Povežite se sa nama

FOKUS

PARLAMENTARNI IZBORI IZMEĐU SVJETOVNIH I CRKVENIH  GOSPODARA: Za pehar moći

Objavljeno prije

na

Izborna utakmica pretvorila se u javni obračun DPS-a i MCP-a. Amfilohije će, kaže, glasati po prvi put. Obistine li se prijetnje premijera Markovića o „otvorenim granicama“ za one koji kunu i proklinju, mogao bi mu to biti i posljednji izlazak na birališta u Crnoj Gori. Pod uslovom da iza kulisa već nijesu napravili dogovor. Ne bi bio prvi

 

Vrijeme do glasanja brojimo na prste  ruke, dok se sa zakupljenih termina  televizijskih stanica već obraćaju samoproglašeni pobjednici. Sve sa porukom kako oni to rade u ime viših ciljeva.

„Mi više ne odlučujemo ni o DPS-u ni o bilo kojoj drugoj stranci“, ubjeđuje Duško Marković, obilazeći Crnu Goru uzduž i poprijeko pred kraj svog prvog premijerskog mandata. „Kao 2006. kada nam je svaki glas bio važan za obnovu državnosti, 30. avgusta je svaki glas važan za očuvanje naše državnosti, za odbranu Crne Gore jer će ona 30. avgusta biti napadnuta“.  Marković je zaboravio,  istu tu priču o potrebi da još ovaj put glasanjem za DPS odbranimo državnu nezavisnost slušali smo i  pred izbore 2016. i 2012. godine. A vrlo vjerovatno (sjećanje zna da prevari kad 15 godina vrtite istu ploču) i na onima održanim 2006. i 2009. godine.

Istorijski karakter ovih izbora prepoznaju i u koaliciji Za budućnost Crne Gore koja je pod svoje okrilje pokušala da okupi manje-više sve prepoznate čuvare srpstva i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I, bez izuzetka, okupila sve one koji se – manjim ili većim dijelom – pomažu dotacijama iz Beograda.

„Ovo je trenutak za biti ili ne biti, sad ili nikad“, odlučan je nosilac liste ZBCG, univerzitetski profesor Zdravko Krivokapić. Tu je i viši cilj: „Jer nije u pitanju Zdravko Krivokapić, niti bilo koji drugi građanin Crne Gore, već naša Crkva i vjera, a onaj ko se usudio da udari na svetinje, taj mora da ode u prošlost“.

Nema prave utakmice bez navijača, pa su i oni našli načina da se oglase. I pojasne pobjednička stremljenja svog tima. Nakon što je, početkom avgusta, Crnu Goru opisao kao nepokrivenu crkvu koja će se 30. avgusta spasiti („vaskrsnuti“) ili nestati, dokazani prijatelj Crne Gore i Crnogoraca Matija Bećković oglasio se uoči glasanja autorskim tekstom u Kuriru: ,,Posljednji čas je da se i u Crnoj Gori promijeni vlast“, veli Matija, „i to na izborima, što se nije desilo nikad. I da se sve obavi bez krvi“. Malo se brine: „Najgore bi bilo da se podijele i pobiju i tako utvrde ko je bolji“. Malo pribojava: „Sadašnji duhovni aparthejd i mir takođe ne rješavaju ništa…”. On bi htio da se nešto riješi. „Crnogorska nacija će nestati prije mene“, poručio je Bećković još prije tri decenije. I nastavio da se trudi.

„Crkva nema svoju stranku niti svoju izbornu listu“, govorio je mitropolit Amfilohije Radović, tek što je onako kako samo njemu basta i dolikuje kvalifikativom zlikovaca počastio ustanike iz 1919. i 1941. Ali je, opet, kaže on „prirodno da se raduje onima koji su protiv bezakonog zakona i koji brane svetinje, bez obzira kojoj stranci pripadaju“. Pa će, eto i on „ prvi put“ na birališta. Preciznije je o radosti borbe protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali i protiv onih koji su taj Zakon predložili i usvojili,  progovorio paroh gornjogrbaljski Miajlo Backović, nekadašnji pripadnik 63. padobranske. On je tokom službe vjernike upozorio da „na sebe prenose prokletstvo“ svi oni koji podrže stranke koje su taj Zakon izglasale. ,,Svi oni koji budu glasali za stranke koje su digle ruku u parlamentu i izglasali ovo bezakonje na sebe i na svoje porodice prenose prokletstvo Svetog Vasilija. To moram da kažem kao sveštenik, da ispovijedim i sačuvam vaše duše…“.

Ni iz MPC-a ni iz koalicije Za budućnost Crne Gore niko, nijednom, nije pokušao da se ogradi od govora mržnje i prijetnji upućenih čak i potencijalnim glasačima  druge strane.

Naravno, ne treba ni pominjati  da je DPS-ova vlast ostala nijema na objelodanjene zloupotrebe, ucjene, pokušaje korupcije i osvjedočeno kažnjavanje političkih neistomišljenika. Tolerišu sve to i nadležni iz državnih institucija. Isti oni koji su partijsku knjižicu (DPS), dan prije izbora na funkciju, ušili u postavu omiljenog sakoa, da je spremno isuču čim im iscuri  mandat. Do sljedećeg imenovanja. To je nešto čemu svjedočimo tri decenije.

Više brine tišina u kojoj su sramotu saučesništva u tim prljavim poslovima istrpjeli i DPS politički saveznici iz reda manjinskih partija. Druga priča je SD, kao aktivni promoter svih oblika zlupotrebe vlasti radi sticanja lične koristi.

Koalicija koju predvodi DF jedva prikriva naum da u finale utakmice uđe na isti način na koji to čini i DPS – bez poštovanja propisanih pravila i građanskih normi. Tako se Crna Gora hrani strahom, a rivali dižu jedni drugima rejting. Tu   premijer Marković, u susret izbornoj šutnji, najavljuje nerede koje će na dan izbora organizovati njegovi politički oponenti. Oni će na dan izbora pokazati svoju rogobatnost i primitivizam, „vjeruje“ premijer Marković. Bez dokaza. Ali spreman da žestoko uzvrati: „Ali vas uvjeravam da su institucije već danas spremne, da bezbjednosne institucije znaju šta oni rade i na šta su spremni. I da ćemo im 30. avgusta na to odgovoriti žestoko… a nakon toga u Crnoj Gori za njih nikad više neće biti isto“.

Premijerova vjerovanja spremno je pritvrdio direktor Uprave policije Veselin Veljović obavještavajući javnost o postojanju operativnih podataka koji ukazuju na planove za izazivanje „incidenata i nemira“ na dan izbora. Policija je za te prijetnje, izgleda, saznala prateći društvene mreže. Da je neko opsovao Predsjednika, premijera ili direktora UP već bi bio uhapšen. Ovako, čekamo nedjelju.

Kriminalna organizacija koja je planirala državni udar na izborni dan 2016. godine još nije uništena, oglasio je  i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. On misli kako do nereda tokom izbornog dana i nakon njega neće doći ali,  upozorava: „Postoje grupacije koje zagovaraju ekstremizam i radikalizam, ima grupa koje su spremne za tako nešto (nemire – prim. Monitora), koje bi se u slučaju nekih izbornih situacija prije zvaničnih izbornih rezultata okupile i proglasile pobjedu…“. I SDT opominje i upozorava: „Ne treba nam bjeloruski scenario, mi smo demokratska država. Ako bude nečega što je krivično djelo, onda će policija i tužilaštvo reagovati”.

Sve nas to vraća u jesen 2016. I podsjeća kako nam tužilaštvo, sudska i izvršna vlast do danas duguju odgovore na mnoštvo nepoznanica i nelogičnosti u  priči o državnom udaru koja je, vjerovatno, odlučila tadašnje izbore. I na ovim izborima građani Crne Gore biće u prilici da glasaju makar za neke od ljudi koji su organizovali (ili su znali za organizaciju) događaja koji su mogli dovesti do krvoprolića na ulicama Podgorice. A mi ne znamo ko su ti ljudi. Pošto pravosnažnih presuda u tom slučaju nema.

Premijer Marković takve stvari ne pominje kada prijeti neistomišljenicima. Ne smeta mu ni to što ga je za predsjednika Vlade izabrala Sinđina skupština (dio opozicije bojkotovao je njena zasjedanja sve četiri godine). Nakon što mu je mandat za formiranje vlade povjerio tri puta birani predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.  To je bio rezultat izborne pobjede do koje je DPS došao koristeći, uz Aleksandra – Sašu Sinđelića i njegove saborce, nezakonite donacije ovdašnjih tajkuna (slučaj koverta i interesna dobrovoljnost) koji su taj novac oteli od građana Crne Gore. Parlamentom, koji je Markovića proizveo u premijera, predsjedavao je Ivan Brajović, koji je prije i poslije tog izbora – lično ili preko svoje partije (SD) – bio umiješan u brojne koruptivne afere.

Marković je zaboravio obećanja iz svog ekspozea. Završen auto-put. Zatvorena sva poglavlja pristupnih pregovora o članstvu u EU. Nulta tolerancija prema korupciji… Ostale su samo zakletve (Crnoj Gori) i prijetnje (opoziciji i sveštenstvu SPC).  „… A za one koji proklinju Crnu Goru i žele da je sahrane, otvorićemo granice jer nemaju ovdje utemeljenja i vratićemo ih njihovim kućama odakle su došli. Neka uređuju na takav način njihove domove, njihovu zemlju, a Crnu Goru će prepustiti nama koji je volimo i koji je poštujemo”, poručio je premijer. Uz želju da dobije još jedan mandat.

Da li je to nastup pobjednika, nosioca izborne liste koja nam obećava ekonomski prosperitet i članstvo u EU? Ili novi uvod u zakulisna dešavanja kojima će se, kao i 2016, prekrajati izborni rezultat.

Sve govori kako makar dvije izborne liste kalkulišu sa tim da se izborni proces neće završiti prebrojavanjem glasova u nedjelju veče. Da li bi DPS (bivši Savez komunista) bio u stanju da prizna izborni poraz, nađe li se u takvoj poziciji po prvi put od 1945. godine? Da li će koalicija okupljena oko Demokratskog fronta (DF izborne rezultate osporava, praktično, od svog osnivanja) svoju, unaprijed proglašenu, pobjedu braniti čvršće nego što je to radila do sada?

Dobar dio odgovora na ova pitanja u svojim rukama drže (potencijalni) glasači koalicija Mir je naša nacija (predvode je Demokrate) i Crno na bijelo (URA). Ubijede li Aleksa Bečić i Dritan Abazović svoje simpatizere da izađu na izbore i postanu njihovi glasači,  Crna Gora bi možda mogla dobiti alternativu finansijski motivisanim patriotama, nacionalistima i vjerskim fundamentalistima i ovog i onog predznaka. I zastave.

„Ne interesuju nas procenti, ako bude do nas – Crna Gora će dobiti ekspertsku vladu, vladu bez političara, vladu sa ekspertima većinske Crne Gore koja vapi za promjenama“, kazao je Abazović u Ulcinju, vjerovatno najzapostavljenijem crnogorskom gradu u eri DPS vladavine, pozivajući kolege političare: ,,Manjinske stranke koje imaju eksperte neka ih daju, druge opozicione stranke neka ih daju, svi koji žele promjene neka daju svoje eksperte. Vrijeme robova je prošlo, mi zaslužujemo vrijeme Evrope…“. Mogu li se, recimo, čelnici SD-a i SDP-a prepoznati u ovom pozivu, i dovesti u pitanje, prema nekim izvorima, već dogovorenu postizbornu saradnju sa Markovićem? Ili je i ta priča samo udica za dio njihovih, klijentelistički nastrojenih, birača?

Eventualni uspijeh URA-e i Demokrata mogao bi se ispriječiti pred postizbornim „jednom za svagda“ raspletom koji ovih dana javno zagovaraju  čelnici DPS-a.  (Marković je u finišu kampanje žestinom  nastupa prevazišao Mila Đukanovića). Ali zagovaraju i oni koji suštinski,  neformalno, predvode koaliciji ZBCG. Počev od Amfilohija Radovića. Mada se čuje, a ponegdje i piše (novi izvještaj Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane)  da Đukanović i Radović, u tajnosti, uveliko pregovaraju o postizbornoj Crnoj Gori.

,,Đukanović igra više igara i sa svima, a nedavnim slanjem novog crnogorskog ambasadora u Rusku Federaciju i poruke, koju je tim povodom odaslao bratskoj Rusiji izazvalo je zgražanje u diplomatskim krugovima EU. Prema određenim informacijama dogovoren je i veliki sporazum sa mitropolitom Amfilohijem u vezi sa imovinom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori”, stoji u izvještaju pod naslovom Da li će EU priznati rezulate izbora u Crnoj Gori?

Pravo glasa u nedjelju imaće više od 540 hiljada birača. U zemlji koja, prema zvaničnim procjenama, ima oko 622 hiljade stanovnika. Među kojima je i 140 hiljada mlađih od 18 godina. Godinama traju rasprave o broju umrlih, odseljenih, izmišljenih i pozajmljenih (stanovnika zemalja regiona) koji se nalaze u biračkom spisku i ako, prema slovu zakona, nemaju pravo glasa. Ali uredno glasaju i, ne rijetko, daju presudan doprinos pobjedi DPS-a.

Granice ka susjednim zemljama vlast je otvorila 15. avgusta, pravdajući se potrebom da pokuša spasiti tursitičku sezonu. Manipulacija uvezenim glasačima postala je moguća. Zato svi na svijetu imaju parvo da sumnjaju u regularnost nedjeljnog izbornog rezultata. Zapravo, svi osim crnogorske opozicije (računajući tu i SDP). Oni su znali šta ih čeka. I pristali. Sada je na nama da u nedjelju uradimo što mislimo da treba. Uz punu svijest da se čuda rijetko događaju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Druga, interesantna, fotografija stigla je sa svečane akademije upriličene povodom Dana RS. Otud je Dodik poslao poruku da je BiH ,,slična ustaškoj NDH iz prošlog vijeka”. Gotovo pa identičnu onoj koju smo, prije otprilike dvije godine, na račun Crne Gore čuli od pokojnog patrijarha SPC-a Irineja Gavrilovića. ,,U Crnoj Gori crkvi je gore nego pod Osmanlijama, a Srbima nego u NDH”.

A fotografija bilježi: iz drugog reda probranog skupa, Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, srpski ministar unutrašnjih poslova, Bratislav Gašić, direktor BIA (Bezbednosno informativna agencija) i, pomalo stiješnjen među njima, Joanikije Mićović, mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske. I, kažu, siva eminencija (većeg) dijela aktuelnih izvršnih i zakonodavnih vlasti.

Bespredmetno je pitati šta je Joanikije, toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Pri tome, ne mislimo na molitvu.

I skoro da je sve jedno da li Joanikijev angažman tumačimo kroz navodni amanet njegovog prethodnika Amfilohija Radovića, obaveze koje Srpskoj pravoslavnoj crkvi daju važeći zakoni i aktuelne vlasti u Beogradu, ili lično pregnuće Mićovića.

Da o zaostavštini prethodnog mitropolita ne trošimo puno riječi. To je  priča duža od tri decenije. Od šetanja moštiju cara Lazara diljem SFRJ-a, kojima je najavljena ratna faza realizacije velikosrpskog projekta, preko uloge crkve i srpskih službi bezbjednosti u našoj antibirokratskoj revoluciji (tačno 33 godine od tada, na političkoj sceni još imamo previše prvoboraca i heroja iz poduhvata koji je Slobodanu Miloševiću obezbijedio moć  neophodnu da dovrši  krvavu razgradnju SFRJ-a. Pa,  opet, preko ohrabrivanja, veličanja i slavljenja zločina i zločinaca, uz omalovažavanja i negiranja svega što nije srpsko i pravoslavno (uz insistiranje da i to mora biti jedno te isto), sve do današnjih murala i buduće zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita, koju će prebogata SPC i njena ovdašnja Mitropolija graditi o trošku svih građana Crne Gore.

Hajdemo dalje. U srpskom Zakonu o crkvama i verskim zajednicama čitamo: ,,Srpska pravoslavna crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda”. Potom čujemo kako to oblikovanje i razvijanje identiteta pojednostavljuje srpski ministar policije Vulin, jedan od najbližih i najdugovječnijih saradnika Aleksandra Vučića. Budući srpski svet je, prema njemu, jedan politički i državni prostor koji treba da se ostvari apsolutno mirno, bez ispaljenog metka: ,,Polako, pa neka traje koliko traje. Zašto ste toliko ubeđeni da je stanje na Balkanu nepromenjivo… Srbi su živeli zajedno pod Osmanskim carstvom, u Austrougorskoj neko vreme, nekoliko godina u Trećem rajhu, smatram da (Srbi) trebaju da žive u svojim granicama“.

Onda  Mićovića i Vulina jednog kraj drugoga vidimo u Banjaluci. Dok  Dodik najavljuje: ,,RS će biti nezavisna i u federaciji sa Srbijom”. I on bi odvalio pola BiH –  sve skupa sa sreberenčkim poljima smrti – mirno. Tvorcima RS inače je u Hagu presuđeno više od 1.100 godina zatvora. Za Srebrenicu više od 700 godina  -što Hag što ,,domaći” sudovi. Tu je i sedam doživotnih za glavne autore djela čiji se nastanak 9. januara slavi, u prisustvu mitropolita MCP-a.

A gdje je mjesto Crne Gore  u čitavoj priči?

,,Savremena ideja ujedinjenog srpstva nužno treba da dovede i do stvaranja zajedničke države Republike Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. To bi bilo sasvim pravedno rješenje koje nijedan razuman argument ne bi mogao da dovede u pitanje”, objasnio je, neki dan, istoričar Aleksandar Raković za beogradsku Politiku.

Nešto ranije Raković se (to je onaj što kaže da su stanovnici Crne Gore ljudi sa ,,mentalnim felerom”) već pozabavio detaljima (opet) prizivanog ujedinjenja. Pa je, 2019, na promociji svoje knjige Crnogorski separatisti najavio i šta će se desiti nacionalnim Crnogorcima.  ,,U jednom momentu, njih 100 hiljada ostaće protiv nas 7,5 miliona! A onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako dolikuje”.

Jedan od govornika na pomenutoj promociji bio je budući mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. On je o svom domaćinu besjedio: ,,Mlad je čovjek, ali već više decenija se bavi temom Crne Gore i pravo da vam kažem, dosta sam od njega naučio. I od onoga što sam pročitao iz njegovih naučnih radova i još više iz njegovih redovnih obraćanja javnosti”. Dostojan, dakle.

O tom nauku nešto smo, doduše posredno, mogli saznati i ovih dana.

,,A kad Crnogorci isprazne iz sebe svoj duhovni sadržaj, koji drži nacionalno-kulturna matrica srpstva, postaju-niko ili nula-ljudi. To je ontološki i matematički tačno, a ampirijski vrlo provjerljivo. Nula od čovjeka, nule od ljudi”. Ovako piše Milutin Mićović u knjizi Luče u tami Crne Gore. Za koju je, čuli ste biće, dobio nagradu Miroslavljevo jevanđelje za 2021. Nagradu, inače, dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta Crne Gore. Sa službenom adresom: Njegoševa 83, Cetinje.

Javnost nagađa da li je za dobijanje nagrade prevagnuo navedeni citat, ili je presudan utisak na stručni žiri ostavio dio u kome se kaže: ,,No i pored velikog djela koje nam je Njegoš ostavio, ne može se reći da su ga svi razumjeli, kao što se ne može reći da su svi Srbi-Srbi. Od Srba su nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati, pa i srpski Albanci“.

Milutin je Joanikijev rođeni brat. I istomišljenik, reklo bi se.  Pa vam skoro bude žao Vojslava Šešelja i Milomira Marića što su, nakon prazničnog televizijskog oblajavanja Crne Gore i Crnogorki, kažnjeni  šestomjesečnim odsustvom sa naših ekrana. A mogli su, sa malo truda, umjesto kazne odavde dobiti kakvu državnu nagradu.

Uz pozive da se priključimo Otvorenom Balkanu, iz Srbije su okolo u dane praznika, stizale i svakojake ,,pjesme”. Tek da nas podsjete đe smo bili i đe bi se, ponovo, mogli naći. Ako već nijesmo tu.

Srebrenice tako si mi mila/Dabogda se tri put ponovila/Oj Pazaru novi Vukovaru/Oj Sjenice nova Srebrenice… Uz ovu pjesmu se, pred Novu godinu, u Priboju (Zlatiborski okrug) ,,veselila” grupa lokalnih policajaca. Povod za okupljanje – jedan od njih dobio je sina. Atmosferom su se pohvalili na društvenim mrežama.

Predsjednik Srbije primijetio je, tim povodom, kako se ,,svašta pjeva”. A nadležni su, sa desetak dana zakašnjenja, pokrenuli samo disciplinski postupak. Iako je zagovaranje ili podsticanje na mržnju, diskriminaciju ili nasilje u Srbiji krivično djelo kažnjivo zatvorom – od tri mjeseca do tri godine.

Iz istog mjesta, samo za Badnje veče, stiže video sa novim prazničnim sadržajem. ,,Božić je, pucaj u džamije”, urlaju momci slaveći ,,najradosniji hrišćanski praznik”. Identifikovani su. Za kaznu ili nagradu, nije saopšteno.

Crnogorska vlast, o svemu tome, uglavnom ćuti. Što, možda, i nije loše. Prošle godine u ovo doba, na ovim stranicama, čitali ste o čestitci koju je, povodom Dana RS-a, koleginici iz Banjaluke uputio premijer Zdravko Krivokapić. Usmeno i, kako se pokušavao odbraniti, u privatnom razgovoru. Sada je Krivokapić ponovo prinuđen da se brani. Što nije čestitao.  ,,Ja sam mislio da sam Božićnom čestitkom obuhvatio sve praznike ovih dana”, kazao je premijer, odgovarajući na kritike sljedbenika srpskog sveta.

Ima premijer i većih briga. Treba početi sa realizacijom projekta Evropa sad. Glasanje u Skupštini bila je prva stepenica, a kritike koje i dalje stižu i pesimistične najave sa sjevere ukazuju da je Vlada možda ishitreno i nedovoljno proračunato ušla u taj posao. Tu je i nova epizoda sage o potpisivanju Temeljnog ugovora sa SPC-om. Nakon što je jedan od uticajnijih članova Sinoda najavio da SPC ugovor neće potpisati sa ovom Vladom i njenim premijerom, čini se kako je Krivokapić ponovo pod pritiskom da se taj posao obavi što prije. I bezuslovno. Bez obzira na neizbježne posljedice.

Prazničnu prazninu popunio je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Promocijom svog sajta dritan.me. ,,Iza nacionalizma na Balkanu se kriju novčani interesi i korupcija”, otkriva doktor globalne politike i koordinator ovdašnjih službi bezbjednosti. Ako malo proskitate po sajtu, možete naići na, čini se interaktivan, odjeljak Budi relaksiran. Među ponuđenim jezicima za komunikaciju nalaze se, uz engleski, ruski, njemački, albanski, srpski i hrvatski…, još i suomi, mahasa… Crnogorskog i bosanskog – nema.  

Vjerovatno nije loša namjera. Ali jeste svjedočanstvo o tome kako dugo trajanje diskriminacije postaje uobičajenost. Pred kojom se gubi oprez.     

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo