenstveno političke motive, i da „nije utemeljena u raspoloženju i volji mjesnog sveštenstva i vjernog naroda”. „Ne postoje nikakvi crkveni razlozi za izdvajanje Boke kotorske iz sastava MCP… ukoliko bi se one obistinile – to bi predstavljalo udar na istorijski kontinuitet, vjekovno nasljeđe i integritet MCP-a”, bilo je izričito saopštenje Mitropolije. Dio saopštenja MCP-a o izdvajanju Boke Kotorske nije prenesen od većine vučićevskih medija kao ni od portala RTCG-a.

Dan nakon saopštenja puštena je i izjava kotorsko-tivatskog namjesnika sveštenika Nemanje Krivokapića, čiji otac Momčilo je za života imao veliki uticaj u Boki. Krivokapić je negirao da je njegov otac bio za odvajanje od MCP i da nema ni potrebe ni opravdanja za bokokotorsku eparhiju, naglašavajući kontinuitet veze Boke sa MCP-om. Vučićevski novinari, pogotovo oni u Crnoj Gori, potencirali su teme o bokokotorskoj eparhiji koja je postojala jedno vrijeme u doba Austro-Ugarske i čije sjedište je bilo u zapadnoj Ukrajini, tada pod Bečom. Istovremeno su režimski mediji u Srbiji krenuli sa napadima na Joanikijev „crkveni separatizam”, „šurovanje s Fanarom” (sjedište Vaseljenske Patrijaršije – glavne crkve pravoslavlja) i najniža uličarska vrijeđanja mitropolita i predsjednika parlamenta i lidera Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića.

Kako tada, tako i u nedavnom saopštenju patrijarh Porfirije ni jednom riječju nije stao u odbranu Mitropolije i mitropolita Joanikija. Naprotiv, četiri dana nakon objave, novosadski portal Vidovdan blizak Irineju je opet napao. MCP „brzopleto reaguje na jedan neprovjeren spin anticrkvenih medija (februarskim saopštenjem). Vidovdan ocjenjuje da iz MCP „lako mogu da skliznu u raskolnički duh” i da „neko zlonamjeran bi mogao reći… da postoji koordinacija Mitropolije i anticrkvenih medija”. „Mitropolit Joanikije… nije reagovao nijedan put na drske, klevetničke i otrovne komentare njegova brata Milutina protiv vrha SPC-a”, zaključuje portal.

Krajem jula Porfirije je bio zajedno sa Sinodom na dodjeli medalje Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija prvog stepena Vladimiru Vukoviću, uredniku Politike i glavnom pljuvaču na sve crnogorsko, u službi braće Vučić. Do dodjele medalje Vuković se istakao velikim brojem tekstova i prizemnim uvredljivim kvalifikacijama protiv pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i sadašnjeg Joanikija. Medalju je Vukoviću dodijelio vučićevski Metodije koji je zbog vjernosti režimu dobio titulu „mitropolita” i članstvo u Sinodu. U nedavnoj „istrazi” protiv  Justina, Metodije je dobio mjesto u komisiji zajedno sa sveštenikom Veliborom Džomićem, nekadašnjom sivom eminencijom SPC-a u Crnoj Gori i prijateljem miloističkog podzemlja.

„Novinar” Vuković koji je postavljen za urednika nekada respektabilne Politike je bivši podgorički taksista i nekadašni vlasnik prodavnice zdrave hrane preko puta Gintaša. Vuković je 17. januara 2017. godine na portalu Nove srpske političke misli (NSPM) objavio otvoreno pismo tadašnjem premijeru Aleksandru Vučiću koga je optužio za „raskošnu servilnost, bezkičmenjaštvo i neskrivenu ropsku svijest… pred zapadnim gazdama ali i šefovima u regionu”. Dalje je naveo da Vučić i njegova udružena novinarska mašinerija „spinuje i laže medijski drogiranu srpsku javnost” i pravi „histerični propagandni vrisak”. Vučić je kriv za veleizdaju Kosova i Metohije, duvanje u jedra Milu Đukanoviću oko „državnog udara” i da je postao Đukanoviću „najsličniji po vlastodržačkim elementima”. Šta se u međuvremenu desilo i kako je Vuković postao Vućićev dvorski novinar znaju samo Vuković i BIA (Bezbedonosno informativna agencija). Isto se može reći i za nekada Amfilohiju vjernog Metodija kome su službe očigledno našle nešto pred čime je morao popustiti.

Da gazda nije ništa bolji od onih koje drži na lancu se pokazalo bezbroj puta. Početkom avgusta je Vučić u Mrkonjić gradu izjavio pregršt brutalnih neistina o Crnoj Gori. „Četiri puta su u Crnoj Gori izglasali deklaracije da smo genocidan narod, čak ni Hrvatska nije četiri puta to uradila”, rekao je Vučić ne trepnuvši. To su ranije papagajski ponavljali i njegovi glasonoše u Crnoj Gori. Navodno je rekao „da ne morate da idete na Oluju da obeležavate sa Hrvatima, bar to pokažite da poštujete srpske žrtve, ovog dečaka kog su sa 12 metaka zlikovci ubili… i evo kako vode računa i baš ih briga”. Prije toga je nekoliko puta govorio da Crna Gora vodi hibridni rat protiv njega te izrazio čuđenje što „predsjednik i premijer Crne Gore ne kažu medijima da ne šire laži o njemu”. Jednostavnim pregledom crnogorske štampe može se lako vidjeti da ne samo da nije vođena kampanja protiv braće Vučić i njihovih privatnih institucija, već da su se crnogorski državni mediji maksimalno suzdržavali o bilo kakvom izvještavanju o Srbiji. Javni servis i nezavisna štampa nije ni riječ prenijela o Mrdićevim zakonima, saslušavanju neposlušnih tužilaca u prostorijama BIA-e, galopirajućoj korupciji i kriminacima kojima se okružuje Prva familija, masovnim otpuštanjima zaposlenih koje ne žele na mitinge vladajuće stranke itd.

Crnogorska vlast je dugo ćutala i na uporne medijske spinove Beograda i pokušaje BIA-e i državnih kartela iz Srbije da destabiliziraju situaciju u Crnoj Gori.

Jučer su na press-u ekskluzivno objavljena dokumenta Ministarstva odbrane Srbije (MOS), u kojima se navodi da je premijer Crne Gore Milojko Spajić rezervista Vojske Srbije (VS). Spajić je navodno „imao institucionalnu i svaku drugu podršku od predsjednika… Vučića, kojeg je na kraju izdao. Spajić treba da ustane svaki put kada čuje ime Vučića i prekrsti se tri puta, jer da nije bilo njega Spajić nikada ne bi bio premijer”, izjavio je Milan Knežević ne trepnuvši. Objavom dokumenta MOS-a Knežević je javno pokazao odakle dolaze napadi. Tim je činom, zajedno sa nalogodavcima, vjerovatno počinio i krivično djelo. O krivičnoj odgovornosti ne mora brinuti – dok god braća Vučić drže vlast.

Jovo MARTINOVIĆ