Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI POSLOVI:  Kako se ko snađe

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori mnogi studenti rade honorarno, privremeno ili sezonski. Razne poslove. O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikoga ko je na taj način našao posao

 

Cijena osnovnih studija u Crnoj Gori u prosjeku iznosi hiljadu eura po školskoj godini. Oni koji žele da nastave školovanje, za specijalističke, magistarske ili doktorske studije moraju da izdvoje još novca. Osim za znanje, studenti se bore i za socijalni život. Kako, dovijaju se na razne načine.

Jovana Ivanović je iz Mojkovca. Studira Primijenjeno računarstvo na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Već dvije godine radi u kladionici i od tog posla finansira sebi fakultet. ,,Naporno je paralelno raditi i studirati. Obično fakultet trpi. Meni je najteže padalo to što dosta kolega sa kojima sam radila nije shvatalo studije toliko ozbiljno, pa mi nisu izlazili u susret kada su u pitanju radne smjene. Zbog toga sam većinom išla na privatne časove, a ispite odlagala za popravne rokove. Umor je ogroman“, priča Jovana.

Podgorica je glavni univerzitetski grad Crne Gore, u koji se svake godine sjati veliki broj studenata sa sjevera i juga zemlje. Neki “zarade” poene za studentski dom i upis na budžet , a drugi su, osim školarine, prinuđeni da plaćaju smještaj, hranu i prevoz.

Ahmed Hasanagić, iz Bijelog Polja studira u Podgorici zahvaljujući sezonskim poslovima. Radnih mjesta ima: od stražara do prodavaca sladoleda. Zarade variraju, i nije lako ustanoviti kolike su. Većina kaže da je minimum 400 eura, a oni najsrećniji zarade čak i do 800 eura mjesečno. Sezonski poslovi su za studente posebno izazovni jer nema slobodnih dana. Nekada rade i duple smjene. Ljeti na primorju Ahmed radi kao šanker i kasir. ,,Na početku studija na Elektrotehničkom fakultetu nisam ostvario pravo na stipendiju i studentski kredit. To je bio veliki finansijski izazov jer su troškovi koje ima student pozamašni. Ispite uvijek polažem što ranije mogu, kako bih mogao da odradim sezonu i tako isplatim iduću studijsku godinu. Polazilo mi je za rukom da ispunim zahtjeve poslodavaca koji očekuju da počnem sa radom od datuma koji mi oni ponude. Njih ne zanima da li do tada imam sve ispite položene. Stvari su se malo popravile kada sam, velikim trudom, na drugoj godini upao na budžet. Studentski kredit koji sada primam dobro dođe. Trudim se da olakšam roditeljima”, kaže Ahmed.

Studentska priča Baranke Tijane Mujičić je rijetkost. Ona je uspjela da uskladi obaveze na poslu i fakultetu. ,,Počela sam da radim kada sam bila na početku specijalističkih studija na Pravnom fakultetu u Podgorici. Prijavila sam se na Program stručnog osposobljavanja. Imala sam strah od svega što me je čekalo: ispitnih rokova, specijalističkog rada, osam sati koje ću ‘izgubiti’ na poslu. Taj osjećaj je nestao kada sam kroz praksu uvidjela da sam izabrala pravu stvar za sebe. Veliku podršku sam imala od porodice, mentora i kolega koji su imali razumijevanja za mene. To je vjerovatno igralo bitnu ulogu u tome što sam uspjela sve da postignem”, priča Tijana.

Nikoleta Kićović, studentkinja je Računarstva i informacionih tehnologija na Prirodno-matematičkom fakultetu. Honorarno radi kao promoterka. Kaže da se za to odlučila kako bi sebi obezbijedila barem džeparac, dok ostale troškove snose roditelji. ,,Nisam htjela da fakultet ispašta zbog posla.  Promoterski posao ne zahtijeva previše vremena, a zaradi se dovoljno. Posao sam dobila tako što me je prijateljica, koja je već tu radila, preporučila. Radno vrijeme je fleksibilno, a pojedina predavanja na fakultetu nisu obavezna, pa su mi to olakšavajuće okolnosti”, kaže Nikoleta. ,,Mnogi studenti, ipak, nisu te sreće”, brzo naglašava.

O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikog ko je na taj način našao posao. Omladinske zadruge su u regionu, naročito u Srbiji, popularniji put do posla. Ima ih više a uslov za članstvo je da budete privremeno nezaposlena osoba od 17 do 30 godina. Najveća je potražnja za osobama koje obavljaju fizičke poslove poput dijeljenja letaka, pranja čaša i sudova, berbe voća, popunjavanja rafova u supermarketima ili pomaganja majstorima u svom zanatu.

U Crnoj Gori najsigurniji put do zaposlenja su lične veze i preporuke, tvrde naši sagovornici. Preko Zavoda za zapošljavanje do sada nisu pokušavali da potraže posao. Oglasi stoje na nešto boljem glasu, a najposjećeniji su sajtovi Prekoveze.me i Zaposli.me.

O ugovorima ovi studenti nerado govore: ili rade pod ugovorom o djelu na određeno radno vrijeme, ili bez ugovora.

Ovakvo stanje potvrđuju i nalazi novije Studije o mladima u Crnoj Gori iz 2018. godine, koju je sproveo Centar za građansko obrazovanje. U studiji se navodi da je procenat mladih koji imaju stalno zaposlenje manji od onih koji rade na određeno vrijeme: ,,Zaposlenja na određeno vrijeme sa punim ili nepotpunim radnim vremenom dominantni su oblici zaposlenosti mladih u svim oblastima. Mladi uglavnom rade po ugovorima na određeno vrijeme, dok je procenat onih koji imaju stalno zaposlenje manji, što indikuje pojavu prekarnog rada, odnosno nesigurnih poslova koji otežavaju i usporavaju tranziciju u svijet odraslih”.

Ima studenata koji su sami pokrenuli posao. Marija Strugar studira Matematiku i računarske nauke u Podgorici. Istovremeno drži privatne časove, a do učenika se, kaže, najbrže stiže dobrim glasom koji prati  učitelja. ,,Jedno vrijeme sam radila kao zamjena u školi i tada mi je bilo mnogo teže da ispunim obaveze i na fakultetu i na poslu. Zato sam se odlučila za varijantu u kojoj sama odlučujem o radnom vremenu”, kaže Marija čija je radna norma u prosjeku oko dvadesetak sati nedjeljno. ,,Situacija je takva da završen fakultet nije dovoljan za pronalaženje posla. Osim zbog novca, počela sam da radim i kako bih sjutra bila konkurentnija na tržištu. Mnogima je preduslov za zaposlenje iskustvo u radu”. Marija kaže i da je zanimljivo kako joj je posao pomogao u suočavanju sa obavezama na fakultetu.   ,,Sada imam mnogo bolji osjećaj za vrijeme i obaveze.  Nema više iluzije da ‘imam kad’, tako da ne odugovlačim sa učenjem”, objašnjava naša sagovornica.

U aprilu mjesecu ove godine studenti su imali sukob sa  Univerzitetom Crne Gore. Povod  je bila odluka UCG-a da ukine predrokove završnih ispita za studente koji odlaze u Ameriku da rade na Work and Travel programu, ali i za one koji rade sezonski u Crnoj Gori. Studenti su, revoltirani, prikupljali potpise protiv te zabrane UCG-a. Akcija je tada urodila plodom, ali studenti još čekaju na konačno zakonsko riješenje kako se ovakvi incidenti ne bi ponovo događali i kako bi i ubuduće mogli nesmetano da rade i studiraju.

Pritisci na studente dolaze sa svih strana: od ispita i poslodavaca, ali i od očekivanja porodice i društva. Neki tvrde da je i odmor pritisak. ,,Ako ispit ostane za avgust, odmora nema”, kaže Nikoleta Kićović. Grize savjest ako se ne uči, čak i onda kada bi valjalo odmarati.

Treba raditi i zaraditi. Uredno polagati ispite i imati normalan društveni život. Pomagati i kući. To može samo student.

 

                                                                 Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo