Povežite se sa nama

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

I svi su imali neku prigodnu priču o njima  „crkveno-četničko-ruskoj formaciji“ koja bi nas „u kapljici vode popila“, njemu (Đukanoviću) koji je „primio preko 100.000 Albanaca 1999, koje su srpske snage proterale iz Peći i okolnih sela“ i nama koji volimo Crnu Goru, pa prepoznajemo kako je „kucnula ura“ da je spašavamo. Spremni da „upamtimo kao izdajnika“ onoga ko bi „Crnu Goru predao četnicima“. Dok masa sluša (50.000 prisutnih – (ne)pristrasno je izbrojala Uprava policije), kliče i reži.

„Da je mene u njegovim godinama snašlo ovo što je snašlo Dritana“, komentariše prijatelj u redakciji Monitora, „ja ne bih samo odustao od formiranja vladajuće koalicije, ja bih pobjegao iz Crne Gore. I sa Balkana“.

U ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Dritanu Abazoviću nije lako ostati imun, saosjeća u svojoj kolumni u beogradskom Danasu Fahrudin Kladničanin izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, upozoravajući: ,,U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva“.

Dritan Abazović usprkos svemu nije odustao od onoga što  je javno obećao.  „Ljudi imaju pravo da pričaju šta god žele, ali ako budu tražili nekoga da Đukanoviću da političko vještačko disanje – ja sam pogrešna adresa. Jedino što mogu da dobiju je pravično suđenje za sve one koji su se ogriješili o zakon”, rekao je u intervjuu za BBC. Lider koalicije Crno na bijelo ima još jednu poruku: „Ja ne pravim saradnju sa nacionalnim zajednicama već sa ljudima. Ne borim se za Srbe, Crnogorce, Albance, Bošnjake – borim se za ljude“.

Jučerašnji (srijeda) Sporazum mnogi su doživjeli kao formalnu potvrdu tih stavova i onoga što su Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Abazović dogovorili već prvog dana nakon izbora, kada je postalo jasno da koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo imaju 41 poslanika i mogu formirati novu vladu.

Nova vlada će zadržati međunarodne prioritete, poštovati preuzete obaveze i neće mijenjati državna obilježja, navodi se u Sporazumu. Među prioritetima se našla borba protiv kriminala i korupcije i neophodna depolitizacija „ključnih institucija vlasti“. Izborni pobjednici obećavaju pravo i pravdu, bez revanšizma i političke isključivosti. Među proklamovanim ciljevima našla se i brža integracija Crne Gore u EU, a ponovljen je i poziv manjinskim partijama da nađu svoje mjesto u novoj vlasti „bez obzira da li imaju parlamentarni status ili ne“.

Lijepo zvuči. I obećava. Pod uslovom da ste sljedbenik onoga što prepoznajemo kao crnogorsku građansku opciju. I da želite vladu koja će u nekim postulatima  slijediti proklamovanu politiku odlazećih vlasti. Ali bez korupcije, kriminala, nepotizma, partijskih privilegija, te podsticanja unutrašnjih (nacionalnih, vjerskih, regionalnih, esnafskih) i međunarodnih (Srbija, Rusija) konflikata kao dokaza vlastite neophodnosti.

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora, bez organizovanog kriminala, korupcije i monopola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od one Đukanovićeve.

A onda su stigle i vijesti da su u Demokratskom frontu, lokomotivi koalicije Za  budućnost Crne Gore, za sadržaj Sporazuma i njegovo potpisivanje saznali iz medija. „Meni je sve ovo novo. Saznao sam iz medija“, napisao je Nebojša Medojević na Tviteru, nakon što je Sporazum predstavljen javnosti. „Niko me nije konsultovao niti pitao. Ne znam kako će reagovati birači koji su glasali broj 9“.

Oglasili su se i predsjednik SNP-a Vladimir Joković i portparoli NOVE Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. Ni oni, kažu, nijesu znali za Sporazum. I očekuju pojašnjenja i razjašnjenja u narednim danima.

Taktička zamisao ili najava ozbiljnih problema u najjačoj koaliciji?

Otuda je već stigao žal što se ne može dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u (Mandić i Knežević), odnosno povlačenje priznanja Kosova (Medojević). Predsjednik Pokreta za promjene javno je kritikovao i najavu formiranja ekspertske vlade (on je bolje rješenje od bilo kog eksperta-nepartijca, tvrdi Medojević) ali i pomirljive tonove izbornih pobjednika prema DPS-u i njegovim glasačima.

DF je godinama dio svoje političke prepoznatljivosti gradio na obećanju da će, „kad dođe na vlast“, mijenjati zastavu i himnu, a srpski jezik proglasiti za službeni.  Hoće li sada udariti na potpisnike Sporazuma, ili progutati žabu, još jednom, zarad ljepše budućnosti Crne Gore?

Dok čekamo odgovor, valja znati i sljedeće: buduća vlast u parlamentu nema snagu potrebnu za promjene Ustava ili državnih simbola. I pod nezamislivim uslovom da URA to podrži. Zato taj dio Sporazuma valja čitati kao pokušaj da  se DPS-SD-SDP glasačima stavi do znanja da promjenom vlasti nijesu ugrožene „tekovine nezavisnosti“. Već samo odlazeća  vlast koja ih je zloupotrebljavala pljačkajući i naše i njihove.

Tako, dok nariču zbog mogućeg dolaska četnika na vlast, red bi bio da uznemirene patriote primijete da je  R.R. nedavno optužen za ratne zločine nad civilima u Foči, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o osuđivanom kriminalcu i kontroverznom biznismenu koji se, ne jednom, javno pohvalio doprinosom koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti. Znači li to da smo svi mi koji smo 2006. bili na toj strani, ratni zločinci? Ako već nijesmo četnici.

A imamo i model koji predlaže Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje. Jednostavno je: „U novoj vladi ne smiju biti ljudi ratne prošlosti ili oni koji su prepoznati po ratno-huškačkim ili diskriminatornim izjavama, a ne smije se ići ni u puki revanšizam već u pažljivu procjenu rada svih i shodno tome smjenu ili procesuiranje nekih kadrova iz dosadašnje vlasti“. Pa ko se đe prepozna.

Generalizaciju svake vrste treba izbjeći. Toga su, čini se, svjesni i Krivokapić, Bečić i Abazović. Oni najavljuju da će vući najbolje moguće poteze, vodeći računa o realnosti. Tako smo, očito kao znak kompromisa,  u desetak dana prešli  put od ekspertske do vlade spasa.

„Mi ćemo krenuti od toga što bismo voljeli da bude najbolje rješenje, ali ćemo vjerovatno morati da pravimo određene ustupke jer je trenutak takav da mnogi političari koji su kompetentni, žele sebe da vide u tom dijelu podrške“, rekao je  Zdravko Krivokapić u razgovoru za agenciju Beta. Naglašavajući kako „ne treba robovati tome ko je ko i odakle dolazi, već ko je najbolji kadar”. Ovom stavu dodatnu težinu daju i najave da će Krivokapić biti mandatar ispred trojne koalicije.

Mogućnost kompromisa ne isključuje ni Abazović. „Ne treba biti isključiv ali prednost treba dati novim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti u koštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla“, rekao je on NIN-u. Pokušavajući da priču vrati na ono od čega se živi. „Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona eura. Odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla“.

A ono što je ovih sedmica Dritan Abazović uspio da podnese i istrpi svima nam daje šansu. On je, u međuvremenu, dobio policijsku pratnju. Makar dok ANB ne izvrši traženu procjenu njegove bezbjednosti.

 

Druga strana tojage

Bilo bi naivno pomisliti kako pritisci na Dritana Abazovića i njegove koalicione partnere dolaze samo sa jedne strane crnogorske političke klisure. Javna je tajna da društvene i političke vrijednosti na kojima insistira lider pokreta URA i neki od njegovih budućih koalicionih partnera doživljavaju kao prst u oko. Uostalom, neko od njih na društvenim mrežama već ističe kako se, lično, ne slaže sa političkim ucjenama koje stižu iz koalicije Crno na bijelo, ali su u ovom trenutku prinuđeni da prihvate te ultimatume.

To nerazumijevanje nije od juče.  

„Mislili smo da će vremenom kod Abazovića proraditi ono građansko, šta god to značilo, ali on iznova pokazuje da na njega, ipak, dominantan uticaj ima drugarstvo sa albanskim teroristom Hašimom Tačijem“. Ovako je, sredinom maja, o opozicionom kolegi u Skupštini Crne Gore govorio poslanik DF-a Jovo Vučurović. „On je (Abazović) pokazatelj kako se mržnja prema SPC-u i DF-u pokušava kamuflirati u građanističko odijelo. Uostalom, u Crnoj Gori je građanističko isto što i antisrpsko“, prenio je Dan djelove Vučurovićeve besjede.

Raspisivanje izbora donijelo je primirje koje još  traje.

 

Nada i strah

„Mislim da se Crna Gora danas potvrdila kao ozbiljna politička zajednica!“, ocijenio je na svom profilu pravnik i politički analitičar Sergej Sekulović sadržaj potpisanog Sporazuma. I dobio za tu ocjenu, što bi mlađi rekli, mnoštvo lajkova.

Na drugoj strani, onima koje je  Sporazum zatekao i razočarao, utjehu je ponudio srpski akademik Kosta Čavoški.

„U ovom trenutku, naročito zbog Dritana Abazovića i njegove stranke, mora se biti veoma obazriv. Najvažnije je da se raščisti sve što je Milova ostavština“, preporučio je akademik na jednoj srpskoj televiziji, a nama prenijela – Pobjeda. „Đukanović je očigledno imao bolesnu želju da napravi naciju od takozvanih novopečenih Crnogoraca… Nadam se da će na sljedećem popisu, koji je 2021. godine, broj Srba u Crnoj Gori da se poveća i da će ljudi biti podstaknuti da se izjašnjavaju kao Srbi“.

Potom Čavoški savjetuje: „Sve treba postupno raditi, i u jednom trenutku kad se sve to raščisti, kada ovi na vlasti shvate da je DPS, ako nije propao, jeste bitno utanjio – da raspišu nove izbore. Na kojima bi ta nova većina, sa ili bez  Abazovića, bila neuporedivo veća i moćnija. Pa će onda i neke druge korake da naprave. Jednu po jednu stvar“.

Ne treba ni ovo uzeti kao praznu priču.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo