Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Stiže zakašnjela 1989.

Objavljeno prije

na

Crnogorski autoritarni režim koji vlada dvadeset i dvije godine – bolje reći od 1945, ušao je u egzistencijalnu krizu. Uzaludan je Đukanovićev pokušaj da formiranjem Savjeta partije Vladu pretvori u Izvršno vijeće iz doba komunizma i produži život diktaturi. Režim je u nepomirljivom sukobu s vitalnim interesima društva. Trenutak neminovne istorijske promjene koju su Đukanović i drugovi spriječili 1989. godine, kad je pao Berlinski zid i totalitarni režimi u Istočnoj Evropi, neumitno se približava. Demokratija je neophodni element modernosti, kao što su urbanizacija, industrijalizacija i sekularizacija. Stoga u modernom vremenu autoritarni režim ne može biti stanje stabilne društvene ravnoteže.

Socioekonomska nedjelotvornost crnogorskog režima postala je neizdrživa. Crna Gora ima najskuplju hranu, najskuplju električnu energiju, najskuplje gorivo, najskuplji telefonski impuls u regionu. Imaće i najveći procenat nezaposlenih ako izvrši racionalizaciju administracije po standardima Evropske unije.

Režim je proizveo i najveće socijalne razlike i najveći procenat siromašnih. U pljačkaškoj privatizaciji koju je sproveo, resursi zemlje su postali svojina malog broja režimskih predatora. Uništena je industrija koju nova klasa nije htjela da preuzme jer joj nije mogla obezbijediti tržišni monopol (pomorska flota, industrija građevinskih mašina, elektronska industrija, fabrike namještaja…). Ekonomski sistem primio je oblik predindustrijske oligarhije.

Kao što su klimatske promjene izazvale nestanak dinosaurusa, tako i zaostala oligarhija ne može opstati u uslovima konkurencije koji karakterišu modernu epohu. Razbijanje uspostavljenih monopola je formula da se oligarhijski režim pobijedi.

Iako oligarhija posjeduje veliku ekonomsku moć, ona je najranjivija na – ekonomskom polju. Nesposobna za moderno privređivanje, zadužuje buduće generacije na tržištima skupog kapitala i pokušava da sebi sličnima proda posljednje resurse da bi mogla da se ,,ugradi”. Treba je spriječiti u ovim nakanama tražeći transparentnost i najveće moguće učešće Evropske unije u donošenju važnih investicionih odluka.

Pošto je vladajuća partija postala sveprisutna poluvojna formacija za kontrolu društva, za razbijanje režimskih monopola nužan je antimonopolski savez. Nova vrsta solidarnosti i saradnje onih društvenih snaga koje se, po prirodi stvari, mogu osloboditi kontrole režima: radnici, studenti, preduzetnici kojima je dojadilo da plaćaju reket, druge društvene grupe i slojevi, kako iz većinskog tako i iz manjinskih naroda.

Takav savez do sada nije bio moguć jer se Crna Gora dijelila po državnom pitanju. Vlast je opstajala na ovoj podjeli, a opozicija bila samo dekor koji svojom egzistencijom prikriva suštinu režima. Režim će pokušati da i antimonopolski savez razbije zloupotrebom državnog pitanja. Zbog toga na višak njegovog lažnog crnogorstva, prosrpska opozicija treba da uzvraća, ne zahtjevom za više srpstva, već zahtjevom za više pravde i demokratije.

Međunarodna zajednica će na antimonopolski savez u početku gledati sumnjičavo, bojeći se da on ne dovede na vlast partije koje će ponovo postaviti pitanje referenduma i izazvati bezbjednosni karambol u regionu. Međunarodne faktore treba uvjeriti, i djelom i kontaktima, da antimonopolski savez nije mješavina komunista i antizapadnjaka, već savez onih koji teže utemeljenju Crne Gore na evropskim vrijednostima. Koji hoće da se bore kao češki borci iz baršunaste revolucije i demonstranti arapskog proljeća – za oslobađanje od diktature i korupcije, za više slobode i više pravde. Za Crnu Goru koja će živjeti u jedinstvu svojih različitosti.

Režim će probati da zloupotrebom državnog aparata odbrani legitimitet pobjedom na izborima koji bi se održali nakon što Crna Gora dobije status pregovarača za ulazak u Evropsku uniju i turistička sezona privremeno ublaži oskudicu. Ako se izbori održe, opozicija treba da ih bojkotuje, a antimonopolski savez odbije da ih prizna. Konačni cilj nije rušenje Lukšića ili bilo kojeg DPS-ovog premijera, već tehnička vlada koja bi bila formirana prije izbora. Da u roku od godinu dana razdvoji državu od partija i pripremi prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore.

Ako antimonopolski savez dobro obavi svoj zadatak, režim se uskoro više neće moći oslanjati na represivni aparat i tajne službe jer će i oni otkazati poslušnost. Tako su završili svi autoritarni režimi u istoriji.

Miodrag PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Đe smo ovo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nijesu u Crnoj Gori pojeftinile samo izabrane osnovne životne namirnice. Nego i neki ljudi. Račun tog „pojeftinjena“ tek treba da nam stigne. Jednako za sve, što bi rekao jedan ministar. Tek tada ćemo saznati đe smo

 

Ako je vjerovati informacijama kojima smo zasuti ovih dana, u vrhu crnogorske Uprave policije imamo (imali smo?) organizovanu kriminalnu grupu (OKG).  Njeni pripadnici su odavali povjerljive informacije i obezbjeđivali transporte narkotika i novca za račun jednog od kotorskih kokainskih kartela, ubjeđuju nas sada njihove kolege. Šapatom saopštavajući da je među uhapšenima, izgleda, bilo i onih koji su lično trgovali drogom. Na kilograme.

O postojanju i poslovanju OKG u vrhu Uprave policije nadležni u Crnoj Gori  obaviješteni su iz inostranstva. Kada su im dostavljeni transkripti dešifrovanih razgovora preko tzv. Sky aplikacije. Podatak je važan da se prerano ne poradujemo kako je u sistemu bezbjednosti i pravosuđu došlo do nekih suštinski bitnih promjena u kvalitetu rada.

Mada, značajan napredak je i to što se informacije dobijene od partnerskih službi više ne kriju po fiokama. Tek ćemo biti u prilici da sudimo o kvalitetu cijelog posla – na osnovu podignutih optužnica i donijetih presuda. Iako neki nemaju vremena za čekanje.

„Više nema nedodirljivih i privilegovanih, zakon je jednak za sve“, obavijestio je javnost Filip Adžić, ministar unutrašnjih poslova. Iz nekog razloga, slične izjave iz Vlade izostale su početkom nedjelje, nakon što su se iz Specijalnog državnog tužilaštva pohvalili kako su „samoinicijativno“ formirali predmet povodom kupovine trajekta 30. avgust. Samo muk. I ljutnja direktora Morskog dobra koga je Vlada ishitrenim odlukama gurnula u moguće nezakonit posao. (Kupljenim trajektom prošle godine se trgovalo po nekih sedam puta nižoj cijeni od one koju je, u iznudici, za njega platilo crnogorsko javno preduzeće).

Šta ako SDT posumnja da, nalik policiji, u i oko Vlade imamo nekakvu OKG. Ili makar par pojedinaca spremnih da zloupotrijebe položaj i zagaze u vode privrednog kriminala? Bivšem čelniku Uprave prihoda i carina osumnjičenom za šverc cigareta pritvor je produžen za još tri mjeseca. U zaborav je, pala afera neobične nabavke televizora za račun jednog ministra i poslanika vladajuće većine. Sitnica? Ili rutina vlasti naslijeđena od prethodnika iz DPS ere?

Ne dešavaju se neobične stvari samo u Upravi policije i Vladi.

Prošle nedjelje raspušteni parlament nastavio je da zasijeda, potvrđujući međunarodne sporazume i prilagođavajući postojeće zakone potrebama aktuelne većine. Koja je, vidjeli smo u nedjelju, većina još samo u skupštinskoj sali. Ako se svi skupe.

Odlazeća većina usvojila je u ponedjeljak, po drugi put, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima se Vladi olakšava uvođenje prinudne uprave ako lokalna vlast ne funkcioniše. Ili ne može da se izabere, uz svesrdnu podršku sa državnog vrha. Kao u Šavniku.

Onda  je predsjednica parlamenta poručila da raspisani parlamentarni izbori možda i nijesu tako izvjesni kao što izgleda. Postojeća većina još vaga da li će od Ustavnog suda tražiti ocjenu predsjednikovog ukaza o raspuštanju parlamenta i raspisivanju vanrednih izbora. Đukanoviću  zamjeraju to što je svoju odluku temeljio (nezvanično) na izmijenjenom i vjerovatno neustavnom Zakonu o predsjedniku. Taj propis je zimus usvojila postojeća većina, dok je predsjednik države tvrdio da je neustavan. Njegove pristalice su pred Skupštinom demonstrirale „braneći Ustav“.

Stvari su se preokrenule naglavačke. Ispalo je da većina nema neophodnu većinu, a da je njihov „lukavo smišljeni“ način da doskoče opstrukciji predsjednika DPS-a istome u ruke stavio najefikasniji alat za raspisivanje vanrednih izbora. U trenutku kada im to nimalo ne odgovara. Zato vele da  zakon koji su, uprkos brojnim upozorenjima, usvojili prije nešto više od tri mjeseca nije u skladu sa Ustavom.  Rekoše iskusni ljudi:  samo su interesi vječni.

Đukanović i njegovi ovih dana pokušavaju organizovati spasonosni talas  glasača iz dijaspore, za drugi predsjednički krug. Priprema se i „odsudna odbrana“: otkazivanjem letova i najavom barikada za one koji, uprkos svemu, stignu do podgoričkog ili tivatskog aerodroma. Model otimanja biračkih kutija  kako bi  se spriječilo  glasanje „izbornih turista“, ako na glasanje dolaze u suparničkom aranžmanu uveliko funkcioniše.

Nijesu u Crnoj Gori pojeftinile samo izabrane osnovne životne namirnice. Nego i neki ljudi. Račun tog „pojeftinjena“ tek treba da stigne. Jednako za sve, što bi rekao jedan ministar. Tek tada ćemo saznati đe smo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Između Hiltona i toplog zeca

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nedjelju ćemo vidjeti gdje smo i čemu da se nadamo. Ostajemo li u davno iskopanim  rovovima ili se otvaraju mogućnosti za neku drugačiju stvarnost Crne Gore

 

Koga ćete u neđelju? Ako još nijeste odlučili, događaji vam ne idu na ruku. TV debata predsjedničkih kandidata na RTCG je otkazana. Javni servis jeste dužan da je organizuje, ali kandidati/kandidatkinje nijesu obavezni da u njoj učestvuju. Nakon što su Andrija Mandić i Milo Đukanović, prećutno, odbili dvočasovno druženje sa protivkandidatima, i većina ostalih je zaključila da četvrtak veče može pametnije iskorisititi.

Đukanović i Mandić vlastiti duel upriličili su u podgoričkom Hotelu Hilton. Mandić je kao izazvao aktuelnog predsjednika na televizijsko sučeljavanja. Prvo za dvadesetak godina od kada njih dvojica dijele političku scenu i  Crnu Goru po principima vjerske, nacionalne i državotvorne isključivosti. Onda je Đukanović kao prihvatio izazov svog, pokazuje se iz dana u dan, omiljenog političkog protivnika. Neki bi precizirali –  kolegu opozicionara, pošto DF tvrdi da je u opoziciji. Baš kao i DPS.

Iz te perspektive, djeluje kako su se svi urotili protiv njih. Sad kad im je najteže. Poslanički klubovi DF-a i DPS-a, nije zgorega pomenuti, kao opozicija u parlamentu trenutno imaju 44 poslanika, odnosno većinu. Pridodamo li im i poslanike PzP-a i SNP-a (5 + 5) koji su sa Mandićem u koaliciji nastupali na prethodnim parlamentarnim izborima, a sada podržavaju njegovu predsjedničku kandidaturu, stižemo do 54. Dvotrećinska većina. Idila. Koju bi danas da naruši nekakva Evropa sad, a koliko sjutra Preokret ili neko treći.

Otud ne vara utisak da su lideri DF-a i DPS-a nakon raspisivanja predsjedničkih izbora svoju neformalnu saradnju izdigli na značajno veći nivo. Gotovo su je ozvaničili združenim poduhvatom eliminacije najjačeg konkurenta iz trke za predsjednika. I evo je i precizirali međusobnim favorizovanjem u odnosu na druge kandidate, posebno one koji su ugrozili Mandićevu poziciju izazivača u borbi za predsjedničku titulu. Ne treba zaboraviti da je svojim  lagarijama Milojko Spajić svojski pomagao  Đukanoviću i Mandiću da ozbiljno zaigraju igru.

Ovakvu priliku iskusni majstori  ne prepuštaju: znajući da su  jedan drugome najbolja šansa za politički opstanak  ljuti  protivnici su se dogovorili da  ignorišu ostale kandidate i prozbore koju pred kamerama. Složno su izabrali  televizije na kojima će njihova debata biti emitovana (svako po jednu). Najteže je, kažu upućeni, bilo dogovoriti gdje će se upriličiti „istorijski susret“. Izbor je pao na Hotel Hilton. Razumjećete zašto nije Splendid, ali je šteta što se nijesu sjetili, pa debatu održali u nekoj od hala upokojenog Kombinata aluminijuma. Obojica su  sjetiće se poneko, dio svoje zaostavštine (političke i finansijske) izgradili na aluminijskim ingotima.

Dok čitate ovaj Monitor već znate kako je prošla debata i, najvažnije, koliko smo danas daleko od zlatnog doba dvojice pretendenata na prijesto. A da nijesmo mnogo odmakli to su  ovih dana, pokazala i dešavanja na Cetinju. Tamo se predsjednički kandidat Jakov Milatović  na zakazanu promociju probijao kroz toplog zeca njegovih oponenata. Makar neki od njih su svoj bijes  ispoljavali tako što su kišobranom udarali po neželjenim gostima. Koji su se, suprotno njihovim očekivanjima i zahtjevima, pojavili  na sopstvenoj promociji.

Kad vidimo ovakve scene, a viđamo ih sve češće, sjetimo se onog Beranca (ako sjećanje ne vara zvao se Vuk Vulević) kako, sa sjekirom u rukama, na glavnom gradskom trgu demonstrira vjeru u Boga i jedinu pravu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Namjeran da stane na put neistomišljenicima. I nasjekira ih.

Nije život samo predsjednička trka. Da nije dobro to kuda smo krenuli pokazauju razni detalji. Cijena novog državnog zaduženja najveća je  u nezavisnoj Crnoj Gori.  Glasanje u Šavniku još nije završeno, pet mjeseci nakon što je počelo. Ustavni sud ne žuri da odblokira primopredaju vlasti u Podgorici, Plavu i Pljevljima, ni da se izjasni o spornim izmjenama Zakona o predsjedniku, iako su se već stekli tim Zakonom propisani uslovi za raspuštanje Skupštine.

U nedjelju ćemo vidjeti đe smo i čemu da se nadamo. Ostajemo li u davno iskopanim  rovovima ili se otvaraju mogućnosti za neku drugačiju stvarnost Crne Gore. Promjene su moguće u svakom smjeru. Dok Monitor odlazi u štampu, stiže vijest – predsjednik Đukanović donio ukaz o raspuštanju Skupštine. Datum održavanja vanrednih parlamentarnih izbora saopštiće u petak.  Biće veslo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sistem i nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima.  A oni su i dalje – tu

 

: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.

Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu  činjenicu da je jedan  od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik  sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.

Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen  još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole.  Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.

Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji  pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.

Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.

Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je  ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.

Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da  čuvaju od nasilja.

Ne ide.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo