Povežite se sa nama

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa.  N.N. lica ponovo siju strah

 

Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom  kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.

Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata),  Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u  izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.

Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU;  Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.

To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.

Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.

„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.

Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju  strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je  i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke  na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.

Nije to to, ubijeđen je Nikolaidis, ne krijući ono što njega najviše brine: „Đukanovićevo biračko tijelo će se rasipati, moje je predviđanje da će najmanje od tog biračkog tijela uzeti URA, a najviše crkvena koalicija. U trenutku kada shvate da imaju većinu bez URA, a taj trenutak će doći vrlo brzo, jednostavno će je šutnuti, sami osvojiti vlast i nakon toga mogu u ono što crkvenu koaliciju Dake Davidovića zaista zanima, a to je promjena same prirode Crne Gore, koja je po Ustavu građanska država…“.

To je to. Ako, dakle, želimo da sačuvamo „samu prirodu“ postojeće države, onda se moramo, silom na sramotu i suprotno osnovnim demokratskim načelima, vratiti pod skute „kleptokratske meke diktature“.  Jer, ako  DPS-u ne vratimo izgubljenu vlast, njegovo  kupljeno, podmićeno, klijentelistički nastrojeno biračko tijelo „rasuće se“ i otići „u crkvenu koaliciju“. I onda ništa od građanske Crne Gore.

Iz mora sličnih reakcija koje su nas nakon prebrojavanja glasova zapljusnule iz medija i sa društvenih mreža izdvojimo obraćanje Aleksandra Zekovića, državnog sekretara u Ministarstvu za ljudska prava, nekadašnjeg aktiviste civilnog društva koga ćemo pamtiti zbog hrabrog angažmana u Građanskom savjetu za kontrolu rada policije. „Ovo nije pobjeda naroda niti odgovor na ekonomsku i socijalnu politiku ili organizovani kriminal“, ovlašćen je bio da saopšti jedan (po stažu) od najmlađih članova odlazeće vlade Duška Markovića. I, praktično, jedini koji se usudio da se glasne nakon izbora. I ode u uzavrela Pljevlja. Za razliku od, recimo, premijera, ministra policije Mevludina Nuhodžiča ili direktora Uprave policije VeselinaVeljovića. Koji odbijaju da rade svoj posao i spriječe maltretiranje i prepadanje Bošnjaka, građana Pljevalja.

Tek, Zeković poentira: „Ova Vlada je, to ne treba kriti, primarno kažnjena zbog odlučnog opredjeljenja da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore“.

Da kažemo – vaistinu! Ili da se prisjetimo kako je ista ta Vlada, u osvit izbora, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ponudila sporazum kojim je prihvatila sve njene zahtjeve. A pride htjela da se obaveže i na sljedeće: „I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može da koristi bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije SPC u Crnoj Gori“ (citat iz saopštenja Vlade). Premijer Marković, ministar pravde Zoran Pažin i ostalo društvo bili su, očito je, spremni da  Crnogorsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike istjeraju i iz onih nekoliko crkava u kojima im je, danas, omogućena molitva. Sve radi boljeg izbornog rezultata.

Ali je MCP u tom trenutku već tražila znatno više. Ti detalji promakli su  i neimenovanim organizatorima patriotskih okupljanja zakazanih na Cetinju i Podgorici, koji sada od budućih vlasti traže da ne diraju Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Dok od svojih ništa slično nijesu tražili.

Bez adekvatne analize i odgovora glasnogovornika i simpatizera vlasti ostale su samo dvije rečenice koje su, od zatvaranja izbornih mjesta do danas, izgovorili čelnici nove parlamentarne većine. One u kojima Zdravko Krivokapić najavljuje usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Sami procijenite da li čelnike DPS-a i njihove saveznike iz svijeta politike i biznisa više brine budućnost crkvene imovine ili sudbina njihovih  nekretnina i štekova  u domaćim i stranim bankama?

Da se razumijemo, pošteno sproveden zakon o lustraciji pogodio bi i mnoge današnje slavljenike, dugogodišnje pobornike Miloševićevih ratova. I  današnje negatore zločina, osobito genocida u Srebrenici.

Predsjednik DPS-a je, zvanično, priznao izborni poraz uz jednu u tom trenutku, malo neobičnu računicu po kojoj njegova partija „sa tradicionalnim saveznicima“ ima 40 poslaničkih mandata. Nije bilo teško izračunati da je Đukanović tu uvrstio  i SDP (2 mandata) iako je partija Draginje Vuksanović Stanković na izbore izašla kao opoziciona.

Čelnici SDP-a su ljetos odbili Đukanovićev poziv da dođu na konsultacije uoči njegove odluke o raspisivanju parlamentarnih izbora. Sada su ostali nijemi na Đukanovićevo svojatanje. Nezvanično, i oni su zabrinuti izbornim raspletom koji bi u pitanje mogao dovesti građansku državu i njena evropska stremljenja.

To ih izgleda brine više od činjenice što su izgubili dva mandata (pola kluba) u odnosu na prošle parlamentarne izbore i podršku gotovo dvije trećine onih koji su 2018. podržali njihovog predsjedničkog kandidata.  Na predsjedništvu će (četvrtak poslije podne)  razgovarati i, možda, prihvatiti poziv „tradicionalnog partnera“ da se priključe savezu za evropsku, građansku , antifašističku Crnu Goru  na čijem formiranju je od sredine nedjelje insistirao DPS. Sa očiglednim ciljem da spriječi partije manjina da ne učestvuju u stvranju ekspertske vlade.  U tom slučaju bi novoformirana vlada imala većinu, možda čak i ubjedljivih 46:35.  (Kao opoziciju u tom slučaju računamo DPS, SD i SDP). Što je još važnije, to bi razbilo famu o DPS-u kao jedinom garantu međunacionalne i međuvjerske saradnje građana Crne Gore.

Iz zgrade Dva kovčega u kojima stoluje DPS stižu glasovi da je Đukanovićeva partija obezbijedila opoziciono jedinstvo. Te su se partije-vlasnici 40 poslaničkih mandata obavezale da neće sarađivati sa drugom stranom. Do nas, opet, stižu glasovi „iz prve ruke“ da u manjinskim partijama: Bošnjačkoj stranci (3 mandata), Albanskoj listi (1 mandat) i Albanskoj koaliciji (1 mandat) postoje i oni koji bi sarađivali sa dojučerašnjom opozicijom. I da nijesu ni malobrojni.  Dritan Abazović očekuje da će do nekih razgovora doći. A možda i do saradnje. „Oni su (misli na lidere manjinskih partija) bili dio korupcionaške mreže koju je uspostavio Đukanović. I vjerovatno sada, po njegovom nalogu, ne mogu tek tako da dođu u vladu. Isto tako mislim da će sjutra, ukoliko bude bilo izvjesno da će se stvoriti nova većina, potrčati da uđu.“

Dok očekujemo rasplet nije zgorega podsjetiti na neke faze „tradicionalnog partnerstva“ DPS-a i SDP-a, koje mogu dosta reći  i o karakteru mogućeg novog saveza. „Ta partija (SDP) je izdala sebe i ta izdaja se danas logično kažnjava činjenicom da su na ivici cenzusa“. Ovako je o svom, skoro dvodecenijskom, koalicionom partneru govorio Đukanović tokom predsjedničke kampanje u proljeće 2018. „Vlasnik DPS-a je izdao svaku državu koju je branio“, uzvratio je tadašnji predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić. I još: „Kada vam čitav politički vijek prođe u progonu neistomišljenika, a pri tome sami izdajete svakog gospodara kojem ste služili, onda vam politika mora ostati zavadi pa vladaj – dok te pravda ne stigne“.

Teško da Zdravko  Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović tome mogu bilo šta dodati ili oduzeti.

Niko nema dilemu. Nijesu svi budući poslanici većinske koalicije „progresivne snage“, zagovornici evropskih vrijednosti i suživota. Dok ovo pišemo oglasio se  Nebojša Medojević, i preko svog tviter naloga zainteresovanima poručio: „Masoni žele da preuzmu pobjedu naroda. PZP neće biti dio toga…“. Drugi čovjek sa liste ZBCG brine „njihova šifra je – nema revanšizma i kompromis. A to je za mene neprihvatljivo“, otkrivajući kako iza URA, njegovog mogućeg koalicionog partnera, stoje vlasnici koncerna Vijesti, „sorošoidi i sluge ambasada“.

Očito je da Zdravku Krivokapiću, Aleksi Bečiću i Dritanu Asbazoviću neće biti nimalo lako čak i da formiraju vladu i, makar na jedan dan, potvrde da je i  Crna Gora postala zemlja u kojoj se vlast može promijeniti na izborima.  Protivnika im neće faliti. Početak je, ipak, bio bolji nego što smo se mogli nadati. Ni reakcije nas nijesu iznenadile.

Mnogi  su, i u Crnoj Gori i u regionu, ovih dana bili u nedoumuci oko toga što se zbilo u Crnoj Gori. To je razumljivo. Ovo jeste vrijeme i nade i sumnje. „Kad se prolomila vest da je pobedila opozicija u Crnoj Gori, kod nas je, mislim na Beograd, krenulo veliko slavlje, šenlučenje i pucnjava. Slavili su misleći da je Mila pobedila velikosrpska družina koja će privesti Crnu Goru u velikosrpski projekat“, piše Vesna Pešič. „Međutim, za njih će i ova nova Crna Gora biti veliko iznenađenje, jer će ona nastaviti svoj put ka EU i neće poništiti nijedan ugovor koji je Milo potpisao. I Crna Gora neće stati…“.

Valjda neće. Stati.

 

O (ne)miješanju

Dok su se na Balkanu političari i analitičari još iščuđavali rezultatu izbora i porazu DPS-a, iz Brisela su poglede uprli u budućnost. Visoki predstavnik EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj i evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji poručili su, u zajedničkom saopštenju, kako se raduju konstituisanju novog parlamenta i formiranju nove vlade koja će nastaviti put Crne Gore ka EU. Crna Gora mora iskoristiti priliku da ubrzanje reformi, poručili su njih dvojica, „posebno u oblasti vladavine prava, gdje je sljedeća prekretnica ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24”. O čemu se tu radi jasno je Đuknovićevom DPS-u. „Crna Gora neće dozvoliti da joj se ponovi istorija u kojoj je jednom bila moneta za potkusurivanje ključnih zemalja i njihovih interesa na Balkanu“. Pozvali su međunarodnu zajednicu da se ne miješa i da predstojeće odluke „prepusti crnogorskim političkim subjektima“. Te reakcije, bolje od svega drugog što nam je danas poznato, ukazauju na mogućnost da međunarodni centri moći dižu ruke od Đukanovića i njegove partije. Procjenjujući da im je istekao rok trajanja. Pobjednička trojka je veoma brzo usvojla dokumnet u kojem prihvataju sve međunarodne obaveze Crne Gore. To ne može biti slučajno. Očito žele da pokažu kako im nije do kavge sa Briseleom i Vašingtonom.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENTARNI IZBORI IZMEĐU SVJETOVNIH I CRKVENIH  GOSPODARA: Za pehar moći

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izborna utakmica pretvorila se u javni obračun DPS-a i MCP-a. Amfilohije će, kaže, glasati po prvi put. Obistine li se prijetnje premijera Markovića o „otvorenim granicama“ za one koji kunu i proklinju, mogao bi mu to biti i posljednji izlazak na birališta u Crnoj Gori. Pod uslovom da iza kulisa već nijesu napravili dogovor. Ne bi bio prvi

 

Vrijeme do glasanja brojimo na prste  ruke, dok se sa zakupljenih termina  televizijskih stanica već obraćaju samoproglašeni pobjednici. Sve sa porukom kako oni to rade u ime viših ciljeva.

„Mi više ne odlučujemo ni o DPS-u ni o bilo kojoj drugoj stranci“, ubjeđuje Duško Marković, obilazeći Crnu Goru uzduž i poprijeko pred kraj svog prvog premijerskog mandata. „Kao 2006. kada nam je svaki glas bio važan za obnovu državnosti, 30. avgusta je svaki glas važan za očuvanje naše državnosti, za odbranu Crne Gore jer će ona 30. avgusta biti napadnuta“.  Marković je zaboravio,  istu tu priču o potrebi da još ovaj put glasanjem za DPS odbranimo državnu nezavisnost slušali smo i  pred izbore 2016. i 2012. godine. A vrlo vjerovatno (sjećanje zna da prevari kad 15 godina vrtite istu ploču) i na onima održanim 2006. i 2009. godine.

Istorijski karakter ovih izbora prepoznaju i u koaliciji Za budućnost Crne Gore koja je pod svoje okrilje pokušala da okupi manje-više sve prepoznate čuvare srpstva i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I, bez izuzetka, okupila sve one koji se – manjim ili većim dijelom – pomažu dotacijama iz Beograda.

„Ovo je trenutak za biti ili ne biti, sad ili nikad“, odlučan je nosilac liste ZBCG, univerzitetski profesor Zdravko Krivokapić. Tu je i viši cilj: „Jer nije u pitanju Zdravko Krivokapić, niti bilo koji drugi građanin Crne Gore, već naša Crkva i vjera, a onaj ko se usudio da udari na svetinje, taj mora da ode u prošlost“.

Nema prave utakmice bez navijača, pa su i oni našli načina da se oglase. I pojasne pobjednička stremljenja svog tima. Nakon što je, početkom avgusta, Crnu Goru opisao kao nepokrivenu crkvu koja će se 30. avgusta spasiti („vaskrsnuti“) ili nestati, dokazani prijatelj Crne Gore i Crnogoraca Matija Bećković oglasio se uoči glasanja autorskim tekstom u Kuriru: ,,Posljednji čas je da se i u Crnoj Gori promijeni vlast“, veli Matija, „i to na izborima, što se nije desilo nikad. I da se sve obavi bez krvi“. Malo se brine: „Najgore bi bilo da se podijele i pobiju i tako utvrde ko je bolji“. Malo pribojava: „Sadašnji duhovni aparthejd i mir takođe ne rješavaju ništa…”. On bi htio da se nešto riješi. „Crnogorska nacija će nestati prije mene“, poručio je Bećković još prije tri decenije. I nastavio da se trudi.

„Crkva nema svoju stranku niti svoju izbornu listu“, govorio je mitropolit Amfilohije Radović, tek što je onako kako samo njemu basta i dolikuje kvalifikativom zlikovaca počastio ustanike iz 1919. i 1941. Ali je, opet, kaže on „prirodno da se raduje onima koji su protiv bezakonog zakona i koji brane svetinje, bez obzira kojoj stranci pripadaju“. Pa će, eto i on „ prvi put“ na birališta. Preciznije je o radosti borbe protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali i protiv onih koji su taj Zakon predložili i usvojili,  progovorio paroh gornjogrbaljski Miajlo Backović, nekadašnji pripadnik 63. padobranske. On je tokom službe vjernike upozorio da „na sebe prenose prokletstvo“ svi oni koji podrže stranke koje su taj Zakon izglasale. ,,Svi oni koji budu glasali za stranke koje su digle ruku u parlamentu i izglasali ovo bezakonje na sebe i na svoje porodice prenose prokletstvo Svetog Vasilija. To moram da kažem kao sveštenik, da ispovijedim i sačuvam vaše duše…“.

Ni iz MPC-a ni iz koalicije Za budućnost Crne Gore niko, nijednom, nije pokušao da se ogradi od govora mržnje i prijetnji upućenih čak i potencijalnim glasačima  druge strane.

Naravno, ne treba ni pominjati  da je DPS-ova vlast ostala nijema na objelodanjene zloupotrebe, ucjene, pokušaje korupcije i osvjedočeno kažnjavanje političkih neistomišljenika. Tolerišu sve to i nadležni iz državnih institucija. Isti oni koji su partijsku knjižicu (DPS), dan prije izbora na funkciju, ušili u postavu omiljenog sakoa, da je spremno isuču čim im iscuri  mandat. Do sljedećeg imenovanja. To je nešto čemu svjedočimo tri decenije.

Više brine tišina u kojoj su sramotu saučesništva u tim prljavim poslovima istrpjeli i DPS politički saveznici iz reda manjinskih partija. Druga priča je SD, kao aktivni promoter svih oblika zlupotrebe vlasti radi sticanja lične koristi.

Koalicija koju predvodi DF jedva prikriva naum da u finale utakmice uđe na isti način na koji to čini i DPS – bez poštovanja propisanih pravila i građanskih normi. Tako se Crna Gora hrani strahom, a rivali dižu jedni drugima rejting. Tu   premijer Marković, u susret izbornoj šutnji, najavljuje nerede koje će na dan izbora organizovati njegovi politički oponenti. Oni će na dan izbora pokazati svoju rogobatnost i primitivizam, „vjeruje“ premijer Marković. Bez dokaza. Ali spreman da žestoko uzvrati: „Ali vas uvjeravam da su institucije već danas spremne, da bezbjednosne institucije znaju šta oni rade i na šta su spremni. I da ćemo im 30. avgusta na to odgovoriti žestoko… a nakon toga u Crnoj Gori za njih nikad više neće biti isto“.

Premijerova vjerovanja spremno je pritvrdio direktor Uprave policije Veselin Veljović obavještavajući javnost o postojanju operativnih podataka koji ukazuju na planove za izazivanje „incidenata i nemira“ na dan izbora. Policija je za te prijetnje, izgleda, saznala prateći društvene mreže. Da je neko opsovao Predsjednika, premijera ili direktora UP već bi bio uhapšen. Ovako, čekamo nedjelju.

Kriminalna organizacija koja je planirala državni udar na izborni dan 2016. godine još nije uništena, oglasio je  i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. On misli kako do nereda tokom izbornog dana i nakon njega neće doći ali,  upozorava: „Postoje grupacije koje zagovaraju ekstremizam i radikalizam, ima grupa koje su spremne za tako nešto (nemire – prim. Monitora), koje bi se u slučaju nekih izbornih situacija prije zvaničnih izbornih rezultata okupile i proglasile pobjedu…“. I SDT opominje i upozorava: „Ne treba nam bjeloruski scenario, mi smo demokratska država. Ako bude nečega što je krivično djelo, onda će policija i tužilaštvo reagovati”.

Sve nas to vraća u jesen 2016. I podsjeća kako nam tužilaštvo, sudska i izvršna vlast do danas duguju odgovore na mnoštvo nepoznanica i nelogičnosti u  priči o državnom udaru koja je, vjerovatno, odlučila tadašnje izbore. I na ovim izborima građani Crne Gore biće u prilici da glasaju makar za neke od ljudi koji su organizovali (ili su znali za organizaciju) događaja koji su mogli dovesti do krvoprolića na ulicama Podgorice. A mi ne znamo ko su ti ljudi. Pošto pravosnažnih presuda u tom slučaju nema.

Premijer Marković takve stvari ne pominje kada prijeti neistomišljenicima. Ne smeta mu ni to što ga je za predsjednika Vlade izabrala Sinđina skupština (dio opozicije bojkotovao je njena zasjedanja sve četiri godine). Nakon što mu je mandat za formiranje vlade povjerio tri puta birani predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.  To je bio rezultat izborne pobjede do koje je DPS došao koristeći, uz Aleksandra – Sašu Sinđelića i njegove saborce, nezakonite donacije ovdašnjih tajkuna (slučaj koverta i interesna dobrovoljnost) koji su taj novac oteli od građana Crne Gore. Parlamentom, koji je Markovića proizveo u premijera, predsjedavao je Ivan Brajović, koji je prije i poslije tog izbora – lično ili preko svoje partije (SD) – bio umiješan u brojne koruptivne afere.

Marković je zaboravio obećanja iz svog ekspozea. Završen auto-put. Zatvorena sva poglavlja pristupnih pregovora o članstvu u EU. Nulta tolerancija prema korupciji… Ostale su samo zakletve (Crnoj Gori) i prijetnje (opoziciji i sveštenstvu SPC).  „… A za one koji proklinju Crnu Goru i žele da je sahrane, otvorićemo granice jer nemaju ovdje utemeljenja i vratićemo ih njihovim kućama odakle su došli. Neka uređuju na takav način njihove domove, njihovu zemlju, a Crnu Goru će prepustiti nama koji je volimo i koji je poštujemo”, poručio je premijer. Uz želju da dobije još jedan mandat.

Da li je to nastup pobjednika, nosioca izborne liste koja nam obećava ekonomski prosperitet i članstvo u EU? Ili novi uvod u zakulisna dešavanja kojima će se, kao i 2016, prekrajati izborni rezultat.

Sve govori kako makar dvije izborne liste kalkulišu sa tim da se izborni proces neće završiti prebrojavanjem glasova u nedjelju veče. Da li bi DPS (bivši Savez komunista) bio u stanju da prizna izborni poraz, nađe li se u takvoj poziciji po prvi put od 1945. godine? Da li će koalicija okupljena oko Demokratskog fronta (DF izborne rezultate osporava, praktično, od svog osnivanja) svoju, unaprijed proglašenu, pobjedu braniti čvršće nego što je to radila do sada?

Dobar dio odgovora na ova pitanja u svojim rukama drže (potencijalni) glasači koalicija Mir je naša nacija (predvode je Demokrate) i Crno na bijelo (URA). Ubijede li Aleksa Bečić i Dritan Abazović svoje simpatizere da izađu na izbore i postanu njihovi glasači,  Crna Gora bi možda mogla dobiti alternativu finansijski motivisanim patriotama, nacionalistima i vjerskim fundamentalistima i ovog i onog predznaka. I zastave.

„Ne interesuju nas procenti, ako bude do nas – Crna Gora će dobiti ekspertsku vladu, vladu bez političara, vladu sa ekspertima većinske Crne Gore koja vapi za promjenama“, kazao je Abazović u Ulcinju, vjerovatno najzapostavljenijem crnogorskom gradu u eri DPS vladavine, pozivajući kolege političare: ,,Manjinske stranke koje imaju eksperte neka ih daju, druge opozicione stranke neka ih daju, svi koji žele promjene neka daju svoje eksperte. Vrijeme robova je prošlo, mi zaslužujemo vrijeme Evrope…“. Mogu li se, recimo, čelnici SD-a i SDP-a prepoznati u ovom pozivu, i dovesti u pitanje, prema nekim izvorima, već dogovorenu postizbornu saradnju sa Markovićem? Ili je i ta priča samo udica za dio njihovih, klijentelistički nastrojenih, birača?

Eventualni uspijeh URA-e i Demokrata mogao bi se ispriječiti pred postizbornim „jednom za svagda“ raspletom koji ovih dana javno zagovaraju  čelnici DPS-a.  (Marković je u finišu kampanje žestinom  nastupa prevazišao Mila Đukanovića). Ali zagovaraju i oni koji suštinski,  neformalno, predvode koaliciji ZBCG. Počev od Amfilohija Radovića. Mada se čuje, a ponegdje i piše (novi izvještaj Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane)  da Đukanović i Radović, u tajnosti, uveliko pregovaraju o postizbornoj Crnoj Gori.

,,Đukanović igra više igara i sa svima, a nedavnim slanjem novog crnogorskog ambasadora u Rusku Federaciju i poruke, koju je tim povodom odaslao bratskoj Rusiji izazvalo je zgražanje u diplomatskim krugovima EU. Prema određenim informacijama dogovoren je i veliki sporazum sa mitropolitom Amfilohijem u vezi sa imovinom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori”, stoji u izvještaju pod naslovom Da li će EU priznati rezulate izbora u Crnoj Gori?

Pravo glasa u nedjelju imaće više od 540 hiljada birača. U zemlji koja, prema zvaničnim procjenama, ima oko 622 hiljade stanovnika. Među kojima je i 140 hiljada mlađih od 18 godina. Godinama traju rasprave o broju umrlih, odseljenih, izmišljenih i pozajmljenih (stanovnika zemalja regiona) koji se nalaze u biračkom spisku i ako, prema slovu zakona, nemaju pravo glasa. Ali uredno glasaju i, ne rijetko, daju presudan doprinos pobjedi DPS-a.

Granice ka susjednim zemljama vlast je otvorila 15. avgusta, pravdajući se potrebom da pokuša spasiti tursitičku sezonu. Manipulacija uvezenim glasačima postala je moguća. Zato svi na svijetu imaju parvo da sumnjaju u regularnost nedjeljnog izbornog rezultata. Zapravo, svi osim crnogorske opozicije (računajući tu i SDP). Oni su znali šta ih čeka. I pristali. Sada je na nama da u nedjelju uradimo što mislimo da treba. Uz punu svijest da se čuda rijetko događaju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo