FOKUS
DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna
Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa. N.N. lica ponovo siju strah
Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.
Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata), Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.
Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU; Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.
To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.
Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.
„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.
Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.
Nije to to, ubijeđen je Nikolaidis, ne krijući ono što njega najviše brine: „Đukanovićevo biračko tijelo će se rasipati, moje je predviđanje da će najmanje od tog biračkog tijela uzeti URA, a najviše crkvena koalicija. U trenutku kada shvate da imaju većinu bez URA, a taj trenutak će doći vrlo brzo, jednostavno će je šutnuti, sami osvojiti vlast i nakon toga mogu u ono što crkvenu koaliciju Dake Davidovića zaista zanima, a to je promjena same prirode Crne Gore, koja je po Ustavu građanska država…“.
To je to. Ako, dakle, želimo da sačuvamo „samu prirodu“ postojeće države, onda se moramo, silom na sramotu i suprotno osnovnim demokratskim načelima, vratiti pod skute „kleptokratske meke diktature“. Jer, ako DPS-u ne vratimo izgubljenu vlast, njegovo kupljeno, podmićeno, klijentelistički nastrojeno biračko tijelo „rasuće se“ i otići „u crkvenu koaliciju“. I onda ništa od građanske Crne Gore.
Iz mora sličnih reakcija koje su nas nakon prebrojavanja glasova zapljusnule iz medija i sa društvenih mreža izdvojimo obraćanje Aleksandra Zekovića, državnog sekretara u Ministarstvu za ljudska prava, nekadašnjeg aktiviste civilnog društva koga ćemo pamtiti zbog hrabrog angažmana u Građanskom savjetu za kontrolu rada policije. „Ovo nije pobjeda naroda niti odgovor na ekonomsku i socijalnu politiku ili organizovani kriminal“, ovlašćen je bio da saopšti jedan (po stažu) od najmlađih članova odlazeće vlade Duška Markovića. I, praktično, jedini koji se usudio da se glasne nakon izbora. I ode u uzavrela Pljevlja. Za razliku od, recimo, premijera, ministra policije Mevludina Nuhodžiča ili direktora Uprave policije VeselinaVeljovića. Koji odbijaju da rade svoj posao i spriječe maltretiranje i prepadanje Bošnjaka, građana Pljevalja.
Tek, Zeković poentira: „Ova Vlada je, to ne treba kriti, primarno kažnjena zbog odlučnog opredjeljenja da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore“.
Da kažemo – vaistinu! Ili da se prisjetimo kako je ista ta Vlada, u osvit izbora, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ponudila sporazum kojim je prihvatila sve njene zahtjeve. A pride htjela da se obaveže i na sljedeće: „I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može da koristi bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije SPC u Crnoj Gori“ (citat iz saopštenja Vlade). Premijer Marković, ministar pravde Zoran Pažin i ostalo društvo bili su, očito je, spremni da Crnogorsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike istjeraju i iz onih nekoliko crkava u kojima im je, danas, omogućena molitva. Sve radi boljeg izbornog rezultata.
Ali je MCP u tom trenutku već tražila znatno više. Ti detalji promakli su i neimenovanim organizatorima patriotskih okupljanja zakazanih na Cetinju i Podgorici, koji sada od budućih vlasti traže da ne diraju Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Dok od svojih ništa slično nijesu tražili.
Bez adekvatne analize i odgovora glasnogovornika i simpatizera vlasti ostale su samo dvije rečenice koje su, od zatvaranja izbornih mjesta do danas, izgovorili čelnici nove parlamentarne većine. One u kojima Zdravko Krivokapić najavljuje usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Sami procijenite da li čelnike DPS-a i njihove saveznike iz svijeta politike i biznisa više brine budućnost crkvene imovine ili sudbina njihovih nekretnina i štekova u domaćim i stranim bankama?
Da se razumijemo, pošteno sproveden zakon o lustraciji pogodio bi i mnoge današnje slavljenike, dugogodišnje pobornike Miloševićevih ratova. I današnje negatore zločina, osobito genocida u Srebrenici.
Predsjednik DPS-a je, zvanično, priznao izborni poraz uz jednu u tom trenutku, malo neobičnu računicu po kojoj njegova partija „sa tradicionalnim saveznicima“ ima 40 poslaničkih mandata. Nije bilo teško izračunati da je Đukanović tu uvrstio i SDP (2 mandata) iako je partija Draginje Vuksanović Stanković na izbore izašla kao opoziciona.
Čelnici SDP-a su ljetos odbili Đukanovićev poziv da dođu na konsultacije uoči njegove odluke o raspisivanju parlamentarnih izbora. Sada su ostali nijemi na Đukanovićevo svojatanje. Nezvanično, i oni su zabrinuti izbornim raspletom koji bi u pitanje mogao dovesti građansku državu i njena evropska stremljenja.
To ih izgleda brine više od činjenice što su izgubili dva mandata (pola kluba) u odnosu na prošle parlamentarne izbore i podršku gotovo dvije trećine onih koji su 2018. podržali njihovog predsjedničkog kandidata. Na predsjedništvu će (četvrtak poslije podne) razgovarati i, možda, prihvatiti poziv „tradicionalnog partnera“ da se priključe savezu za evropsku, građansku , antifašističku Crnu Goru na čijem formiranju je od sredine nedjelje insistirao DPS. Sa očiglednim ciljem da spriječi partije manjina da ne učestvuju u stvranju ekspertske vlade. U tom slučaju bi novoformirana vlada imala većinu, možda čak i ubjedljivih 46:35. (Kao opoziciju u tom slučaju računamo DPS, SD i SDP). Što je još važnije, to bi razbilo famu o DPS-u kao jedinom garantu međunacionalne i međuvjerske saradnje građana Crne Gore.
Iz zgrade Dva kovčega u kojima stoluje DPS stižu glasovi da je Đukanovićeva partija obezbijedila opoziciono jedinstvo. Te su se partije-vlasnici 40 poslaničkih mandata obavezale da neće sarađivati sa drugom stranom. Do nas, opet, stižu glasovi „iz prve ruke“ da u manjinskim partijama: Bošnjačkoj stranci (3 mandata), Albanskoj listi (1 mandat) i Albanskoj koaliciji (1 mandat) postoje i oni koji bi sarađivali sa dojučerašnjom opozicijom. I da nijesu ni malobrojni. Dritan Abazović očekuje da će do nekih razgovora doći. A možda i do saradnje. „Oni su (misli na lidere manjinskih partija) bili dio korupcionaške mreže koju je uspostavio Đukanović. I vjerovatno sada, po njegovom nalogu, ne mogu tek tako da dođu u vladu. Isto tako mislim da će sjutra, ukoliko bude bilo izvjesno da će se stvoriti nova većina, potrčati da uđu.“
Dok očekujemo rasplet nije zgorega podsjetiti na neke faze „tradicionalnog partnerstva“ DPS-a i SDP-a, koje mogu dosta reći i o karakteru mogućeg novog saveza. „Ta partija (SDP) je izdala sebe i ta izdaja se danas logično kažnjava činjenicom da su na ivici cenzusa“. Ovako je o svom, skoro dvodecenijskom, koalicionom partneru govorio Đukanović tokom predsjedničke kampanje u proljeće 2018. „Vlasnik DPS-a je izdao svaku državu koju je branio“, uzvratio je tadašnji predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić. I još: „Kada vam čitav politički vijek prođe u progonu neistomišljenika, a pri tome sami izdajete svakog gospodara kojem ste služili, onda vam politika mora ostati zavadi pa vladaj – dok te pravda ne stigne“.
Teško da Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović tome mogu bilo šta dodati ili oduzeti.
Niko nema dilemu. Nijesu svi budući poslanici većinske koalicije „progresivne snage“, zagovornici evropskih vrijednosti i suživota. Dok ovo pišemo oglasio se Nebojša Medojević, i preko svog tviter naloga zainteresovanima poručio: „Masoni žele da preuzmu pobjedu naroda. PZP neće biti dio toga…“. Drugi čovjek sa liste ZBCG brine „njihova šifra je – nema revanšizma i kompromis. A to je za mene neprihvatljivo“, otkrivajući kako iza URA, njegovog mogućeg koalicionog partnera, stoje vlasnici koncerna Vijesti, „sorošoidi i sluge ambasada“.
Očito je da Zdravku Krivokapiću, Aleksi Bečiću i Dritanu Asbazoviću neće biti nimalo lako čak i da formiraju vladu i, makar na jedan dan, potvrde da je i Crna Gora postala zemlja u kojoj se vlast može promijeniti na izborima. Protivnika im neće faliti. Početak je, ipak, bio bolji nego što smo se mogli nadati. Ni reakcije nas nijesu iznenadile.
Mnogi su, i u Crnoj Gori i u regionu, ovih dana bili u nedoumuci oko toga što se zbilo u Crnoj Gori. To je razumljivo. Ovo jeste vrijeme i nade i sumnje. „Kad se prolomila vest da je pobedila opozicija u Crnoj Gori, kod nas je, mislim na Beograd, krenulo veliko slavlje, šenlučenje i pucnjava. Slavili su misleći da je Mila pobedila velikosrpska družina koja će privesti Crnu Goru u velikosrpski projekat“, piše Vesna Pešič. „Međutim, za njih će i ova nova Crna Gora biti veliko iznenađenje, jer će ona nastaviti svoj put ka EU i neće poništiti nijedan ugovor koji je Milo potpisao. I Crna Gora neće stati…“.
Valjda neće. Stati.
O (ne)miješanju
Dok su se na Balkanu političari i analitičari još iščuđavali rezultatu izbora i porazu DPS-a, iz Brisela su poglede uprli u budućnost. Visoki predstavnik EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj i evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji poručili su, u zajedničkom saopštenju, kako se raduju konstituisanju novog parlamenta i formiranju nove vlade koja će nastaviti put Crne Gore ka EU. Crna Gora mora iskoristiti priliku da ubrzanje reformi, poručili su njih dvojica, „posebno u oblasti vladavine prava, gdje je sljedeća prekretnica ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24”. O čemu se tu radi jasno je Đuknovićevom DPS-u. „Crna Gora neće dozvoliti da joj se ponovi istorija u kojoj je jednom bila moneta za potkusurivanje ključnih zemalja i njihovih interesa na Balkanu“. Pozvali su međunarodnu zajednicu da se ne miješa i da predstojeće odluke „prepusti crnogorskim političkim subjektima“. Te reakcije, bolje od svega drugog što nam je danas poznato, ukazauju na mogućnost da međunarodni centri moći dižu ruke od Đukanovića i njegove partije. Procjenjujući da im je istekao rok trajanja. Pobjednička trojka je veoma brzo usvojla dokumnet u kojem prihvataju sve međunarodne obaveze Crne Gore. To ne može biti slučajno. Očito žele da pokažu kako im nije do kavge sa Briseleom i Vašingtonom.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Afera Belivuk, koja se, između ostalog, stavlja na teret Lazoviću i Katniću nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“. To je priča, kako ju je prezentovao ovaj ugledni amerčki list – priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda, po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?
U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.
Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista – penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.
Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT, Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom
Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić. Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.
Na ovonedjeljnom ročištu advokatica Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.
Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana, saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo. Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.
Vijesti su u februaru ove godine objavile transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim kriminalom.
Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.
Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.
Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa. Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima. Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.
Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu. Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu. Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.
Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.
Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta. On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put. Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.
Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.
Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno 31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.
Izvještaj pokazuje da su osnovni sudovi u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto, viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.
„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.
„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.
Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata na Starom Aerodromu u Podgorici.
Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su slučaj Plantaže, predmet Stanovi…
S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.
Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.
Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.
Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova. Skoro dvije decenije.
U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.
Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića. Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti su u septembru 2010. dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.
Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko Rabrenović i Darko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.
“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.
Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.
Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike
Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika. Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.
Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.
Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.
Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.
Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.
Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.
Đukanović senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.
Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.
Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.
Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.
Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.
Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.
Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.
Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.
Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.
Kumovi u blokadi
Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke…
Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017. godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije, potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.
Dragan Brković je još jedan kum koji je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.
Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.
Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.
Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini