Povežite se sa nama

Izdvojeno

STOP ZA INVESTITORSKE POŽARE: Profit ispred prirode

Objavljeno prije

na

Samo tokom prošle godine u Crnoj  Gori je izgorjelo oko 143 km2 šuma. Prema evropskom modelu „ukupne štete”, procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. Neki su od te štete zaradili, pošto im je bilo omogućeno da  betonizacijom opustošenih prostora uberu enormne zarade

 

Pored primorja, tokom protekle nedjelje gorjelo je i oko Skadarskog jezera. Gorjela je šuma na lokaciji za sada blokiranog projekta Porto Skadar Lake. U prošlosti su ovakvi „investitorski požari” dovodili do toga da se izgorelo šumsko područje preimenuje u građevinsko i onda se vremenom lako betonira.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine, na čijem čelu je Milan Gazdić, su najavili da će, koliko je u njihovoj moći, preduprijediti „investitorske požare“. Za svaku procjenu uticaja na životnu sredinu na opožarenim zemljištima gdje se planira gradnja, ubuduće će se zahtijevati nulto stanje biodiverziteta, a u Agenciji će proces izdavanja takvog tipa dozvole trajati najmanje pet do deset godina.

Iz Agencije su kazali da će raditi u skladu sa postojećim propisima. „Proces izdavanja ovakvog tipa dozvole trajaće najmanje pet do deset godina, dok se ne obnovi vegetacija i živi svijet na opožarenom zemljištu i ono ne bude vraćeno u pređašnje stanje, gdje to bude moguće. Gdje se ne obnovi biodiverzitet, Agencija neće davati saglasnost na procjene uticaja na životnu sredinu“, naveli su iz Agencije.

Građanski i ekološki aktivistva Aleksandar Dragićević za Monitor kaže da ova odluka Agencije neće u potpunosti spriječiti „investitorske požare” ali će ih u velikoj mjeri smanjiti. „Zakon kojim se zabranjuje gradnja na šumskim područjima, goletima i tome slično služio je velikim i malim investitorima da vrše prenamjenu zemljišta iz šumskog, koje bude opožareno, u građevinsko. Imali smo primjere da vidimo kako to funkcioniše u praksi – dobar dio poluostrva Luštica je sagorio i odmah poslije toga tamo se desio građevinski bum, nikla su nova naselja, vile, vikendice… Gledali smo i kako jedne godine kroz šumu prolazi put, mještani bi se pitali kako i zbog čega kroz šumu, da bi sljedeće godine ta šuma sagorela a već kroz par godina oko tog puta bi niklo novo naselje ili veliki broj vila i kuća za odmor“, priča Dragićević.

I Aleksandar Perović, iz Ekološkog pokreta Ozon, za Monitor napominje da su nakon požara na atraktivnim lokacijama na primorju, u nacionalnim parkovima, zaštićenim područjima, ti prostori korišćeni kako za plansku, tako i za nelegalnu gradnju. Nabraja da se požari namjerno izazivaju i zbog drugih finansijskih koristi – „branja smrčka i drugih jestivih pečuraka, gdje je u praksi došlo do ozbiljnog razvoja ekokriminala podstaknutog institucionalnim promašajima davanja koncesija, zatim zbog sanitarne sječe šume, gdje se sem oštećenih stabala, neplanski sjeku i zdrava”.

Perović tvrdi da postoje indicije da se požari namjerno izazivaju i na deponijama: „Požari na ‘Mislovom dolu’ u Nikšiću imali su za cilj da određene firme pribave korist kroz procese sanacije, ali i da neke političke organizacije profitiraju. Jasno je da postoje različiti motivi za namjerno izazvane požare, isto kao što je potpuno jasno da se do sada od strane institucija nije ozbiljno pristupalo toj problematici i da su ekosistemske štete mnogo veće nego što se može shvatiti bez postojanja ozbiljnih analiza“.

Biolog Vuk Iković iz pokreta Preokret za Monitor podsjeća na slučaj kada je neposredno prije probijanja trase za dalekovod kroz Nacionalni park Lovćen, izbio veliki šumski požar upravo u koridoru budućeg dalekovoda. „Požar je u fazi širenja čitavo vrijeme ignorisan od strane funkcionera. U požaru su stradale stogodišnje bukove šume i ostao brisani postor. Još uvijek niko nije odgovarao za ovaj požar. Danas je vidljivo da je dalekovod uzrokovao gubitak pejzažnog identiteta Lovćena narušavajući pored ambijentalne i biološku vrijednost parka“. Dodaje da se često nakon šumskih požara kreće u odobravanje sječe ogrijevnog i građevinskog drveta. „To treba uraditi kako bi se spriječilo širenje šumskih bolesti. Međutim često se požar javlja na najpristpačnijim šumskim lokacijama, a uzrok požara ostaje nepoznat. Nakon toga Uprava za šume označi stabla za sječu, ali pored obilježenih posjeku se i neobilježena. Inspekcija, iako je upoznata sa ovakvim slučajevima, uporno ignoriše problem“.

Perović upozorava da mjere prevencije ne daju rezultate i da to dokazuje sistemsku, institucionalnu nesposobnost. Pa najavu Agencije vidi kao bacanje svjetla na ozbiljne ekološke i ekonomske posljedice koje su nastale nakon, u najvećem broju slučajeva, namjerno izazvanih požara. „Nažalost ono što nedostaje jeste utvrđivanje odgovornosti za štetu nastalu u životnoj sredini, pa se nadamo da će Agencija u čijoj je nadležnosti i ova procedura pojačati i taj dio rada kada su požari u pitanju. Naš stav, kada je zakonska regulativa u pitanju, jeste da je potrebno raditi na izmjenama, naročito u kaznenom dijelu, jer koliko su važeći zakoni dobri najbolje pokazuje stanje na terenu i tu nema prostora za improvizacije. Nejasna podjela nadležnosti, prebacivanje odgovonosti između institucija sistema, izostanak efikasne neselektivne kaznene politike, predstavljaju prepreku za vidljivu i mjerljivu primjenu zakona i jasno je da se moraju uraditi izmjene“, naglašava Perović.

Na pitanje što je prethodnih godina smetalo institucijama da primjenjuju zakone koji postoje, Dragićević kaže: „Prethodnih godina zakonski propisi se nijesu poštovali zbog toga što je država u stvari bila saučesnik malim i velikim investitorima i prećutno je dozvoljavala da se gradi na tim opožarenim površinama iako je bilo očigledno da se ta šuma namjenski pali kako bi investitori valorizovali zemljište koje imaju“.

Iković ističe da je svaka gradnja na šumskom i poljoprivrednom zemljištu bespravna, nelegalna gradnja i takav objekat se mora po zakonu odmah ukloniti i to o trošku bespravnog graditelja. Istovremeno, takva gradnja je sticaj više krivičnih djela po Krivičnom zakoniku, za koje se izriče višegodišnji zatvor.

„U Njemačkoj je krivično djelo kada šumsko ili poljoprivredno zemljište pretvarate u građevinsko putem bespravne gradnje. Time, pored bespravne gradanje, se čini još jedno krivično djelo – uništenje šumskog ili poljoprivrednog zemljišta. Kod nas ovo nije slučaj, ali svakako bi krivični zakonik trebalo dopuniti djelima nezakonitog pretvaranja poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinsko“, kaže Iković.

On smatra da namjera Agencije pomjera stvari naprijed, ali i da on  proizilazi iz izbjegavanja odgovornosti drugih institucija koje se bave požarima i šumama. Kada bi MUP, Uprava za šume i Ministarstvo ekologije i urbanizma radili svoj posao, Agencija ne bi morala da se posvećuje ovoj temi na ovakav način, kaže. „Uzalud imamo spremne pojedince i profesionalne vatrogasce ako Ministarstvo unutrašnjih poslova ne sarađuje sa Ministarstvom odbrane. Zbog njihovih ličnih i partijskih odnosa država ne smije da trpi“, naglašava Iković.

Dragićević navodi da je u Hrvatskoj od 2005. na snazi zakon kojim se ne može izvršiti prenamjena opožarenog područja u građevinsko u roku od pet godina. Taj rok je 2017. produžen na 10 godina. „Prije 2005. u Hrvatskoj su gorjele na desetine hiljada hektara šume u primorskim područjima kako bi se to zemljište valorizovalo. Kasnije je broj investitorskih požara značajno smanjen. Nažalost i bez investitorskih požara Hrvatska se svake godine bori sa užasnim požarima zbog klimatskih promjena i sve veće suše tokom ljetnjih mjeseci“, kaže Dragićević.

Samo tokom prošle godine, podsjeća Iković, u Crnoj Gori je izgorjelo oko 143 km2 šuma što odgovara površini od preko 23.000 fudbaskih igrališta. Prema evropskom modelu „ukupne štete”, procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. Ako znamo da je prosječni godišnji budžet Uprave za šume oko osam miliona eura, to znači da bi ona trebala da radi 35 godina da bi nadoknadila štetu koja je nastala samo u šumskim požarima prošle godine.

Mnogima je bilo omogućeno da ne čekaju oporavak već da betonizacijom odmah uberu enormne zarade. Očekuje se da dobru namjeru Agencije podrže i druge institucije. Da ne bi, kao i mnogo puta do sada, sve ostalo samo na dobroj volji koja je posustala pred „višom silom“.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo