Povežite se sa nama

Izdvojeno

ULAZI LI ELEKTROPRIVREDA U POSAO SA ČELIKOM: Razne struje oko Željezare

Objavljeno prije

na

Pošto su pregovori sa Miodragom Dakom  Davidovićem, čini se, zapali u ćorsokak, premijer je EPCG odobrio/naložio da uđe u pregovore oko preuzimanja nikšićke Željezare. Više niko ne pominje formalne prepreke koje su, prije nepunu godinu, zaustavile sličan aranžman sa KAP-om. Bliže se izbori, ili…

 

Može li je Elektroprivreda spasiti? Željezara ne radi od marta prošle godine, nakon što su kroz nju, bez mnogo uspjeha, prošli vlasnici iz Rusije, Britanije, Holandije i Turske. Posljednja među njima, turska kompanija Tosyali obustavila je proizvodnju zbog nemogućnosti da proda čelik, a radnicima je isplaćivano 90 odsto zarade. Nakon informacije da od 1. septembra više neće biti zarada i da Turci namjeravaju da prodaju fabriku, radnici su počeli proteste. Blokirali su ulaz u fabriku, dolazili u Podgoricu, a bilo je i prijetnji da će skočiti sa fabričkog krova ostanu li bez posla.

Kao spasilac, krajem juna pojavio se kontroverzni biznismen Miodrag Daka Davidović. On je prvo radnicima obećao kupovinu i bezuslovno spasavanje fabrike, a potom ušao u pregovore sa Vladom i turskom kompanijom. Ispostavilo se da Davidović želi krupnije parče kolača.  Kao uslov da preuzme fabriku tražio je da mu se omogući izgradnja solarnih i vjetro elektrana za snabdijevanje Željezare, da se vrati pravo fabrici na korišćenje voda iz jezera Liverovići i krečane na kamenomolu Budoš. Sada tvrdi da iz Vlade još nije dobio odgovor, dok je nastavak pregovora sa Turcima zakazan za 22. avgust.

Radnici Željezare, koji protestuju više mjeseci, već su izgubili nadu u višestrukog spasioca, pa su na ulazu u fabriku okačili transparent „Daka prevara“. Potom se, kao novi spasilac javio gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević. On je zaključio da bi Elektroprivreda Crne Gore mogla preuzeti Željezaru.

Sjutradan se javio i njegov kolega iz DF-a, predsjednik Borda direktora EPCG Milutin Đukanović sa idejom da se u fabrici postave solarni paneli pomoću kojih bi Elektroprivreda proizvodila struju. Ideja, izgleda, nije ostala bez odjeka.

Vlada je prije nekoliko dana dala zeleno svjetlo Elektroprivredi da započne pregovore sa turskom kompanijom oko kupovine Željezare. To je saopštio premijer Dritan Abazović nakon sastanka sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem, Milutinom Đukanovićem i Markom Kovačevićem. „Zajednički tražimo rješenje, vidim dobru volju i kod EPCG i kod opštine da se pomogne. Radi se o vrijednoj imovini, o kompaniji koja ima izuzetno dobru infrastrukturu i za pokretanje proizvodnje električne energije, što bi bio glavni poduhvat EPCG“, kazao je Abazović objašnjavajući kako su Damjanović i Đukanović iznijeli „realan biznis plan“ i da država najviše želi da zaštiti radnike. Nije poznato zašto sastanku nije prisustvovao ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović.

Iz nedavnog obraćanja EPCG vidi se da ne postoji pomenuti „realan biznis plan“, navodno prikazan premijeru. Zapravo, kažu da tek treba da sagledaju stanje u Željezari. „Po odobrenju Vlade, EPCG će otpočeti proces razgovora sa Toščelikom. Što se tiče pitanja koje se odnose na dalje korake (tok pregovora, način upravljanja Željezarom u slučaju da dođe do takve realizacije istih itd.), u ovom trenutku ne možemo reći ništa specifično, jer novina u tom pogledu nema. Razumije se da će EPCG, na fonu sastanka sa predsjednikom Vlade, prvo sagledati stanje u kome se nalazi Željezara.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović tvrdi da je ekonomski potpuno nerazumno da EPCG kupuje gubitašku fabriku. Ona smatra da nije posao Elektroprivrede da „sipa“ novac u propale biznise bivše DPS vlasti, kao i da nije njeno da se bavi proizvodnjom željeza. Posao EPCG je, kaže, da sagradi nove proizvodne objekte struje jer su joj postojeći dotrajali, kako bi građanima obezbijedila dovoljne i redovne količine električne energije i da stvara što više profita koji će završiti u državnoj kasi. „Ideja da se na krovu Željezare grade solarni paneli, uz prethodnu višemilionsku kupovinu fabrike, a sve to u Nikšiću, koji ima neuporedivo manji broj sunčanih dana od bilo koje primorske lokacije (gdje država već može biti vlasnik) djeluje neubjedljivo. Pri tome se ideja prezentuje javnosti bez ikakvog biznis plana ili ekonomskih parametara, koji bi pokazali eventualnu korist i interes države“, kazala je Mrdović za Monitor.

Naša sagovornica smatra da su „besprizorni“ i zahtjevi potencijalnog privatnog investitora (Davidovića) da mu se garantuje gradnja izvora energije, u koji bi bilo uloženo ni manje ni više nego 100 miliona eura. „Ako gospoda privatni investitori hoće da ulažu, neka to rade na tržišnim principima, svojim novcem i uz poštovanje zakona. Svako nepoštovanje ili zaobilaženje propisa i dilovi na štetu državnog interesa su potencijalni ulazak u zonu krivične odgovornosti i toga bi morali da budu svjesni jednako i oni koji sjede u Vladi, kao i u EPCG, a učestvuju u donošenju odluka”, naglašava Mrdovićeva.

Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da je odluka o angažmanu EPCG u spašavanju Željezare donesena bez adekvatnog biznis plana, što govori u prilog tome da je to bilo iznuđeno rješenje u cilju smirivanja socijalnih problema. „Zašto se isto to onda nije uradilo sa KAP-om? Zašto se to ne bi onda uradilo za svako preduzeće koje se nađe u problemu? Ne smijemo dozvoliti da se problemi rješavaju na ovaj način“, kazao je Drecun.

I Milutin Đukanović je ovu situaciju uporedio sa prošlogodišnjom situacijom u Kombinatu aluminijuma. Tada je proizvodnja aluminijuma ugašena, a 500 radnika ostalo je bez posla, jer je EPCG odbila prijedlog vlasnika fabrike Veselina Pejovića da nastave isporuku struje po ranije ugovorenoj cijeni, ali i mogućnost da na godinu dana preuzmu upravljanje fabrikom. Odluka je obrazložena konstatacijom da  EPCG, prema postojećem Statutu, nije registrovana za proizvodnju aluminijuma. Sad Statut nije problem.

„Može se isti model primijeniti i za KAP, tamo čak postoje i snažniji energetski potencijali za prizvodnju energije na bazi gasa i solarne elektrane, ali da bi neko mogao da radi, mora da ima tu imovinu“, kaže Đukanović. „To (imovinu KAP-a) nema ni država, ni EPCG. Ovdje imamo jasan stav kompanije Toščelik o vrijednosti imovine Željezare“.

Mrdović smatra da struja i za KAP i za Željezaru treba da ima tržišnu cijenu. Ona ističe da se ni potrošačima iz kategorije domaćinstva struja ne poklanja, nego plaćaju tržišnu cijenu – „pa ko hoće da se bavi proizvodnjom aluminijuma ili željeza neka plaća tržišnu cijenu”. I kaže da su subvencije državna pomoć, a ako se daje ta pomoć, mora se poštovati zakon i dokazati njena svrsishodnost.

„Ipak, stiče se utisak da je razvoj događaja sa Željezarom posljednjih sedmica u dobroj mjeri vid pritiska radnika, koji se bore da očuvaju svoja radna mjesta. S druge strane Vladini potezi su ‘bacanje prašine u oči’ radnicima i ukupnoj javnosti i pokušaj da se mnogo ‘ne talasa’ uoči predizbornog  perioda. Iako su sva radna mjesta važna, nema niti jednog razloga da radnici Željezare budu privilegovani u odnosu na druge radnike (hiljade su puštene niz vodu iz državnih preduzeća). Država može da im pomogne kroz obezbjeđenje kredita za samozapošljavanje ili sličnim mjerama, a ne tako što će energetsku kompaniju da gura u propast zarad produženja agonije privatne kompanije”, ocijenila je Mrdović.

Turci su za 15,1 milion eura kupili imovinu bankrotirale Željezare od stečajne uprave 2012. godine uz obećanje da će za tri godine uložiti 35 miliona eura i uposliti do 550 radnika, što se nije desilo. Akumulirani gubitak preduzeća Toščelik, koje gazduje Željezarom, na kraju prošle godine je bio 55 miliona, a dugoročne i kratkoročne obaveze 68 miliona. Ni njihovi prethodnici nijesu bilježili bolje poslovne rezultate.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo