Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORNA KAMPANJA: Šta DPS ne želi da čuje

Objavljeno prije

na

Vlast ne govori o ekonomskim promašajima ili aferama bez epiloga, kao što ne želi da objasni zašto je turistička posjeta u Hrvatskoj 50 odsto prošlogodišnje, dok su gubici ovdašnje turističke privrede veći od 90 odsto. Lakše je mahati zastavama

 

Počela je kupovina na veliko

Vlada je krajem jula, bez održavanja sjednice (valjda nijesu imali kad da se sastanu od kampanje), odlučila da isplati jednokratnu pomoć od 200 eura za više od 9.000 porodica – korisnika materijalnog obezbjeđenja i korisnika materijalnog obezbjeđenja boraca. Učinjeno.

U prvoj polovini avgusta isplaćeno je više od 1,8 miliona. Podijeljeni novac iz budžetske rezerve zvanično se neće voditi kao kupovina glasova socijalno ugroženih stanovnika, već kao dio tzv. trećeg paketa. Ono, podrška građanima i privredi radi prevazilaženja posljedica epidemije korona virusa.

Nakon što su, našim novcem, pomogli najsiromašnije među nama, iz Vlade su se okrenuli još jednoj ranjivoj kategoriji – penzionerima.

Počinje primjena dopunjenog Zakona o PIO, pohvalili su se iz Vlade hvatajući muštuluk korisnicima najnižih penzija. Riječ je o 12,5 hiljada ljudi koji su primali penziju od nepunih 129 eura, pa su bili primorani da organizuju život sa  nešto više od četiri eura dnevno. E, sada će ti penzioneri – zahvaljujući Vladi i Fondu PIO – dobiti povećanje od 13 odsto. To nije sve. Na prijedlog premijera Duška Markovića, navodi se u saopštenju Vlade, to će povećanje biti retroaktivno od 1. januara, pa će predizborni ček biti duplo veći od uobičajenog. Sličan dar, po Markovićevim pravilima, dobiće još 3,6 hiljada penzionera koji su do sada primali penzije od 128,83 do 145,77 eura (manje od pet eura dnevno).

Iz Vlade su penzionere, pride, podsjetili da su izmjene Zakona „koji je za penzionere značajno povoljniji od dotadašnjeg rješenja“ nedavno usvojene na prijedlog iste te Vlade. Dobročinitelji nijesu objasnili zašto su taj prijedlog, usaglašen sa poslodavcima i sindikatima krajem 2018. godine, zadržali godinu i po, odbijajući, u međuvremenu, dva zahtjeva opozicije (SDP) da ga dostave Skupštini na usvajanje. Nema para, objašnjavali su. Mislite da promjena računice ima neke veze sa izborima?

O mogućem uticaju tih injekcija na raspoloženje birača govore podaci koje su prikupili novinari Vijesti, a prema kojima samo šest primorskih opština i Podgorica imaju više zaposlenih od onih koji žive/preživljavaju zahvaljujući primanjima iz budžeta: penzionera, nezaposlenih i socijalno ugroženih stanovnika. Svaki četvrti stanovnik Rožaja prima socijalnu pomoć, dok Plav i Gusinje zajedno imaju svega 1.417 radnika, dok je nezaposlenih više za hiljadu – 2.418, pokazali su ti podaci.  Hvala Vladi. Iako oni o ovim podacima ne govore. Baš kao što ne pominju auto-put, slučaj Možura, aferu koverta… Ili, recimo, ne pokušavaju objasniti zašto je posjeta u susjednoj Hrvatskoj ovog ljeta 50 odsto prošlogodišnje, dok su gubici ovdašnje turističke privrede veći od 90 odsto.

Nije sve u novcu, tu su i druge podsticajne mjere. Poput one o kojoj javljaju Dnevne novine, a koja predviđa da će na Žabljaku i široj okolini biti dozvoljena legalizacija nelegalno sagrađenih vikendica, „ali pod određenim uslovima“. Valjda ako ih teren prepozna kao glasače DPS.

Kada smo kod Dnevnih, grijeh bi bilo ne pomenuti kako je ovom „mediju“ skupa sa portalom CDM pripala čast i obaveza da glasačima omrzne sve koji se ne love na mito iz budžetske rezerve i ponovno raspaljivanje državotvorne euforije. Recimo Dritana Abazovića i koaliciju Crno na bijelo. Pod naslovom Kako i kada je Abazović isplanirao saradnju sa negatorima Crne Gore, CDM piše: „Prvo je u januaru kazao da je skup na Cetinju protiv organizivanja litija nacionalistički, potom se na proljeće zajedno sa jednim od vlasnika Vijesti Miodragom Perovićem, sastao sa rektorom Cetinjske bogoslovije i sveštenikom Srpske pravoslavne crkve Gojkom Perovićem, da bi prije nekoliko dana kazao da je spreman da pravi postizbornu koaliciju sa koalicijom koju predvodi Demokratski front.“

Eto. Umjesto da je, kao što dolikuje, najavio saradnju sa pljačkašima Crne Gore. Što je, recimo, uradila SDP, objavljujući da je njihova (nova) postizborna koalicija sa DPS moguća, ukoliko potencijalni partneri prihvate njihov program.

A kad Abazović, na Cetinju, ponovi da koaliciji Crno na bijelo cilj nije „puka promjena vlasti“ i da oni „nikada neće praviti kompromise sa nacionalnim interesima Crne Gore i da nema diskusije o promjeni puta i spoljnopolitičkim prioritetima države“, onda oni koji promovišu nacionalizme jednog ili drugog predznaka to, prosto, prešute. Baš kao što se trude da ne pominju većinu onoga o čemu tokom izborne kampanje pričaju koalicije i partije koje svoj prostor traže među građanima sposobnim da se odupru izazovima jednokratne novčane pomoći i okupljanja pod nacionalnom/državnom zastavom.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je na osnovu zabilježenog za sedam dana kampanje, nakon predaje izbornih lista (od 5. do 12. avgusta), prezentovao sljedeća zapažanja: Socijaldemokrate Ivana Brajovića najviše govore o mladima i životnom standardu; najzastupljenija tema kod SDP-a je ekonomija; koalicija Mir je naša nacija koju predvode Aleksa Bečić i Miodrag Lekić težište kampanje stavlja na vladavinu prava; dok lista Crno na bijelo naglašava problem korupcije i organizovanog kriminala.

Prema nalazima CGO, identitetsko pitanje dominira u promotivnim nastupima čelnika DPS, dok se kod koalicije Za budućnost Crne Gore prepoznaje miks tema. Red ekonomije, red identitentskih pitanja, korupcija i organizovani kriminal…

Sve zavisi na koga se fokusirate među članovima koalicije koja okuplja raznoliko članstvo – od stranke srpskih radikala do partije jugoslovenskih komunista. Tako će poslanica Marina Jočić pokazati nove pobjedničke štikle sa printom zmijske kože kojima će, kaže „da gazi mafiju i bezbožnike“. Nebojša Medojević će obznaniti da režim planira da uoči glasanja u Crnu Goru, preko luka Bar i Drač, dovede hiljade Roma iz Italije, Njemačke i Holandije!? Romi su se, prethodno, u fokusu kritičkih osvrta čelnika DF našli i tokom prvog talasa epidemije KOVID19, u aprilu ove godine.

A Medojević je, između dva broja Monitora, pred javnost izašao i sa otkrićem da ljekari Kliničkog centra CG vode evidenciju o političkom opredjeljenju pacijenata koji se liječe od KOVID19, objašnjavajući kako zbog zaštite izvora ne može da predoči materijalne dokaze za te tvrdnje. Pa treba da mu vjerujemo na riječ. Zaboravljajući, na primjer, ne tako davne lažne tvrdnje DF da se u Crnoj Gori ne rade adekvatni (PCR) testovi za dijagnostiku korona virusa.

Ljekari Klinike za infektivne bolesti KC odgovorili su saopštenjem u kome se kaže: „Mi ne možemo neometano nastaviti dalji rad, a da se ne pokrene tužba za navedenu klevetu…“. I tu se priča završila. Da bi samo koji dan kasnije, snimcima koji potvrđuju da DPS komanduje Vojskom Crne Gore, počela nova afera o političkim zloupotrebama u državnim institucijama. Društvo sa više kolektivnog i ličnog integriteta te bi priče istjeralo na čistac za dan ili dva.

Kao prioritet, Zdravko Krivokapić, nosilac liste Za budućnost Crne Gore, ponudio je  pravdu. „Ako želimo budućnost za svu našu djecu, nezavisno od vjere i nacije, onda pravda mora biti za sve, a DPS pravda su povlastice za mali broj ljudi, a krivda za najveći, što ni okupatori nisu radili”, poručio je  Krivokapić iz Budve. Dok se sa obronaka Bjelasice oglasio  jedan od, kako verzirani tvrde, generalnih pokrovitelja koalicije, mitropolit Amfilohije Radović.

Mada je početkom avgusta tvrdio da „crkva ne izlazi na izbore niti joj je tamo mjesto“, Amfilohije je dvije nedjelje pred izbore našao za shodno da pozove sve Crnogorce da izađu na izbore. Ali da ne glasaju „za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine i koji i danas temelje na toj i takvoj lažnoj ideologiji, bezbožnoj i antibožnoj, budućnost Crne Gore“. Tako je prvi čovjek MPC , u jednoj rečenici, politički anatemisao i učesnike Božićnog ustanka do kog je došlo poslije Prvog svjetskog rata i nasilne aneksije Crne Gore, i one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv okupatora i njihovih domaćih saradnika, vraćajući Crnoj Gori subjektivitet u SFRJ. Amfilohijeve riječi posebno su obradovale Mila Đukanovića i njegovu listu. Pridodao im je još koji glas kolebljivih. Strateško partnerstvo u raznim obličjima se nastavlja.

Predsjednik, lično, ovih dana radi u punom kapacitetu. Srijedu je proveo u Beranama. U utorak je agitovao po Gusinju, nakon što je u Podgorici – na razvalinama nekadašnjeg Kombinata aluminijuma – skupa s premijerom Markovićem pustio u rad fabriku aluminijskih trupaca-bileta, kojom će upravljati Uniprom Veselina Pejovića.

Da li je tome prethodila kakva donacija? To možda zna Duško Knežević, odbjegli biznismen, jedan od utemeljivača politike interesne dobrovoljnosti po   kojoj ovdašnji biznismeni pune kasu DPS-a. I koji ima još jedva pa desetak dana da ispuni obećanje o plavoj torbi. Ili pritvrdi glasine o novom dilu sa čelnim ljudima ovdašnjih vlasti.

Da se vratimo Đukanoviću i njegovim aktivnostima. Ponedjeljak, Kolašin gdje prvo, kao predsjednik države, otvara Festival Radovan Zogović a poslije, kao predsjednik DPS, govori na partijskim sastancima i tribinama. Prethodna subota – podgorička naselja Stari Aerodrom i Konik. Petak – cjelodnevna posjeta Cetinju. Dan ranije, Danilovgrad i podgorička MZ Stara Varoš. Prošla srijeda Mojkovac, prethodno Herceg Novi gdje je imao „odvojene susrete s aktivistima OO DPS, sa istaknutim privrednicima i preduzetnicima, kao i opštinskim Savjetom mladih DPS“. A stigao je i da obiđe Kumbor i gradilište Portonovi.

To je učinak samo za nedjelju dana. Prethodno je predsjednik vladajuće partije i države, tokom prvog talasa korona krize, učinio zvanične posjete Beranama, Tuzima i Nikšiću. Za njim je, iz Volija, stizala obećana pomoć.

Tek da znate, prethodnu posjetu nekoj crnogorskoj opštini predsjednik Milo Đukanović učinio je prije 20 i nešto mjeseci, u oktobru 2018. Tada je na Cetinju predsjedavao sjednicom Senata Prijestonice.

„Država Crna Gora će zaštititi svakog građanina i adekvatno se oduprijeti sve prisutnijim naletima nacionalizma“, rekao je Đukanović u Beranama, gdje je  mladima dijelio partijske knjižice. Da ih lakše teren prepozna. Sve obećavajući mir, sklad i prosperitet. „Bilo je nedavno vandalskih i necivilizacijskih pokušaja iz dobro poznatih kuhinja, da se te vrijednosti poremete, izazivanjem straha i nelagode kod određenog broja građana, prevashodno pripadnika manjinskih naroda”, kazao je Đukanović, previđajući da nadležni još nijesu otkrili koje su to kuhinje. I ko stoji iza njih. Zna li on nešto više od nadležnih? Ili drži da mi baš ništa ne znamo. Ili ne smijemo.

 

Čije su naše pare

Iz koalicije Mir je naša nacija tvrde kako je većina novca (170 miliona) koju je Investiciono-razvojni fond Crne Gore (IRF) ove godine plasirao kao kredite domaćim preduzećima završila kao pomoć „DPS firmama čiji vlasnici uoči izbora daju izdašne donacije DPS-u, dok im DPS sa druge strane uzvraća novcem svih građana i nauštrb razvoja privrede“.

Njihovu tezu, kažu, potvrđuju zvanični izvještaji prema kojima je IRF u periodu od 2010-2019. godine sa skoro 47 miliona eura kreditirao Voli trejd  Dragana Bokana, a sa nešto više od 42 miliona hard diskont Laković.

„Među miljenicima IRF-a je i kompanija Franca, donatora DPS-a Hilmije France, kojoj je dodijeljeno 25,2 miliona. Takođe, među kompanijama u koje je IRF najviše sipao su Mesna industrija Goranović kojoj je dodijeljeno 20,6 miliona, Carine kojima je dodijeljeno 18,2 miliona, kao i Paradiso i Cijevna komerc kojima je dodijeljeno ukupno 13,7 miliona…“, navode iz koalicije Mir je naša nacija.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo