Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je u vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Tim razgovorima nijesu prisustvovali Bečić i Medojević. Medojević je, pride, izjavio da sastanku ne prisustvuje zato što mu je neprihvatljivo da se o vladi razgovara u crkvama i manastirima. „To je povratak u srednji vijek“, ocijenio je za portal FOS. A onda se dotakao suštine: „Sve nas je iznenadila ova ucjena i reket URA-e. Sada to treba raščistiti“.

Potom su iz Ostroga stigle vijesti da je Knežević napustio sastanak nakon što je, navodno, „vikao na mitropolita“. Prethodno su predstavnici DF-a uslovili svoju podršku Krivokapiću kao mandataru za sastav nove vlade („mora da prođe partijske organe“). Mnoge je to podsjetilo na ružan rastanak DF-a i njegovog prvog nestaranačkog lidera Miodraga Lekića, dok su vijesti iz beogradskih tabolida i portala jasno ukazivale na čijoj je strani naklonost Aleksandra Vučića i njegovih izvršilaca. Koji su, sumnjalo se, imali svoje prste i u ovoj priči. „Za mene su važni oni ljudi sa kojima imamo prijateljske i bratske odnose, a to su Andrija Mandić i Milan Knežević i vjerujemo da će tako biti i sa (Markom) Milačićem, jer su to ljudi koji ne kriju da pripadaju srpskom narodu i zato mi imamo pravo legitimno da se borimo za ostvarivanje njihovih kolektivnih i svakih drugih prava”, naveo je predsjednik Srbije koji dan kasnije.

Da ne brzamo. Tokom sastanka u manastiru Informer svoje čitaoce „obavještava“, a zapravo, grubo obmanjuje kako (naslov) „Dritan Abazović sa Amfilohijem pravi vladu bez Srba“. Potom nešto što se zove Republika, saznaje: „Amfilohije i Krivokapić hoće Srbe da izbace iz Vlade Crne Gore: Abazović urlao kao besno pašče“!?

Onda se, u mnogo normalnijem tonu oglašava Milan Knežević. On kaže da su od Krivokapića kao mandatara tražili da im pojasni ono što je prethodno dogovorio sa Abazovićem. Posebno pitanje zašto DF ne može kandidovati „najistaknutije srpske političare za članstvo u novoj vladi“?

Od čelnika DF-a nije se moglo dobiti objašnjenje da li kao „poniženje, ucjenu i reket“ doživljavaju i princip da se prilikom formiranja nove izvršne vlasti mora poštovati zakon i da na rukovodeća mjesta u državi ne mogu doći ljudi koji su, recimo, pravosnažno osuđivani zbog napada na službeno lice. Ili im se sudi za pokušaj terorizma, odnosno, pranje novca tokom izborne kampanje. Da li je problematičan stav iz Soprazuma da će buduća vlast poštovati Ustav, zakone i preuzete međunarodne obaveze (kako bi drugačije?).  Umjesto toga iz DF-a su učestali napadi na medije i novinare čiji im izvještaji ili pitanja nijesu bili po volji. Tako Andrija Mandić na Pinku objašnjava: „Imamo ekipu oko jednog medijskog koncerna, oko Vijesti, koji žele da dominantnu pobjedu srpskog naroda pretvore u tuđu pobjedu“. Pa se, u prepoznatljivom stilu, osvrće i na politiku nekih „koji bi željeli da sa četiri mandata ne utiču samo na smjenjivanje Mila Đukanović već ako bi mogli da smjenjuju i po Srbiji i regionu sa četiri mandata”.

I baš kad smo mogli zaključiti da se ruši jedva započeto partnerstvo tri koalicije  uslijedio je obrt.

„Nas ne interesuju fotelje, interesuje nas samo budućnost Crne Gore i svih njenih naroda”, kazao je Knežević na sjednici parlamenta, predlažući koalicionim partnerima da istog dana Bečiću na upravljanje povjere Skupštinu a Krivokapiću buduću vladu. Bi tako.

Sada možemo da nagađamo da li je, doslovno preko noći, neko dovoljno uticajan zamolio čelnike DF da spuste loptu. Ili je sve ono što se dešavalo od Tvitera do Ostroga bila unaprijed režirana predstava sa ciljem da pokaže snagu „najistaknutijih srpskih političara“ u Crnoj Gori. A preko njih i uticaj duhovnih i svjetovnih vlasti iz Beograda.

Dodatne dileme donose najave da će Pokret za promjene izdvojiti svoj poslanički klub iz koalicije Za budućnost Crne Gore. Nama je u vrhu stranke rečeno da je cilj tog poteza potreba da se, nakon smjene režima, partija vrati na „fabričko podešavanje“ – kao suverenistička i prozapadno orijentisana snaga (sa podrškom članstvu Crne Gore u NATO). Skeptici kalkulišu da su lideri DF možda odlučili da podijele teren kako bi pokušali proširiti svoj uticaj. Pa će jedni srbovati a drugi crnogorčiti.

Tek, Medojević tvrdi da je PzP spreman za istorijsku misiju. „Nijesmo sujetni i ne tražimo ekskluzivu. Otvoreni smo za sve koji smatraju da lopove iz 90-ih treba smijeniti i otvoriti novu demokratsku i evropsku stranicu crnogorske istorije“, navodi on u saopštenju. „Ulog je i danas, kao i 1918. godine, ogroman. Sudbina države i naroda. Bolje je odstraniti tumor, nego da izgubimo državu, ponos i čast. Nema države Crne Gore bez demokratije i slobode. Neka je vječna slobodna demokratska Crna Gora”. Pa ko kako razumije.

Kolika potencijalna iznenađenja može donijeti rizik prizivanja sjećanja iz 90-ih pokazalo je i pojavljivanje snimka iz 1999. na kome se vidi kako Krivokapić, u kući četničkog vojvode Milete Pavićevića, prisustvuje dočeku Nikole Kavaje, četnika, osuđivanog teroriste i nesuđenog atentatora na Josipa Broza Tita. Krivokapić je poslije nekoliko dana, sada već kao mandatar, pojasnio da se na tom mjestu našao slučajno, da snimak svjedoči kako nije govorio i pjevao, te da ne treba zaključiti kako je on četnik samo zato što nosi bradu.

Uglavnom, započeo je proces koji treba da potvrdi da je u vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka.

 

Pitanja bez punog odgovora

Da li je objavljeni snimak autentičan, zapitala se Tea Gorjanc Prelević nakon što se pojavio snimak Zdravka Krivokapića na druženju sa Nikolom Kavajom, uz nadu da će vjerovatni premijer odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:

–  Zašto je bio u „odboru za doček” osuđenog teroriste i kakav je danas njegov stav prema terorizmu uopšte, a kakav prema terorizmu Kavaje?

– Da li sebe smatra četnikom, da li podržava taj pokret?

– Da li smatra da su četnici bili fašisti? Kako doživljava kolaboraciju četnika sa nacističkim okupatorima? Da li je opravdava? Kakav je njegov stav prema zločinima koje su četnici, posebno na teritoriji Crne Gore, masovno vršili prema civilnom stanovništvu?

– Kakav je njegov stav o Radovanu Karadžiću a kakav o ratnim zločinima?

Zdravko Krivokapić je odgovorio samo na prvo od postavljenih pitanja. Ne bi valjalo da je i to cijena Sporazuma. Crna Gora mora da se suoči sa prošlošću, pa i sa prošlošću onih koji žele da budu alternativa Đukanovićevom režimu. Selektivno pamćenje, ko god da je u pitanju, nije lijek.

 

Samoizolacija ili ljutnja

Po prvi put konstituisanju novog saziva parlamenta nije prisustvovao predsjednik države. Bez objašnjenja i opravdanja. Tako je Milo Đukanović  samo potvrdio da mu je partijska funkcija prioritet i da ni on sebe ne prepoznaje  kao predsjednika svih građana Crne Gore.

Jednako je bilo neobično to što su prisutne zvanice iz pravosuđa i tužilaštva  (predsjedavajuća Ustavnog suda Desanka Lopičić, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Madenica, v.d. VDT Ivica Stanković i ombudsman Siniša Bjeković) svoje mjesto pronašle u dijelu koji pripada opoziciji, a gdje su sada smješteni njihovi „tradicionalni partneri“ iz DPS-a. Na zna se da li su ta sjedišta sami birali ili ih je tu smjestio skupštinski protokol.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

U SURET NOVOJ VLADI: Mnogo želja a malo fotelja 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partije mandataru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u Vladi. I to bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati. I bez pomoćničkih, sekretarskih i direktorskih mjesta čiji se broj mjeri stotinama

 

Nakon što mu je predsjednik države, prošle nedjelje, i zvanično povjerio mandat za sastav vlade, Zdravko Krivokapić počinje konsultacije sa partijama članicama (tri) pobjedničke koalicije. Prethodno su mandataru, iz koalicije Za budućnost Crne Gore koju je, kao nosilac liste, predvodio na minulim izborima, ponudili instant uputstvo o tome kako treba da uradi svoj posao.

Pokret za promjene očekuje da će resori biti podijeljeni proporcionalno partijskoj snazi u Skupštini, obznanio je Nebojša Medojević na portalu RTCG. „Pokret je svjestan svoje snage i svog učešća, i tražiće onoliko koliko mu pripada, ni manje ni više. I nećemo ucjenjivati niti uslovljavati bilo koga drugog konstituenta vlasti prilikom izbora svojih kadrova”, predstavio je Medojević partijska očekivanja. Pa pojasnio: „Mi ne uslovljavamo ničija kadrovska rješenja i nećemo dozvoliti da bilo koja partija uslovljava koga će PZP predložiti za svoj resor”.

Medojević, očito, naglas govori ono čemu se nadaju svi lideri Demokratskog fronta, nakon izbora planski podijeljenog na dva poslanička kluba, u NATO suvereniste (PzP) i prosrpske rusofile (NOVA i DNP). Zamisao je vlada-konfederacija u kojoj bi se partije samostalno bavile svojim resorima. Nakon što osvojena ministarstva popune partijskim funkcionerima i lojalnim članstvom. Za razliku od Medojevića, Andrija Mandić i Milan Knežević o svojim ambicijama ne pišu na društvenim mrežama nego ištu tamo odakle im se, računaju, može i dati – u Predsjedništvu Republike Srbije i Patrijaršiji SPC.

U jednom od medija koji su (još) bliski budućim vlastima pojavio se i precizan popis resora za koje su, navodno, zainteresovane partije koje u parlamentu imaju većinu od 41 poslanika. Sve te partije su, izgleda, krenule od ideje da će buduća vlada – poput sadašnje koju predvodi DPS – imati 18 ministarskih pozicija, mada je u aktuelnoj vladi jedno ministarstvo bez portfelja.

Prema pisanju Dana, od 18 ministarskih mjesta u budućoj vladi NOVA i DNP očekuju (ili nude) 10 a Demokratska Crna Gora sedam (i jedni i drugi tu računaju i jednog ministra-potpredsjednika vlade). URA računa na pet a SNP i PzP na po četiri ministarska mjesta i, dodatno, jednog potpredsjednika vlade. Svima. Sve skupa, partije premijeru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u vladi. Bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati o njihovom učešću i izvršnoj vlasti. I bez pomoćničkih, sekretarskih (sekretarijati), direktorskih (direktorati, javna i državna preduzeća) mjesta čiji se broj mjeri stotinama. A na koje sve ove i neke nepomenute, manje, partije i te kako računaju u budućoj podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BITKA ZA KONTROLU BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI: Ko će biti stvarna vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji nekih 15-ak političkih pozicija, uglavnom u vladi, koje treba preuzeti kako bi se upravljalo sistemom bezbjednosti. Obraćanje anonimnih sindikalaca UP, ali i prijeteće poruke koje su Dritanu Abazoviću stigle iz kavačkog klana pokazuju da postoje i oni koji će se potruditi da uspore, ili zaustave, taj posao

 

Da su Veselin Veljović, Duško Marković i Mevludin Nuhodžić (akteri su navedeni po trenutnom društvenom značaju) uspjeli u naumu da Dan unutrašnjih poslova, 2. oktobar, obilježe u tajnosti, na radnom ručku sa probranim saradnicima, mi bismo i dalje pokušavali da pogodimo ko je među liderima partija članica nove parlamentarne većine najveći ekspert za pitanja bezbjednosti. Javne i tajne. I budući koordinator tog sektora u vladi Zdravka Krivokapića. Ili direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Ovako smo dobili preču temu.

﮼Želim da vas informišem da se ne radi o sastanku, radi se o radno-svečarskom koktelu koji smo upriličili povodom Dana unutrašnjih poslova“, pravdao je nenajavljeni skup direktor Uprave policije (UP) pred kamerama ekipe TV Vijesti, neposredno nakon što su ih obezbjeđenje i vlasnik restorana istjerali ne samo iz dvorišta, nego i sa njihovog dijela ulice u podgoričkom naselju Zagorič.  Pred neke izbore prije koju godinu – jednako iskren, Veljović objašnjava kako  je policijskim starješinama sa sjevera besjedio o prednostima evroatlantskih integracija. Taman posla da je neko pominjao agitaciju i sigurne glasove za DPS, skoro se uvrijedio naučni radnik i dugogodišnji direktor UP nakon što je, i tada, zatečen u aktivnostima sa kojima nije bila upoznata  javnost. Baš kao ni resorni ministar (nije bio član DPS).

Veljović je protekle sedmice, prema saznanjima TV Vijesti, od okupljenih zatražio da ostanu odani državi koja ih hrani. I da ga, tako odani, obavještavaju o svemu što se dešava u resoru, bez obzira na njegov očekivani odlazak sa čela UP. Odlazeći direktor je, dakle, od svojih saradnika zatražio da postanu potkazivači sopstvene službe.

﮼Prema svima onima koji i nakon tranzicije zadrže lojalnost prema odlazećim vlastima, ili se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti protiv državnih organa i postanu doušnici unutar bezbjednosnih struktura, postupiće se po zakonu“, napisao je potom Srećko Crnogorac, univerzitetski profesor i glavni savjetnik Zdravka Krivokapića. U tom obraćanju stoji još jedna rečenica: „Zavisno od težine djela koje počine, trajan gubitak službe najmanja je zakonska sankcija koju mogu očekivati”.

Prijetnja potencijalnim doušnicima da će, ukoliko se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti, ostati bez posla nije prošla bez odjeka. Za to su se pobrinuli anonimni sastavljači saopštenja Sindikata Uprave policije. Nije zgorega dva puta pročitati to štivo. Posebno onaj dio koji bi se mogao razumjeti kao ozbiljno upozorenje, ako ne i otvorena prijetnja: „Na svaki pokušaj progona zaposlenih u policiji Sindikat UP će odgovoriti masovnim izlaskom na ulice i otkazivanjem poslušnosti bahatim pojedincima“. Nije prijatno kad od onih koji su, po opisu posla naoružani i osposobljeni za upotrebu sile, stignu najave otkazivanja poslušnosti. Tim prije što oni, već u sljedećem pasusu, pokažu dosta neobičnu percepciju stvarnosti.

„Crnogorska policija će uvijek poštovati slovo zakona i neće dozvoliti da se sa njom postupa na nečastan, nezakonit i sramotan način kako to zdušno najavljuje i obećava Crnogorac“, tvrde iz UP. Upravo suprotno, nije teško pokazati kako se godinama sa pripadnicima policije postupalo upravo na nečastan, nezakonit i sramotan način. Tako što su i tjerani, podsticani ili tolerisani da se prema građanima koji nijesu dijelili njihove simpatije prema odlazećim vlastima, ophode (nekažnjeno!) onako kako bi to radili – kriminalci. Kada ih ne bi bilo strah od zakona.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. oktobra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREVIRANJA U KOALICIJI ZA BUDUĆNOST CRNE GORE: Ko se kome moli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva, izgarajući na domoljubnom kursu,  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu nacionalnih prebrojavanja i podjela

 

Tinjalo je i ranije, a rasplamsalo se sredinom septembra, nakon što je nosilac koalicione liste Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Zdravko Krivokapić gostovao na sarajevskoj Face TV. Uslijedio je sastanak predstavnika nove parlamentarne većine i sveštenstva u Manastiru Ostrog sa koga su stigle informacije da su Andrija Mandić i Milan Knežević zahtijevali od budućeg mandatara da ljepše govori o vlastima u Srbiji, posebno o predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Oglasio se, potom, i predsjednik Srbije i tamo svemoćne Srpske narodne stranke (SNS). Vučić bješe navodno ljut zbog priče o njegovim „poslovnim varijantama“ sa predsjednikom DPS-a i Crne Gore Milom Đukanovićem. Pa je Krivokapiću poručio  kako govori neistine. I priprijetio nekim budućim susretom u Beogradu. „Siguran sam da će donijeti dokaze ili reći da je lagao. Pošto tih dokaza nema, moraće da prizna da je govorio neistine…“, kazao je  Vučić objašnjavajući novinarima kako on, zapravo, nikad nije sreo Krivokapića, Dritana Abazovića i Aleksu Bečića. Sjetio bi se.

Za njega su, kaže, važna srpska braća i prijatelji Mandić, Knežević i (Marko) Milačić. Slijedile su nove kritike na račun potpisnika Sporazuma triju koalicija sa većinom u Skupštini Crne Gore. ,,To što svi oni žele da pokažu kako su daleko od Srbije, da nisu beogradske filijale, mi sa tim nemamo problem“.

(Ne)očekivano, Vučićevim kritikama na račun Zdravka Krivokapića pridružio se Andrija Mandić.

„Da sam na mjestu Aleksandra Vučića, postupio bih isto. Takva izjava Krivokapića ne samo da nije tačna, već nanosi veliku štetu. Ako postoje neki dokazi, a očigledno ne postoje, dobro bi bilo da budu predstavljeni, a pošto ih nema, onda bi bilo pristojno da se Krivokapić izvini Vučiću i to je ono što bi bilo prirodno“, potvrđuje Mandić Vučićeve stavove. Baš kao što je to  radio i proljetos, nakon što je predsjednik Srbije tvrdio da se u Crnoj Gori ne rade PCR testovi na korona virus. Vučić se, podsjetimo, koji dan kasnije izvinio zbog izrečene neistine, Mandić i njegovi saradnici iz DF-a prećutali su svoje neznanje. Ili lošu namjeru.

Uglavnom, Mandić  se  uz konstataciju da su ljudi u DF-u mnogo ljuti zbog Krivokapićevih izjava (ovo je, ubrzo, potvrdio i Milan Knežević), osvrnuo se i na naredne korake unutar koalicije ZBCG: „Uskoro ćemo morati o svemu tome da razgovaramo sa njim (Krivokapićem – prim. Monitora), ali mora se znati da je on u politici tek pedesetak dana, da nema iskustva i da vjerovatno kada je to izgovarao nije razmislio o mogućim posljedicama“.

Pa vi sad recite kako Mandić, 81. kandidat na poslaničkoj listi koju je predvodio profesor Krivokapić nije gotovo roditeljski strog ali pravičan prema neiskusnijem kolegi. Koji je  u svojoj prvoj političkoj utakmici, nadigrao DPS i svoju ekipu doveo u poziciju da igra za vlast. Za razliku od Mandića koji ih je, duže od dvije decenije, vodio iz poraza u poraz.  I koji se i sada svojski trudi da poruši sve ono što Krivokapić, Bečić i Abazović pokušavaju izgraditi.

Nastavak priče se, uglavnom, račva u nekoliko međusobno povezanih rukavaca za koje još ne znamo da li će završiti u istom slivu.

Da vidimo, za početak, šta je to rekao Zdravko Krivokapić za Face TV.  To što mu zamjeraju  Vučić i njegovi megafoni iz Podgorice –  da su on i Đukanović poslovno uvezani kroz gradnju Beograda na vodi – nije. On nije pominjao poslovne veze dvaju predsjednika. Ali je izrekao nešto što je u ušima bivših radikala i sadašnjih narodnjaka odjeknulo kao još veći jeres.

Krivokapić je kazao  kako se Crnom Gorom ne može trgovati u paketu sa Kosovom, Republikom Srpskom ili nekom trećom teritorijom na Balkanu. Da  citiramo: „Trgovina državama – ja mislim da je to užasno. Zamjena ovog za ono, to je scenario koji Crna Gora neće dozvoliti bilo kome, makar se taj neko zvao i predsjednik Srbije, gospodin Vučić“.

Da nije to ključ problema? I jedan od razloga što Vučić trojci prebacuje  želju da pokažu „kako su daleko od Srbije“. Nakon što su usaglasili da neće povući priznanje Kosova, napustiti NATO (mada niko ne zna kako bi se to moglo izvesti) ili promijeniti državne simbole Crne Gore. Usput, za tako nešto ova koalicija, nema potrebnu većinu. I ono što je, izgleda, najteže palo novoproglašenom vođi srpskog sveta – Krivokapićeva odluka da, kao budući premijer, u prvu službenu posjetu ode u Berlin, a ne u Beograd.

Koliko je Vućić ljut zbog svega toga možemo vidjeti na naslovnim stranicama srpskih tabloida. Ali i prepoznati u ponašanju njegovih saradnika iz DF-a, koji više i ne kriju da je za njih i njihove partije Beograd centar svemira oko koga se Crna Gora mora okretati. Bespogovorno.

Stvar je otišla toliko daleko da su u Beograd morali i mitropolit MPC-a i episkop budimljansko-nikšićki, nezvanični pokrovitelji koalicije Za budućnost Crne Gore Amfilohije Radović i Joanikije Mićović. Tamo su se, saznaje Sputnjik a prenose tabloidi (isti oni koji su ranije pisali kako Abazović i Amfilohije ne daju Srbima u vladu) susreli sa Aleksandrom Vučićem „u vrlo srdačnoj atmosferi“. Madiji manje naklonjeni vlastima u Beogradu a više okrenuti profesionalnim standardima (nova.rs) o istom susretu javljaju: „Oni su razgovarali sa Vučićem i sa namerom da mu zatraže da se spuste tenzije između njih i predvodnika pobedničke koalicije u Crnoj Gori, te da utiče na njegove saradnike iz Demokratskog fronta da ne opstruišu dogovor“.

U to se, iz Podgorice, oglasio i treći koordinator DF-a, Nebojša Medojević. Da i on doprinese miniranju trojke koja pokušava sastaviti vladu bez čelnika DF-a. Nakon zaključka da njima i njihovim političkim principima tamo nije mjesto. Prvo je Medojević objasnio kako ne može prihvatiti da se vlada sastavlja u manastirima. Potom je otkrio tajnu – Zdravko Krivokapić je čovjek koga je na čelo liste ZBCG doveo, lično, Amfilohije. Da bi, u logičnom nizu, pozvao SPC da se vrati svom poslu (vjeri i molitvi). A da vođenje politike prepusti političarima. Ako nijeste razumjeli, predsjednik Pokreta bi rado Krivokapića vratio na fakultet, nakon što je ovaj od vječitih gubitnika  napravio potencijalne pobjednike. Kako biva – odslužio je svoje.

U DF-u računaju da bi pobjedom  rukovali  bolje od bilo koga drugoga. Šta ne znaju – pitaće u Beogradu. Šta ne budu imali – tražiće tamo. Šta im Vučić zatraži – daće.

Medojević se, istovremeno, žali  kako Dritan Abazović želi (njegovo) mjesto potpredsjednika vlade zaduženog za bezbjednost. „Odustao je od ekspertske vlade. Sad hoće sektor bezbjednosti!!! A inače su zeleno lijevi. Nikad nije imao dodira sa ovim sektorom“, piše Medojević u jednom od brojnih postova koje sa zadovoljstvom prenose mediji pod kontrolom odlazećih DPS vlasti.

Cinici bi sad Medojeviću postavili pitanje njegovog iskustva „sa sektorom“. Ili ideološke profilacije (nije valjda desno crni?)  Za javnost je, ipak, važnije da joj neko predoči motive borbe za ministarstva sile i službe bezbjednosti. Ponajprije: da li tu neko želi da nešto otkrije ili sakrije od javnosti?

Još nešto što čelnici DF-a i mediji sa njihovog platnog spiska serviraju kao neporecivu činjenicu. I ako ona to nije. Riječ je o tvrdnji da su na minulim izborima u Crnoj Gori pobijedili „Srbi koje predstavljaju lideri DF-a“. A matematika  kaže da bi oni, ponovo, izgubili da su se o tome pitali Mandić, Knežević, možda Medojević i njihovi mentori iz Beograda.

Nakon što su PzP i SNP formirali svoje klubove u Skupštini, poslanički klub DF-a, koji okuplja profesionalne Srbe, može da broji 15-ak poslanika. Zavisno od toga računamo li tu nosioca liste Krivokarpića (i onoga ko će ga zamijeniti kad sastavi vladu) Marka Milačića, dr Vladimira Dobričanina, Maksima Vučinića… koji su na listu ZBCG došli iz partija koje nijesu članice DF-a (Prava CG, Ujedinjena CG, Radnička partija). To je, otprilike, petina parlamenta. Sa Medojevićevim Pokretom – četvrtina (pod uslovom da, recimo, profesor Branko Radulović nema ništa protiv politike nacionalnog prebrojavana i svrstavanja).

Nedovoljno za pobjedu. Da nije bilo Krivokapića, Bečića i Abazovića koji su shvatili da DPS svoju kleptokratiju temelji na stalnom podstrekavanju  nacionalnih podjela.

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu. Dokazujući kako su neki glasači, jednakiji od drugih. Nacija im daje. Vjera. I Beograd. Da li je glupost, da li je zla namjera? U svakom slučaju je štetno po interese građana Crne Gore.

Na sve to, mandatar i dalje svira svoju. Pa u kolumni koju čitamo u današnjim (četvrtak) Vijestima piše: „Najvažniji izazov u ovom trenutku se zove ekonomija. Partizane i četnike, bjelaše i zelenaše trebamo ostaviti da se tjeraju po šumama istorije“.  On bi, izgleda, da nas naćera da radimo!? Izvinjenje!

 

Moda po Batu i Bećiru

Marko – Bato Carević je, po povratku na funkciju prvog čovjeka Budve pozvao  pravoslavne sveštenike da okade zgradu Skupštine opštine. Ne zna se da li je o istom trošku blagoslovljeno i zemljište na Krimovici koje je Carević uzurpirao prije šest godina (oko 500.000 kvadratnih metara), ali je taj postupak pokazao kako na uticajnim mjestima, unutar novouspostavljene većine, postoje ljudi koji na vrlo problematičan način doživljavaju svoja prava i tuđe slobode.

Ne može biti sporno da je samovoljno prisvajanje javnog prostora u ime neke nacionalne ili vjerske grupe u suprotnosti sa svim pisanim i nepisanim pravilima u bilo kojoj višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici kakva je Crna Gora. I to bi moralo biti jasno i uzurpatoru poljoprivrednog zemljišta.

U redu je što su stigle osude i ograde URA-e i Demokrata zbog ovog postupka Carevića. Ali, one nisu dovoljne. Veselo cerekanje koje stiže iz DF-a, računajući tu i navodno građanski i proevropski Pokret za promjene, loš je znak.

Nije tu kraj postupcima koje neki objašnjavaju ličnom frustracijom a drugi mržnjom pretočenom u politički stav.

Nakon Zdravka Krivokapića, kroz toplog zeca srpskih šovinista proguran je i njegov savjetnik Srećko Crnogorac, pošto je izjavio kako su Đukanović i Vućić „dva kraka iste hobotnice“. Ne precizirajući o kakvoj je hobotnici riječ (Miloševićevoj, hibridnoj, tajkunskoj, privatizacionoj ili nekoj petoj).

Možda Bećir Vuković, predsednik Društa srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine nije bio najglasniji u odbrani vođe, ali je dao najprecizniju sliku onoga kako on i njemu slični vide budućnost Crne Gore i Crnogoraca:  „Na jednoj podzemnoj stanici shvatili smo da građanizam olako može da zameni komunizam“, jada se Vuković.

Tu ide lekcija vaskolikom srpstvu. „Ali, mene čudite vi, vi koji se tome čudite, da možete biti iznenađeni ikakvim lažima bilo kojeg Crnogorca o predsedniku Srbije“, besjedi književnik. A onda zaključuje: ,,Ima nešto i nesrećno u pojmovnom smislu Srećko Crnogorac. Ovaj oksfordski oksimoron bio je u funkciji sve do 30. avgusta 2020. Od tada, od tog kamena, od tog bedema, Crnogorac je sve više i više – demode, pa makar taj Crnogorac, igrom slučaja, nosio i ime Srećko“. Eto, tako.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo