Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORNA KAMPANJA: Šta DPS ne želi da čuje

Objavljeno prije

na

Vlast ne govori o ekonomskim promašajima ili aferama bez epiloga, kao što ne želi da objasni zašto je turistička posjeta u Hrvatskoj 50 odsto prošlogodišnje, dok su gubici ovdašnje turističke privrede veći od 90 odsto. Lakše je mahati zastavama

 

Počela je kupovina na veliko

Vlada je krajem jula, bez održavanja sjednice (valjda nijesu imali kad da se sastanu od kampanje), odlučila da isplati jednokratnu pomoć od 200 eura za više od 9.000 porodica – korisnika materijalnog obezbjeđenja i korisnika materijalnog obezbjeđenja boraca. Učinjeno.

U prvoj polovini avgusta isplaćeno je više od 1,8 miliona. Podijeljeni novac iz budžetske rezerve zvanično se neće voditi kao kupovina glasova socijalno ugroženih stanovnika, već kao dio tzv. trećeg paketa. Ono, podrška građanima i privredi radi prevazilaženja posljedica epidemije korona virusa.

Nakon što su, našim novcem, pomogli najsiromašnije među nama, iz Vlade su se okrenuli još jednoj ranjivoj kategoriji – penzionerima.

Počinje primjena dopunjenog Zakona o PIO, pohvalili su se iz Vlade hvatajući muštuluk korisnicima najnižih penzija. Riječ je o 12,5 hiljada ljudi koji su primali penziju od nepunih 129 eura, pa su bili primorani da organizuju život sa  nešto više od četiri eura dnevno. E, sada će ti penzioneri – zahvaljujući Vladi i Fondu PIO – dobiti povećanje od 13 odsto. To nije sve. Na prijedlog premijera Duška Markovića, navodi se u saopštenju Vlade, to će povećanje biti retroaktivno od 1. januara, pa će predizborni ček biti duplo veći od uobičajenog. Sličan dar, po Markovićevim pravilima, dobiće još 3,6 hiljada penzionera koji su do sada primali penzije od 128,83 do 145,77 eura (manje od pet eura dnevno).

Iz Vlade su penzionere, pride, podsjetili da su izmjene Zakona „koji je za penzionere značajno povoljniji od dotadašnjeg rješenja“ nedavno usvojene na prijedlog iste te Vlade. Dobročinitelji nijesu objasnili zašto su taj prijedlog, usaglašen sa poslodavcima i sindikatima krajem 2018. godine, zadržali godinu i po, odbijajući, u međuvremenu, dva zahtjeva opozicije (SDP) da ga dostave Skupštini na usvajanje. Nema para, objašnjavali su. Mislite da promjena računice ima neke veze sa izborima?

O mogućem uticaju tih injekcija na raspoloženje birača govore podaci koje su prikupili novinari Vijesti, a prema kojima samo šest primorskih opština i Podgorica imaju više zaposlenih od onih koji žive/preživljavaju zahvaljujući primanjima iz budžeta: penzionera, nezaposlenih i socijalno ugroženih stanovnika. Svaki četvrti stanovnik Rožaja prima socijalnu pomoć, dok Plav i Gusinje zajedno imaju svega 1.417 radnika, dok je nezaposlenih više za hiljadu – 2.418, pokazali su ti podaci.  Hvala Vladi. Iako oni o ovim podacima ne govore. Baš kao što ne pominju auto-put, slučaj Možura, aferu koverta… Ili, recimo, ne pokušavaju objasniti zašto je posjeta u susjednoj Hrvatskoj ovog ljeta 50 odsto prošlogodišnje, dok su gubici ovdašnje turističke privrede veći od 90 odsto.

Nije sve u novcu, tu su i druge podsticajne mjere. Poput one o kojoj javljaju Dnevne novine, a koja predviđa da će na Žabljaku i široj okolini biti dozvoljena legalizacija nelegalno sagrađenih vikendica, „ali pod određenim uslovima“. Valjda ako ih teren prepozna kao glasače DPS.

Kada smo kod Dnevnih, grijeh bi bilo ne pomenuti kako je ovom „mediju“ skupa sa portalom CDM pripala čast i obaveza da glasačima omrzne sve koji se ne love na mito iz budžetske rezerve i ponovno raspaljivanje državotvorne euforije. Recimo Dritana Abazovića i koaliciju Crno na bijelo. Pod naslovom Kako i kada je Abazović isplanirao saradnju sa negatorima Crne Gore, CDM piše: „Prvo je u januaru kazao da je skup na Cetinju protiv organizivanja litija nacionalistički, potom se na proljeće zajedno sa jednim od vlasnika Vijesti Miodragom Perovićem, sastao sa rektorom Cetinjske bogoslovije i sveštenikom Srpske pravoslavne crkve Gojkom Perovićem, da bi prije nekoliko dana kazao da je spreman da pravi postizbornu koaliciju sa koalicijom koju predvodi Demokratski front.“

Eto. Umjesto da je, kao što dolikuje, najavio saradnju sa pljačkašima Crne Gore. Što je, recimo, uradila SDP, objavljujući da je njihova (nova) postizborna koalicija sa DPS moguća, ukoliko potencijalni partneri prihvate njihov program.

A kad Abazović, na Cetinju, ponovi da koaliciji Crno na bijelo cilj nije „puka promjena vlasti“ i da oni „nikada neće praviti kompromise sa nacionalnim interesima Crne Gore i da nema diskusije o promjeni puta i spoljnopolitičkim prioritetima države“, onda oni koji promovišu nacionalizme jednog ili drugog predznaka to, prosto, prešute. Baš kao što se trude da ne pominju većinu onoga o čemu tokom izborne kampanje pričaju koalicije i partije koje svoj prostor traže među građanima sposobnim da se odupru izazovima jednokratne novčane pomoći i okupljanja pod nacionalnom/državnom zastavom.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je na osnovu zabilježenog za sedam dana kampanje, nakon predaje izbornih lista (od 5. do 12. avgusta), prezentovao sljedeća zapažanja: Socijaldemokrate Ivana Brajovića najviše govore o mladima i životnom standardu; najzastupljenija tema kod SDP-a je ekonomija; koalicija Mir je naša nacija koju predvode Aleksa Bečić i Miodrag Lekić težište kampanje stavlja na vladavinu prava; dok lista Crno na bijelo naglašava problem korupcije i organizovanog kriminala.

Prema nalazima CGO, identitetsko pitanje dominira u promotivnim nastupima čelnika DPS, dok se kod koalicije Za budućnost Crne Gore prepoznaje miks tema. Red ekonomije, red identitentskih pitanja, korupcija i organizovani kriminal…

Sve zavisi na koga se fokusirate među članovima koalicije koja okuplja raznoliko članstvo – od stranke srpskih radikala do partije jugoslovenskih komunista. Tako će poslanica Marina Jočić pokazati nove pobjedničke štikle sa printom zmijske kože kojima će, kaže „da gazi mafiju i bezbožnike“. Nebojša Medojević će obznaniti da režim planira da uoči glasanja u Crnu Goru, preko luka Bar i Drač, dovede hiljade Roma iz Italije, Njemačke i Holandije!? Romi su se, prethodno, u fokusu kritičkih osvrta čelnika DF našli i tokom prvog talasa epidemije KOVID19, u aprilu ove godine.

A Medojević je, između dva broja Monitora, pred javnost izašao i sa otkrićem da ljekari Kliničkog centra CG vode evidenciju o političkom opredjeljenju pacijenata koji se liječe od KOVID19, objašnjavajući kako zbog zaštite izvora ne može da predoči materijalne dokaze za te tvrdnje. Pa treba da mu vjerujemo na riječ. Zaboravljajući, na primjer, ne tako davne lažne tvrdnje DF da se u Crnoj Gori ne rade adekvatni (PCR) testovi za dijagnostiku korona virusa.

Ljekari Klinike za infektivne bolesti KC odgovorili su saopštenjem u kome se kaže: „Mi ne možemo neometano nastaviti dalji rad, a da se ne pokrene tužba za navedenu klevetu…“. I tu se priča završila. Da bi samo koji dan kasnije, snimcima koji potvrđuju da DPS komanduje Vojskom Crne Gore, počela nova afera o političkim zloupotrebama u državnim institucijama. Društvo sa više kolektivnog i ličnog integriteta te bi priče istjeralo na čistac za dan ili dva.

Kao prioritet, Zdravko Krivokapić, nosilac liste Za budućnost Crne Gore, ponudio je  pravdu. „Ako želimo budućnost za svu našu djecu, nezavisno od vjere i nacije, onda pravda mora biti za sve, a DPS pravda su povlastice za mali broj ljudi, a krivda za najveći, što ni okupatori nisu radili”, poručio je  Krivokapić iz Budve. Dok se sa obronaka Bjelasice oglasio  jedan od, kako verzirani tvrde, generalnih pokrovitelja koalicije, mitropolit Amfilohije Radović.

Mada je početkom avgusta tvrdio da „crkva ne izlazi na izbore niti joj je tamo mjesto“, Amfilohije je dvije nedjelje pred izbore našao za shodno da pozove sve Crnogorce da izađu na izbore. Ali da ne glasaju „za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine i koji i danas temelje na toj i takvoj lažnoj ideologiji, bezbožnoj i antibožnoj, budućnost Crne Gore“. Tako je prvi čovjek MPC , u jednoj rečenici, politički anatemisao i učesnike Božićnog ustanka do kog je došlo poslije Prvog svjetskog rata i nasilne aneksije Crne Gore, i one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv okupatora i njihovih domaćih saradnika, vraćajući Crnoj Gori subjektivitet u SFRJ. Amfilohijeve riječi posebno su obradovale Mila Đukanovića i njegovu listu. Pridodao im je još koji glas kolebljivih. Strateško partnerstvo u raznim obličjima se nastavlja.

Predsjednik, lično, ovih dana radi u punom kapacitetu. Srijedu je proveo u Beranama. U utorak je agitovao po Gusinju, nakon što je u Podgorici – na razvalinama nekadašnjeg Kombinata aluminijuma – skupa s premijerom Markovićem pustio u rad fabriku aluminijskih trupaca-bileta, kojom će upravljati Uniprom Veselina Pejovića.

Da li je tome prethodila kakva donacija? To možda zna Duško Knežević, odbjegli biznismen, jedan od utemeljivača politike interesne dobrovoljnosti po   kojoj ovdašnji biznismeni pune kasu DPS-a. I koji ima još jedva pa desetak dana da ispuni obećanje o plavoj torbi. Ili pritvrdi glasine o novom dilu sa čelnim ljudima ovdašnjih vlasti.

Da se vratimo Đukanoviću i njegovim aktivnostima. Ponedjeljak, Kolašin gdje prvo, kao predsjednik države, otvara Festival Radovan Zogović a poslije, kao predsjednik DPS, govori na partijskim sastancima i tribinama. Prethodna subota – podgorička naselja Stari Aerodrom i Konik. Petak – cjelodnevna posjeta Cetinju. Dan ranije, Danilovgrad i podgorička MZ Stara Varoš. Prošla srijeda Mojkovac, prethodno Herceg Novi gdje je imao „odvojene susrete s aktivistima OO DPS, sa istaknutim privrednicima i preduzetnicima, kao i opštinskim Savjetom mladih DPS“. A stigao je i da obiđe Kumbor i gradilište Portonovi.

To je učinak samo za nedjelju dana. Prethodno je predsjednik vladajuće partije i države, tokom prvog talasa korona krize, učinio zvanične posjete Beranama, Tuzima i Nikšiću. Za njim je, iz Volija, stizala obećana pomoć.

Tek da znate, prethodnu posjetu nekoj crnogorskoj opštini predsjednik Milo Đukanović učinio je prije 20 i nešto mjeseci, u oktobru 2018. Tada je na Cetinju predsjedavao sjednicom Senata Prijestonice.

„Država Crna Gora će zaštititi svakog građanina i adekvatno se oduprijeti sve prisutnijim naletima nacionalizma“, rekao je Đukanović u Beranama, gdje je  mladima dijelio partijske knjižice. Da ih lakše teren prepozna. Sve obećavajući mir, sklad i prosperitet. „Bilo je nedavno vandalskih i necivilizacijskih pokušaja iz dobro poznatih kuhinja, da se te vrijednosti poremete, izazivanjem straha i nelagode kod određenog broja građana, prevashodno pripadnika manjinskih naroda”, kazao je Đukanović, previđajući da nadležni još nijesu otkrili koje su to kuhinje. I ko stoji iza njih. Zna li on nešto više od nadležnih? Ili drži da mi baš ništa ne znamo. Ili ne smijemo.

 

Čije su naše pare

Iz koalicije Mir je naša nacija tvrde kako je većina novca (170 miliona) koju je Investiciono-razvojni fond Crne Gore (IRF) ove godine plasirao kao kredite domaćim preduzećima završila kao pomoć „DPS firmama čiji vlasnici uoči izbora daju izdašne donacije DPS-u, dok im DPS sa druge strane uzvraća novcem svih građana i nauštrb razvoja privrede“.

Njihovu tezu, kažu, potvrđuju zvanični izvještaji prema kojima je IRF u periodu od 2010-2019. godine sa skoro 47 miliona eura kreditirao Voli trejd  Dragana Bokana, a sa nešto više od 42 miliona hard diskont Laković.

„Među miljenicima IRF-a je i kompanija Franca, donatora DPS-a Hilmije France, kojoj je dodijeljeno 25,2 miliona. Takođe, među kompanijama u koje je IRF najviše sipao su Mesna industrija Goranović kojoj je dodijeljeno 20,6 miliona, Carine kojima je dodijeljeno 18,2 miliona, kao i Paradiso i Cijevna komerc kojima je dodijeljeno ukupno 13,7 miliona…“, navode iz koalicije Mir je naša nacija.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Druga, interesantna, fotografija stigla je sa svečane akademije upriličene povodom Dana RS. Otud je Dodik poslao poruku da je BiH ,,slična ustaškoj NDH iz prošlog vijeka”. Gotovo pa identičnu onoj koju smo, prije otprilike dvije godine, na račun Crne Gore čuli od pokojnog patrijarha SPC-a Irineja Gavrilovića. ,,U Crnoj Gori crkvi je gore nego pod Osmanlijama, a Srbima nego u NDH”.

A fotografija bilježi: iz drugog reda probranog skupa, Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, srpski ministar unutrašnjih poslova, Bratislav Gašić, direktor BIA (Bezbednosno informativna agencija) i, pomalo stiješnjen među njima, Joanikije Mićović, mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske. I, kažu, siva eminencija (većeg) dijela aktuelnih izvršnih i zakonodavnih vlasti.

Bespredmetno je pitati šta je Joanikije, toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Pri tome, ne mislimo na molitvu.

I skoro da je sve jedno da li Joanikijev angažman tumačimo kroz navodni amanet njegovog prethodnika Amfilohija Radovića, obaveze koje Srpskoj pravoslavnoj crkvi daju važeći zakoni i aktuelne vlasti u Beogradu, ili lično pregnuće Mićovića.

Da o zaostavštini prethodnog mitropolita ne trošimo puno riječi. To je  priča duža od tri decenije. Od šetanja moštiju cara Lazara diljem SFRJ-a, kojima je najavljena ratna faza realizacije velikosrpskog projekta, preko uloge crkve i srpskih službi bezbjednosti u našoj antibirokratskoj revoluciji (tačno 33 godine od tada, na političkoj sceni još imamo previše prvoboraca i heroja iz poduhvata koji je Slobodanu Miloševiću obezbijedio moć  neophodnu da dovrši  krvavu razgradnju SFRJ-a. Pa,  opet, preko ohrabrivanja, veličanja i slavljenja zločina i zločinaca, uz omalovažavanja i negiranja svega što nije srpsko i pravoslavno (uz insistiranje da i to mora biti jedno te isto), sve do današnjih murala i buduće zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita, koju će prebogata SPC i njena ovdašnja Mitropolija graditi o trošku svih građana Crne Gore.

Hajdemo dalje. U srpskom Zakonu o crkvama i verskim zajednicama čitamo: ,,Srpska pravoslavna crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda”. Potom čujemo kako to oblikovanje i razvijanje identiteta pojednostavljuje srpski ministar policije Vulin, jedan od najbližih i najdugovječnijih saradnika Aleksandra Vučića. Budući srpski svet je, prema njemu, jedan politički i državni prostor koji treba da se ostvari apsolutno mirno, bez ispaljenog metka: ,,Polako, pa neka traje koliko traje. Zašto ste toliko ubeđeni da je stanje na Balkanu nepromenjivo… Srbi su živeli zajedno pod Osmanskim carstvom, u Austrougorskoj neko vreme, nekoliko godina u Trećem rajhu, smatram da (Srbi) trebaju da žive u svojim granicama“.

Onda  Mićovića i Vulina jednog kraj drugoga vidimo u Banjaluci. Dok  Dodik najavljuje: ,,RS će biti nezavisna i u federaciji sa Srbijom”. I on bi odvalio pola BiH –  sve skupa sa sreberenčkim poljima smrti – mirno. Tvorcima RS inače je u Hagu presuđeno više od 1.100 godina zatvora. Za Srebrenicu više od 700 godina  -što Hag što ,,domaći” sudovi. Tu je i sedam doživotnih za glavne autore djela čiji se nastanak 9. januara slavi, u prisustvu mitropolita MCP-a.

A gdje je mjesto Crne Gore  u čitavoj priči?

,,Savremena ideja ujedinjenog srpstva nužno treba da dovede i do stvaranja zajedničke države Republike Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. To bi bilo sasvim pravedno rješenje koje nijedan razuman argument ne bi mogao da dovede u pitanje”, objasnio je, neki dan, istoričar Aleksandar Raković za beogradsku Politiku.

Nešto ranije Raković se (to je onaj što kaže da su stanovnici Crne Gore ljudi sa ,,mentalnim felerom”) već pozabavio detaljima (opet) prizivanog ujedinjenja. Pa je, 2019, na promociji svoje knjige Crnogorski separatisti najavio i šta će se desiti nacionalnim Crnogorcima.  ,,U jednom momentu, njih 100 hiljada ostaće protiv nas 7,5 miliona! A onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako dolikuje”.

Jedan od govornika na pomenutoj promociji bio je budući mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. On je o svom domaćinu besjedio: ,,Mlad je čovjek, ali već više decenija se bavi temom Crne Gore i pravo da vam kažem, dosta sam od njega naučio. I od onoga što sam pročitao iz njegovih naučnih radova i još više iz njegovih redovnih obraćanja javnosti”. Dostojan, dakle.

O tom nauku nešto smo, doduše posredno, mogli saznati i ovih dana.

,,A kad Crnogorci isprazne iz sebe svoj duhovni sadržaj, koji drži nacionalno-kulturna matrica srpstva, postaju-niko ili nula-ljudi. To je ontološki i matematički tačno, a ampirijski vrlo provjerljivo. Nula od čovjeka, nule od ljudi”. Ovako piše Milutin Mićović u knjizi Luče u tami Crne Gore. Za koju je, čuli ste biće, dobio nagradu Miroslavljevo jevanđelje za 2021. Nagradu, inače, dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta Crne Gore. Sa službenom adresom: Njegoševa 83, Cetinje.

Javnost nagađa da li je za dobijanje nagrade prevagnuo navedeni citat, ili je presudan utisak na stručni žiri ostavio dio u kome se kaže: ,,No i pored velikog djela koje nam je Njegoš ostavio, ne može se reći da su ga svi razumjeli, kao što se ne može reći da su svi Srbi-Srbi. Od Srba su nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati, pa i srpski Albanci“.

Milutin je Joanikijev rođeni brat. I istomišljenik, reklo bi se.  Pa vam skoro bude žao Vojslava Šešelja i Milomira Marića što su, nakon prazničnog televizijskog oblajavanja Crne Gore i Crnogorki, kažnjeni  šestomjesečnim odsustvom sa naših ekrana. A mogli su, sa malo truda, umjesto kazne odavde dobiti kakvu državnu nagradu.

Uz pozive da se priključimo Otvorenom Balkanu, iz Srbije su okolo u dane praznika, stizale i svakojake ,,pjesme”. Tek da nas podsjete đe smo bili i đe bi se, ponovo, mogli naći. Ako već nijesmo tu.

Srebrenice tako si mi mila/Dabogda se tri put ponovila/Oj Pazaru novi Vukovaru/Oj Sjenice nova Srebrenice… Uz ovu pjesmu se, pred Novu godinu, u Priboju (Zlatiborski okrug) ,,veselila” grupa lokalnih policajaca. Povod za okupljanje – jedan od njih dobio je sina. Atmosferom su se pohvalili na društvenim mrežama.

Predsjednik Srbije primijetio je, tim povodom, kako se ,,svašta pjeva”. A nadležni su, sa desetak dana zakašnjenja, pokrenuli samo disciplinski postupak. Iako je zagovaranje ili podsticanje na mržnju, diskriminaciju ili nasilje u Srbiji krivično djelo kažnjivo zatvorom – od tri mjeseca do tri godine.

Iz istog mjesta, samo za Badnje veče, stiže video sa novim prazničnim sadržajem. ,,Božić je, pucaj u džamije”, urlaju momci slaveći ,,najradosniji hrišćanski praznik”. Identifikovani su. Za kaznu ili nagradu, nije saopšteno.

Crnogorska vlast, o svemu tome, uglavnom ćuti. Što, možda, i nije loše. Prošle godine u ovo doba, na ovim stranicama, čitali ste o čestitci koju je, povodom Dana RS-a, koleginici iz Banjaluke uputio premijer Zdravko Krivokapić. Usmeno i, kako se pokušavao odbraniti, u privatnom razgovoru. Sada je Krivokapić ponovo prinuđen da se brani. Što nije čestitao.  ,,Ja sam mislio da sam Božićnom čestitkom obuhvatio sve praznike ovih dana”, kazao je premijer, odgovarajući na kritike sljedbenika srpskog sveta.

Ima premijer i većih briga. Treba početi sa realizacijom projekta Evropa sad. Glasanje u Skupštini bila je prva stepenica, a kritike koje i dalje stižu i pesimistične najave sa sjevere ukazuju da je Vlada možda ishitreno i nedovoljno proračunato ušla u taj posao. Tu je i nova epizoda sage o potpisivanju Temeljnog ugovora sa SPC-om. Nakon što je jedan od uticajnijih članova Sinoda najavio da SPC ugovor neće potpisati sa ovom Vladom i njenim premijerom, čini se kako je Krivokapić ponovo pod pritiskom da se taj posao obavi što prije. I bezuslovno. Bez obzira na neizbježne posljedice.

Prazničnu prazninu popunio je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Promocijom svog sajta dritan.me. ,,Iza nacionalizma na Balkanu se kriju novčani interesi i korupcija”, otkriva doktor globalne politike i koordinator ovdašnjih službi bezbjednosti. Ako malo proskitate po sajtu, možete naići na, čini se interaktivan, odjeljak Budi relaksiran. Među ponuđenim jezicima za komunikaciju nalaze se, uz engleski, ruski, njemački, albanski, srpski i hrvatski…, još i suomi, mahasa… Crnogorskog i bosanskog – nema.  

Vjerovatno nije loša namjera. Ali jeste svjedočanstvo o tome kako dugo trajanje diskriminacije postaje uobičajenost. Pred kojom se gubi oprez.     

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo