Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORNA KAMPANJA: Šta DPS ne želi da čuje

Objavljeno prije

na

Vlast ne govori o ekonomskim promašajima ili aferama bez epiloga, kao što ne želi da objasni zašto je turistička posjeta u Hrvatskoj 50 odsto prošlogodišnje, dok su gubici ovdašnje turističke privrede veći od 90 odsto. Lakše je mahati zastavama

 

Počela je kupovina na veliko

Vlada je krajem jula, bez održavanja sjednice (valjda nijesu imali kad da se sastanu od kampanje), odlučila da isplati jednokratnu pomoć od 200 eura za više od 9.000 porodica – korisnika materijalnog obezbjeđenja i korisnika materijalnog obezbjeđenja boraca. Učinjeno.

U prvoj polovini avgusta isplaćeno je više od 1,8 miliona. Podijeljeni novac iz budžetske rezerve zvanično se neće voditi kao kupovina glasova socijalno ugroženih stanovnika, već kao dio tzv. trećeg paketa. Ono, podrška građanima i privredi radi prevazilaženja posljedica epidemije korona virusa.

Nakon što su, našim novcem, pomogli najsiromašnije među nama, iz Vlade su se okrenuli još jednoj ranjivoj kategoriji – penzionerima.

Počinje primjena dopunjenog Zakona o PIO, pohvalili su se iz Vlade hvatajući muštuluk korisnicima najnižih penzija. Riječ je o 12,5 hiljada ljudi koji su primali penziju od nepunih 129 eura, pa su bili primorani da organizuju život sa  nešto više od četiri eura dnevno. E, sada će ti penzioneri – zahvaljujući Vladi i Fondu PIO – dobiti povećanje od 13 odsto. To nije sve. Na prijedlog premijera Duška Markovića, navodi se u saopštenju Vlade, to će povećanje biti retroaktivno od 1. januara, pa će predizborni ček biti duplo veći od uobičajenog. Sličan dar, po Markovićevim pravilima, dobiće još 3,6 hiljada penzionera koji su do sada primali penzije od 128,83 do 145,77 eura (manje od pet eura dnevno).

Iz Vlade su penzionere, pride, podsjetili da su izmjene Zakona „koji je za penzionere značajno povoljniji od dotadašnjeg rješenja“ nedavno usvojene na prijedlog iste te Vlade. Dobročinitelji nijesu objasnili zašto su taj prijedlog, usaglašen sa poslodavcima i sindikatima krajem 2018. godine, zadržali godinu i po, odbijajući, u međuvremenu, dva zahtjeva opozicije (SDP) da ga dostave Skupštini na usvajanje. Nema para, objašnjavali su. Mislite da promjena računice ima neke veze sa izborima?

O mogućem uticaju tih injekcija na raspoloženje birača govore podaci koje su prikupili novinari Vijesti, a prema kojima samo šest primorskih opština i Podgorica imaju više zaposlenih od onih koji žive/preživljavaju zahvaljujući primanjima iz budžeta: penzionera, nezaposlenih i socijalno ugroženih stanovnika. Svaki četvrti stanovnik Rožaja prima socijalnu pomoć, dok Plav i Gusinje zajedno imaju svega 1.417 radnika, dok je nezaposlenih više za hiljadu – 2.418, pokazali su ti podaci.  Hvala Vladi. Iako oni o ovim podacima ne govore. Baš kao što ne pominju auto-put, slučaj Možura, aferu koverta… Ili, recimo, ne pokušavaju objasniti zašto je posjeta u susjednoj Hrvatskoj ovog ljeta 50 odsto prošlogodišnje, dok su gubici ovdašnje turističke privrede veći od 90 odsto.

Nije sve u novcu, tu su i druge podsticajne mjere. Poput one o kojoj javljaju Dnevne novine, a koja predviđa da će na Žabljaku i široj okolini biti dozvoljena legalizacija nelegalno sagrađenih vikendica, „ali pod određenim uslovima“. Valjda ako ih teren prepozna kao glasače DPS.

Kada smo kod Dnevnih, grijeh bi bilo ne pomenuti kako je ovom „mediju“ skupa sa portalom CDM pripala čast i obaveza da glasačima omrzne sve koji se ne love na mito iz budžetske rezerve i ponovno raspaljivanje državotvorne euforije. Recimo Dritana Abazovića i koaliciju Crno na bijelo. Pod naslovom Kako i kada je Abazović isplanirao saradnju sa negatorima Crne Gore, CDM piše: „Prvo je u januaru kazao da je skup na Cetinju protiv organizivanja litija nacionalistički, potom se na proljeće zajedno sa jednim od vlasnika Vijesti Miodragom Perovićem, sastao sa rektorom Cetinjske bogoslovije i sveštenikom Srpske pravoslavne crkve Gojkom Perovićem, da bi prije nekoliko dana kazao da je spreman da pravi postizbornu koaliciju sa koalicijom koju predvodi Demokratski front.“

Eto. Umjesto da je, kao što dolikuje, najavio saradnju sa pljačkašima Crne Gore. Što je, recimo, uradila SDP, objavljujući da je njihova (nova) postizborna koalicija sa DPS moguća, ukoliko potencijalni partneri prihvate njihov program.

A kad Abazović, na Cetinju, ponovi da koaliciji Crno na bijelo cilj nije „puka promjena vlasti“ i da oni „nikada neće praviti kompromise sa nacionalnim interesima Crne Gore i da nema diskusije o promjeni puta i spoljnopolitičkim prioritetima države“, onda oni koji promovišu nacionalizme jednog ili drugog predznaka to, prosto, prešute. Baš kao što se trude da ne pominju većinu onoga o čemu tokom izborne kampanje pričaju koalicije i partije koje svoj prostor traže među građanima sposobnim da se odupru izazovima jednokratne novčane pomoći i okupljanja pod nacionalnom/državnom zastavom.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je na osnovu zabilježenog za sedam dana kampanje, nakon predaje izbornih lista (od 5. do 12. avgusta), prezentovao sljedeća zapažanja: Socijaldemokrate Ivana Brajovića najviše govore o mladima i životnom standardu; najzastupljenija tema kod SDP-a je ekonomija; koalicija Mir je naša nacija koju predvode Aleksa Bečić i Miodrag Lekić težište kampanje stavlja na vladavinu prava; dok lista Crno na bijelo naglašava problem korupcije i organizovanog kriminala.

Prema nalazima CGO, identitetsko pitanje dominira u promotivnim nastupima čelnika DPS, dok se kod koalicije Za budućnost Crne Gore prepoznaje miks tema. Red ekonomije, red identitentskih pitanja, korupcija i organizovani kriminal…

Sve zavisi na koga se fokusirate među članovima koalicije koja okuplja raznoliko članstvo – od stranke srpskih radikala do partije jugoslovenskih komunista. Tako će poslanica Marina Jočić pokazati nove pobjedničke štikle sa printom zmijske kože kojima će, kaže „da gazi mafiju i bezbožnike“. Nebojša Medojević će obznaniti da režim planira da uoči glasanja u Crnu Goru, preko luka Bar i Drač, dovede hiljade Roma iz Italije, Njemačke i Holandije!? Romi su se, prethodno, u fokusu kritičkih osvrta čelnika DF našli i tokom prvog talasa epidemije KOVID19, u aprilu ove godine.

A Medojević je, između dva broja Monitora, pred javnost izašao i sa otkrićem da ljekari Kliničkog centra CG vode evidenciju o političkom opredjeljenju pacijenata koji se liječe od KOVID19, objašnjavajući kako zbog zaštite izvora ne može da predoči materijalne dokaze za te tvrdnje. Pa treba da mu vjerujemo na riječ. Zaboravljajući, na primjer, ne tako davne lažne tvrdnje DF da se u Crnoj Gori ne rade adekvatni (PCR) testovi za dijagnostiku korona virusa.

Ljekari Klinike za infektivne bolesti KC odgovorili su saopštenjem u kome se kaže: „Mi ne možemo neometano nastaviti dalji rad, a da se ne pokrene tužba za navedenu klevetu…“. I tu se priča završila. Da bi samo koji dan kasnije, snimcima koji potvrđuju da DPS komanduje Vojskom Crne Gore, počela nova afera o političkim zloupotrebama u državnim institucijama. Društvo sa više kolektivnog i ličnog integriteta te bi priče istjeralo na čistac za dan ili dva.

Kao prioritet, Zdravko Krivokapić, nosilac liste Za budućnost Crne Gore, ponudio je  pravdu. „Ako želimo budućnost za svu našu djecu, nezavisno od vjere i nacije, onda pravda mora biti za sve, a DPS pravda su povlastice za mali broj ljudi, a krivda za najveći, što ni okupatori nisu radili”, poručio je  Krivokapić iz Budve. Dok se sa obronaka Bjelasice oglasio  jedan od, kako verzirani tvrde, generalnih pokrovitelja koalicije, mitropolit Amfilohije Radović.

Mada je početkom avgusta tvrdio da „crkva ne izlazi na izbore niti joj je tamo mjesto“, Amfilohije je dvije nedjelje pred izbore našao za shodno da pozove sve Crnogorce da izađu na izbore. Ali da ne glasaju „za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine i koji i danas temelje na toj i takvoj lažnoj ideologiji, bezbožnoj i antibožnoj, budućnost Crne Gore“. Tako je prvi čovjek MPC , u jednoj rečenici, politički anatemisao i učesnike Božićnog ustanka do kog je došlo poslije Prvog svjetskog rata i nasilne aneksije Crne Gore, i one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv okupatora i njihovih domaćih saradnika, vraćajući Crnoj Gori subjektivitet u SFRJ. Amfilohijeve riječi posebno su obradovale Mila Đukanovića i njegovu listu. Pridodao im je još koji glas kolebljivih. Strateško partnerstvo u raznim obličjima se nastavlja.

Predsjednik, lično, ovih dana radi u punom kapacitetu. Srijedu je proveo u Beranama. U utorak je agitovao po Gusinju, nakon što je u Podgorici – na razvalinama nekadašnjeg Kombinata aluminijuma – skupa s premijerom Markovićem pustio u rad fabriku aluminijskih trupaca-bileta, kojom će upravljati Uniprom Veselina Pejovića.

Da li je tome prethodila kakva donacija? To možda zna Duško Knežević, odbjegli biznismen, jedan od utemeljivača politike interesne dobrovoljnosti po   kojoj ovdašnji biznismeni pune kasu DPS-a. I koji ima još jedva pa desetak dana da ispuni obećanje o plavoj torbi. Ili pritvrdi glasine o novom dilu sa čelnim ljudima ovdašnjih vlasti.

Da se vratimo Đukanoviću i njegovim aktivnostima. Ponedjeljak, Kolašin gdje prvo, kao predsjednik države, otvara Festival Radovan Zogović a poslije, kao predsjednik DPS, govori na partijskim sastancima i tribinama. Prethodna subota – podgorička naselja Stari Aerodrom i Konik. Petak – cjelodnevna posjeta Cetinju. Dan ranije, Danilovgrad i podgorička MZ Stara Varoš. Prošla srijeda Mojkovac, prethodno Herceg Novi gdje je imao „odvojene susrete s aktivistima OO DPS, sa istaknutim privrednicima i preduzetnicima, kao i opštinskim Savjetom mladih DPS“. A stigao je i da obiđe Kumbor i gradilište Portonovi.

To je učinak samo za nedjelju dana. Prethodno je predsjednik vladajuće partije i države, tokom prvog talasa korona krize, učinio zvanične posjete Beranama, Tuzima i Nikšiću. Za njim je, iz Volija, stizala obećana pomoć.

Tek da znate, prethodnu posjetu nekoj crnogorskoj opštini predsjednik Milo Đukanović učinio je prije 20 i nešto mjeseci, u oktobru 2018. Tada je na Cetinju predsjedavao sjednicom Senata Prijestonice.

„Država Crna Gora će zaštititi svakog građanina i adekvatno se oduprijeti sve prisutnijim naletima nacionalizma“, rekao je Đukanović u Beranama, gdje je  mladima dijelio partijske knjižice. Da ih lakše teren prepozna. Sve obećavajući mir, sklad i prosperitet. „Bilo je nedavno vandalskih i necivilizacijskih pokušaja iz dobro poznatih kuhinja, da se te vrijednosti poremete, izazivanjem straha i nelagode kod određenog broja građana, prevashodno pripadnika manjinskih naroda”, kazao je Đukanović, previđajući da nadležni još nijesu otkrili koje su to kuhinje. I ko stoji iza njih. Zna li on nešto više od nadležnih? Ili drži da mi baš ništa ne znamo. Ili ne smijemo.

 

Čije su naše pare

Iz koalicije Mir je naša nacija tvrde kako je većina novca (170 miliona) koju je Investiciono-razvojni fond Crne Gore (IRF) ove godine plasirao kao kredite domaćim preduzećima završila kao pomoć „DPS firmama čiji vlasnici uoči izbora daju izdašne donacije DPS-u, dok im DPS sa druge strane uzvraća novcem svih građana i nauštrb razvoja privrede“.

Njihovu tezu, kažu, potvrđuju zvanični izvještaji prema kojima je IRF u periodu od 2010-2019. godine sa skoro 47 miliona eura kreditirao Voli trejd  Dragana Bokana, a sa nešto više od 42 miliona hard diskont Laković.

„Među miljenicima IRF-a je i kompanija Franca, donatora DPS-a Hilmije France, kojoj je dodijeljeno 25,2 miliona. Takođe, među kompanijama u koje je IRF najviše sipao su Mesna industrija Goranović kojoj je dodijeljeno 20,6 miliona, Carine kojima je dodijeljeno 18,2 miliona, kao i Paradiso i Cijevna komerc kojima je dodijeljeno ukupno 13,7 miliona…“, navode iz koalicije Mir je naša nacija.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo