Povežite se sa nama

FOKUS

PARLAMENTARNI IZBORI IZMEĐU SVJETOVNIH I CRKVENIH  GOSPODARA: Za pehar moći

Objavljeno prije

na

Izborna utakmica pretvorila se u javni obračun DPS-a i MCP-a. Amfilohije će, kaže, glasati po prvi put. Obistine li se prijetnje premijera Markovića o „otvorenim granicama“ za one koji kunu i proklinju, mogao bi mu to biti i posljednji izlazak na birališta u Crnoj Gori. Pod uslovom da iza kulisa već nijesu napravili dogovor. Ne bi bio prvi

 

Vrijeme do glasanja brojimo na prste  ruke, dok se sa zakupljenih termina  televizijskih stanica već obraćaju samoproglašeni pobjednici. Sve sa porukom kako oni to rade u ime viših ciljeva.

„Mi više ne odlučujemo ni o DPS-u ni o bilo kojoj drugoj stranci“, ubjeđuje Duško Marković, obilazeći Crnu Goru uzduž i poprijeko pred kraj svog prvog premijerskog mandata. „Kao 2006. kada nam je svaki glas bio važan za obnovu državnosti, 30. avgusta je svaki glas važan za očuvanje naše državnosti, za odbranu Crne Gore jer će ona 30. avgusta biti napadnuta“.  Marković je zaboravio,  istu tu priču o potrebi da još ovaj put glasanjem za DPS odbranimo državnu nezavisnost slušali smo i  pred izbore 2016. i 2012. godine. A vrlo vjerovatno (sjećanje zna da prevari kad 15 godina vrtite istu ploču) i na onima održanim 2006. i 2009. godine.

Istorijski karakter ovih izbora prepoznaju i u koaliciji Za budućnost Crne Gore koja je pod svoje okrilje pokušala da okupi manje-više sve prepoznate čuvare srpstva i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I, bez izuzetka, okupila sve one koji se – manjim ili većim dijelom – pomažu dotacijama iz Beograda.

„Ovo je trenutak za biti ili ne biti, sad ili nikad“, odlučan je nosilac liste ZBCG, univerzitetski profesor Zdravko Krivokapić. Tu je i viši cilj: „Jer nije u pitanju Zdravko Krivokapić, niti bilo koji drugi građanin Crne Gore, već naša Crkva i vjera, a onaj ko se usudio da udari na svetinje, taj mora da ode u prošlost“.

Nema prave utakmice bez navijača, pa su i oni našli načina da se oglase. I pojasne pobjednička stremljenja svog tima. Nakon što je, početkom avgusta, Crnu Goru opisao kao nepokrivenu crkvu koja će se 30. avgusta spasiti („vaskrsnuti“) ili nestati, dokazani prijatelj Crne Gore i Crnogoraca Matija Bećković oglasio se uoči glasanja autorskim tekstom u Kuriru: ,,Posljednji čas je da se i u Crnoj Gori promijeni vlast“, veli Matija, „i to na izborima, što se nije desilo nikad. I da se sve obavi bez krvi“. Malo se brine: „Najgore bi bilo da se podijele i pobiju i tako utvrde ko je bolji“. Malo pribojava: „Sadašnji duhovni aparthejd i mir takođe ne rješavaju ništa…”. On bi htio da se nešto riješi. „Crnogorska nacija će nestati prije mene“, poručio je Bećković još prije tri decenije. I nastavio da se trudi.

„Crkva nema svoju stranku niti svoju izbornu listu“, govorio je mitropolit Amfilohije Radović, tek što je onako kako samo njemu basta i dolikuje kvalifikativom zlikovaca počastio ustanike iz 1919. i 1941. Ali je, opet, kaže on „prirodno da se raduje onima koji su protiv bezakonog zakona i koji brane svetinje, bez obzira kojoj stranci pripadaju“. Pa će, eto i on „ prvi put“ na birališta. Preciznije je o radosti borbe protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali i protiv onih koji su taj Zakon predložili i usvojili,  progovorio paroh gornjogrbaljski Miajlo Backović, nekadašnji pripadnik 63. padobranske. On je tokom službe vjernike upozorio da „na sebe prenose prokletstvo“ svi oni koji podrže stranke koje su taj Zakon izglasale. ,,Svi oni koji budu glasali za stranke koje su digle ruku u parlamentu i izglasali ovo bezakonje na sebe i na svoje porodice prenose prokletstvo Svetog Vasilija. To moram da kažem kao sveštenik, da ispovijedim i sačuvam vaše duše…“.

Ni iz MPC-a ni iz koalicije Za budućnost Crne Gore niko, nijednom, nije pokušao da se ogradi od govora mržnje i prijetnji upućenih čak i potencijalnim glasačima  druge strane.

Naravno, ne treba ni pominjati  da je DPS-ova vlast ostala nijema na objelodanjene zloupotrebe, ucjene, pokušaje korupcije i osvjedočeno kažnjavanje političkih neistomišljenika. Tolerišu sve to i nadležni iz državnih institucija. Isti oni koji su partijsku knjižicu (DPS), dan prije izbora na funkciju, ušili u postavu omiljenog sakoa, da je spremno isuču čim im iscuri  mandat. Do sljedećeg imenovanja. To je nešto čemu svjedočimo tri decenije.

Više brine tišina u kojoj su sramotu saučesništva u tim prljavim poslovima istrpjeli i DPS politički saveznici iz reda manjinskih partija. Druga priča je SD, kao aktivni promoter svih oblika zlupotrebe vlasti radi sticanja lične koristi.

Koalicija koju predvodi DF jedva prikriva naum da u finale utakmice uđe na isti način na koji to čini i DPS – bez poštovanja propisanih pravila i građanskih normi. Tako se Crna Gora hrani strahom, a rivali dižu jedni drugima rejting. Tu   premijer Marković, u susret izbornoj šutnji, najavljuje nerede koje će na dan izbora organizovati njegovi politički oponenti. Oni će na dan izbora pokazati svoju rogobatnost i primitivizam, „vjeruje“ premijer Marković. Bez dokaza. Ali spreman da žestoko uzvrati: „Ali vas uvjeravam da su institucije već danas spremne, da bezbjednosne institucije znaju šta oni rade i na šta su spremni. I da ćemo im 30. avgusta na to odgovoriti žestoko… a nakon toga u Crnoj Gori za njih nikad više neće biti isto“.

Premijerova vjerovanja spremno je pritvrdio direktor Uprave policije Veselin Veljović obavještavajući javnost o postojanju operativnih podataka koji ukazuju na planove za izazivanje „incidenata i nemira“ na dan izbora. Policija je za te prijetnje, izgleda, saznala prateći društvene mreže. Da je neko opsovao Predsjednika, premijera ili direktora UP već bi bio uhapšen. Ovako, čekamo nedjelju.

Kriminalna organizacija koja je planirala državni udar na izborni dan 2016. godine još nije uništena, oglasio je  i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. On misli kako do nereda tokom izbornog dana i nakon njega neće doći ali,  upozorava: „Postoje grupacije koje zagovaraju ekstremizam i radikalizam, ima grupa koje su spremne za tako nešto (nemire – prim. Monitora), koje bi se u slučaju nekih izbornih situacija prije zvaničnih izbornih rezultata okupile i proglasile pobjedu…“. I SDT opominje i upozorava: „Ne treba nam bjeloruski scenario, mi smo demokratska država. Ako bude nečega što je krivično djelo, onda će policija i tužilaštvo reagovati”.

Sve nas to vraća u jesen 2016. I podsjeća kako nam tužilaštvo, sudska i izvršna vlast do danas duguju odgovore na mnoštvo nepoznanica i nelogičnosti u  priči o državnom udaru koja je, vjerovatno, odlučila tadašnje izbore. I na ovim izborima građani Crne Gore biće u prilici da glasaju makar za neke od ljudi koji su organizovali (ili su znali za organizaciju) događaja koji su mogli dovesti do krvoprolića na ulicama Podgorice. A mi ne znamo ko su ti ljudi. Pošto pravosnažnih presuda u tom slučaju nema.

Premijer Marković takve stvari ne pominje kada prijeti neistomišljenicima. Ne smeta mu ni to što ga je za predsjednika Vlade izabrala Sinđina skupština (dio opozicije bojkotovao je njena zasjedanja sve četiri godine). Nakon što mu je mandat za formiranje vlade povjerio tri puta birani predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.  To je bio rezultat izborne pobjede do koje je DPS došao koristeći, uz Aleksandra – Sašu Sinđelića i njegove saborce, nezakonite donacije ovdašnjih tajkuna (slučaj koverta i interesna dobrovoljnost) koji su taj novac oteli od građana Crne Gore. Parlamentom, koji je Markovića proizveo u premijera, predsjedavao je Ivan Brajović, koji je prije i poslije tog izbora – lično ili preko svoje partije (SD) – bio umiješan u brojne koruptivne afere.

Marković je zaboravio obećanja iz svog ekspozea. Završen auto-put. Zatvorena sva poglavlja pristupnih pregovora o članstvu u EU. Nulta tolerancija prema korupciji… Ostale su samo zakletve (Crnoj Gori) i prijetnje (opoziciji i sveštenstvu SPC).  „… A za one koji proklinju Crnu Goru i žele da je sahrane, otvorićemo granice jer nemaju ovdje utemeljenja i vratićemo ih njihovim kućama odakle su došli. Neka uređuju na takav način njihove domove, njihovu zemlju, a Crnu Goru će prepustiti nama koji je volimo i koji je poštujemo”, poručio je premijer. Uz želju da dobije još jedan mandat.

Da li je to nastup pobjednika, nosioca izborne liste koja nam obećava ekonomski prosperitet i članstvo u EU? Ili novi uvod u zakulisna dešavanja kojima će se, kao i 2016, prekrajati izborni rezultat.

Sve govori kako makar dvije izborne liste kalkulišu sa tim da se izborni proces neće završiti prebrojavanjem glasova u nedjelju veče. Da li bi DPS (bivši Savez komunista) bio u stanju da prizna izborni poraz, nađe li se u takvoj poziciji po prvi put od 1945. godine? Da li će koalicija okupljena oko Demokratskog fronta (DF izborne rezultate osporava, praktično, od svog osnivanja) svoju, unaprijed proglašenu, pobjedu braniti čvršće nego što je to radila do sada?

Dobar dio odgovora na ova pitanja u svojim rukama drže (potencijalni) glasači koalicija Mir je naša nacija (predvode je Demokrate) i Crno na bijelo (URA). Ubijede li Aleksa Bečić i Dritan Abazović svoje simpatizere da izađu na izbore i postanu njihovi glasači,  Crna Gora bi možda mogla dobiti alternativu finansijski motivisanim patriotama, nacionalistima i vjerskim fundamentalistima i ovog i onog predznaka. I zastave.

„Ne interesuju nas procenti, ako bude do nas – Crna Gora će dobiti ekspertsku vladu, vladu bez političara, vladu sa ekspertima većinske Crne Gore koja vapi za promjenama“, kazao je Abazović u Ulcinju, vjerovatno najzapostavljenijem crnogorskom gradu u eri DPS vladavine, pozivajući kolege političare: ,,Manjinske stranke koje imaju eksperte neka ih daju, druge opozicione stranke neka ih daju, svi koji žele promjene neka daju svoje eksperte. Vrijeme robova je prošlo, mi zaslužujemo vrijeme Evrope…“. Mogu li se, recimo, čelnici SD-a i SDP-a prepoznati u ovom pozivu, i dovesti u pitanje, prema nekim izvorima, već dogovorenu postizbornu saradnju sa Markovićem? Ili je i ta priča samo udica za dio njihovih, klijentelistički nastrojenih, birača?

Eventualni uspijeh URA-e i Demokrata mogao bi se ispriječiti pred postizbornim „jednom za svagda“ raspletom koji ovih dana javno zagovaraju  čelnici DPS-a.  (Marković je u finišu kampanje žestinom  nastupa prevazišao Mila Đukanovića). Ali zagovaraju i oni koji suštinski,  neformalno, predvode koaliciji ZBCG. Počev od Amfilohija Radovića. Mada se čuje, a ponegdje i piše (novi izvještaj Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane)  da Đukanović i Radović, u tajnosti, uveliko pregovaraju o postizbornoj Crnoj Gori.

,,Đukanović igra više igara i sa svima, a nedavnim slanjem novog crnogorskog ambasadora u Rusku Federaciju i poruke, koju je tim povodom odaslao bratskoj Rusiji izazvalo je zgražanje u diplomatskim krugovima EU. Prema određenim informacijama dogovoren je i veliki sporazum sa mitropolitom Amfilohijem u vezi sa imovinom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori”, stoji u izvještaju pod naslovom Da li će EU priznati rezulate izbora u Crnoj Gori?

Pravo glasa u nedjelju imaće više od 540 hiljada birača. U zemlji koja, prema zvaničnim procjenama, ima oko 622 hiljade stanovnika. Među kojima je i 140 hiljada mlađih od 18 godina. Godinama traju rasprave o broju umrlih, odseljenih, izmišljenih i pozajmljenih (stanovnika zemalja regiona) koji se nalaze u biračkom spisku i ako, prema slovu zakona, nemaju pravo glasa. Ali uredno glasaju i, ne rijetko, daju presudan doprinos pobjedi DPS-a.

Granice ka susjednim zemljama vlast je otvorila 15. avgusta, pravdajući se potrebom da pokuša spasiti tursitičku sezonu. Manipulacija uvezenim glasačima postala je moguća. Zato svi na svijetu imaju parvo da sumnjaju u regularnost nedjeljnog izbornog rezultata. Zapravo, svi osim crnogorske opozicije (računajući tu i SDP). Oni su znali šta ih čeka. I pristali. Sada je na nama da u nedjelju uradimo što mislimo da treba. Uz punu svijest da se čuda rijetko događaju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo