Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Afrički model

Objavljeno prije

na

enrico-malerba

Hladni zimski dani osim što građanima Crne Gore donose visoke račune za struju – donijeli su i najavu da bi oni mogli uskoro biti još veći.

Uz to – dobili smo i potvrdu da je A2A kreator naše energetske sadašnjosti, a kako stvari stoje i budućnosti. Iako je još manjinski vlasnik Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), ova italijanska firma traži povećanje cijena struje i što brži povraćaj uloženog novca. Legitimno je što je privatnoj firmi njen interes na prvom mjestu. No, problem je kad predstavnici države koja je većinski vlasnik EPCG i državne Agencije za regulaciju – ne čine dovoljno da zaštite interese građana. Ili baš moraju da manjinskom akcionaru obezbijede ono što su Italijani nameračili?

Kada se digla prašina oko zahtjeva EPCG i Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG, priznao je da italijanski partneri – pretjeruju.

NEREALNI ZAHTJEVI ITALIJANA: „Stopa od oko 11 odsto povrata investicija je previsoka i uticala je na povećanje zahtjeva za oko 70 miliona eura. To je standard koji je određen na zapadu, ali u ovom trenutku to u Crnoj Gori nije realno i to je bio jedan od razloga zašto su se predstavnici državnog udjela u EPCG distancirali od zahtjeva izvršnog menadžmenta”, objasnio je Kovačević.

On je negirao da je Odbor direktora dao saglasnost na sporni zahtjev kojim se za domaćinstva traži čak 79 odsto veća cijena, jer za to nemaju ovlašćenja. A o tome da je Odbor dao saglasnost na dokumentaciju za pripremu zahtjeva Regulatornu agenciju za energetiku je obavijestio – direktor EPCG Enriko Malerba.

Kovačević je odgovornost prebacio i na RAE tvrdeći da je problem u pripremi zahtjeva za poskupljenjem izazvala postojeća metodologija RAE „koja za određene troškove ne definiše njihovo izračunavanje”.

ŠUPLJINE I STAVOVI: No, i pored svega – svi su ostali u svojim foteljama dok građani strepe pri pomisli da bi struja koja je ionako skupa za crnogorski standard mogla dodatno poskupjeti.

Doduše, nisu građani i NVO sektor usamljeni. I premijeru Igoru Lukšiću se čini da su zahtjevi EPCG pretjerani. On je rekao da treba do kraja rasvijetliti motiv EPCG zašto traži poskupljenje, ističući da je to posao RAE. „Ne mogu da se otmem utisku da je takav zahtjev očigledno nerealan s obzirom na to da je rasprava pokazala da ima mnogo šupljina u tom zahtjevu, i očekujem od dalje komunikacije EPCG sa RAE da se u potpunosti pojasne njihovi stavovi”.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević traži da Ranka Čarapić pokrene postupak za utvrđivanje krivične odgovornosti protiv ljudi iz Regulatorne agencije za energetiku. Smatra da su napravili nakaradnu metodologiju koja nije tržišna, a EPCG i njenom vlasniku omogućava da uvećaju cijenu struje i tako zakonski i legalno pljačkaju građane Crne Gore. „Za EPCG nema tržišnog rizika. Ona djeluje u monopolskom okruženju jer građani naše zemlje nemaju alternativu pri kupovini struje, pa vlasnik zbog propusta države ima osnov da traži uvećanje cijena”, objašnjava Medojević.

I SDP je odlučio da se oglasi i zaškripi zubima. Valja se, s vremena na vrijeme. Tako je vicepremijer – Vujica Lazović najavio da će država inicirati izmjene statuta EPCG, kako bi se onemogućila poskupljenja električne energije bez prethodne saglasnosti predstavnika države u Odboru direktora. Na vakat! A upravo je on potpisao Ugovor o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji u ime Vlade. Tada je upravljanje kompanijom prepušteno menadžmentu, na čijem je čelu izvršni direktor Enriko Malerba čiji se potezi sada Lazoviću, eto, ne dopadaju.

KOALICIONI MIR: Ipak, Lazović, u maniru SDP-a, tvrdi da je ugovor sa A2A dobar za Crnu Goru i da će kao dokaz za to predložiti Vladi da se dokument objelodani, kako bi prestale medijske špekulacije i sakupljanje jeftinih političkih poena. „Tvrdim da je to jedan od dobrih ugovora koji smo potpisali, gdje su maksimalno zaštićeni interesi države”. Šta Lazović podrazumijeva pod „državom” vidjećemo kada se EPCG i RAE raskusuraju.

Iako je SDP do sada o pitanjima energetike vodila donekle konzistentnu politiku (deklaracija o zaštiti rijeke Tere, drugi blok termoelektrane Pljevlja) veliko je pitanje kako će se sada nositi sa naraslim apetitima inostranih partnera i ovdašnjih interesnih grupa. Ministri iz SDP-a su krajem 2010. godine, dok je premijer bio Đukanović, ćutali kada je na dnevni red Vlade stigla izgradnja hidroelektrana na Morači. Uzdržanošću kada se glasalo za usvajanje koncesionog akta i nacrta ugovora o koncesiji za Moraču pokazali su da jasno vide da nešto nije u redu sa vladinim planovima, ali i da se ne mogu otvoreno usprotiviti DPS-u i njihovom silovitom srljanju u posao dodjele koncesija za gradnju elektrana Italijanima. Istoj firmi koja je manjinski vlasnik EPCG i koja ima, po priznanju i vlasti i opozicije, u tom aranžmanu nerealne zahtjeve i očekuje veliku zaradu.

PUTUJ EVROPO: Izgradnja hidroelektrana na Morači će narednih sedmica doći na red u parlament. Tada će sve političke partije imati priliku da, još jednom, pokažu koliko su posvećene interesima građana, a koliko interesnih grupa.

U međuvremenu se crnogorske energetske enigme pominju i u Evropskom parlamentu.

Na sjednici Odbora za međunarodne poslove EP, na kojoj se raspravljalo o predlogu Rezolucije o procesu evropskih integracija Crne Gore Čarlsa Tanoka i amandmanima na nju, pominjan je kabl. U dijelu rezolucije gdje Tanok pozdravlja izgradnju podvodnog kabla između Crne Gore i Italije, evropska poslanica Urlike Lunaček tražila je da se doda amandman kojim se traži od crnogorskih vlasti, prije svega Ministarstva ekonomije, da objavi sporazum o izgradnji kabla.

,,EP uzima u obzir sudske žalbe u Italiji koje su podnijele neke opštine i NVO vezano za ovaj projekat i poziva da se objave sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu okolinu”, piše u amandmanu, koji je podnijela Lunaček.

Ne treba zaboraviti da su taj posao utanačili Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, da je posao pripao italijanskoj Terni, a da ni taj, kao ni ugovor o dokapitalizaciji EPCG sa A2A nisu dostupni javnosti. Prije nekoliko dana Terna je postala suvlasnik Crnogorskog elektroprenosnog sistema sa oko 22 odsto akcija, jer je dokapitalizacija završena. Terna je 25. januara uplatila 34,2 miliona eura za akcije Elektroprenosa, sa kojim će graditi podvodni energetski kabl Crna Gora – Italija. Takođe ne treba zaboraviti da su koristi od ovoga posla višestruke: Republički zavod za urbanizam i projektovanje, u vlasništvu Aca Đukanovića, radiće detaljni prostorni plan.

MORA DA POSKUPI: Protivnici postavljanja podvodnog energetskog kabla Peskara – Tivat, sa obje strane Jadrana su se ujedinili. Kabl – ne žele. Labud Mihović, predsjednik Mjesne zajednice Lastva Grbaljska, tvrdi da su mu prekomorski saborci objasnili da je najavljeno poskupljenje struje u Crnoj Gori i Italiji direktna posljedica zahtjeva italijanske kompanije A2A da tako finansira Ternin projekat.

Mihović pojašnjava da su razgovarali sa vođom pokreta „Ne dirajte našu budućnost” i najistaknutijim protivnikom Terninog energetskog kabla, lokalnim političarem iz Peskare Lorencom Valorejom. On im je, kaže Mihović, još prije mjesec dana rekao da će prva dobrobit od kabla biti poskupljenje struje 90 odsto. „Hoće da iz te cijene poskupljenja u Italiji i ovdje finansiraju cijeli projekat”, objašnjava Mihović.

Mještani Lastve Grbaljske tvrde da podatke o kablu ne mogu dobiti ni od lokalnih, ni od državnih vlasti. Slična je situacija i sa projektom HE na Morači. Iako je odmakao do tendera, još se ne znaju najvažnije stavke – prije svega kakvu i koliku će koristi Crna Gora i njeni građani imati od tog projekta.

Žarko Rakčević, koordinator Foruma 2010, u nekoliko navrata je upozorio da se izgradnjom HE na Morači neće riješiti deficit električne energije, plaćaće se veća kamata nego što su doprinosi od koncesija i poreza, a ni zaposlenost se neće povećati, tako da tu nema ni riječi o javnom interesu.

Slika čitavog posla oko privatizacije EPCG, kabla i HE na Morači mogla bi kao epilog imati „afrički razvoj” Crne Gore, kako je to nedavno formulisao ekolog Darko Pajović. Izvlačenje resursa i siromašenje ionako privredno iznurene Crne Gore.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA, CRKVA I KULTURNA DOBRA: Umjesto da štiti, država ponovo vrši popis baštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar kulture Bogdanović tvrdi da će Zakon o slobodi vjeroispovijesti spriječiti devastaciju crkava. Iz Mitropolije odgovaraju da bi kulturna dobra trebao da štiti Zakon o zaštiti kulturne baštine ali da nema ko da ga primijeni. I dok je u igri države i crkve veliki broj kulturnih dobara devastiran, iz Ministarstva opetnajavljujupopisbaštine

 

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, i ukoliko ne dovede do sukoba, svakako će imati dalekosežne posljedice. Tako, ministar kulture Aleksandar Bogdanović nedavno ustvrdi da će ovaj zakon spriječiti devastaciju sakralnih objekata. Ono što decenijama ne može njegovo ministarstvo, ni brojne institucije, eto riješiće ovaj zakon.

Ministar je ocijenio da ,,sadašnji držaoci ne samo da nijesu održavali crkve kao dragocjenost našeg nasljeđa, već su direktnim činjenjem pravili nedopustiva oštećenja”. U pravu je ministar za ovo nedopustiva. Po zakonu je tako, ali po primjeni zakona za koju je i ministar zadužen veoma dopustiva.

Na ministrovoptimizamodmah su reagovali iz  Mitropolije crnogorsko-primorske, s pozivom da dokaže njihove grijehe, navodeći kako su nadležne institucije godinama ćutale i ignorisale obilje zahtjeva za obnovu, restauraciju i konzervaciju sakralnih objekata.

Na sajtu Ministarstva kulture kao ogledni primjer prikazan je njihov odgovoran odnos prema grobnim mjestima dinastije Petrović-Njegoš ispred Cetinjskog manastira, nasuprot neprimjerenog odnosa Mitropolije.

Da podsjetimo, prije dvije godine, javnost je bila šokirana slikama u medijima oskrnavljenih i smećem zatrpanih grobova Petrovića na ulazu u Cetinjski manastir. Takvo stanje trajalo je decenijama, a konstatovala ga je i komisija Ministarstva kulture. Iz Ministarstva su tada oprtužili Mitropoliju: ,,Nemar prema grobovima, u najmanju ruku pokazuje i odnos prema dinastiji Petrović i prema crnogorskom nasljeđu i identitetu”. Iz Mitropolije su odgovorili da su oni još 2008. pokušali da urede groblje ali su spriječeni od strane Zavoda za zaštitu spomenika. Istakli su iz Mitropolije tada: ,,Nažalost, ovo groblje je vremenom postalo mjesto za igranje karata, često ga najnesavjesniji koriste i kao toalet, a u posljednje vrijeme je utočište za narkomane, pa i za pse lutalice, što veoma dobro znaju Cetinjani koji duže pamte”. Zahvaljujući javnoj bruci groblje je sanirano.

Pored ovog, o odnosu države i crkve prema kulturnim dobrima Monitor je godinama pisao. O građevinskim radovima i devastaciji na Gornjem i Donjem manastiru Ostrog, Cetinjskom manastiru, Stanjevićima, Ćeliji piperskoj, Zdrebaoniku, Starčevu, Vlaškoj crkvi, Moračniku… O radovima na Podostrogu u Mainama, omiljenom prebivalištvu vladika iz dinastije Petrović-Njegoš, na kome je na mjestu nekadašnje kule sazidan zvonik, a na konaku dograđen sprat. U samom manastiru freskopisana je i petokraka – na maršalskoj druga Tita koga demon odvlači u vatru pakla.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETA GODIŠNJICA RATA KOTORSKIH KLANOVA: Država na rezervnom položaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se niz ubistava nastavlja, naši se zvaničnici i dalje pretvaraju kako je situaciju pod kontrolom. Do sljedeće žrtve. Ili žrtava. Smrt je jedina konstanta u crnogorskom narko biznisu

 

Februar 2015. – februar 2020. godine. Pet godina kotorskog rata do istrijebljenja. Sukob  je, zvanično, počeo 20. februara 2015. kada su, do danas nepoznati, profesionalni egzekutori usmrtili Cetinjanina Gorana Gera Radomana u garaži zgrade na Novom Beogradu u kojoj je stanovao sa porodicom. Nekoliko sati ranije, u Podgorici, na frekventnom parkingu Bloka V – između obližnje škole, vrtića, samoposluge, trafika i više kafića – ispod blindiranog audija Milana Vujotića – eksplodirala je podmetnuta bomba. U sred dana. Automobil je uništen, na sreću, bez ljudskih žrtava među prolaznicima.

Od tada pa sve do koji dan unazad, kada je u Herceg Novom ubijen Šćepan Roganović (36) a na Cetinju Andrija Gazivoda (31), u ratu kavačkog i škaljarskog narko klana palo je više od 40 žrtava. Ne mali broj njih čine civili koji su imali nesreći da se u pogrešno vrijeme nađu na pogrešnom mjestu: u Budvi, Podgorici, Kotoru, odnosno, u Srbiji, Njemačkoj, Austriji… Kao navodni motiv za višegodišnji niz krvavih obračuna uzima se priča o nestanku nekoliko stotina kilograma kokaina u španskoj luci Valensija.

Različiti mediji, pozivajući se na nezvanične izvore iz policije, pominju 200 do 300 kilograma droge koji su nestali iz stana Gorana Radomana, pošto se on vratio u Španiju sa Kube, nakon izdržavanja zatvorske kazne zbog saobraćajnog prekršaja. „Izgleda da su ovdašnji nasljednici (osvajači?) kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Darko Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđena na 20 godina zatvora) i Dragan Dudić Fric (ubijen u Kotoru u maju 2010.) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena“, piše Monitor sredinom 2015. nakon još jedne u nizu profesionalnih egzekucija sa potpisom kotorskih narko klanova.

Do tada je već cio Balkan pričao o Kavačanima i Škaljarcima. Pa smo saznali kako se na osnovu operativnih podataka njima, u vrijeme kada su nazivi klanova i imena njihovih vođa bili nepoznati široj javnosti, na dušu stavljaju i ubistva Armina Muše Osmanagića (vođa jedne od krimi ekipa iz Bara, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića, ubijen u septembru 2014. u svom lokalu u Baru), i njegovog prijatelja i tjelohranitelja Andrije Mrdaka koji je krajem te godine ubijen pred kapijom ZIKS-a.

Škaljarci su u fokus javnosti dospjeli na proljeće 2015. nakon što je u Budvi ubijen bivši poslanik LSCG Saša Marković, po svoj prilici prva slučajna žrtva u započetom ratu. Prava meta ubica, tvrde verzirani, bio je njegov kum Goran Đuričković, navodno jedan od aktera krađe i prekrađe kokaina u Valensiji, koji se nakon ranjavanja u Španiji vratio u Budvu.  Baš kao u slučaju Muše Osmanagića, ni Đuričkoviću nije pomoglo to što su i on i crnogorska policija bili unaprijed obaviješteni o prijetnjama plaćenih ubica. Đuričković je usmrćen hicima iz snajperske puške, na pragu njegovog lokala Stari ribar (Old fišermen) dok je bio u društvu prijatelja, ličnog obezbjeđenja i pod nadzorom policije. Policija tvrdi da je identifikovala njegovog ubicu (izvjesni Srđan Popović iz Banjaluke) i za njim raspisala potjernicu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JOVAN VUKOTIĆ U SPUŽU: Smrt, optužbe i klevete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokušaj ubistva Radonjića i Stupara jedino je za šta Vukotić može biti krivično gonjen, i pored višegodišnjih prozivki i tvrdnji da je jedan od čelnih ljudi škaljarskog klana

Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa škaljarskog klana od 8.februara kad je iz Srbije izručen crnogorskim nadležnim organima, nalazi se iza spuških bedema. Njegova ekstradicija obavljena je u najvećoj tajnosti. Srbijanski specijalci su ga helikopterom prebacili na teritoriju Crne Gore, a lokacija na koju će sletjeti držala se u tajnosti. Nalik na scene iz krimi filmova pripadnici Posebne jedinice policije koji su preuzeli Vukotića napravili su i lažni eskort, kako se ne bi znalo koji njihov tim sprovodi Kotoranina. Na saslušanje je doveden sa fantomkom i pancirom, a sve vrijeme zgradu Višeg tužilaštva, a potom i suda, obezbjeđivali su specijalci sa dugim cijevima.

Vukotić je pred tužiteljkom Majom Jovanović, negirao ono zbog čega je izručen crnogorskim pravosudnim organima. Više državno tužilaštvo sumnjiči Vukotića da je sa nedavno ubijenim Igorom Dedovićem i Milićem Minjom Šakovićem, 27. marta 2016. godine, oko 20.30 časova u naselju Rakite u Kotoru, po prethodnom dogovoru i zajedno, sa umišljajem, pokušali da ubiju Vojina Stupara i Miloša Radonjića, članove suprostavljene kriminalne grupe „kavčana“.

“Iz vozila je izašao okrivljeni Jovan Vukotić i iz pištolja marke ‘škorpion’ sa prigušivačem…ispalio više hitaca u pavcu oštećenog Radonjić Miloša, koji se nalazio na mjestu suvozača u vozilu marke ‘citoren C3’, nakon čega su, u trenutku kada su oštećeni Miloš Radonjić i Vojin Stupar izašli iz vozila i krenuli da bježe, iz vozila izašli i okrivljeni Dedović Igor i Šaković Milić, koji su držali pištolje NN marke, kalibra 7,65… nakon čega su sva trojica ispalili više projektila u pravcu oštećenih”, piše u naredbi o sprovođenju istrage.

Pojašnjeno je da je jedan projektil pogodio Stupara, nanoseći mu teške tjelesne povrede.U obrazloženju tog tužilačkog akta, tužiteljka Maja Jovanović napisala je da trojicu škaljaraca sumnjiči na osnovu zapisnika Uprave policije i zapisnika o saslušanju Stupara i Radonjića.

“Iz saglasnih iskaza svjedoka oštećenih Vojina Stupara i Miloša Radonjića, proizlazi da su se njih dvojica nalazili u vozilu marke ‘citroen C3’ kada su im okrivljeni, koje poznaju, vozilom marke ‘BMW’ kojim je upravljao okrivljeni Dedović, a na mjestu suvozača se nalazio okrivljeni Šaković Milić, dok se na zadnjem sjedištu nalazio okrivljeni Vukotić Jovan, prepriječili put”, piše u obrazloženju.

Vukotićevo negiranje krivice, tvrdnje njegovog advokata da je pritvor neosnovan, kao i činjenica da se osumnjičeni Šaković u ovom slučaju brani sa slobode nijesu ubijedile Sud da vođi škaljaraca ne odredi pritvor. Za početak, do 30 dana.

U sudskom rješenju izraženo je uvjerenje da bi Vukotić mogao pobjeći ukoliko se bude branio sa slobode, obrazlažući takav stav činjenicom da je ilegalno boravio u Turskoj i Sjevernoj Makedoniji. Sumnjaju i da postoji opravdana opasnost da će ostankom na slobodi nastaviti sa vršenjem krivičnih djela.

Vukotić je javno odgovorio na optužbe, pismom iz srpskog zatvora, nakon što je policija osumnjičila trojac iz škaljarskog klana za pokušaj ubistva dvojice kavčana. Ponovo je za navodna podmetanja optužio “otpad i talog koji se krije iza svojih legitimacija”, ističući da korumpirani policajci tim optužbama pokušavaju popraviti svoju zaprljanu karijeru i produžiti joj rok trajanja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo