Povežite se sa nama

INTERVJU

RADOJE CEROVIĆ, PSIHOLOG: Da žrtva ne bude uzaludna

Objavljeno prije

na

Nakon Cetinja, jedina zdrava reakcija bi bila hitno i pragmatično okupljanje tima eksperata i početak rada na razvoju sistema i preporuka. Ovo prepucavanje, uvlačenje dnevnopolitičkih tema, mizerno i primitivno pozivanje na „kazne božije“ zbog ustoličenja, razglabanje je li to zbog ove ili prethodne vlade, samo su tipični cronogorski „mlin za meso“ koji usitni argumentaciju u strahu od promjene

 

MONITOR: Tragedija na Cetinju otvorila je mnoga pitanja. Jedno je svakako – psihičko stanje čovjeka koji je počinio tako strašan zločin. Imate li odgovor na to?

CEROVIĆ: Samo dvije vrste mentalnih tegoba dovode do takvih ishoda. Paranoidni psihotični poremećaji i Narcisoidni poremećaji ličnosti. Mogu postojati i zajedno u istoj osobi. U prvom slučaju osoba živi u osjećaju da je veoma ugrožena i da je neko nemilosrdno progoni ili prijeti da je ubije. U drugom, osoba nije u stanju da percipira patnju drugog, a osjeća da drugi duboko narušavaju i vrijeđaju njegovo dostojanstvo, da ga ne poštuju i omalovažavaju.

U oba slučaja osoba osjeća ogromnu količinu patnje, neizdrživi bol i nemoć. To je činjenica. Ne služi da opravda nikoga za ovaj masakr. Za nešto ovako nema opravdanja, nema riječi…

Iako se u slučaju ovih dijagnoza radi o vrlo prepoznatim rizicima, važno je reći da najveći broj osoba sa ovakvim poremećajem ne predstavlja nikakvu opasnost za druge. Nažalost, onaj veoma mali procent koji uspije da počini ovako strašne zločine ostavlja ljudima osjećaj opasnosti od osoba sa mentalnim tegobama. Ali je uvijek puno vjerovatnije, statistički, da će ubistvo počiniti osoba koja nema nikakvu značajnu dijagnozu. Samo pomislite na mafijaške obračune kojima smo okruženi. Ono što ljude plaši je nepredvidivost, pa makar šansa bila veoma mala da se nešto loše dogodi. Mafijaški ubica je nekako „predvidiviji“ pa nam se čini manje opasnim.

MONITOR: Koliko su društva, poput crnogorskog, koja s jedne strane imaju brojne tranzicione žrtve, krajnje marginalizovane, a s druge kulturu koja stigmatizuju one kojima je neophodna psiohološka ili psihijatrijska podrška, ranjiva kada su u pitanju ovakvi zločini?

CEROVIĆ: Sva društva su podložna ovakvim situacijama. Veoma se slažem sa dr Samardžić Popović koja kaže „da živimo u ekspres loncu gdje se podgrijava netrpeljivost“, i „gdje se samo manipuliše ljudima i njihovim emocijama“. Ali nisam istog stava kad su siromaštvo i egzistencijalni problemi u pitanju. Oni sami po sebi nijesu dovoljni da uzrokuju ovakve fenomene. Nauka ukazuje da je socijalno i ekonomsko raslojavanje, uzrok koji je vjerovatniji od siromaštva. SAD, koje su na prvom mjestu po broju masovnih ubistava, nijesu ni siromašna zemlja, niti te esktremne činove izvode siromašni ljudi. Ali je SAD najraslojenija od bogatih država i jedna od rijetkih bogatih u kojima je oružje lako dostupno. Dakle, tranzicija bi mogla da utiče kroz porast jaza između bogatih i siromašnih. S druge strane, crnogorska kultura je veoma sklona hijerarhiji (poput mnogih patrijarhalno- ratničkih društava) što dodatno pogoršava kulturni kontekst koji pogoduje nasilnom zločinu. Hofstede istraživanje nas svrstava među kulture sa izuzetno visokim stepenom „power distance“ elementa, tj. sklonosti hijererahijskim podjelama i opeterećenosti njima.

MONITOR: Nedavno ste saopštili da u Crnoj Gori postoji odsustvo bilo kakvog plana ili pristupa da se mentalni poremećaji vrate u domen redovnih, ljudskih stanja. Šta to tačno znači?

CEROVIĆ: Da uspijemo da učinimo niz kulturnih iskoraka i da učinimo normalnim da se izdaje fiskalni račun, da imate dijete van braka, ili da imate homoseksualnu orijentaciju. Stigma oko mentalnih poteškoća je i dalje srednjovjekovnog karaktera, slijepa i bezgranična. Iako je doba korone primoralo na nešto otvoreniji stav prema takvim pitanjima, on je generalno katastrofalan i na nivou je „lova na vještice“. Ljudi i dalje prečesto misle da će okretanjem glave ili nalaženjem krivca sve to nestati. Hitna je sveobuhvatna komunikacijska akcija koja objašnjava i približava tu problematiku. Nema nikakvog razloga da se dijabetes ili reumatski poremećaj smatraju drugačijim od opsesivne neuroze ili depresije. A to je odgovornost države, posebno ako ona teži nekim EU vrijednostima i principima, mada bih rekao da se sa svim tim samo sprdamo. Da vjerujemo da ćemo ipak „nadmudriti“ tu EU.

MONITOR: Kako riješiti taj problem?

CEROVIĆ: To nije nikakva viša matematika. Ako postoji politička volja i svijest, naći će se i resursi i kreativni timovi koji bi isplanirali ili rukovodili komunikacijom. Mnoge zemlje su kroz to prolazile, ima mnoštvo rješenja koja su dostupna, mnoštvo iskustava… Shvatiti da smo svi na jednoj liniji na kojoj je granica između originalnosti i psihoze, preciznosti i opsesivnosti, izražajnosti i histeričnosti mnogo mala i tanka da bismo granice „normalnog“ i „patološkog“ tako lako postavljali. Nije teško pretpostaviti da je Borilović bio vrlo esktremno i daleko na toj liniji, ali je važno znati da smo na njoj svi mi i da nema crvenih oznaka „normalan“ i „lud“. Dakle, važno je da shvatimo da smo svi ljudi, dakle slični, i da uz malo napora možemo razumjeti, prihvatiti, pa čak i cijeniti određene forme „patologije“. Kad bismo svi bili „100% normalni“, ne bismo imali ni pisce, ni slikare, ni vajare…

MONITOR: Koliko je crnogorski zdravstveni sistem kvalitetan kada su u pitanju duševne bolesti i mentalno zdravlje?

CEROVIĆ: Crnogorski zdravstveni sistem je u jednom trenutku bio na dobrom putu da postane primjer razvoja u domenu javne uprave u regionu i šire. Ali kako to kod nas biva, partijska zapošljavanja, i negativna selekcija su zaustavili i obrušili nazad sistem. Sistem godinama tavori i vraća se unazad. Političke promjene nijesu donijele nikakav pozitivan trend, naprotiv. Osnovni principi reforme bi morali biti valorizacija i razvoj znanja iz domena menadžmenta i organizacije, upravljanja i komunikacije, razvoja ljudskih resursa i sl. Ne možete upravljati najkompleksnijim sistemima u Crnoj Gori (a zdravstvene ustanove su najkompleksniji sistemi u Crnoj Gori sa tačke gledišta menadžerske zahtjevnosti!) samo zato što ste dobar ljekar. A još manje zato jer ste dobar partijski vojnik, ili ste „učinjeni“ ili ste često u crkvi! Učestvovao sam u više navrata u procesima planiranja i edukacije u okviru reforme zdravstva u Italiji i mogu reći da mi nikada nismo ni isplanirali, a kamoli sproveli proces reforme koja je neophodna. I neka se moji prijatelji ljekari ništa ne ljute… Upravljanje, na primjer, Kliničkim centrom zahtijeva tim obučenih menadžera i savjetnika, samo da bude kako tako finansijski održiv, a da ne govorimo o bilo kakvom razvojnom planu.

Nivo svijesti jedne države vidite po zatvorima i psihijatrijskim ustanovama. Primitivna svijest okreće glavu, a tada se i političari drže podalje. Niko ne želi da o tome razmišlja dok ne dođe voda do poda. Malo je falilo da se krov Neuropsihijatrije sruši na glavu pacijenata. A profesija psihologa u Crnoj Gori de iure ne postoji. Nema zakona, nema Komore, nema registra, nema standarda edukacije, mjera kvaliteta… Ne postoji (da ja znam) više od par NVO koje se bave mentalnim zdravljem. Za to ionako niko ne daje novac, niko to ne finansira.

Nema procedura i postupaka (ili su na elementarnom nivou) u kojima je neophodno prepoznati slučajeve poput Borilovićevog i pokrenuti mehanizam kontrole, praćenja, prevencije i liječenja. Zemlje koje su se pozabavile takvim stvarima godinama razvijaju sinergiju raznih institucija: primarno zdravstvo, obrazovne ustanove, socijalne službe, policija i organi reda, sudstvo i tužilaštvo, NVO i civilno društvo, svi su dio tog sistema. I imaju razrađene postupke i procedure komunikacije i razmjene mišljenja i informacija. Onda bismo znali i gdje je sistem zakazao, ovako nemate nikakvu odgovornost. Ni dozvola za oružje nije povučena!

Jasno je da sve ovo zahtijeva jedan strateški i dugotrajan postupak. Moraju biti uključeni svi akteri sa akcentom na jasne preporuke, na sposobnost edukovane i uvježbane akcije (prije, tokom i nakon kriznih situacija). Ali sve pada u vodu ako se ne bude radilo na razbijanju stigme i straha od mentanih poremećaja. Na razbijanju one sramote zbog koje mnoge porodice drže rodbinu po podrumima kao u američkim horor filmovima.

MONITOR: Kako vidite reakcije crnogorskog društva nakon ovog zločina, koliko su one „zdrave“?

CEROVIĆ: Jedina zdrava reakcija bi bila hitno i pragmatično okupljanje tima eksperata i početak rada na razvoju sistema i preporuka. Ovo prepucavanje, uvlačenje dnevnopolitičkih tema, mizerno i primitivno pozivanje na „kazne božije“ zbog ustoličenja, razglabanje je li to zbog ove ili prethodne vlade, samo su tipični cronogorski „mlin za meso“ koji usitni argumentaciju u strahu od promjene. Crnogorska kultura je evropski šampion u kategoriji „uncertainty avoidance“ (izvor Hofstede insight) dakle ne volimo da se upuštamo u nove stvari. I imamo razrađene sisteme stagnacije. Izbjegavanja promjena.

Korona i strah od nje je u jednom kratkom periodu bila izvukla i građane i javnu upravu iz mišje rupa i stagnacije. Ja sam tada rekao da je takva Crna Gora – solidarna, otvorena za saradnju, koja se oslanja na znanje a ne na fatalizam i političke floskule – mjesto u kojem bih rado živio. To je trajalo dok nije objavljen datum izbora i srušilo se kao kula od karata. Ne smijemo dozvoliti da ovakva i ovolika tragedija rezultira zamajavanjem i populističkim poentiranjem… Iskreno se nadam, zbog onih 11 svježe iskopanih grobova, da njihova žrtva neće biti sasvim uzaludna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo