Započeo je proces koji treba da potvrdi da je u vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka
Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.
Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi. Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.
Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.
I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.
Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.
Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.
Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).
Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.
Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.
Tim razgovorima nijesu prisustvovali Bečić i Medojević. Medojević je, pride, izjavio da sastanku ne prisustvuje zato što mu je neprihvatljivo da se o vladi razgovara u crkvama i manastirima. „To je povratak u srednji vijek“, ocijenio je za portal FOS. A onda se dotakao suštine: „Sve nas je iznenadila ova ucjena i reket URA-e. Sada to treba raščistiti“.
Potom su iz Ostroga stigle vijesti da je Knežević napustio sastanak nakon što je, navodno, „vikao na mitropolita“. Prethodno su predstavnici DF-a uslovili svoju podršku Krivokapiću kao mandataru za sastav nove vlade („mora da prođe partijske organe“). Mnoge je to podsjetilo na ružan rastanak DF-a i njegovog prvog nestaranačkog lidera Miodraga Lekića, dok su vijesti iz beogradskih tabolida i portala jasno ukazivale na čijoj je strani naklonost Aleksandra Vučića i njegovih izvršilaca. Koji su, sumnjalo se, imali svoje prste i u ovoj priči. „Za mene su važni oni ljudi sa kojima imamo prijateljske i bratske odnose, a to su Andrija Mandić i Milan Knežević i vjerujemo da će tako biti i sa (Markom) Milačićem, jer su to ljudi koji ne kriju da pripadaju srpskom narodu i zato mi imamo pravo legitimno da se borimo za ostvarivanje njihovih kolektivnih i svakih drugih prava”, naveo je predsjednik Srbije koji dan kasnije.
Da ne brzamo. Tokom sastanka u manastiru Informer svoje čitaoce „obavještava“, a zapravo, grubo obmanjuje kako (naslov) „Dritan Abazović sa Amfilohijem pravi vladu bez Srba“. Potom nešto što se zove Republika, saznaje: „Amfilohije i Krivokapić hoće Srbe da izbace iz Vlade Crne Gore: Abazović urlao kao besno pašče“!?
Onda se, u mnogo normalnijem tonu oglašava Milan Knežević. On kaže da su od Krivokapića kao mandatara tražili da im pojasni ono što je prethodno dogovorio sa Abazovićem. Posebno pitanje zašto DF ne može kandidovati „najistaknutije srpske političare za članstvo u novoj vladi“?
Od čelnika DF-a nije se moglo dobiti objašnjenje da li kao „poniženje, ucjenu i reket“ doživljavaju i princip da se prilikom formiranja nove izvršne vlasti mora poštovati zakon i da na rukovodeća mjesta u državi ne mogu doći ljudi koji su, recimo, pravosnažno osuđivani zbog napada na službeno lice. Ili im se sudi za pokušaj terorizma, odnosno, pranje novca tokom izborne kampanje. Da li je problematičan stav iz Soprazuma da će buduća vlast poštovati Ustav, zakone i preuzete međunarodne obaveze (kako bi drugačije?). Umjesto toga iz DF-a su učestali napadi na medije i novinare čiji im izvještaji ili pitanja nijesu bili po volji. Tako Andrija Mandić na Pinku objašnjava: „Imamo ekipu oko jednog medijskog koncerna, oko Vijesti, koji žele da dominantnu pobjedu srpskog naroda pretvore u tuđu pobjedu“. Pa se, u prepoznatljivom stilu, osvrće i na politiku nekih „koji bi željeli da sa četiri mandata ne utiču samo na smjenjivanje Mila Đukanović već ako bi mogli da smjenjuju i po Srbiji i regionu sa četiri mandata”.
I baš kad smo mogli zaključiti da se ruši jedva započeto partnerstvo tri koalicije uslijedio je obrt.
„Nas ne interesuju fotelje, interesuje nas samo budućnost Crne Gore i svih njenih naroda”, kazao je Knežević na sjednici parlamenta, predlažući koalicionim partnerima da istog dana Bečiću na upravljanje povjere Skupštinu a Krivokapiću buduću vladu. Bi tako.
Sada možemo da nagađamo da li je, doslovno preko noći, neko dovoljno uticajan zamolio čelnike DF da spuste loptu. Ili je sve ono što se dešavalo od Tvitera do Ostroga bila unaprijed režirana predstava sa ciljem da pokaže snagu „najistaknutijih srpskih političara“ u Crnoj Gori. A preko njih i uticaj duhovnih i svjetovnih vlasti iz Beograda.
Dodatne dileme donose najave da će Pokret za promjene izdvojiti svoj poslanički klub iz koalicije Za budućnost Crne Gore. Nama je u vrhu stranke rečeno da je cilj tog poteza potreba da se, nakon smjene režima, partija vrati na „fabričko podešavanje“ – kao suverenistička i prozapadno orijentisana snaga (sa podrškom članstvu Crne Gore u NATO). Skeptici kalkulišu da su lideri DF možda odlučili da podijele teren kako bi pokušali proširiti svoj uticaj. Pa će jedni srbovati a drugi crnogorčiti.
Tek, Medojević tvrdi da je PzP spreman za istorijsku misiju. „Nijesmo sujetni i ne tražimo ekskluzivu. Otvoreni smo za sve koji smatraju da lopove iz 90-ih treba smijeniti i otvoriti novu demokratsku i evropsku stranicu crnogorske istorije“, navodi on u saopštenju. „Ulog je i danas, kao i 1918. godine, ogroman. Sudbina države i naroda. Bolje je odstraniti tumor, nego da izgubimo državu, ponos i čast. Nema države Crne Gore bez demokratije i slobode. Neka je vječna slobodna demokratska Crna Gora”. Pa ko kako razumije.
Kolika potencijalna iznenađenja može donijeti rizik prizivanja sjećanja iz 90-ih pokazalo je i pojavljivanje snimka iz 1999. na kome se vidi kako Krivokapić, u kući četničkog vojvode Milete Pavićevića, prisustvuje dočeku Nikole Kavaje, četnika, osuđivanog teroriste i nesuđenog atentatora na Josipa Broza Tita. Krivokapić je poslije nekoliko dana, sada već kao mandatar, pojasnio da se na tom mjestu našao slučajno, da snimak svjedoči kako nije govorio i pjevao, te da ne treba zaključiti kako je on četnik samo zato što nosi bradu.
Uglavnom, započeo je proces koji treba da potvrdi da je u vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka.
Pitanja bez punog odgovora
Da li je objavljeni snimak autentičan, zapitala se Tea Gorjanc Prelević nakon što se pojavio snimak Zdravka Krivokapića na druženju sa Nikolom Kavajom, uz nadu da će vjerovatni premijer odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:
– Zašto je bio u „odboru za doček” osuđenog teroriste i kakav je danas njegov stav prema terorizmu uopšte, a kakav prema terorizmu Kavaje?
– Da li sebe smatra četnikom, da li podržava taj pokret?
– Da li smatra da su četnici bili fašisti? Kako doživljava kolaboraciju četnika sa nacističkim okupatorima? Da li je opravdava? Kakav je njegov stav prema zločinima koje su četnici, posebno na teritoriji Crne Gore, masovno vršili prema civilnom stanovništvu?
– Kakav je njegov stav o Radovanu Karadžiću a kakav o ratnim zločinima?
Zdravko Krivokapić je odgovorio samo na prvo od postavljenih pitanja. Ne bi valjalo da je i to cijena Sporazuma. Crna Gora mora da se suoči sa prošlošću, pa i sa prošlošću onih koji žele da budu alternativa Đukanovićevom režimu. Selektivno pamćenje, ko god da je u pitanju, nije lijek.
Samoizolacija ili ljutnja
Po prvi put konstituisanju novog saziva parlamenta nije prisustvovao predsjednik države. Bez objašnjenja i opravdanja. Tako je Milo Đukanović samo potvrdio da mu je partijska funkcija prioritet i da ni on sebe ne prepoznaje kao predsjednika svih građana Crne Gore.
Jednako je bilo neobično to što su prisutne zvanice iz pravosuđa i tužilaštva (predsjedavajuća Ustavnog suda Desanka Lopičić, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Madenica, v.d. VDT Ivica Stanković i ombudsman Siniša Bjeković) svoje mjesto pronašle u dijelu koji pripada opoziciji, a gdje su sada smješteni njihovi „tradicionalni partneri“ iz DPS-a. Na zna se da li su ta sjedišta sami birali ili ih je tu smjestio skupštinski protokol.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice