Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Srećna zemlja

Objavljeno prije

na

protest-rudara-niksic1

Ne bi da se miješamo u strateške državne poslove, ali predlažemo da se pod hitno i u kompletnom sastavu vrati Đukanovićeva vlada, da se do daljeg ništa ne mijenja u ovoj zemlji i zabrani Galup Balkan Monitoru da ubuduće ispituje crnogorsko javno mnjenje. Zašto baš sada sve to?

E, pa zato što Crna Gora ima najbolju vladu na zemljinom šaru , građane koji pucaju od sreće i zadovoljstva i što je Galup istraživanje o svemu tome prezentirao tek kada je Đukanović napustio premijersku poziciju, a sa njim otišli i neki važni ministri. Samo Crna Gora može sebi priuštiti luksuz da mijenja tim koji dobija.

Prema rezultatima istraživanja Galup Balkan Monitora za prošlu godinu, crnogorski građani imali su u svoju vladu imali najveće povjerenje u odnosu na sve druge u regionu. Vladi je vjerovalo čak 70 odsto ispitanika!

Porasla je u odnosu na 2009. godinu i prosječna stopa zadovoljstva životom u Crnoj Gori. Sa 4,8 skočila je na 5,5, na skali od nula do deset.

Fantastični rezultati iako će kritizeri režima primijetiti da je isto istraživanje pokazalo da Crna Gora ima najveći procenat građana ,,u regionu zapadnog Balkana” koji se plaše da iskažu svoje političko stanovište.

Idiličnu sliku crnogorske stvarnosti upotpunjuje još jedno optimističko saznanje iz pomenutog istraživanja. Procenat crnogorskih građana koji su naveli da nijesu ,,njihovi svakodnevni životi pogođeni organizovanim kriminalom” daleko je manji nego u ostalim balkanskim državama, ili ako to neko više voli – visok je i procenat ispitanika koji su zadovoljni naporima Vlade da se izbori sa organizovanim kriminalom (41 odsto).

Sve u svemu – Crna Gora je srećna zemlja. Zato se u njoj može, recimo, desiti da funkcioneri godinama ne primijete da mjesečno imaju dodatni prihod od tričavih 800 eura. Upravo ovih dana saznali smo da direktor Uprave carina i poslanik DPS-a Božidar Vuksanović već dvije i po godine ne prijavljuje Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa prihode od sportske penzije. On od 1. juna 2008. godine mjesečno prima 800 do 900 eura, kao bivši vrhunski sportista.

,,Moguće da je to moj propust. Ja sam se skoncentrisao na ovo što radim u organima državne uprave i u Skupštini”, objasnio je Vuksanović razlog svoje zaboravnosti.

Uzgred, u zakonu piše da će se funkcioner kazniti novčanom kaznom od petnaestostrukog do dvadesetostrukog iznosa minimalne cijene rada (825 do 1100 eura), ako Komisiji za konflikt interesa (predsjednik joj je Slobodan Leković) ne prijavi prihode koje je stekao obavljanjem naučne, nastavne, kulturne i sportske djelatnosti. U imovinskom kartonu Vuksanovića piše da kao poslanik i direktor Uprave carina mjesečno prima 1300 eura, a kao član Odbora direktora Pošte Crne Gore 700 eura.

U medijima je istog dana objavljeno da jedna privatna autobuska firma iz Rožaja vozačima duguje 27 plata. Valjda je opet riječ o dugotrajnijoj zaboravnosti, ovog puta vlasnika firme.

Možda su ova dva slučaja na nivou statističke greške, što bi rekao proslavljeni metodolog Miloš Bešić, ali šta ćemo sa onim silnim radničkim štrajkovima i uzaludnim obraćanjima ogorčenih radnika vladi Mila Đukanovića, cvjetanju organizovanog kriminala, armiji nezaposlenih, ogromnom procentu onih koji žive ispod linije siromaštva…

Da ne kvarimo Galupov idilični pejzaž o Crnoj Gori koji je dobro došao režimskim medijima da crnogorskoj javnosti utjeruju nove doze optimizma. Oni su i ljetos, pozivajući se opet na Galupovo istrtaživanje, proglasili Crnu Goru za najsrećniju zemlju u regionu zajedno sa Hrvatskom, previđajući da su ispred nje Kosovo i Slovenija. Ili je region ono što se dogovore ti mediji i vlast?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA, CRKVA I KULTURNA DOBRA: Umjesto da štiti, država ponovo vrši popis baštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar kulture Bogdanović tvrdi da će Zakon o slobodi vjeroispovijesti spriječiti devastaciju crkava. Iz Mitropolije odgovaraju da bi kulturna dobra trebao da štiti Zakon o zaštiti kulturne baštine ali da nema ko da ga primijeni. I dok je u igri države i crkve veliki broj kulturnih dobara devastiran, iz Ministarstva opetnajavljujupopisbaštine

 

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, i ukoliko ne dovede do sukoba, svakako će imati dalekosežne posljedice. Tako, ministar kulture Aleksandar Bogdanović nedavno ustvrdi da će ovaj zakon spriječiti devastaciju sakralnih objekata. Ono što decenijama ne može njegovo ministarstvo, ni brojne institucije, eto riješiće ovaj zakon.

Ministar je ocijenio da ,,sadašnji držaoci ne samo da nijesu održavali crkve kao dragocjenost našeg nasljeđa, već su direktnim činjenjem pravili nedopustiva oštećenja”. U pravu je ministar za ovo nedopustiva. Po zakonu je tako, ali po primjeni zakona za koju je i ministar zadužen veoma dopustiva.

Na ministrovoptimizamodmah su reagovali iz  Mitropolije crnogorsko-primorske, s pozivom da dokaže njihove grijehe, navodeći kako su nadležne institucije godinama ćutale i ignorisale obilje zahtjeva za obnovu, restauraciju i konzervaciju sakralnih objekata.

Na sajtu Ministarstva kulture kao ogledni primjer prikazan je njihov odgovoran odnos prema grobnim mjestima dinastije Petrović-Njegoš ispred Cetinjskog manastira, nasuprot neprimjerenog odnosa Mitropolije.

Da podsjetimo, prije dvije godine, javnost je bila šokirana slikama u medijima oskrnavljenih i smećem zatrpanih grobova Petrovića na ulazu u Cetinjski manastir. Takvo stanje trajalo je decenijama, a konstatovala ga je i komisija Ministarstva kulture. Iz Ministarstva su tada oprtužili Mitropoliju: ,,Nemar prema grobovima, u najmanju ruku pokazuje i odnos prema dinastiji Petrović i prema crnogorskom nasljeđu i identitetu”. Iz Mitropolije su odgovorili da su oni još 2008. pokušali da urede groblje ali su spriječeni od strane Zavoda za zaštitu spomenika. Istakli su iz Mitropolije tada: ,,Nažalost, ovo groblje je vremenom postalo mjesto za igranje karata, često ga najnesavjesniji koriste i kao toalet, a u posljednje vrijeme je utočište za narkomane, pa i za pse lutalice, što veoma dobro znaju Cetinjani koji duže pamte”. Zahvaljujući javnoj bruci groblje je sanirano.

Pored ovog, o odnosu države i crkve prema kulturnim dobrima Monitor je godinama pisao. O građevinskim radovima i devastaciji na Gornjem i Donjem manastiru Ostrog, Cetinjskom manastiru, Stanjevićima, Ćeliji piperskoj, Zdrebaoniku, Starčevu, Vlaškoj crkvi, Moračniku… O radovima na Podostrogu u Mainama, omiljenom prebivalištvu vladika iz dinastije Petrović-Njegoš, na kome je na mjestu nekadašnje kule sazidan zvonik, a na konaku dograđen sprat. U samom manastiru freskopisana je i petokraka – na maršalskoj druga Tita koga demon odvlači u vatru pakla.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETA GODIŠNJICA RATA KOTORSKIH KLANOVA: Država na rezervnom položaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se niz ubistava nastavlja, naši se zvaničnici i dalje pretvaraju kako je situaciju pod kontrolom. Do sljedeće žrtve. Ili žrtava. Smrt je jedina konstanta u crnogorskom narko biznisu

 

Februar 2015. – februar 2020. godine. Pet godina kotorskog rata do istrijebljenja. Sukob  je, zvanično, počeo 20. februara 2015. kada su, do danas nepoznati, profesionalni egzekutori usmrtili Cetinjanina Gorana Gera Radomana u garaži zgrade na Novom Beogradu u kojoj je stanovao sa porodicom. Nekoliko sati ranije, u Podgorici, na frekventnom parkingu Bloka V – između obližnje škole, vrtića, samoposluge, trafika i više kafića – ispod blindiranog audija Milana Vujotića – eksplodirala je podmetnuta bomba. U sred dana. Automobil je uništen, na sreću, bez ljudskih žrtava među prolaznicima.

Od tada pa sve do koji dan unazad, kada je u Herceg Novom ubijen Šćepan Roganović (36) a na Cetinju Andrija Gazivoda (31), u ratu kavačkog i škaljarskog narko klana palo je više od 40 žrtava. Ne mali broj njih čine civili koji su imali nesreći da se u pogrešno vrijeme nađu na pogrešnom mjestu: u Budvi, Podgorici, Kotoru, odnosno, u Srbiji, Njemačkoj, Austriji… Kao navodni motiv za višegodišnji niz krvavih obračuna uzima se priča o nestanku nekoliko stotina kilograma kokaina u španskoj luci Valensija.

Različiti mediji, pozivajući se na nezvanične izvore iz policije, pominju 200 do 300 kilograma droge koji su nestali iz stana Gorana Radomana, pošto se on vratio u Španiju sa Kube, nakon izdržavanja zatvorske kazne zbog saobraćajnog prekršaja. „Izgleda da su ovdašnji nasljednici (osvajači?) kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Darko Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđena na 20 godina zatvora) i Dragan Dudić Fric (ubijen u Kotoru u maju 2010.) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena“, piše Monitor sredinom 2015. nakon još jedne u nizu profesionalnih egzekucija sa potpisom kotorskih narko klanova.

Do tada je već cio Balkan pričao o Kavačanima i Škaljarcima. Pa smo saznali kako se na osnovu operativnih podataka njima, u vrijeme kada su nazivi klanova i imena njihovih vođa bili nepoznati široj javnosti, na dušu stavljaju i ubistva Armina Muše Osmanagića (vođa jedne od krimi ekipa iz Bara, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića, ubijen u septembru 2014. u svom lokalu u Baru), i njegovog prijatelja i tjelohranitelja Andrije Mrdaka koji je krajem te godine ubijen pred kapijom ZIKS-a.

Škaljarci su u fokus javnosti dospjeli na proljeće 2015. nakon što je u Budvi ubijen bivši poslanik LSCG Saša Marković, po svoj prilici prva slučajna žrtva u započetom ratu. Prava meta ubica, tvrde verzirani, bio je njegov kum Goran Đuričković, navodno jedan od aktera krađe i prekrađe kokaina u Valensiji, koji se nakon ranjavanja u Španiji vratio u Budvu.  Baš kao u slučaju Muše Osmanagića, ni Đuričkoviću nije pomoglo to što su i on i crnogorska policija bili unaprijed obaviješteni o prijetnjama plaćenih ubica. Đuričković je usmrćen hicima iz snajperske puške, na pragu njegovog lokala Stari ribar (Old fišermen) dok je bio u društvu prijatelja, ličnog obezbjeđenja i pod nadzorom policije. Policija tvrdi da je identifikovala njegovog ubicu (izvjesni Srđan Popović iz Banjaluke) i za njim raspisala potjernicu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JOVAN VUKOTIĆ U SPUŽU: Smrt, optužbe i klevete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokušaj ubistva Radonjića i Stupara jedino je za šta Vukotić može biti krivično gonjen, i pored višegodišnjih prozivki i tvrdnji da je jedan od čelnih ljudi škaljarskog klana

Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa škaljarskog klana od 8.februara kad je iz Srbije izručen crnogorskim nadležnim organima, nalazi se iza spuških bedema. Njegova ekstradicija obavljena je u najvećoj tajnosti. Srbijanski specijalci su ga helikopterom prebacili na teritoriju Crne Gore, a lokacija na koju će sletjeti držala se u tajnosti. Nalik na scene iz krimi filmova pripadnici Posebne jedinice policije koji su preuzeli Vukotića napravili su i lažni eskort, kako se ne bi znalo koji njihov tim sprovodi Kotoranina. Na saslušanje je doveden sa fantomkom i pancirom, a sve vrijeme zgradu Višeg tužilaštva, a potom i suda, obezbjeđivali su specijalci sa dugim cijevima.

Vukotić je pred tužiteljkom Majom Jovanović, negirao ono zbog čega je izručen crnogorskim pravosudnim organima. Više državno tužilaštvo sumnjiči Vukotića da je sa nedavno ubijenim Igorom Dedovićem i Milićem Minjom Šakovićem, 27. marta 2016. godine, oko 20.30 časova u naselju Rakite u Kotoru, po prethodnom dogovoru i zajedno, sa umišljajem, pokušali da ubiju Vojina Stupara i Miloša Radonjića, članove suprostavljene kriminalne grupe „kavčana“.

“Iz vozila je izašao okrivljeni Jovan Vukotić i iz pištolja marke ‘škorpion’ sa prigušivačem…ispalio više hitaca u pavcu oštećenog Radonjić Miloša, koji se nalazio na mjestu suvozača u vozilu marke ‘citoren C3’, nakon čega su, u trenutku kada su oštećeni Miloš Radonjić i Vojin Stupar izašli iz vozila i krenuli da bježe, iz vozila izašli i okrivljeni Dedović Igor i Šaković Milić, koji su držali pištolje NN marke, kalibra 7,65… nakon čega su sva trojica ispalili više projektila u pravcu oštećenih”, piše u naredbi o sprovođenju istrage.

Pojašnjeno je da je jedan projektil pogodio Stupara, nanoseći mu teške tjelesne povrede.U obrazloženju tog tužilačkog akta, tužiteljka Maja Jovanović napisala je da trojicu škaljaraca sumnjiči na osnovu zapisnika Uprave policije i zapisnika o saslušanju Stupara i Radonjića.

“Iz saglasnih iskaza svjedoka oštećenih Vojina Stupara i Miloša Radonjića, proizlazi da su se njih dvojica nalazili u vozilu marke ‘citroen C3’ kada su im okrivljeni, koje poznaju, vozilom marke ‘BMW’ kojim je upravljao okrivljeni Dedović, a na mjestu suvozača se nalazio okrivljeni Šaković Milić, dok se na zadnjem sjedištu nalazio okrivljeni Vukotić Jovan, prepriječili put”, piše u obrazloženju.

Vukotićevo negiranje krivice, tvrdnje njegovog advokata da je pritvor neosnovan, kao i činjenica da se osumnjičeni Šaković u ovom slučaju brani sa slobode nijesu ubijedile Sud da vođi škaljaraca ne odredi pritvor. Za početak, do 30 dana.

U sudskom rješenju izraženo je uvjerenje da bi Vukotić mogao pobjeći ukoliko se bude branio sa slobode, obrazlažući takav stav činjenicom da je ilegalno boravio u Turskoj i Sjevernoj Makedoniji. Sumnjaju i da postoji opravdana opasnost da će ostankom na slobodi nastaviti sa vršenjem krivičnih djela.

Vukotić je javno odgovorio na optužbe, pismom iz srpskog zatvora, nakon što je policija osumnjičila trojac iz škaljarskog klana za pokušaj ubistva dvojice kavčana. Ponovo je za navodna podmetanja optužio “otpad i talog koji se krije iza svojih legitimacija”, ističući da korumpirani policajci tim optužbama pokušavaju popraviti svoju zaprljanu karijeru i produžiti joj rok trajanja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo