Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Nismo dobili 31. avgust

Objavljeno prije

na

Ovo je bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

 

MONITOR: Za kraj sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, zakazane su sjednice parlamenta na kojima će se raspravljati o skraćenju mandata Skupštini Crne Gore i nepovjerenju Vladi Crne Gore. Kako vidite moguću sudbinu tih inicijativa?  Dijelite li stav sa onima koji smatraju da je to kraj ove vlade?

PERIĆ: Izjave svih parlamentranih subjekata u odnosu na inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi su jasne, tako da je njen pad sasvim izvjestan – a što bi bilo zapravo zaokruživanje procesa o kome možemo zaključiti da je u simboličkoj ravni doveo do toga da nismo dobili 31. avgust. Ona je dočekana sa velikim entuzijazmom i očekivanjem građana, čini se da su njeni dužnosnici davali još veća obećanja, ali na kraju možemo konstatovati da je ovo bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

Kada govorimo o mogućnosti skraćenja mandata Skupštine, malo je vjerovatno da će se u ovom trenutku ići sa tom opcijom, jer je već ima dovoljno naznaka da postoji većina za formiranje nove Vlade. Bez obzira na izjave koje smo čuli iz partija da su izbori najčistije rješenje ipak će o njihovom datumu odlučivati procjena onih koji imaju moć da skrate mandat Skupštini, odnosno koji mogu da bezbijede većinu za tu odluku, a čini se da je ta procjena da sada nije pravi momenat.

MONITOR:  Prema ocjenama zvaničnika, nema informacija da će odlučivanje o tim inicijativama uticati na bezbjednosnu situaciju. Kako vi vidite stanje u kom se Crna Gora danas nalazi, u kontekstu podignutih tenzija?

PERIĆ: Mislim da je cio bezbjednosni sektor koji je predstavljen maltene kao perfektan zapravo u velikom problemu jer u operativnom smislu uticaj prethodne vlasti u njemu je i dalje više nego značajan. Signal koji se mogao pokazati da se želi snažan otklon od prethodnih praksi jeste recimo bilo stvaranje zakonskih pretpostavki, a potom i objavljivanje dosijea koji se odnose na više nego izvjesne veze ANB-a sa ljudima iz javne poltike. Zašto to nova vlast nije htjela da učini – više je mogućih odgovora, ali moguće najuvjerljivijim se čini onaj da se zapravo kroz taj kompromis – po meni sasvim nepotreban i nezdrav – kupovao “tranzicioni mir”. Nova vlast nije razumjela da ona treba da reformiše sistem. Novo rukovodstvo je imalo doživljaj da će zamjena ljudi na određenim ključnim funkcijama i zapošljavanja svojih ljudi na operativnim pozicijama samo po sebi promijeniti ambijent – a naravno da neće. Potrebno je da mijenjate pristup i da radite sve ono što ste obećavali dok ste bili opozicija: punu javnost u radu, stalno promovisanje ljudi od nespornog znanja, nuđenje strukturnih reformi… Za sve to je trebalo znanja i odlučnosti – izostalo je oboje, i sada smo na polju inercije dešavanja u kome se sistem ponovo šije po mjeri oportunizma.

MONITOR:  Kako vidite ideju manjinske vlade koju je predložila URA?

Svaki politički subjekt ima pravo na svoja promišljanja. Jednako je tako tačno i da je ova ideja promjena retorike i strategije djelovanja u odnosu na ono što je obećavano u predizbornoj kampanji. Sada od njih treba ne samo tražiti, već i insistirati na tome da nam daju indiktore uspješnosti Vlade i period u kome to namjerava postići, i da se najšira javnost može blagovremeno odrediti s tim u vezi. Oni moraju da razumiju da je Crna Gora svih nas i  da oni sada ključno žele da upravljaju našim resursima – saglasno tome, treba da pokažu punu otvorenost i odgovornost.

Podsjetiću da je ideja tzv. ekspertske Vlade ideja koja je proistekla iz koalicije Crno na bijelo i da sada iza njenih ukupnih dometa niko nije spreman da stane. Dakle, u nekom trenutku ipak morate položiti političke garancije za modela koje promovišete, a ne da gradite startešku poziciju u kojoj nećete preuzimati odgovornost.

MONITOR:  Koje je po vama najbolje rješenje iz aktuelne političke krize?

PERIĆ: Nema uzaludnijeg posla od dijeljenja savjeta onom ko ga ne traži. Mjesecima smo upozoravali na manjkavosti u radu ove Vlade koja je gotovo svaku kritiku doživljavala dramatičnom i sa indignacijom je odbijala – obije njene struje, a sada u razmjenama optužbi oni ne samo da potvrđuju te uglavnom veoma odmjerene kritike, već ih pojačavaju do granice neukusa sa optužbama za koje bi, ukoliko su tačne, neko trebalo i krivično da odgovora. Oni su nam javno govorili da harmonično funkcionišu do unazad nekoliko sedmica, pa ne bi trebalo sada odgovornost za promašene poteze adresirati samo jednoj od suprostavljenih strana. To je odgovornost cijele Vlade.

Ipak, da Vama pružim odgovor na pitanje šta mislim da je nabolje rješenje. On staje u jednu riječ: demokratija. Demokratija je vladavina većine, učenje na greškama i preuzimanje odgovornosti. Ako se u većini zbog ideoloških razlika ne može postići dogovor može se uzajamno pružati manjinska podrška uz jasno i mjerljive postavljene indikatore uspješnosti, ali nije po građane dobro da se odgovornost stalno izmješta, da se greške ne priznaju i još gore da se iz njih ne uči. Ujedno, bez velike pompe trebamo vidjeti kakvu kadrovsku bazu imamo kako bismo mogli konačno ovu zemlju da okrenemo ka reformama – a ne ka, po pravilu, ispraznim partijskim polemikama.

MONITOR:  Kako komentarišete to da  u okolnostima političke krize, te moguće preraspodjele funkcija,  aktuelni lideri govore o Temeljnom ugovoru sa SPC, te odlaze na razgovore sa vrhom te crkve? Kakva je uloga SPC u političkoj zbilji Crne Gore?

PERIĆ: Nama su potrebna rješenja koja integrišu zajednicu. To postojeća politička elita nije u stanju da obezbijedi. Poslušajte samo koje su optužbe tu padale. izdajnik, uhljeb, član narko kartela… a sa druge strane prisjetimo se kojim smo infasntilnostima svjedočili: od promjena odluka na dnevnom nivou pa sve do hvaljenja visokih funkcionera koji su svoju “demokratsku širinu” dokazivali detaljima svojeg intimnog života.

Sa ovim pristupom politici nije moguće rješavati ozbiljne i dugotrajuće probleme, jer je ovo praksa hiperprodukcije partijskih kadrova koji su “podešeni” da prave probleme na osnovu kojih će zaposijedati busije, a ne da nude rješenja za koja je potrebno i iskustvo i znanje –  a u oboma smo u velikom deficitu. U tom ambijentu svaka diksusija se pretvara u neku vrstu nadgalasavanja i galame koja je sve bliža rijalitiju.

MONITOR: A gdje smo na geopolitičkoj karti?

PERIĆ: Na toj karti mi smo uvijek bili maleni, tačno onoliko kolika je i naša ekonomska i vojna snaga. U konačnom, u svijetu stvari tako i funkcionišu. Da ta pozicija po nas ne bi bila zastrašujuća, gradili smo odgovarajuća savezništva koja su refleks jedne od rijetkih odluka u našoj politici koja je postavljena na solidnim temeljima. Međutim, naša politička elita nije razumjela da savezništvo ne znači utrkivanje  u sticanju političkog kredibiliteta onamo gdje se to ne čini. Dakle, stičete ga na izborima i sa njima produbljujete savezništva – ne obratno. Ili korak dalje: ne koristite saveznike da biste diskvalifikovali ljude za koje smatrate da vam mogu biti politička konkurencija već činite sve što možete da integrišete zajednicu. Trebaće dosta vremena dok se ta praksa ispravi jer je ona sada doživljena kao normalnost. Dakle, saveznštva se njeguju, preuzete međunarodne obaveze se poštuju a zajednica se integriše – to bi trebalo da bude recept za uspostavlajnje funkcionalne zajednice.

MONITOR: Kazali ste da se slobodno danas može reći da od demontaže Demokratske partije socijalista nema ništa. Zašto je to tako?

PERIĆ: Da budem još precizniji: od demontaže sistema upravljanja koji je uspostavio DPS nema ništa. Nova vlast je prigrlila sve instrumente koje je prethodna vlast koristila da bi vladala – od partijskog zapošljavanja i namještenja, pa sve do verbalnih napada na neistomišljenike i odbijanja pokretanja istinskog dijaloga.

Koruptivni sistem je bilo nužno demontirati, a on je ostao gotovo netaknut a onaj njegov klijentelistički dio je još i nadograđen. I da ne zaboravimo, ako smo tokom vlasti DPS-a imali makar otklon na deklartivnoj ravni da se radi o nepoželjnim praksama, nova vlast ih je etablirala kao neminovnost.

Notirajmo i da je značajan broj istaknutih kadrova prethodne vlasti kojima bi se imalo šta prigovoriti na njihov “minuli rad” vrlo visoko pozicioniran i u novoj i da je dodatno čak dobio, u nemalom broju slučajeva, epitet “eskpert”, čime se sasvim relativizovala, po meni opravdana kritika iz predizborne kampanje da bez partijskog amina niste mogli značajnije napredovati.

Sve ovo uz zadnja dešavanja na političkoj sceni u kojoj se promoviše logika da ćete uz glasove poslanica i poslanika DPS-a demontirati njihovu praksu me vodilo zaključku sa početka ovog odgovora.

MONITOR: Posljednjih dana često se pominju riječi poput izdaja i izborna volja građana. Ko bi trebalo da se osjeća izdanim, i šta su građani dobili nakon 30 avgusta?

PERIĆ: Vjerujem da je ta retorika sasvim neprimjerena. Politički subjekti, kao što sam već rekao, imaju pravu i na izmjenu svoje retorike i strategije, a o tome sud daju građani na izborima, kad god oni bili. Opet, nemojmo da živimo u zabludi da apsolutno svaki subjekt na političkoj sceni nije prošao u određenoj fazi “toplog zeca” optužbi da je izdajnik i da ga nije i drugom priređivao. Nadajmo se da nešto učimo i da odustajemo od te prakse.

Kada je riječ o iznevjeravanju izborne volje građana, smatram da je ono počelo onog trenutka kada su se prigrlile klijentelističke, nepotističke i kronističke prakse prethodne vlasti, da se to iznevjeravanje nastavilo kroz netransaprentnost, a kulminiralo nekompetencijom, neznanjem i odsustvom pravde, prije svega socijalne – jer je jednu garnituru na čelnim pozicijama promijenila druga, a da se nije dobilo ono što su sve tri vladajuće koalicije tako žusto obećavali tokom predizborne kampanje: nije dobijena pravda.

Tom iznevjerevanju izborne volje je svako doprinio u mjeri u kojoj je svojim činjenjem pojačao ovaj utisak ali i neslavan rezultat prve vlasti nakon DPS-a koja je mogla biti reformatorska, a zapravo je bila personalna promjena na rukovodećim funkcijama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo