Povežite se sa nama

Izdvojeno

STOP ZA INVESTITORSKE POŽARE: Profit ispred prirode

Objavljeno prije

na

Samo tokom prošle godine u Crnoj  Gori je izgorjelo oko 143 km2 šuma. Prema evropskom modelu „ukupne štete”, procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. Neki su od te štete zaradili, pošto im je bilo omogućeno da  betonizacijom opustošenih prostora uberu enormne zarade

 

Pored primorja, tokom protekle nedjelje gorjelo je i oko Skadarskog jezera. Gorjela je šuma na lokaciji za sada blokiranog projekta Porto Skadar Lake. U prošlosti su ovakvi „investitorski požari” dovodili do toga da se izgorelo šumsko područje preimenuje u građevinsko i onda se vremenom lako betonira.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine, na čijem čelu je Milan Gazdić, su najavili da će, koliko je u njihovoj moći, preduprijediti „investitorske požare“. Za svaku procjenu uticaja na životnu sredinu na opožarenim zemljištima gdje se planira gradnja, ubuduće će se zahtijevati nulto stanje biodiverziteta, a u Agenciji će proces izdavanja takvog tipa dozvole trajati najmanje pet do deset godina.

Iz Agencije su kazali da će raditi u skladu sa postojećim propisima. „Proces izdavanja ovakvog tipa dozvole trajaće najmanje pet do deset godina, dok se ne obnovi vegetacija i živi svijet na opožarenom zemljištu i ono ne bude vraćeno u pređašnje stanje, gdje to bude moguće. Gdje se ne obnovi biodiverzitet, Agencija neće davati saglasnost na procjene uticaja na životnu sredinu“, naveli su iz Agencije.

Građanski i ekološki aktivistva Aleksandar Dragićević za Monitor kaže da ova odluka Agencije neće u potpunosti spriječiti „investitorske požare” ali će ih u velikoj mjeri smanjiti. „Zakon kojim se zabranjuje gradnja na šumskim područjima, goletima i tome slično služio je velikim i malim investitorima da vrše prenamjenu zemljišta iz šumskog, koje bude opožareno, u građevinsko. Imali smo primjere da vidimo kako to funkcioniše u praksi – dobar dio poluostrva Luštica je sagorio i odmah poslije toga tamo se desio građevinski bum, nikla su nova naselja, vile, vikendice… Gledali smo i kako jedne godine kroz šumu prolazi put, mještani bi se pitali kako i zbog čega kroz šumu, da bi sljedeće godine ta šuma sagorela a već kroz par godina oko tog puta bi niklo novo naselje ili veliki broj vila i kuća za odmor“, priča Dragićević.

I Aleksandar Perović, iz Ekološkog pokreta Ozon, za Monitor napominje da su nakon požara na atraktivnim lokacijama na primorju, u nacionalnim parkovima, zaštićenim područjima, ti prostori korišćeni kako za plansku, tako i za nelegalnu gradnju. Nabraja da se požari namjerno izazivaju i zbog drugih finansijskih koristi – „branja smrčka i drugih jestivih pečuraka, gdje je u praksi došlo do ozbiljnog razvoja ekokriminala podstaknutog institucionalnim promašajima davanja koncesija, zatim zbog sanitarne sječe šume, gdje se sem oštećenih stabala, neplanski sjeku i zdrava”.

Perović tvrdi da postoje indicije da se požari namjerno izazivaju i na deponijama: „Požari na ‘Mislovom dolu’ u Nikšiću imali su za cilj da određene firme pribave korist kroz procese sanacije, ali i da neke političke organizacije profitiraju. Jasno je da postoje različiti motivi za namjerno izazvane požare, isto kao što je potpuno jasno da se do sada od strane institucija nije ozbiljno pristupalo toj problematici i da su ekosistemske štete mnogo veće nego što se može shvatiti bez postojanja ozbiljnih analiza“.

Biolog Vuk Iković iz pokreta Preokret za Monitor podsjeća na slučaj kada je neposredno prije probijanja trase za dalekovod kroz Nacionalni park Lovćen, izbio veliki šumski požar upravo u koridoru budućeg dalekovoda. „Požar je u fazi širenja čitavo vrijeme ignorisan od strane funkcionera. U požaru su stradale stogodišnje bukove šume i ostao brisani postor. Još uvijek niko nije odgovarao za ovaj požar. Danas je vidljivo da je dalekovod uzrokovao gubitak pejzažnog identiteta Lovćena narušavajući pored ambijentalne i biološku vrijednost parka“. Dodaje da se često nakon šumskih požara kreće u odobravanje sječe ogrijevnog i građevinskog drveta. „To treba uraditi kako bi se spriječilo širenje šumskih bolesti. Međutim često se požar javlja na najpristpačnijim šumskim lokacijama, a uzrok požara ostaje nepoznat. Nakon toga Uprava za šume označi stabla za sječu, ali pored obilježenih posjeku se i neobilježena. Inspekcija, iako je upoznata sa ovakvim slučajevima, uporno ignoriše problem“.

Perović upozorava da mjere prevencije ne daju rezultate i da to dokazuje sistemsku, institucionalnu nesposobnost. Pa najavu Agencije vidi kao bacanje svjetla na ozbiljne ekološke i ekonomske posljedice koje su nastale nakon, u najvećem broju slučajeva, namjerno izazvanih požara. „Nažalost ono što nedostaje jeste utvrđivanje odgovornosti za štetu nastalu u životnoj sredini, pa se nadamo da će Agencija u čijoj je nadležnosti i ova procedura pojačati i taj dio rada kada su požari u pitanju. Naš stav, kada je zakonska regulativa u pitanju, jeste da je potrebno raditi na izmjenama, naročito u kaznenom dijelu, jer koliko su važeći zakoni dobri najbolje pokazuje stanje na terenu i tu nema prostora za improvizacije. Nejasna podjela nadležnosti, prebacivanje odgovonosti između institucija sistema, izostanak efikasne neselektivne kaznene politike, predstavljaju prepreku za vidljivu i mjerljivu primjenu zakona i jasno je da se moraju uraditi izmjene“, naglašava Perović.

Na pitanje što je prethodnih godina smetalo institucijama da primjenjuju zakone koji postoje, Dragićević kaže: „Prethodnih godina zakonski propisi se nijesu poštovali zbog toga što je država u stvari bila saučesnik malim i velikim investitorima i prećutno je dozvoljavala da se gradi na tim opožarenim površinama iako je bilo očigledno da se ta šuma namjenski pali kako bi investitori valorizovali zemljište koje imaju“.

Iković ističe da je svaka gradnja na šumskom i poljoprivrednom zemljištu bespravna, nelegalna gradnja i takav objekat se mora po zakonu odmah ukloniti i to o trošku bespravnog graditelja. Istovremeno, takva gradnja je sticaj više krivičnih djela po Krivičnom zakoniku, za koje se izriče višegodišnji zatvor.

„U Njemačkoj je krivično djelo kada šumsko ili poljoprivredno zemljište pretvarate u građevinsko putem bespravne gradnje. Time, pored bespravne gradanje, se čini još jedno krivično djelo – uništenje šumskog ili poljoprivrednog zemljišta. Kod nas ovo nije slučaj, ali svakako bi krivični zakonik trebalo dopuniti djelima nezakonitog pretvaranja poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinsko“, kaže Iković.

On smatra da namjera Agencije pomjera stvari naprijed, ali i da on  proizilazi iz izbjegavanja odgovornosti drugih institucija koje se bave požarima i šumama. Kada bi MUP, Uprava za šume i Ministarstvo ekologije i urbanizma radili svoj posao, Agencija ne bi morala da se posvećuje ovoj temi na ovakav način, kaže. „Uzalud imamo spremne pojedince i profesionalne vatrogasce ako Ministarstvo unutrašnjih poslova ne sarađuje sa Ministarstvom odbrane. Zbog njihovih ličnih i partijskih odnosa država ne smije da trpi“, naglašava Iković.

Dragićević navodi da je u Hrvatskoj od 2005. na snazi zakon kojim se ne može izvršiti prenamjena opožarenog područja u građevinsko u roku od pet godina. Taj rok je 2017. produžen na 10 godina. „Prije 2005. u Hrvatskoj su gorjele na desetine hiljada hektara šume u primorskim područjima kako bi se to zemljište valorizovalo. Kasnije je broj investitorskih požara značajno smanjen. Nažalost i bez investitorskih požara Hrvatska se svake godine bori sa užasnim požarima zbog klimatskih promjena i sve veće suše tokom ljetnjih mjeseci“, kaže Dragićević.

Samo tokom prošle godine, podsjeća Iković, u Crnoj Gori je izgorjelo oko 143 km2 šuma što odgovara površini od preko 23.000 fudbaskih igrališta. Prema evropskom modelu „ukupne štete”, procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. Ako znamo da je prosječni godišnji budžet Uprave za šume oko osam miliona eura, to znači da bi ona trebala da radi 35 godina da bi nadoknadila štetu koja je nastala samo u šumskim požarima prošle godine.

Mnogima je bilo omogućeno da ne čekaju oporavak već da betonizacijom odmah uberu enormne zarade. Očekuje se da dobru namjeru Agencije podrže i druge institucije. Da ne bi, kao i mnogo puta do sada, sve ostalo samo na dobroj volji koja je posustala pred „višom silom“.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo