Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Stiže zakašnjela 1989.

Objavljeno prije

na

Crnogorski autoritarni režim koji vlada dvadeset i dvije godine – bolje reći od 1945, ušao je u egzistencijalnu krizu. Uzaludan je Đukanovićev pokušaj da formiranjem Savjeta partije Vladu pretvori u Izvršno vijeće iz doba komunizma i produži život diktaturi. Režim je u nepomirljivom sukobu s vitalnim interesima društva. Trenutak neminovne istorijske promjene koju su Đukanović i drugovi spriječili 1989. godine, kad je pao Berlinski zid i totalitarni režimi u Istočnoj Evropi, neumitno se približava. Demokratija je neophodni element modernosti, kao što su urbanizacija, industrijalizacija i sekularizacija. Stoga u modernom vremenu autoritarni režim ne može biti stanje stabilne društvene ravnoteže.

Socioekonomska nedjelotvornost crnogorskog režima postala je neizdrživa. Crna Gora ima najskuplju hranu, najskuplju električnu energiju, najskuplje gorivo, najskuplji telefonski impuls u regionu. Imaće i najveći procenat nezaposlenih ako izvrši racionalizaciju administracije po standardima Evropske unije.

Režim je proizveo i najveće socijalne razlike i najveći procenat siromašnih. U pljačkaškoj privatizaciji koju je sproveo, resursi zemlje su postali svojina malog broja režimskih predatora. Uništena je industrija koju nova klasa nije htjela da preuzme jer joj nije mogla obezbijediti tržišni monopol (pomorska flota, industrija građevinskih mašina, elektronska industrija, fabrike namještaja…). Ekonomski sistem primio je oblik predindustrijske oligarhije.

Kao što su klimatske promjene izazvale nestanak dinosaurusa, tako i zaostala oligarhija ne može opstati u uslovima konkurencije koji karakterišu modernu epohu. Razbijanje uspostavljenih monopola je formula da se oligarhijski režim pobijedi.

Iako oligarhija posjeduje veliku ekonomsku moć, ona je najranjivija na – ekonomskom polju. Nesposobna za moderno privređivanje, zadužuje buduće generacije na tržištima skupog kapitala i pokušava da sebi sličnima proda posljednje resurse da bi mogla da se ,,ugradi”. Treba je spriječiti u ovim nakanama tražeći transparentnost i najveće moguće učešće Evropske unije u donošenju važnih investicionih odluka.

Pošto je vladajuća partija postala sveprisutna poluvojna formacija za kontrolu društva, za razbijanje režimskih monopola nužan je antimonopolski savez. Nova vrsta solidarnosti i saradnje onih društvenih snaga koje se, po prirodi stvari, mogu osloboditi kontrole režima: radnici, studenti, preduzetnici kojima je dojadilo da plaćaju reket, druge društvene grupe i slojevi, kako iz većinskog tako i iz manjinskih naroda.

Takav savez do sada nije bio moguć jer se Crna Gora dijelila po državnom pitanju. Vlast je opstajala na ovoj podjeli, a opozicija bila samo dekor koji svojom egzistencijom prikriva suštinu režima. Režim će pokušati da i antimonopolski savez razbije zloupotrebom državnog pitanja. Zbog toga na višak njegovog lažnog crnogorstva, prosrpska opozicija treba da uzvraća, ne zahtjevom za više srpstva, već zahtjevom za više pravde i demokratije.

Međunarodna zajednica će na antimonopolski savez u početku gledati sumnjičavo, bojeći se da on ne dovede na vlast partije koje će ponovo postaviti pitanje referenduma i izazvati bezbjednosni karambol u regionu. Međunarodne faktore treba uvjeriti, i djelom i kontaktima, da antimonopolski savez nije mješavina komunista i antizapadnjaka, već savez onih koji teže utemeljenju Crne Gore na evropskim vrijednostima. Koji hoće da se bore kao češki borci iz baršunaste revolucije i demonstranti arapskog proljeća – za oslobađanje od diktature i korupcije, za više slobode i više pravde. Za Crnu Goru koja će živjeti u jedinstvu svojih različitosti.

Režim će probati da zloupotrebom državnog aparata odbrani legitimitet pobjedom na izborima koji bi se održali nakon što Crna Gora dobije status pregovarača za ulazak u Evropsku uniju i turistička sezona privremeno ublaži oskudicu. Ako se izbori održe, opozicija treba da ih bojkotuje, a antimonopolski savez odbije da ih prizna. Konačni cilj nije rušenje Lukšića ili bilo kojeg DPS-ovog premijera, već tehnička vlada koja bi bila formirana prije izbora. Da u roku od godinu dana razdvoji državu od partija i pripremi prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore.

Ako antimonopolski savez dobro obavi svoj zadatak, režim se uskoro više neće moći oslanjati na represivni aparat i tajne službe jer će i oni otkazati poslušnost. Tako su završili svi autoritarni režimi u istoriji.

Miodrag PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Interno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja bez zelenog svjetla Brisela. Radićemo to  – interno. Možda i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično. Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa njom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska 

 

 

Crna Gora je spremna da zatvori šest od devet poglavlja do kraja godine, obradovao nas je ove sedmice potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović. Usput optimistično ocjenjujući da nema prepreka da postanemo dio EU do 2028.  Veselje zbog evropske budućnosti koja  čeka iza ugla, trajalo je do naredne Ivanovićeve rečenice.  Upitan da li je realno da zatvorimo tih devet poglavlja do kraja godine, odgovorio je : „Ne možemo da govorimo da li će se to desiti“.   Pa šta onda slavimo, majku mu. 

Za one kojima još nije najjasnije, vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja, bez zelenog svjetla Brisela.  Tako što ćemo ih  zatvarati – interno. 

“Mi sa naše strane možemo da govorimo o našoj tzv. internoj spremnosti za zatvaranje određenih poglavlja”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.  Patent internog zatvaranja poglavlja  prije njega lansirala je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević .  

Ministarka je krajem aprila, pred parlamentarnim Odborom za evropske integracije,  pojasnila da ćemo do kraja godine „interno“ zatvoriti šest poglavlja.  Saopštila  je da su to poglavlja:  3 – Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, 4 – Sloboda kretanja kapitala, 5 – Javne nabavke, 6 – Privredno pravo, 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i Poglavlje 13 – Ribarstvo. 

 Eto. Vlast sada ne mora ni da brine  zbog upozorenja EU  koje je ovih dana crnogorskim vlastima prenijela Marta Kos –  da Sporazumi sa Emiratima mogu posebno biti sporni u oblasti javnih nabavki, kada su u pitanju evropski standardi.  Imaju rješenje. Interno zatvorimo javne  nabavke, pa Brisel kako oće.   

Istom logikom ,  Crna Gora je krajem decembra prošle godine  interno zatvorila i poglavlje 31.  To što ga u stvari nijesmo zatvorili, pošto nas je Hrvatska zakočila, zbog poznatog razloga, nije za veliku brigu. Bitno je da interno napredujemo.   

Možda  i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično.   Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa tom izjavom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska.  

Na izjavu mitropolita kome je ratni zločinac Đurišić junak nepobjedivog karaktera,  do sada nije zucnuo nijedan od visokih crnogorskih zvaničnika i lidera partija vlasti. Ćute Bečić, Joković, ćuti i Milatović. Srećom, ćuti i Andrija Mandić.  

Reagovao je premijer. Kao. Upitan da prokomentariše izjavu mitropolita Joanikija,  Spajić je kazao da u modernoj Crnoj Gori nema mjesta za izjave koje pojačavaju podjele.   

“Treba država da ide naprijed, evropske integracije su ispred nas. Očekujemo pristupanje Evropskoj uniji 2028. godine. Imamo veliki investicioni ciklus ispred nas. Crna Gore je sekularna država pa se u potpunosti zalažem i podržavam odvojenost crkve i države, crkve i politike, crkve i istorije, religije i istorije, religije i politike”, kazao je Spajić.

Ako je Crna Gora zemlja u kojoj ćemo se dijeliti po tome je li Đurišić heroj ili nije, ako je crnogorskom premijeru to, što bi rekli, otvoreno pitanje,  a ostatku vlasti interno zaključena  stvar,  dok su nam glavni antifašisti  Đukanović i njegovi, onda naši interni putokazi označavaju povratak u prošlost.  

Srećan dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.    

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Priča o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o Sporazumima sa Emiratima je vjerodostojna, sumorna  priča o nama. O jednoj zemlji koja je navodno krenula trečeći u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli

 

 

Priča o Sporazumima sa Emiratima je višedimenzionalna. Otvara mnoga ozbiljna, dugo zatrpavana pitanja. O  konceptu našeg razvoja, tačnije o  tome imamo li ga uopšte ? O  našim resursima, šta smo sa njima uradili i šta namjeravamo da uradimo sa onim što nam je ostalo? Zašto se ne razvijamo strateški i sa  planom, već srljamo iz improvizacije u improvizaciju, dok traju borbe za moć ? Koje svemu daju ton.  Kad se sve sabere – to je  vjerodostojna,  sumorna  priča o nama. O našem kulturološkom identitetu. Priča o jednoj zemlji  koja je navodno krenula u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli.

Društvo se  strasno dijeli oko sporazuma sa Emiratima, koje je ove sedmice i usvojio parlament. Nikome živome,  ni premijeru i njegovima, koji su hitali da usvoje sporazume,  ali ni njihovim kritičarima,  nije palo na pamet da pomene Ustavni sud. Instituciju koja je najpozvanija da odgovori na prosto pitanje –  jesu li sporazumi koje je parlament izglasao ustavni?  A očito je: svi ostali aspekti priče o potencijalnim arapskim investicijama, bespredmetni su bez tog odgovora.

Problem je uvijek dublji  nego što izgleda. Možemo samo da zamišljamo kako bi Ustavni sud odlučio, da, kojim slučajem  nije partijska instanca. Svi znamo: i ta ustavna inicijativa  svela bi se na preglasavanje vlasti i opozicije, baš kao u parlamentu.  O Ustavnom sudu, na kraju, najbolje govori njegovo ćutanje.

O našim sporazumima pišemo pisma Briselu. Da nam makar odgovore jesu li u skladu sa putem zemlje u EU.  Djelići odgovora stigli su. „Pojedine tačke sporazuma koje je Crna Gora potpisala sa UAE ne ukazuju na usaglašenost sa pravnim poretkom EU“, upozorio je izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru, Marjan Šarec.  „Nije moje da sudim o razlozima i svrsi samih sporazuma, ali svakako ne bi bilo dobro da projekte koji će proisteći iz tih sporazuma prati sjenka sumnji”, napomenuo je.

Ne treba sumnjati: pratiće ih. Dobro je što ovaj put sve nije prošlo u tišini. To je vjesnik nade. Ali  naša glasnost pokazala je ono što odavno znamo: kod nas ne postoji izoštren,  prepoznatljiv glas kvalifikovane javnosti. Koja smiruje strasti, a ukazuje na suštinu.  Rano upozorava na posljedice. Loše i dobre.

Usvajanje sporazuma, nije kraj već početak bitke za njihov ishod. Neminovno ćemo biti na gubitku  ako se o  budućim projektima bude govorilo  dominantno  iz partijskih, interesnih i drugih rovova. Ako svaka strana  bude izbjegavala da primijeti one činjenice koje joj ne odgovaraju.

Nikome neće pomoći dalje prećutkivanje  činjenice da je Velika plaža već urbanizovana. Da su na toj urbanizaciji radile četiri prethodne vlade. Da su na njoj ucrtani soliteri i preko 11 spratova, o čemu je Monitor pisao.  Da je ta zemlja, nekad mahom državna, rasprodata ovdašnjim moćnicima i biznismenima . Da mi danas ne možemo govoriti o prodaji netaknute  Velike plaže  potencijalnim arapskim investitorima, jer smo je već rasprodali i pripremili za gradnju.

Vlast odbija da primijeti:  Velika plaža nije tek isplativo tlo za gradnju. Sporazum sa  UAE ne tretira samo ekonomske bilanse, već zadire i u ljudsku emociju. Velika plaža je srasla s dušom Ulcinjana i građana Crne Gore.  Dio je njihove intime.

Oni koji  o sporazumima govore kao o  novoj đedovini, zavjetno ćute o tome, zašto smo u cijelu tu priču krenuli grlom u jagode. Zašto su onemogućili konkurenciju za tako velike investicione projekte. I zašto bi  izdavanje na 99 godina Arapima ili bilo kome drugom bio jedini koncept našeg razvoja?

Da su postavgustovske vlasti radile na izgradnji institucija i njihovoj depolitizaciji nakon pada DPS-a, najvažnije odgovore bi već imali. Procedure bi bile ispoštovane, konsultovana struka.  Javnost uključena u proces. Šansu bi dobili argumenti i povjerenje u izgovorenu riječ.

U čitavom ambijentu, očekivano,  društvenim mrežama širi se  mizogeni i govor mržnje.  Nakon što je direktorica MANS –a Vanja Ćalović Marković oštro kritikovala sporazume sa EU, na FB stranici koja se povezuje sa Pokretom Evropa sad, oživljena je prljava  kampanje prošlog režima  protiv nje. PES je to osudio u saopštenju, ali još čekamo institucije da kažu ko stoji iza tog FB profila. Onda bi znali koliko je iskreno i PES-ovo saopštenje.

Meta prljavštine, sa druge strane, postala je  i premijerova supruga. Opak je  znak izostanak masovne reakcije na tu gadost. Pa poslanica Jevrosima Pejović.  Gotovo je izvjesno –biće toga još.  Dok čekamo institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Peticija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto lekcija o tome kako je vjeronauka u stvari evropski i svjetski standard, poslanici Demokrata i bivšeg DF-a mogli bi da pojasne javnosti kako se desilo da skupštinski Odbor raspravlja o inicijativi o uvođenju vjeronauke koju je pokrenuo jedan – srednjoškolac. Iza kog su se  sakrile njihove partijske kolege

 

 

Uzalud su Nikola Rovčanin, poslanik Demokrata i njegov kolega Dragan Bojović,  poslanik Demokratske narodne partije, pokušavali ove sedmice da pojasne kritičarima da je  uvođenje vjeronauke u crnogorske škole u stvari samo evropski standard.

Rovčanin  je, očigledno dobro pripremljen za temu,  nabrojao gotovo sve zemlje EU koje imaju vjeronauku u školama. Bojović se pozvao na  primjere iz Sjedinjenih Američkih Država, a obojica su  potegli i susjednu Hrvatsku kao pozitvan primjer. Dešava se.

Bojović je održao i malo predavanje o pojmu sekularnosti, adresirano kritičarima – 114 nevladinih organizacija i devet građanskih aktivista koji su”stali u odbranu sekularnog javnog obrazovanja u Crnoj Gori”. Oni su reagovali u susret ovonedjeljnoj sjednici Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu, na kojoj se raspravljalo o peticiji kojom se traži uvođenje vjeronauke kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole.

“Imamo taj neki borbeni odnos prema vjeri i religiji, to je zaostavština komunizma. Model EU kojem težimo je drugačiji od toga i omogućava razne vidove vjeronauke. Borba za ljudska prava je počela borbom za slobodu vjeroispovijesti. Ne treba od svakog pitanja praviti famu, i nazivati ovo klerofašističkim – ako je tako, onda idite recite zapadnim zemljama da su klerofašističke”, iznervirano je zaključio Bojović.

Poslanik Nove srpske demokratije Vaso Obradović imao je još jači argument. Pojasnio je da je vjeronauka prosto – prirodna.  “U trci za ljudskim pravima smo zaboravili našu tradicionalnu crtu.. sve naše vrijednosti su proistekle iz vjerskih pitanja”, zaključio je. Šta reći.

Na kraju, ipak, nijesu uspjeli da ubijede ni većinu skupštinskog Odbora, koji je odlučio da peticiju ipak neće slati Vladi na mišljenje i dalju proceduru.

Iako je sudbina peticije tu okončana, bilo bi interesantno da poslanici Demokrata i bivšeg DF-a objasne javnosti kako se to  desilo da skupštinski Odbor raspravlja o inicijativi o uvođenju vjeronauke koju je pokrenuo jedan srednjoškolac, a iza kog su se sakrile i njihove partijske kolege.

Generalni sekretar Skupštine Aleksandar Klarić uputio je Rovčaninu 25. marta dopis u kom traži da se razmotri peticija koju je potpisalo šest hljada građana koji traže uvođenje  vjeronauke u škole, a koji je   Skupštini podnio Teodor Milanko. Peticija sa šest hiljada potpisa okačena je na sajtu parlamenta, odnosno Odbora za prosvjetu.

I ne samo da je parlament javno objavio svih šest hiljada matičnih brojeva potpisnika peticije, kršeći tako njihovo pravo na privatnost, nego se ispostavilo i da je podnosilac peticije Skupštini srednjoškolac –  učenik mješovite  škole u Herceg Novom. Iza kog su se sakrili i pojedini poslanici. Uvidom u spisak potpisnika peticije, vidi se, recimo,  da su je potpisali  poslanik Demokrata Vladimir Čađenović, i bivši poslanik DF Novica Stanić.

Poslanici su mogli da iskoriste svoje parlamentarne mehanizme da se založe za vjeronauku, ako im je toliko do nje stalo. Ili su možda pokušali da se od optužbi za  konstantno stavljanje na dnevni red pitanja koje podižu društvene tenzije, sakriju iza javnosti. Zloupotrebljavajući i srednjoškolce i lične podatke građana.

Sve u svemu, još jedan evropski dan u parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo