Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Nismo dobili 31. avgust

Objavljeno prije

na

Ovo je bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

 

MONITOR: Za kraj sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, zakazane su sjednice parlamenta na kojima će se raspravljati o skraćenju mandata Skupštini Crne Gore i nepovjerenju Vladi Crne Gore. Kako vidite moguću sudbinu tih inicijativa?  Dijelite li stav sa onima koji smatraju da je to kraj ove vlade?

PERIĆ: Izjave svih parlamentranih subjekata u odnosu na inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi su jasne, tako da je njen pad sasvim izvjestan – a što bi bilo zapravo zaokruživanje procesa o kome možemo zaključiti da je u simboličkoj ravni doveo do toga da nismo dobili 31. avgust. Ona je dočekana sa velikim entuzijazmom i očekivanjem građana, čini se da su njeni dužnosnici davali još veća obećanja, ali na kraju možemo konstatovati da je ovo bila Vlada propuštene istorijske prilike. Ona je mogla da otpočne proces istinske pune demontaže prethodnog sistema vladanja, ali svojim djelovanjem ona to nije postigla.

Kada govorimo o mogućnosti skraćenja mandata Skupštine, malo je vjerovatno da će se u ovom trenutku ići sa tom opcijom, jer je već ima dovoljno naznaka da postoji većina za formiranje nove Vlade. Bez obzira na izjave koje smo čuli iz partija da su izbori najčistije rješenje ipak će o njihovom datumu odlučivati procjena onih koji imaju moć da skrate mandat Skupštini, odnosno koji mogu da bezbijede većinu za tu odluku, a čini se da je ta procjena da sada nije pravi momenat.

MONITOR:  Prema ocjenama zvaničnika, nema informacija da će odlučivanje o tim inicijativama uticati na bezbjednosnu situaciju. Kako vi vidite stanje u kom se Crna Gora danas nalazi, u kontekstu podignutih tenzija?

PERIĆ: Mislim da je cio bezbjednosni sektor koji je predstavljen maltene kao perfektan zapravo u velikom problemu jer u operativnom smislu uticaj prethodne vlasti u njemu je i dalje više nego značajan. Signal koji se mogao pokazati da se želi snažan otklon od prethodnih praksi jeste recimo bilo stvaranje zakonskih pretpostavki, a potom i objavljivanje dosijea koji se odnose na više nego izvjesne veze ANB-a sa ljudima iz javne poltike. Zašto to nova vlast nije htjela da učini – više je mogućih odgovora, ali moguće najuvjerljivijim se čini onaj da se zapravo kroz taj kompromis – po meni sasvim nepotreban i nezdrav – kupovao “tranzicioni mir”. Nova vlast nije razumjela da ona treba da reformiše sistem. Novo rukovodstvo je imalo doživljaj da će zamjena ljudi na određenim ključnim funkcijama i zapošljavanja svojih ljudi na operativnim pozicijama samo po sebi promijeniti ambijent – a naravno da neće. Potrebno je da mijenjate pristup i da radite sve ono što ste obećavali dok ste bili opozicija: punu javnost u radu, stalno promovisanje ljudi od nespornog znanja, nuđenje strukturnih reformi… Za sve to je trebalo znanja i odlučnosti – izostalo je oboje, i sada smo na polju inercije dešavanja u kome se sistem ponovo šije po mjeri oportunizma.

MONITOR:  Kako vidite ideju manjinske vlade koju je predložila URA?

Svaki politički subjekt ima pravo na svoja promišljanja. Jednako je tako tačno i da je ova ideja promjena retorike i strategije djelovanja u odnosu na ono što je obećavano u predizbornoj kampanji. Sada od njih treba ne samo tražiti, već i insistirati na tome da nam daju indiktore uspješnosti Vlade i period u kome to namjerava postići, i da se najšira javnost može blagovremeno odrediti s tim u vezi. Oni moraju da razumiju da je Crna Gora svih nas i  da oni sada ključno žele da upravljaju našim resursima – saglasno tome, treba da pokažu punu otvorenost i odgovornost.

Podsjetiću da je ideja tzv. ekspertske Vlade ideja koja je proistekla iz koalicije Crno na bijelo i da sada iza njenih ukupnih dometa niko nije spreman da stane. Dakle, u nekom trenutku ipak morate položiti političke garancije za modela koje promovišete, a ne da gradite startešku poziciju u kojoj nećete preuzimati odgovornost.

MONITOR:  Koje je po vama najbolje rješenje iz aktuelne političke krize?

PERIĆ: Nema uzaludnijeg posla od dijeljenja savjeta onom ko ga ne traži. Mjesecima smo upozoravali na manjkavosti u radu ove Vlade koja je gotovo svaku kritiku doživljavala dramatičnom i sa indignacijom je odbijala – obije njene struje, a sada u razmjenama optužbi oni ne samo da potvrđuju te uglavnom veoma odmjerene kritike, već ih pojačavaju do granice neukusa sa optužbama za koje bi, ukoliko su tačne, neko trebalo i krivično da odgovora. Oni su nam javno govorili da harmonično funkcionišu do unazad nekoliko sedmica, pa ne bi trebalo sada odgovornost za promašene poteze adresirati samo jednoj od suprostavljenih strana. To je odgovornost cijele Vlade.

Ipak, da Vama pružim odgovor na pitanje šta mislim da je nabolje rješenje. On staje u jednu riječ: demokratija. Demokratija je vladavina većine, učenje na greškama i preuzimanje odgovornosti. Ako se u većini zbog ideoloških razlika ne može postići dogovor može se uzajamno pružati manjinska podrška uz jasno i mjerljive postavljene indikatore uspješnosti, ali nije po građane dobro da se odgovornost stalno izmješta, da se greške ne priznaju i još gore da se iz njih ne uči. Ujedno, bez velike pompe trebamo vidjeti kakvu kadrovsku bazu imamo kako bismo mogli konačno ovu zemlju da okrenemo ka reformama – a ne ka, po pravilu, ispraznim partijskim polemikama.

MONITOR:  Kako komentarišete to da  u okolnostima političke krize, te moguće preraspodjele funkcija,  aktuelni lideri govore o Temeljnom ugovoru sa SPC, te odlaze na razgovore sa vrhom te crkve? Kakva je uloga SPC u političkoj zbilji Crne Gore?

PERIĆ: Nama su potrebna rješenja koja integrišu zajednicu. To postojeća politička elita nije u stanju da obezbijedi. Poslušajte samo koje su optužbe tu padale. izdajnik, uhljeb, član narko kartela… a sa druge strane prisjetimo se kojim smo infasntilnostima svjedočili: od promjena odluka na dnevnom nivou pa sve do hvaljenja visokih funkcionera koji su svoju “demokratsku širinu” dokazivali detaljima svojeg intimnog života.

Sa ovim pristupom politici nije moguće rješavati ozbiljne i dugotrajuće probleme, jer je ovo praksa hiperprodukcije partijskih kadrova koji su “podešeni” da prave probleme na osnovu kojih će zaposijedati busije, a ne da nude rješenja za koja je potrebno i iskustvo i znanje –  a u oboma smo u velikom deficitu. U tom ambijentu svaka diksusija se pretvara u neku vrstu nadgalasavanja i galame koja je sve bliža rijalitiju.

MONITOR: A gdje smo na geopolitičkoj karti?

PERIĆ: Na toj karti mi smo uvijek bili maleni, tačno onoliko kolika je i naša ekonomska i vojna snaga. U konačnom, u svijetu stvari tako i funkcionišu. Da ta pozicija po nas ne bi bila zastrašujuća, gradili smo odgovarajuća savezništva koja su refleks jedne od rijetkih odluka u našoj politici koja je postavljena na solidnim temeljima. Međutim, naša politička elita nije razumjela da savezništvo ne znači utrkivanje  u sticanju političkog kredibiliteta onamo gdje se to ne čini. Dakle, stičete ga na izborima i sa njima produbljujete savezništva – ne obratno. Ili korak dalje: ne koristite saveznike da biste diskvalifikovali ljude za koje smatrate da vam mogu biti politička konkurencija već činite sve što možete da integrišete zajednicu. Trebaće dosta vremena dok se ta praksa ispravi jer je ona sada doživljena kao normalnost. Dakle, saveznštva se njeguju, preuzete međunarodne obaveze se poštuju a zajednica se integriše – to bi trebalo da bude recept za uspostavlajnje funkcionalne zajednice.

MONITOR: Kazali ste da se slobodno danas može reći da od demontaže Demokratske partije socijalista nema ništa. Zašto je to tako?

PERIĆ: Da budem još precizniji: od demontaže sistema upravljanja koji je uspostavio DPS nema ništa. Nova vlast je prigrlila sve instrumente koje je prethodna vlast koristila da bi vladala – od partijskog zapošljavanja i namještenja, pa sve do verbalnih napada na neistomišljenike i odbijanja pokretanja istinskog dijaloga.

Koruptivni sistem je bilo nužno demontirati, a on je ostao gotovo netaknut a onaj njegov klijentelistički dio je još i nadograđen. I da ne zaboravimo, ako smo tokom vlasti DPS-a imali makar otklon na deklartivnoj ravni da se radi o nepoželjnim praksama, nova vlast ih je etablirala kao neminovnost.

Notirajmo i da je značajan broj istaknutih kadrova prethodne vlasti kojima bi se imalo šta prigovoriti na njihov “minuli rad” vrlo visoko pozicioniran i u novoj i da je dodatno čak dobio, u nemalom broju slučajeva, epitet “eskpert”, čime se sasvim relativizovala, po meni opravdana kritika iz predizborne kampanje da bez partijskog amina niste mogli značajnije napredovati.

Sve ovo uz zadnja dešavanja na političkoj sceni u kojoj se promoviše logika da ćete uz glasove poslanica i poslanika DPS-a demontirati njihovu praksu me vodilo zaključku sa početka ovog odgovora.

MONITOR: Posljednjih dana često se pominju riječi poput izdaja i izborna volja građana. Ko bi trebalo da se osjeća izdanim, i šta su građani dobili nakon 30 avgusta?

PERIĆ: Vjerujem da je ta retorika sasvim neprimjerena. Politički subjekti, kao što sam već rekao, imaju pravu i na izmjenu svoje retorike i strategije, a o tome sud daju građani na izborima, kad god oni bili. Opet, nemojmo da živimo u zabludi da apsolutno svaki subjekt na političkoj sceni nije prošao u određenoj fazi “toplog zeca” optužbi da je izdajnik i da ga nije i drugom priređivao. Nadajmo se da nešto učimo i da odustajemo od te prakse.

Kada je riječ o iznevjeravanju izborne volje građana, smatram da je ono počelo onog trenutka kada su se prigrlile klijentelističke, nepotističke i kronističke prakse prethodne vlasti, da se to iznevjeravanje nastavilo kroz netransaprentnost, a kulminiralo nekompetencijom, neznanjem i odsustvom pravde, prije svega socijalne – jer je jednu garnituru na čelnim pozicijama promijenila druga, a da se nije dobilo ono što su sve tri vladajuće koalicije tako žusto obećavali tokom predizborne kampanje: nije dobijena pravda.

Tom iznevjerevanju izborne volje je svako doprinio u mjeri u kojoj je svojim činjenjem pojačao ovaj utisak ali i neslavan rezultat prve vlasti nakon DPS-a koja je mogla biti reformatorska, a zapravo je bila personalna promjena na rukovodećim funkcijama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo