Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Nismo dobili 31. avgust

Objavljeno prije

2 godine

na

Ovo je bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

 

MONITOR: Za kraj sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, zakazane su sjednice parlamenta na kojima će se raspravljati o skraćenju mandata Skupštini Crne Gore i nepovjerenju Vladi Crne Gore. Kako vidite moguću sudbinu tih inicijativa?  Dijelite li stav sa onima koji smatraju da je to kraj ove vlade?

PERIĆ: Izjave svih parlamentranih subjekata u odnosu na inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi su jasne, tako da je njen pad sasvim izvjestan – a što bi bilo zapravo zaokruživanje procesa o kome možemo zaključiti da je u simboličkoj ravni doveo do toga da nismo dobili 31. avgust. Ona je dočekana sa velikim entuzijazmom i očekivanjem građana, čini se da su njeni dužnosnici davali još veća obećanja, ali na kraju možemo konstatovati da je ovo bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

Kada govorimo o mogućnosti skraćenja mandata Skupštine, malo je vjerovatno da će se u ovom trenutku ići sa tom opcijom, jer je već ima dovoljno naznaka da postoji većina za formiranje nove Vlade. Bez obzira na izjave koje smo čuli iz partija da su izbori najčistije rješenje ipak će o njihovom datumu odlučivati procjena onih koji imaju moć da skrate mandat Skupštini, odnosno koji mogu da bezbijede većinu za tu odluku, a čini se da je ta procjena da sada nije pravi momenat.

MONITOR:  Prema ocjenama zvaničnika, nema informacija da će odlučivanje o tim inicijativama uticati na bezbjednosnu situaciju. Kako vi vidite stanje u kom se Crna Gora danas nalazi, u kontekstu podignutih tenzija?

PERIĆ: Mislim da je cio bezbjednosni sektor koji je predstavljen maltene kao perfektan zapravo u velikom problemu jer u operativnom smislu uticaj prethodne vlasti u njemu je i dalje više nego značajan. Signal koji se mogao pokazati da se želi snažan otklon od prethodnih praksi jeste recimo bilo stvaranje zakonskih pretpostavki, a potom i objavljivanje dosijea koji se odnose na više nego izvjesne veze ANB-a sa ljudima iz javne poltike. Zašto to nova vlast nije htjela da učini – više je mogućih odgovora, ali moguće najuvjerljivijim se čini onaj da se zapravo kroz taj kompromis – po meni sasvim nepotreban i nezdrav – kupovao “tranzicioni mir”. Nova vlast nije razumjela da ona treba da reformiše sistem. Novo rukovodstvo je imalo doživljaj da će zamjena ljudi na određenim ključnim funkcijama i zapošljavanja svojih ljudi na operativnim pozicijama samo po sebi promijeniti ambijent – a naravno da neće. Potrebno je da mijenjate pristup i da radite sve ono što ste obećavali dok ste bili opozicija: punu javnost u radu, stalno promovisanje ljudi od nespornog znanja, nuđenje strukturnih reformi… Za sve to je trebalo znanja i odlučnosti – izostalo je oboje, i sada smo na polju inercije dešavanja u kome se sistem ponovo šije po mjeri oportunizma.

MONITOR:  Kako vidite ideju manjinske vlade koju je predložila URA?

Svaki politički subjekt ima pravo na svoja promišljanja. Jednako je tako tačno i da je ova ideja promjena retorike i strategije djelovanja u odnosu na ono što je obećavano u predizbornoj kampanji. Sada od njih treba ne samo tražiti, već i insistirati na tome da nam daju indiktore uspješnosti Vlade i period u kome to namjerava postići, i da se najšira javnost može blagovremeno odrediti s tim u vezi. Oni moraju da razumiju da je Crna Gora svih nas i  da oni sada ključno žele da upravljaju našim resursima – saglasno tome, treba da pokažu punu otvorenost i odgovornost.

Podsjetiću da je ideja tzv. ekspertske Vlade ideja koja je proistekla iz koalicije Crno na bijelo i da sada iza njenih ukupnih dometa niko nije spreman da stane. Dakle, u nekom trenutku ipak morate položiti političke garancije za modela koje promovišete, a ne da gradite startešku poziciju u kojoj nećete preuzimati odgovornost.

MONITOR:  Koje je po vama najbolje rješenje iz aktuelne političke krize?

PERIĆ: Nema uzaludnijeg posla od dijeljenja savjeta onom ko ga ne traži. Mjesecima smo upozoravali na manjkavosti u radu ove Vlade koja je gotovo svaku kritiku doživljavala dramatičnom i sa indignacijom je odbijala – obije njene struje, a sada u razmjenama optužbi oni ne samo da potvrđuju te uglavnom veoma odmjerene kritike, već ih pojačavaju do granice neukusa sa optužbama za koje bi, ukoliko su tačne, neko trebalo i krivično da odgovora. Oni su nam javno govorili da harmonično funkcionišu do unazad nekoliko sedmica, pa ne bi trebalo sada odgovornost za promašene poteze adresirati samo jednoj od suprostavljenih strana. To je odgovornost cijele Vlade.

Ipak, da Vama pružim odgovor na pitanje šta mislim da je nabolje rješenje. On staje u jednu riječ: demokratija. Demokratija je vladavina većine, učenje na greškama i preuzimanje odgovornosti. Ako se u većini zbog ideoloških razlika ne može postići dogovor može se uzajamno pružati manjinska podrška uz jasno i mjerljive postavljene indikatore uspješnosti, ali nije po građane dobro da se odgovornost stalno izmješta, da se greške ne priznaju i još gore da se iz njih ne uči. Ujedno, bez velike pompe trebamo vidjeti kakvu kadrovsku bazu imamo kako bismo mogli konačno ovu zemlju da okrenemo ka reformama – a ne ka, po pravilu, ispraznim partijskim polemikama.

MONITOR:  Kako komentarišete to da  u okolnostima političke krize, te moguće preraspodjele funkcija,  aktuelni lideri govore o Temeljnom ugovoru sa SPC, te odlaze na razgovore sa vrhom te crkve? Kakva je uloga SPC u političkoj zbilji Crne Gore?

PERIĆ: Nama su potrebna rješenja koja integrišu zajednicu. To postojeća politička elita nije u stanju da obezbijedi. Poslušajte samo koje su optužbe tu padale. izdajnik, uhljeb, član narko kartela… a sa druge strane prisjetimo se kojim smo infasntilnostima svjedočili: od promjena odluka na dnevnom nivou pa sve do hvaljenja visokih funkcionera koji su svoju “demokratsku širinu” dokazivali detaljima svojeg intimnog života.

Sa ovim pristupom politici nije moguće rješavati ozbiljne i dugotrajuće probleme, jer je ovo praksa hiperprodukcije partijskih kadrova koji su “podešeni” da prave probleme na osnovu kojih će zaposijedati busije, a ne da nude rješenja za koja je potrebno i iskustvo i znanje –  a u oboma smo u velikom deficitu. U tom ambijentu svaka diksusija se pretvara u neku vrstu nadgalasavanja i galame koja je sve bliža rijalitiju.

MONITOR: A gdje smo na geopolitičkoj karti?

PERIĆ: Na toj karti mi smo uvijek bili maleni, tačno onoliko kolika je i naša ekonomska i vojna snaga. U konačnom, u svijetu stvari tako i funkcionišu. Da ta pozicija po nas ne bi bila zastrašujuća, gradili smo odgovarajuća savezništva koja su refleks jedne od rijetkih odluka u našoj politici koja je postavljena na solidnim temeljima. Međutim, naša politička elita nije razumjela da savezništvo ne znači utrkivanje  u sticanju političkog kredibiliteta onamo gdje se to ne čini. Dakle, stičete ga na izborima i sa njima produbljujete savezništva – ne obratno. Ili korak dalje: ne koristite saveznike da biste diskvalifikovali ljude za koje smatrate da vam mogu biti politička konkurencija već činite sve što možete da integrišete zajednicu. Trebaće dosta vremena dok se ta praksa ispravi jer je ona sada doživljena kao normalnost. Dakle, saveznštva se njeguju, preuzete međunarodne obaveze se poštuju a zajednica se integriše – to bi trebalo da bude recept za uspostavlajnje funkcionalne zajednice.

MONITOR: Kazali ste da se slobodno danas može reći da od demontaže Demokratske partije socijalista nema ništa. Zašto je to tako?

PERIĆ: Da budem još precizniji: od demontaže sistema upravljanja koji je uspostavio DPS nema ništa. Nova vlast je prigrlila sve instrumente koje je prethodna vlast koristila da bi vladala – od partijskog zapošljavanja i namještenja, pa sve do verbalnih napada na neistomišljenike i odbijanja pokretanja istinskog dijaloga.

Koruptivni sistem je bilo nužno demontirati, a on je ostao gotovo netaknut a onaj njegov klijentelistički dio je još i nadograđen. I da ne zaboravimo, ako smo tokom vlasti DPS-a imali makar otklon na deklartivnoj ravni da se radi o nepoželjnim praksama, nova vlast ih je etablirala kao neminovnost.

Notirajmo i da je značajan broj istaknutih kadrova prethodne vlasti kojima bi se imalo šta prigovoriti na njihov “minuli rad” vrlo visoko pozicioniran i u novoj i da je dodatno čak dobio, u nemalom broju slučajeva, epitet “eskpert”, čime se sasvim relativizovala, po meni opravdana kritika iz predizborne kampanje da bez partijskog amina niste mogli značajnije napredovati.

Sve ovo uz zadnja dešavanja na političkoj sceni u kojoj se promoviše logika da ćete uz glasove poslanica i poslanika DPS-a demontirati njihovu praksu me vodilo zaključku sa početka ovog odgovora.

MONITOR: Posljednjih dana često se pominju riječi poput izdaja i izborna volja građana. Ko bi trebalo da se osjeća izdanim, i šta su građani dobili nakon 30 avgusta?

PERIĆ: Vjerujem da je ta retorika sasvim neprimjerena. Politički subjekti, kao što sam već rekao, imaju pravu i na izmjenu svoje retorike i strategije, a o tome sud daju građani na izborima, kad god oni bili. Opet, nemojmo da živimo u zabludi da apsolutno svaki subjekt na političkoj sceni nije prošao u određenoj fazi “toplog zeca” optužbi da je izdajnik i da ga nije i drugom priređivao. Nadajmo se da nešto učimo i da odustajemo od te prakse.

Kada je riječ o iznevjeravanju izborne volje građana, smatram da je ono počelo onog trenutka kada su se prigrlile klijentelističke, nepotističke i kronističke prakse prethodne vlasti, da se to iznevjeravanje nastavilo kroz netransaprentnost, a kulminiralo nekompetencijom, neznanjem i odsustvom pravde, prije svega socijalne – jer je jednu garnituru na čelnim pozicijama promijenila druga, a da se nije dobilo ono što su sve tri vladajuće koalicije tako žusto obećavali tokom predizborne kampanje: nije dobijena pravda.

Tom iznevjerevanju izborne volje je svako doprinio u mjeri u kojoj je svojim činjenjem pojačao ovaj utisak ali i neslavan rezultat prve vlasti nakon DPS-a koja je mogla biti reformatorska, a zapravo je bila personalna promjena na rukovodećim funkcijama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA: Iza Srebrenica nema –  „ ali“

Objavljeno prije

4 dana

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade. A u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći

 

 

„Uz punu svijest da zvuči naivno, ali kada smo prije skoro mjesec dana pisali prvo javno pismo premijeru sa zahtjevom da Crna Gora kosponzoriše Rezoluciju o Srebrenici, mislili smo da Vladu samo treba podsjetiti na njenu dužnost. Htjeli smo samo da stavimo do znanja političkoj eliti da je to pitanje otvoreno na međunarodnoj sceni, da pomno posmatramo kako će postupiti i da očekujemo da Crna Gora bude na pravoj strani istorije“, kaže Dina Bajramspahić u razgovoru za Monitor.

BAJRAMSPAHIĆ: U tom trenutku smo očekivali da u Vladi ima minimum zdravih snaga da razumiju naš zahtjev u dobroj mjeri i bez ikakvih fantazmagorija o tome šta se „krije“ iza Rezolucije. Nije nam palo na pamet  kako će Vlada iz dana u dan tonuti sve dublje i dublje. Naprotiv, smatrali smo da je ovo mali potez za Vladu, koji za nekoliko nas i grupu NVO koje decenijama zastupaju suočavanje sa prošlošću, znači mnogo.

MONITOR: Djeluje kao da ste se iznenadili onim što je slijedilo?

BAJRAMSPAHIĆ: Prvo pismo smo završili riječima „učinite nas ponosnim građankama i građanima Crne Gore”. Cijela stvar se strmoglavila vrlo brzo i ogolila da su problemi veći nego što smo i mi, koji kritički mislimo o sadašnjosti, očekivali.

Stotinu šest nevladinih organizacija i 376 istaknutih ličnosti potpisalo je inicijativu u međuvremenu. Do danas nije bilo odgovora. Vlada, koja je obećala da će biti demokratska, da će se rukovoditi principima dobrog upravljanja, ne nalazi za shodno da odgovori svojim građanima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE IZ VAŠINGTONA: Crnogorski amandmani su, praktično, već u nacrtu Rezolucije

Objavljeno prije

4 dana

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Njen je nacrt predat   u sekretarijat  Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Crnogorski amandmani se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo

 

 

MONITOR: Vlasti u Banja Luci visoko drže tenziju otkako je najavljeno glasanje u GS UN o Rezoluciji koja se odnosi na genocid u Srebrenici. Da li se u Vašingtonu i Njujorku razmatra i mogućnost da se tenzije koje već duže traju –kao i prijetnje otcepljenjem RS, pretvore u  pobunu?

PULJIĆ: Oprez je uvijek prisutan kada je zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina u pitanju. Zbog toga se često mogu čuti ili pročitati izjave američkih diplomata ili zakonodavaca da Sjedinjene Države neće dopustiti da dođe do podjele Bosne i Hercegovine, niti će biti dopušteno bilo kakvo nasilje. Bilo kakva pobuna od strane RS-a ne bi bila spontana nego podrobno pripremljena u Beogradu i Banja Luci s odobrenjem iz Moskve. Nema spontanosti. Dakle, mogućnost nasilja se uvijek razmatra kao jedna od opcija, ali se razmatra i odgovor na nasilje, odnosno njegovo efikasno zaustavljanje.

MONITOR: Još nije zakazan datum glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Saznalo se da Crna Gora namjerava da podnese dva amandmana na Rezoluciju koja se tiču individualizovanja krivice i neupitnosti Dejtonskog sporazuma.  Može li ova inicijativa da još jednom odloži glasanje i ima li podršku SAD?

PULJIĆ: Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o toj rezoluciji. Njen je nacrt predan u tajništvo Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Dakle, ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Što se tiče crnogorskih amandmana, koliko je do sada poznato, oni se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

2 sedmice

na

3 Maja, 2024

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

MONITOR: Može li Kneževićevo izručenje otvoriti neke druge procese?

MILOVAC: Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta , i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“ i nalogodavac kada je u pitanju korišćenje takozvanih crnih fondova za finansiranje izbornih kampanja Demokratske partije socijalista.

Iako je to tek jedan od nekoliko postupaka koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, predmet Koverta ima posebnu težinu, imajući u vidu da se radi o političkoj korupciji sa mnogo dugoročnijim štetnim efektima po crnogorsko društvo. Svi smo svjedočili predaji novca i snimku koji je poslužio kao konačna potvrda da se DPS finansira iz nelegalnih izvora.

Druga potvrda je došla od samog tadašnjeg predsjednika te partije, Mila Đukanovića, koji je još početkom 2019. godine priznao da je predsjednik Atlas Grupe finansijski pomagao njegovu partiju: „Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu. Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaji kakve su ti organi tražili.“

MANS je od tadašnjeg Glavnog specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića,  tražio da se ispitaju sumnjive donacije DPS-a, ali to nikada nije urađeno.

Sa druge strane, bilo bi naivno vjerovati da je sve ono što je do sada otkrio javnosti, Duško Knežević uradio kao izraz nekog patriotskog čina, uključujući i najavu dokaza vezanih za “plavu torbu”. Radi se prosto o pokušaju da se ojača pozicija u onome što je neminovan krivični postupak protiv njega pred crnogorskim institucijama. Tako treba gledati i najave mogućeg statusa svjedoka-saradnika. Biće zanimljivo vidjeti kako će tužilaštvo cijeniti ono što Knežević najavljuje kao dokaze protiv samog vrha prethodnog režima, u prvom redu bivšeg predsjednika, Mila Đukanovića.

MONITOR: Kritikovali ste neke od akata na kojima Vlada radi u susret eventualnom dobijanju IBAR-a, a koji se tiču aktikorupcijskih politika, te mehanizama borbe sa kriminalom. Radi li vlast suštinski na reformama koje se tiču poglavlja 23, 24 ?

MILOVAC: Za sada nemamo potvrdu političke volje da je vlada Milojka Spajića ozbiljna u namjeri da zakonski okvir upodobi onome što su ne samo međunarodni standardi, već prije svega realne potrebe Crne Gore kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. To je sasvim vidljivo iz onoga što predstavlja paket reformi koje je Ministarstvo pravde predstavilo pod nazivom Pravda Sad, ali i sasvim očigledno kada je u pitanju nova Strategija za borbu protiv korupcije koja već u formi ne ispunjava čak ni prilično niske standarde koje su postavile prethodne vlade pod vlašću DPS-a.

Ogromno neznanje i nerad su dominantna karakteristika onoga što se građanima nudi kroz izmjene ključnih zakona, u prvom redu Zakona o sprečavanju korupcije, Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom, te Zakona o tužilaštvu. Korak dalje je  Strategija za borbu protiv korupcije koja ne tretira ključne izazove sa kojima se nosi crnogorsko društvo. MANS  godinama ukazuje na probleme u ovoj oblasti i predlaže rješenja, dajući komentare i obezbjeđujući pomoć međunarodnih eksperata. Komunikacija sa nosiocima vlasti u posljednje četiri godine je dodatno intezivirana, nakon svih obećanja koja su, iz tada opozicionih klupa, data kada je u pitanju borba protiv korupcije.

Nakon četiri godine apsolutnog nerada kada je u pitanju antikorupcijska reforma, smatram da više ne možemo govoriti samo o neznanju koje jeste dominantna prepreka, već i o značajnom nedostatku političke volje da se u ovoj oblasti stvari pomjere sa mrtve tačke. Poseban izazov će predstavljati odbrojavanje dana do momenta odlučivanja o tome da li će Crna Gora dobiti pozitivan odgovor na IBAR, te količina prečica za koje postiji sumnja da će administracija Spajića napraviti kako bi ispunila formu, dok će suština kao mnogo puta do sada ostati u drugom planu.

U svakom slučaju, sve ono što sada budemo pogrešno postavili kada je u pitanju borba protiv korupcije, biće izuzetno teško kasnije ispraviti, a već smo izgubili previše vremena.

MONITOR: Kako vidite prošlonedeljnju Đukanovićevu izjavu, kojom je hapšenja Milivoja Katnića i Zorana Lazovića poistovijetio sa krvnom osvetom?

MILOVAC: Radi se o veoma nepromišljenim izjavama, koje nisu strane bivšem predsjedniku države Crne Gore, Milu Đukanoviću, naročito onda kada ocijeni da je potrebno “podići moral” u teškim trenucima za njegovu partiju. Nakon svega što smo mogli da pročitamo u Skaj prepiskama, ostaje malo prostora za sumnju da su Milivoje Katnić i Zoran Lazović bili čuvari jednog potpuno paralelnog sistema koji je Đukanovića održavao na vlasti i van domašaja bilo kakve političke ili krivične odgovornosti.

Znog toga ne iznenađuje potreba da se javno oglasi i sam Đukanović koji i nakon odlaska u takozvanu političku penziju, nastavlja da biva svojevrsni stožer DPS-a, sa očitim uticajem ne samo na političko tkivo te partije, već i na ono što se često u javnosti naziva kriminalnim. Izjava Đukanovića može se čitati i kao direktna poruka Katniću i Lazoviću, da kao vjerni vojnici pomenutog sistema nisu zaboravljeni ili otpisani.

Đukanović i njegova partija su već neko vrijeme bez tradicionalnih poluga moći zahvaljujući kojima su vladali prethodne tri decenije. Sa druge strane, ako je vjerovati onome što smo mogli da pročitamo u SKAJ prepisakama, a odnosi se na učešće kriminalnih struktura u izbornim procesima, to može biti posljednja poluga moći na koju Đukanović računa i zbog čega njegove poruke kakve smo imali prilike da čujemo mogu biti opasne.

MONITOR: Ko sve vrši pritisak na Specijalno državno tužilaštvo?

MILOVAC: Nakon trideset godina DPS režima, sasvim je realno očekivanje građana Crne Gore da konačno pravda bude zadovoljena, ali taj proces nikako ne bi trebao da bude u službi i pod uticajem bilo koje partije na vlasti. Nažalost, rezultati u borbi protiv korupcije su očigledno percipirani kao politički kapital koji pojedine političke partije žele da prigrabe za sebe i potpuno neosnovano sebi pripišu zasluge za rezultate kojima su malo ili nimalo doprinjele.

Sa druge strane, iako smo i ranije imali hapšenje javnih funkcionera koji su bili članovi DPS-a ili bili percipirani kako njihov poslušnici, do hapšenja Milivoja Katinića i Zorana Lazovića, nismo imali izražen otvoren pritisak na tužilaštvo od strane te partije. Ovakvo ponašanje predstavnika DPS-a u javnosti ne samo da ukazuje da od “reformisanog DPS-a” nema ništa, već daje za pravo i onima koji sumnjaju da su veze sa organizovanim kriminalom bile duboko utkane u sve ono što je ta partija radila, a da su Katnić i Lazović bili među glavnim kopčama sa tim strukturama.

Kada se stvari stave u tu perspektivu, nije iznenađenje što glavna poruka DPS-a više nije da “prepustimo institucijama da rade svoj posao”, već ona koja direktno crta metu na GST Vladimiru Novoviću, nazivajući ga “skaj tužiocem”.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo