Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Afrički model

Objavljeno prije

na

enrico-malerba

Hladni zimski dani osim što građanima Crne Gore donose visoke račune za struju – donijeli su i najavu da bi oni mogli uskoro biti još veći.

Uz to – dobili smo i potvrdu da je A2A kreator naše energetske sadašnjosti, a kako stvari stoje i budućnosti. Iako je još manjinski vlasnik Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), ova italijanska firma traži povećanje cijena struje i što brži povraćaj uloženog novca. Legitimno je što je privatnoj firmi njen interes na prvom mjestu. No, problem je kad predstavnici države koja je većinski vlasnik EPCG i državne Agencije za regulaciju – ne čine dovoljno da zaštite interese građana. Ili baš moraju da manjinskom akcionaru obezbijede ono što su Italijani nameračili?

Kada se digla prašina oko zahtjeva EPCG i Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG, priznao je da italijanski partneri – pretjeruju.

NEREALNI ZAHTJEVI ITALIJANA: „Stopa od oko 11 odsto povrata investicija je previsoka i uticala je na povećanje zahtjeva za oko 70 miliona eura. To je standard koji je određen na zapadu, ali u ovom trenutku to u Crnoj Gori nije realno i to je bio jedan od razloga zašto su se predstavnici državnog udjela u EPCG distancirali od zahtjeva izvršnog menadžmenta”, objasnio je Kovačević.

On je negirao da je Odbor direktora dao saglasnost na sporni zahtjev kojim se za domaćinstva traži čak 79 odsto veća cijena, jer za to nemaju ovlašćenja. A o tome da je Odbor dao saglasnost na dokumentaciju za pripremu zahtjeva Regulatornu agenciju za energetiku je obavijestio – direktor EPCG Enriko Malerba.

Kovačević je odgovornost prebacio i na RAE tvrdeći da je problem u pripremi zahtjeva za poskupljenjem izazvala postojeća metodologija RAE „koja za određene troškove ne definiše njihovo izračunavanje”.

ŠUPLJINE I STAVOVI: No, i pored svega – svi su ostali u svojim foteljama dok građani strepe pri pomisli da bi struja koja je ionako skupa za crnogorski standard mogla dodatno poskupjeti.

Doduše, nisu građani i NVO sektor usamljeni. I premijeru Igoru Lukšiću se čini da su zahtjevi EPCG pretjerani. On je rekao da treba do kraja rasvijetliti motiv EPCG zašto traži poskupljenje, ističući da je to posao RAE. „Ne mogu da se otmem utisku da je takav zahtjev očigledno nerealan s obzirom na to da je rasprava pokazala da ima mnogo šupljina u tom zahtjevu, i očekujem od dalje komunikacije EPCG sa RAE da se u potpunosti pojasne njihovi stavovi”.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević traži da Ranka Čarapić pokrene postupak za utvrđivanje krivične odgovornosti protiv ljudi iz Regulatorne agencije za energetiku. Smatra da su napravili nakaradnu metodologiju koja nije tržišna, a EPCG i njenom vlasniku omogućava da uvećaju cijenu struje i tako zakonski i legalno pljačkaju građane Crne Gore. „Za EPCG nema tržišnog rizika. Ona djeluje u monopolskom okruženju jer građani naše zemlje nemaju alternativu pri kupovini struje, pa vlasnik zbog propusta države ima osnov da traži uvećanje cijena”, objašnjava Medojević.

I SDP je odlučio da se oglasi i zaškripi zubima. Valja se, s vremena na vrijeme. Tako je vicepremijer – Vujica Lazović najavio da će država inicirati izmjene statuta EPCG, kako bi se onemogućila poskupljenja električne energije bez prethodne saglasnosti predstavnika države u Odboru direktora. Na vakat! A upravo je on potpisao Ugovor o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji u ime Vlade. Tada je upravljanje kompanijom prepušteno menadžmentu, na čijem je čelu izvršni direktor Enriko Malerba čiji se potezi sada Lazoviću, eto, ne dopadaju.

KOALICIONI MIR: Ipak, Lazović, u maniru SDP-a, tvrdi da je ugovor sa A2A dobar za Crnu Goru i da će kao dokaz za to predložiti Vladi da se dokument objelodani, kako bi prestale medijske špekulacije i sakupljanje jeftinih političkih poena. „Tvrdim da je to jedan od dobrih ugovora koji smo potpisali, gdje su maksimalno zaštićeni interesi države”. Šta Lazović podrazumijeva pod „državom” vidjećemo kada se EPCG i RAE raskusuraju.

Iako je SDP do sada o pitanjima energetike vodila donekle konzistentnu politiku (deklaracija o zaštiti rijeke Tere, drugi blok termoelektrane Pljevlja) veliko je pitanje kako će se sada nositi sa naraslim apetitima inostranih partnera i ovdašnjih interesnih grupa. Ministri iz SDP-a su krajem 2010. godine, dok je premijer bio Đukanović, ćutali kada je na dnevni red Vlade stigla izgradnja hidroelektrana na Morači. Uzdržanošću kada se glasalo za usvajanje koncesionog akta i nacrta ugovora o koncesiji za Moraču pokazali su da jasno vide da nešto nije u redu sa vladinim planovima, ali i da se ne mogu otvoreno usprotiviti DPS-u i njihovom silovitom srljanju u posao dodjele koncesija za gradnju elektrana Italijanima. Istoj firmi koja je manjinski vlasnik EPCG i koja ima, po priznanju i vlasti i opozicije, u tom aranžmanu nerealne zahtjeve i očekuje veliku zaradu.

PUTUJ EVROPO: Izgradnja hidroelektrana na Morači će narednih sedmica doći na red u parlament. Tada će sve političke partije imati priliku da, još jednom, pokažu koliko su posvećene interesima građana, a koliko interesnih grupa.

U međuvremenu se crnogorske energetske enigme pominju i u Evropskom parlamentu.

Na sjednici Odbora za međunarodne poslove EP, na kojoj se raspravljalo o predlogu Rezolucije o procesu evropskih integracija Crne Gore Čarlsa Tanoka i amandmanima na nju, pominjan je kabl. U dijelu rezolucije gdje Tanok pozdravlja izgradnju podvodnog kabla između Crne Gore i Italije, evropska poslanica Urlike Lunaček tražila je da se doda amandman kojim se traži od crnogorskih vlasti, prije svega Ministarstva ekonomije, da objavi sporazum o izgradnji kabla.

,,EP uzima u obzir sudske žalbe u Italiji koje su podnijele neke opštine i NVO vezano za ovaj projekat i poziva da se objave sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu okolinu”, piše u amandmanu, koji je podnijela Lunaček.

Ne treba zaboraviti da su taj posao utanačili Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, da je posao pripao italijanskoj Terni, a da ni taj, kao ni ugovor o dokapitalizaciji EPCG sa A2A nisu dostupni javnosti. Prije nekoliko dana Terna je postala suvlasnik Crnogorskog elektroprenosnog sistema sa oko 22 odsto akcija, jer je dokapitalizacija završena. Terna je 25. januara uplatila 34,2 miliona eura za akcije Elektroprenosa, sa kojim će graditi podvodni energetski kabl Crna Gora – Italija. Takođe ne treba zaboraviti da su koristi od ovoga posla višestruke: Republički zavod za urbanizam i projektovanje, u vlasništvu Aca Đukanovića, radiće detaljni prostorni plan.

MORA DA POSKUPI: Protivnici postavljanja podvodnog energetskog kabla Peskara – Tivat, sa obje strane Jadrana su se ujedinili. Kabl – ne žele. Labud Mihović, predsjednik Mjesne zajednice Lastva Grbaljska, tvrdi da su mu prekomorski saborci objasnili da je najavljeno poskupljenje struje u Crnoj Gori i Italiji direktna posljedica zahtjeva italijanske kompanije A2A da tako finansira Ternin projekat.

Mihović pojašnjava da su razgovarali sa vođom pokreta „Ne dirajte našu budućnost” i najistaknutijim protivnikom Terninog energetskog kabla, lokalnim političarem iz Peskare Lorencom Valorejom. On im je, kaže Mihović, još prije mjesec dana rekao da će prva dobrobit od kabla biti poskupljenje struje 90 odsto. „Hoće da iz te cijene poskupljenja u Italiji i ovdje finansiraju cijeli projekat”, objašnjava Mihović.

Mještani Lastve Grbaljske tvrde da podatke o kablu ne mogu dobiti ni od lokalnih, ni od državnih vlasti. Slična je situacija i sa projektom HE na Morači. Iako je odmakao do tendera, još se ne znaju najvažnije stavke – prije svega kakvu i koliku će koristi Crna Gora i njeni građani imati od tog projekta.

Žarko Rakčević, koordinator Foruma 2010, u nekoliko navrata je upozorio da se izgradnjom HE na Morači neće riješiti deficit električne energije, plaćaće se veća kamata nego što su doprinosi od koncesija i poreza, a ni zaposlenost se neće povećati, tako da tu nema ni riječi o javnom interesu.

Slika čitavog posla oko privatizacije EPCG, kabla i HE na Morači mogla bi kao epilog imati „afrički razvoj” Crne Gore, kako je to nedavno formulisao ekolog Darko Pajović. Izvlačenje resursa i siromašenje ionako privredno iznurene Crne Gore.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo