Povežite se sa nama

INTERVJU

BOBAN STOJANOVIĆ, POLITIKOLOG IZ BEOGRADA: Srbija je zarobljena država u svakom smislu

Objavljeno prije

4 godine

na

Aleksandar Vučić je osoba koja je urušila svaku instituciju u zemlji, koja kontroliše svaki posao, koja organizuje i disciplinuje stranku koja je zarobila ovu zemlju i koja ne dozvoljava ljudima da žive i rade

 

MONITOR: U Srbiji je ovih dana najaktuelnija tema sporazum o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, koji su u Vašingtonu potpisali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Vlast i opozicija o sporazumu imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

STOJANOVIĆ: Mi i dalje ne znamo šta je tačno potpisano, tj. znamo da to nije dokument između Srbije i Kosova, a opet nije ni dokument sa SAD. Iako su teme Kosova i Srbije u njemu, veći deo sporazuma se bavi potpuno trećim temama kao što su Izreal, ambasada u Izrealu, 5G mreža, oprema za bezbednost aviosaobraćaja, diverzifikacija energetskih izvora i slično.

Ono što je važno za Srbiju i Kosovo jesu neka ekonomska i infrastrukturna pitanja koja su se i od ranije dogovarala, a jedini novitet je moratorijum od godinu dana na to da Srbija ne traži otpriznavanja Kosova, a da Kosovo ne aplicira za članstvo u međunarodnim organizacijama. Koliko su sve ove stvari dobre za Srbiju, iskreno ne vidim da je nešto dobijeno, a da postoje samo potencijalni problemi oko Izreala, ambasade, ali i odnosa Srbije i Rusije (što smo već videli kroz razmenu tvitova), kao i Srbije i Kine.

MONITOR: Šta je tim sporazumom dobila Srbija, a šta Kosovo?

STOJANOVIĆ: Srbija nije dobila ništa osim tog moratorijuma od godinu dana na apliciranje Kosova u međunarodnim organizacijama, dok je Kosovo ovim putem dobilo priznanje od strane Izreala, kao i prestanak kampanje od strane Srbije za otpriznavanje Kosova od strane država koje su to ranije uradile. To je sve što su direktno dobile strane. I sami čitaoci mogu da zaključe ko je tu bolje prošao.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Vučić nanio štetu Srbiji i uveo je u sukob sa pola svijeta i da je Srbija dobila „de fakto priznavanje Kosova”.

STOJANOVIĆ: Saglasan sam da smo potencijalno dobili konflikt ili makar nerazumevanje sa velikim delom sveta, možda i najvažnije sa samom EU prema kojoj kao idemo i u čije članstvo želimo da uđemo. S druge strane, ne bih rekao da je de fakto priznanje, osim toga što se nigde ne insistira na rezoluciji 1244 i što se Kosovo u dokumentu ne navodi bez zvezdice.

MONITOR: Kako ukratko iz Vašeg ugla izgleda današnja Srbija?

STOJANOVIĆ:  Kao jedna zarobljena država u svakom smislu. Političkom, medijskom, poslovnom – apsolutno svakom. Kao jedna partitokratska država bez institucija. Što i nije samo moj ugao, nego ugao i svih međunarodnih izveštaja o Srbiji, koji govore da smo delimično slobodna država koja nije demokratija. Uz to, Srbija je izuzetno siromašna zemlja sa uplašenim građanima, koji misle i da nisu građani, već da su podanici.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Aleksandru Vučiću?

STOJANOVIĆ: On je osoba koja je najodgovornija za sve ovo. Političar koji je bez dana rada van politike, koji je dugo čekao svojih pet minuta i kao osoba koja je rešila da postane sve i svja u Srbiji. Bez njegovog odobrenja nema ničega u Srbiji, o svemu se pita, sve kontroliše i gradi kult ličnosti. On je osoba koja je urušila svaku instituciju u zemlji, koja kontroliše svaki posao, koja organizuje i disciplinuje stranku koja je zarobila ovu zemlju i koja ne dozvoljava ljudima da žive i rade. Poklopile su mu se neke kockice i na međunarodnom, globalnom nivou i izgradio je državu-partiju ili je izgradio čak i sebe kao lidera-državu i doveo Srbiju u ovo stanje okupirane, neslobodne i nedemokratske države.

MONITOR: Politički analitičari kažu da je u državi suspendovana demokratija, ne postoje nezavisne institucije, ne postoji sloboda medija, parlament je unižen… I da je za to najzaslužniji Vučić.  Kako godinama uspijeva da gotovo sve kontroliše u Srbiji i da je podijeli za i protiv sebe?

STOJANOVIĆ: Upravo tako. Od 2012. godine je krenuo da gradi svoj kult, a onda uz pomoć medija koji su direktno pod njegovom kontrolom stvara privid u javnosti da je u Srbiji nekakvo zlatno doba, da sve ide u dobrom pravcu, da ekonomski snažno napredujemo, da je Srbija nikad jača u međunarodnim odnosima, a kada na to dodate i konstantnu satanizaciju opozicije, onda dobijate i ovako visoke rejtinge. Ja često volim da kažem onima koji ne veruju u to koliko su mediji važni, da samo jedan dan gledaju program prorežimske televizije u Srbiji (npr. TV Pink) i sve će im biti jasno.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o opoziciji?

STOJANOVIĆ: Opozicija je najvećim delom u ovakvoj poziciji upravo zato što ju je vlast uništila pre svega kroz medije, kroz zaplašivanje u manjim sredinama i uništavanje iznutra. I niko me neće ubediti da je opozicija veći problem od vlasti. Međutim, svakako da je bilo grešaka i u opoziciji. Mnoge podele, raspadi partija, međusobne svađe, nemogućnost da se grupišu, da smanje međusobne podele i slično.

Mi imamo situaciju da se najvažniji društveni rascepi u Srbiji najviše refelektuju kroz razlike među opozicijom, a ne u razlikama između vlasti i opozicije. I najgore od svega je što partije to koriste i eksploatišu te razlike koje postoje. Stvaraju se dodatne podele, na staru i novu opoziciju, nemogućnosti da se grupišu politički akteri u neke šire saveze, podele između levih i desnih, pro EU i onih koji su za Rusiju, različiti pogledi u odnosu na Kosovo, a dok se opozicija međusobno svađa, Vučić je ukinuo svaki model političke borbe. Opozicija ne shvata da dok ne povrati demokratiju i slobodu govora, da niko od njih pojedinačno neće odlučivati ni o čemu, a da će institucije samo dalje da propadaju, a sve više građana da siromaši ili da se seli odavde.

MONITOR: Zašto su mnogi poznati intelektualci i umjetnici iz raznih oblasti uz Vučićevu vlast?

STOJANOVIĆ: Ne mogu a da ne pomislim da je to isključivo iz interesa ili iz straha. Interes da se uzme neki dodatni honorar, da se dobije državni projekat ili strah od toga kako su prolazili neki intelektualci ili umetnici koji su se javno suprotstavili vlasti. Imali smo više primera koji govore o odmazdi vlasti protiv njih ukoliko javno negativno govore o vlasti. To su jedina dva razloga u kome pronalazim motive za podršku.

MONITOR: Zašto Evropa podržava nedemokratsku, opasnu, nacionalističku vlast u Srbiji?

STOJANOVIĆ: Jedan jedini razlog – Kosovo. Dok god je Vučić kooperativan po ovom pitanju imaće podršku. Ili dok god Evropa i dalje veruje da će Vučić proces priznanja Kosova ili članstva u UN dovesti do kraja. Siguran sam da oni vide sve nedemokratske metode vlasti, da znaju ko je i šta je Vučić, ali dok god postoje ovi širi interesi – on će imati podršku najvažnijih i najmoćnijih država članica. I to je najveći problem cele ove situacije. Plašim se samo da ako ta podrška potraje, da od Srbije neće ostati ništa i da će se onda suočiti sa novim problemima u celom regionu i sa problemom izgradnje institucija u Srbiji. Pri tom, nisam siguran da Vučić sme da ovaj proces izvede do kraja i da samo kupuje vreme i prolongira sve kako bi dobio na vremenu u pogledu podrške od strane EU.

MONITOR: Kakvu budućnost predviđate Srbiji?

STOJANOVIĆ: Voleo bih da vidim perspektivu i jednu lepšu budućnost, ali se i plašim kako će sve ovo uticati na život u Srbiji. I kada zanemarimo sve političke probleme, videćemo da se iz Srbije svake godine iseli nekoliko desetina hiljada građana, mahom mladih, i to je ono što me najviše plaši. Ljudima je lakše da sreću traže na drugom mestu, u uređenom društvu i nema ni energije da se ljudi iznutra bore za bolji život. Nadam se da će doći do promena i da će se u skorije vreme u Srbiji pre svega živeti slobodnije i bogatije.

MONITOR: Mnogi upozoravaju da se u našem regionu uveliko manipuliše mržnjom i da su bili uvjereni da se nacionalizam, šovinizam i mržnja ne mogu ponoviti nakon posljednjeg rata?

STOJANOVIĆ: Kao da se nikad i nije prestajalo sa tim, a posebno sve oživi u periodima izbornih kampanja, kada političari (često mahom oni iz ’90-ih ili njihovi naslednici) raspršuju mržnju i otvaraju stare rane. U ovom pogledu verujem npr. u svoju generaciju (rođena krajem ’80-ih i početkom’90-ih), koja je detinjstvo provela u užasima rata, da će raditi na tome da stvori društvo u kome je mržnja nepoželjna i društvo u kome ćemo da gledamo kako da od svojih zemalja napravimo bolje mesto za život, kako bismo mi našoj deci ostavili bolje društvo i sigurno nećemo dozvoliti da nam deca odrastaju u užasima rata u kojima smo mi odrastali.

                                  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo