Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STAV: Izborno obećanje novog početka

Objavljeno prije

na

Koalicije oko Dritana Abazovića i Alekse Bečića pred sobom imaju veoma težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera

 

Uprkos mješavini osjećanja nevjerice i euforije nakon završenih izbora, ne treba odbaciti mogućnost poslovičnih crnogorskih političkih prelatača. U ovoj komplikovanoj izbornoj utakmici, brzina (slavljenja pobjede) nije vrlina, jer još uvijek nije nemoguće da DPS formira novu vladu.

Ipak, u nadi da postizborna dešavanja neće potvrditi da je poslovični politički preletač Drago Đurović crnogorska sudbina, ono što građanima i novoj vlasti predstoji jeste dugotrajan i težak rad na restrukturiranju Crne Gore u istinsku državu svih njenih građana, istinski nezavisnu i suverenu državu nezavisnih i efikasnih institucija, državu-članicu Evropske Unije, državu čija mladost ne kupuje karte u jednom pravcu do Njemačke, Švedske, Kanade…, državu u kojoj ne postoje narodne kuhinje…

Ne treba se zavaravati da je vrijeme na strani izbornih pobjednika, jer se oni moraju odmah angažovati na mučnom poslu reforme private države. Dostizanje pomenutih ciljeva zahtijeva generacijski angažman koji se mora započeti danas, kako bi buduće generacije naslijedile solidne državne temelje. Nadam se da su izborni pobjednici dorasli tom zadatku.

Iako je još rano za donošenje konačnih ocjena, čini se da su rezultati izbora, u najvećoj mjeri, proizvod dva kompleksna faktora.

Prvi je decenijska vlast jedne partije i njenog lidera koji odavno ne nudi nadu za prosperitet svih. Nije teško dokumentovati tvrdnju da je tokom skoro tri decenije vlasti, DPS privatizovala državu i pretvorila je u partijsku kooperativu korisnu samo svojim članovima i saputnicima ka neizbježnoj zadnjoj stanici: autokratiji. Partija koja je do juče bila na vlasti nije uspjela (ili nije imala namjeru/želju) da kreira institucije sposobne da se nose s izazovima modernog vremena nezavisno od toga ko sjedi u fotelji predsjednika i premijera. Od 1990. do danas, državne institucije Crne Gore su funckionisale kao servis vladajuće partije. Bilo je samo pitanje vremena, odnosno, povoljne prilike, kada će se nagomilano nezadovoljstvo građana izliti na ulice i politički definisati kao potreba za političkom i sistemskom promjenom.

Drugi je svojevrsno i teško razumljivo „samoranjavanje” DPS-a, tako što je donošenjem problematičnog zakona o vjerskim zajednicama, partijski lider otvorio sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Uslijedio je ulazak crkve u politiku na velika vrata, litije, radikalizacija identitetske politike, i buđenje nacionalizama. Stiče se utisak da je, vodeći se ranijim iskustvima, (Milo) Đukanović vjerovao da mu ovaj sukob može donijeti jos jednu izbornu pobjedu. Možda se nadao da će glasači DPS-a odabrati partiju umjesto crkve i oltara pred kojim pale svijeće, a da će se takozvani „suverenistički glasači” još jedanput okupiti oko njegove retorike o ugroženoj državi. Izborni poraz je pokazao da je Đukanović precijenio partijsku lojalnost značajnog segmenta DPS glasačkog tijela, a potcijenio sumnjičavost i decenijsku netrpeljivost koju suverenisti gaje prema njemu.

Rezultat je, de facto, pobjeda Mitropolita SPC u CG Amfilohija Radovića, koji je bio katalizator i lider višemjesečnih vjersko-političkih protesta iniciranih pomenutim zakonom o vjerskim zajednicama. Koalicija okupljena oko DF-a je samo politička forma i izraz ove pobjede crkve nad državom. Političke smjernice, ideološka matrica i viđenje sebe i svijeta ove koalicije su snažno ankerisani u temelje hegemonog srpskog nacionalnog diskursa i svetosavske verzije pravoslavlja. Uz dužno poštovanje onih koji zagovaraju drugačije viđenje stvarnog izbornog pobjednika, nema osnove tvrditi da je Đukanovića porazila građanska Crna Gora. Građanska Crna Gora jos uvijek nije dovoljno brojčano snažna da sama odnese izbornu pobjedu. Naravno, treba raditi na jačanju tih kapaciteta, ali i biti svjestan da je kontraproduktivno tvrditi ono što postizborne cifre ne opravdavaju. Građanske kapacitete treba jačati i izgrađivati jer je potrebno nositi se istovremeno sa dva protivnika: DPS-om i velikosrpskim nacionalizmom. Oba protivnika imaju isti cilj: ubijanje nade da je građanska, multietnička i proevropska Crna Gora moguća.

Postizborna aktivnost lidera ove koalicije je, s pravom, zabrinula sve one koji baštine suverenističku viziju crnogorske državnosti i crnogorskog identiteta. Naime, prvi javni čin njenog lidera (Zdravka) Krivokapića nakon objavljivanje preliminarnih razultata, koji su ukazivali na poraz DPS-a, je bio odlazak pred Hram Hristovog Vaskrsenja i susret sa Mitropolotom Amfilohijem. Situacija na ulicama crnogorskih gradova u postizbornoj noći se razvijala na način koji je produbljivao sumnju mnogih u iskrenost novopečenih pobjednika kad su govorili o toleranciji, iskoraku izvan nacionalističkog diskursa i želji da iza sebe ostave identitetsku politiku, odnosno, u njihovu snagu da takve iskorake učine. Postizborno slavlje se brzo pretvorilo u nešto što se može okarakterisati kao euforična manifestacija srpskog nacionalizma: od ranije poznato četničenje uz poneku crnogorsku zastavu kao masku koja treba da sakrije ružno lice srpskih hristofašista.

Iako su lideri tri opozicione koalicije ovakvo ponašanje uopšteno ocijenili kao štetno za Crnu Goru, izostala je oštrija kritika velikosrspke nacionalističke euforije. Izrazili su i sumnju da je repriza onoga što smo već mjesecima gledali na crnogorskim ulicama za vrijeme litija organizovana od tajnih službi koje su još uvijek pod kontrolom DPS-a. Takav organizacioni napor DPS-a nije nezamisliv, ali ni opozicioni aktivisti i političari nijesu nevinašca po pitanju prizivanja nasilja i atavističkih strasti nacionalizma. Izbornim pobjednicima bi bilo bolje da se ostave takve retorike. Mnogo je efektnije kada se njihovi partisjki članovi i aktivisti angažuju na fizičkom obezbjeđivanju imovine i života svojih komšija druge vjere. Euforične manifestacije srpskog nacionalizma koji sebe vidi kao jedinog pobjednika izbora i realnost postizbornih pritisaka na manjine se moraju prepoznati, osuditi i njima se suprotstaviti na način i u mjeri u kojoj to može uraditi izborni pobjednik koji još uvijek nije preuzeo poluge vlasti. Važno je podsjetiti izborne pobjednike, ali i sve dobronamjerne građane, da je njihovo oštro suprotstavljanje nacionalizmu (svejedno da li srpskom ili crnogorskom) i vjerskom ekstremizmu savremenih hristovih vojnika jedan od važnih elemenata u izgradnji građanske i proevropske Crne Gore.

Zatvaranje očiju pred uličnim izrazima želje za osvetom najviše govori o onima koju žmure. Na moja pitanja o tome šta se dešava na ulicama, neki crnogorski političari, medijski poslenici i opozicioni aktivisti su tvrdili da ne znaju jer nijesu „pratili” razvoj situacije i da se svakako radi o marginalcima koje ne treba uzimati za ozbiljno, već ih treba integrisati. Neki su tvrdili da su na ulicama frustrirani ljudi koji su decenijama patili pod režimom DPS-a, pa je njihov bijes razumljiv i treba biti tolerisan. Drugi su smatrali da u Crnoj Gori ne postoje četnici i da onima koji nose krstove, slave osuđene ratne zločince i pjevaju ode Draži Mihailoviću, nije fer lijepiti takvu etiketu. Konačno, bilo je i onih koji su tvrdili da je sve to organizovao DPS – sekta satanista na kokainu.

Uprkos svemu, važno je nadati se (kao što znamo, nada umire posljednja) da se definisalo jezgro onoga što bi moglo postati temelj centrističke i socijalno progresivne građanske opcije. Njeno postojanje je od vitalne važnosti za razvoj Crne Gore kao nezavisne, multietničke i proevropske države. Od vremena raspada SFRJ, u Crnoj Gori nije postojala smislena i funkcionalna centristička, proevropska, građanska politička alternativa koja je bila u stanju odnijeti izbornu pobjedu. Ovo je jedan od najvećih grijehova decenijske vladavine Đukanovićevog DPS-a i djelovanja MCP pod budnim okom Mitropolita Amfilohija. Kao decenijski partneri na vlasti, njih dvojica su Crnu Goru držali u okovima binarnog političkog izbora između dva zla koja se međusobno hrane i održavaju u životu: autoritarni i kriminalizovani DPS, s jedne strane, i agresivni srpski nacionalizam, s druge. U vakuumu koji je među njima postojao, nijesu dopuštali kreiranje i opstanak bilo kakve smislene političke alternative. Ova spoznaja hrani moju rezervisanost prema koaliciji okupljenoj oko DF-a, ali i moju nadu da će 14 skupštinskih poslanika dvije manje koalicije ipak uspjeti da obuzdaju hegemonističke tendencije svojih brojčano jačih i ideološki radikalnijih opozicionih kolega.

Koalicije oko Dritana Abazovića i Alekse Bečića mogu predstavljati obećanje pomenute alternative. One pred sobom imaju veoma težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera. Ova korektivna funkcija u odnosu na koaliciju okupljenu oko DF-a bi trebala da se odnosi prvenstveno na retoriku i politički jasno definisane ciljeve koji u pitanje dovode međunarodni položaj Crne Gore, rekomponovanje odnosa unutar države, i davanje primata identitetskoj politici. Iako skeptici poput mene strahuju da bi se ove dvije koalicije mogle pretvoriti u političke značke na reveru velikosrpskog nacionalizma koji je legitimizovan na izborima, treba im dati šansu da nas razuvjere. Efikasnost na ovom korektivnom poslu će, između ostalog, biti mjera snage progresivne i prozapadne građanske opcije koju sada projektuju Abazović i Bečić.

Na kraju, najznačajniji rezultat izbora u Crnoj Gori jeste činjenica da se vlast promijenila preko glasačke kutije, a ne na barikadama i pod budnim okom snajperista. Promjena vlasti mirnim putem i prihvatanje te promjene od strane DPS-a je znak postojanja demokratskih kapaciteta koji se dalje trebaju razvijati. Ja se iskreno nadam da će državu voditi oni kojima je u srcu nezavisna, suverena i evropska Crna Gora, a na umu ekonomski oporavak devastirane države. Nadam se da će nova vlast sebe i svoj rad vidjeti samo kao prvi korak na teškom putu reformi.

Dr Srđa PAVLOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Nova vlast potpuno je netransparentna u vezi sa dešavanjima na Svetom Stefanu. Medijima se daju šturi, iznuđeni odgovori. Ne zna se da li nadležno Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma preduzima bilo kakve korake i mjere da se propadanje turističkog rizorta zaustavi. Nijedna od strana u sporu ne daje odgovore kako da se prevaziđe nastala situacija. Zbog postupka arbitraže koji su pored arbitražnim sudom u Londonu pokrenuli zakupac, kompanija Adriatic properties, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis i hotelski operater, singapurska kompanija Aman rizort, zvaničnici izbjegavaju izjašnjavanje u medijima.

Arbitražu je u proljeće prošle godine najavio predsjednik Milo Đukanović, koji je kazao kako će ovaj postupak imati štetu po Crnu Goru od najmanje 100 miliona eura.

Ministar ekonomskog razvoja i turizma, Goran Đurović izjavio je nedavno, kako se nada da će se naći neki model da se Sveti Stefan otvori za turiste. Ali ništa konretnije od nade javnosti nije ponuđeno. „Kada ste u arbitražnom postupku tada je vrlo teško voditi bilo kakve pregovore“, ogradio se od odgovornosti ministar Đurović.

Kome je u interesu da dragulj crnogorske turističke ponude propada i zašto nadležni ćute o tome? Možda je zakupac, Petros Statis, zaista okončao svoj biznis u Crnoj Gori, kako je prošlog ljeta medijima saopštio. Sada mirno čeka ishod arbitraže, vjerujući u uspjeh, po kojem će mu država na ime odštete, isplatiti više stotina miliona eura.

U međuvremenu nova opasnost nadvila se nad Svetim Stefanom. U vakuumu između zatvorneih hotela i postupka arbitraže, uveliko se trguje akcijama HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Srpski biznismen Miodrag Kostić, vlasnik kompanije MK Group, kupovinom dodatnog paketa akcija krajem maja ove godine, postao je drugi po snazi vlasnik kapitala u oba državna preduzeća, HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Prema vlasničkoj listi Vlada posjeduje 41,63 odsto akcija u kompaniji Sveti Stefan Hoteli, dok AIK Banka, odnosno MKG Properties  raspolaže sa 31,25 odsto akcija. Nakon prelaska vlasničkog praga od 30 odsto, ova kompanija ima zakonsku obavezu da ostalim akcionarima, pa i Vladi, ponudi otkup njihovih akcija, pod istim uslovima po kojima ih je kupio, odnosno 3,85 eura po akciji za Sveti Stefan i 7,3 eura za akcije Budvanske rivijere.

Već 14. juna kiparska kompanija MKG Properties LTD dostavila je svoju ponudu. Ona je na stolu Vlade i ostalih akcionara do 05. jula.

Eventualna kupovina preostalih akcija stajala bi ga ukupno 61,5 miliona eura. To je iznos za koji bi Miodrag Kostić mogao postati stoprocentni vlasnik svih 5 hotela Budvanske rivijere i luksuznog ljetovališta Miločer i Sveti Stefan pride.

Ponuda Kostića uzbudila je duhove u Budvi i Paštrovićima. Vlada se o njoj do sada nije izjašnjavala. Premijer Abazović je ranije, prije objavljene ponude kazao kako bi „u nekim modalitetima Sveti Stefan mogao da se vrati u državno vlasništvo. Da se proglasi posebnim dobrom koje se ne može otuđiti“.

Reagovale su Demokrate Budve porukom da ne postoji cijena kojom se mjeri vrijednost nacionalnog blaga i da ponuda mora „odmah i odlučno“ biti odbijena.

O ponudi Kostića izjasnili su se Odbori direktora obje hotelske kuće iz Budve.

„Odbor direktora Emitenta jednoglasno je protiv prodaje većinskog paketa akcija sa pravom glasa i stava je da kompanija Sveti Stefan Hoteli AD Budva, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu“, saopštili su.

U Mišljenju dostavljenom ponuđaču i Montenegroberzi, naglašeno je da je Sveti Stefan kulturno dobro od nacionalnog značaja te da je imovina kojom raspolaže Društvo, zaštićeno kulturno dobro, koje ne može biti predmet trgovine na berzi. Ovo se odnosi na većinski paket akcija koje posjeduju Vlada, Fond PIO  i Zavod za zapošljavanje.

Pozvali su se na Zakon o zaštiti kulturnih dobara kojim je ( čl. 42) propisano, da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini  ne može otuđiti.

Članovi Odbora direktora Budvanske rivijere takođe su se jednoglasno izjasnili protiv prodaje većinskog paketa akcija preduzeća. Istakli su  da HG Budvanska rivijera koja ima ogromnu imovinu, hotele u Petrovcu i Budvi sa Turističkim naseljem Slovenska plaža, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Poslije osam sati batinanja Zimrita je ležala u krevetu i nije se odazvala na nekoliko poziva Nikolića da im skuva kafu. U nekom trenutku je ipak došla do kuhinje i ponudila da ipak ona skuva kafu što je razbjesnilo Nikolića. Nakon što se nije sklonila, kako joj je rekao, Nikolić je suprugu udario pesnicom u dio lica ispod desnog oka. Zimrita je od ovog udarca izgubila svijest usljed izliva krvi u mozak i pala na tlo. Sedam dana kasnije, 22. januara, Zimrita je preminula u Kliničkom centru Crne Gore.

Nikolić se u Višem tužilaštvu u Podgorici branio ćutanjem dok je pred osnovnim tužiocem u Baru djelimično priznao djelo, umanjujući broj udaraca i dužinu trajanja događaja. Pred osnovnim tužiocem u Baru kazao je da mu je supruga dva dana ranije kazala da je  drugom mjesecu trudnoće.

Sredinom ovog mjeseca u Višem sudu u Bijelom Polju održano je suđenje u ponovljenom postupku bivšem službeniku Sektora granične policije Crne Gore Puniši Premoviću (48), koji je optužen za teško ubistvo supruge Ivane Premović (39). Sudija je u obrazloženju naveo da je Premović lišio života svoju suprugu, da je ona u većem vremenskom periodu od njega bila zlostavljana, ali i to da je okrivljeni neuračunljiv. Premović je 18. novembra pretprošle godine u večernjim satima, pijan, hicem iz službenog pištolja usmrtio svoju suprugu.

Premović je prilikom saslušanja u tužilaštvu izjavio da se ne sjeća ničega, jedino da mu je zasmetalo kako supruga razgovara s njim. Ispričao je da je prethodno u jednoj prodavnici popio dosta alkohola.

Na to da je u pandemiji femicida neprihvatljivo da za nasilje u porodici postoji mogućnost izricanja novčane kazne upozorila je poslanica Draginja Vuksanović-Stanković. Ona je podsjetila da se ukoliko nastupi smrt žrtve nasilnik sankcioniše sa tri do 12 godina zatvora, što je manje nego kazna za krivično djelo ubistvo.

Najavila je da će Socijaldemokratska partija predložiti Skupštini da se femicid tretira kao posebno krivično djelo za koje je predviđena kazna minimum 15 godina zatvora.

,,Ubistva žena je najekstremniji i nabrutalniji oblik rodno zasnovanog nasilja, odnosno nasilja zasnovanog na njihovom rodnom identitetu, rodnim ulogama i nejednakom odnosu moći. Zato je veoma važno da se imenuju kao femicid. To je ubistvo žene od strane muškarca samo zato  što je žena. Motivisano je mržnjom muškarca prema ženi, prezirom, osjećanjem nadmoći i vlasništva iz kojeg proističe i uvjerenje da ima pravo da joj oduzme život”, kaže Međedovićeva. ,,Izmjenom  Krivičnog zakonika kojim bi se femicid tretirao kao posebno krivično djelo Crna Gora bi bila jedna od malog broja naprednih zemalja koje prepoznaju mizoginu prirodu ovog zločina. Takođe bi pokazala da razumije uzroke nasilja nad ženama što je prvi korak da se odlučno bori protiv rodno zasnovanog nasilja. U konačnom to bi doprinijelo boljoj zaštiti života žena”.

I iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”.

Međedovićeva ističe da je djelotvorna zaštita žena od nasilja moguća samo djelovanjem na više nivoa od ličnog do nivoa države, te da su neki uzroci  duboko ukorijenjeni u tradiciji i rodnim ulogama žena i muškaraca. Smatra da oni koji rade u institucijama trebaju mijenjati štetne tradicionalne stavove, a kroz vaspitanje, obrazovanje i djelovanje raditi na izmjeni patrijarhalnih rodnih obrazaca, kao i osigurati da se  zaštitom žrtava nasilja ne mogu baviti osobe koje opravdavaju ili praktikuju nasilno ponašanje i zastupaju mizogine stavove. Zaključuje da ,,u skladu sa Istanbulskom konvencijom koja je obavezujuća za Crnu Goru država mora da obezbijedi holistički odgovor na nasilje prema ženama, bez obzira na oblik nasilja i kontekst u kojem se događa a koji ženu žrtvu nasilja i njene potrebe stavlja u središte svih mjera i aktivnosti”.

 

Neadekvatno izvještavanje

Na pitanje da za razliku od ranijih slučajeva femicida ovoga puta nema neke medijske pompe, kao da se navikavamo na ovakve zločine, Međedovićeva je odgovorila: ,,Poslednji femicid se desio u trenutku kada su u fokusu određene političke teme, oko kojih je društvo u Crnoj Gori duboko podijeljeno i koje u drugi plan stavljaju druga dešavanja.

Važno je naglasiti da je ponovo registrovano neadekvatno izvještavanje o femicidu od strane pojedinih medija. Opet su registrovani senzacionalistički naslovi, izostanak jasne osude ubistva i imenovanja zločina korištenjem termina ‘tragedija’, iznošenje određenih elemenata iz privatnog života žrtve i drugih članova njene porodice, koji ni na koji način nijesu relevantni za događaj. U želji da vijest učine zanimljivom javnosti, pojedinci su zanemarili odredbe Kodeksa novinara/ki Crne Gore da su obavezni da se u izvještavanju krajnje pažljivo odnose  prema privatnom životu ljudi i njihovom dostojanstvu koje ne smiju proizvoljno narušavati u ime prava javnosti da zna”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo