Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI POSLOVI:  Kako se ko snađe

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori mnogi studenti rade honorarno, privremeno ili sezonski. Razne poslove. O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikoga ko je na taj način našao posao

 

Cijena osnovnih studija u Crnoj Gori u prosjeku iznosi hiljadu eura po školskoj godini. Oni koji žele da nastave školovanje, za specijalističke, magistarske ili doktorske studije moraju da izdvoje još novca. Osim za znanje, studenti se bore i za socijalni život. Kako, dovijaju se na razne načine.

Jovana Ivanović je iz Mojkovca. Studira Primijenjeno računarstvo na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Već dvije godine radi u kladionici i od tog posla finansira sebi fakultet. ,,Naporno je paralelno raditi i studirati. Obično fakultet trpi. Meni je najteže padalo to što dosta kolega sa kojima sam radila nije shvatalo studije toliko ozbiljno, pa mi nisu izlazili u susret kada su u pitanju radne smjene. Zbog toga sam većinom išla na privatne časove, a ispite odlagala za popravne rokove. Umor je ogroman“, priča Jovana.

Podgorica je glavni univerzitetski grad Crne Gore, u koji se svake godine sjati veliki broj studenata sa sjevera i juga zemlje. Neki “zarade” poene za studentski dom i upis na budžet , a drugi su, osim školarine, prinuđeni da plaćaju smještaj, hranu i prevoz.

Ahmed Hasanagić, iz Bijelog Polja studira u Podgorici zahvaljujući sezonskim poslovima. Radnih mjesta ima: od stražara do prodavaca sladoleda. Zarade variraju, i nije lako ustanoviti kolike su. Većina kaže da je minimum 400 eura, a oni najsrećniji zarade čak i do 800 eura mjesečno. Sezonski poslovi su za studente posebno izazovni jer nema slobodnih dana. Nekada rade i duple smjene. Ljeti na primorju Ahmed radi kao šanker i kasir. ,,Na početku studija na Elektrotehničkom fakultetu nisam ostvario pravo na stipendiju i studentski kredit. To je bio veliki finansijski izazov jer su troškovi koje ima student pozamašni. Ispite uvijek polažem što ranije mogu, kako bih mogao da odradim sezonu i tako isplatim iduću studijsku godinu. Polazilo mi je za rukom da ispunim zahtjeve poslodavaca koji očekuju da počnem sa radom od datuma koji mi oni ponude. Njih ne zanima da li do tada imam sve ispite položene. Stvari su se malo popravile kada sam, velikim trudom, na drugoj godini upao na budžet. Studentski kredit koji sada primam dobro dođe. Trudim se da olakšam roditeljima”, kaže Ahmed.

Studentska priča Baranke Tijane Mujičić je rijetkost. Ona je uspjela da uskladi obaveze na poslu i fakultetu. ,,Počela sam da radim kada sam bila na početku specijalističkih studija na Pravnom fakultetu u Podgorici. Prijavila sam se na Program stručnog osposobljavanja. Imala sam strah od svega što me je čekalo: ispitnih rokova, specijalističkog rada, osam sati koje ću ‘izgubiti’ na poslu. Taj osjećaj je nestao kada sam kroz praksu uvidjela da sam izabrala pravu stvar za sebe. Veliku podršku sam imala od porodice, mentora i kolega koji su imali razumijevanja za mene. To je vjerovatno igralo bitnu ulogu u tome što sam uspjela sve da postignem”, priča Tijana.

Nikoleta Kićović, studentkinja je Računarstva i informacionih tehnologija na Prirodno-matematičkom fakultetu. Honorarno radi kao promoterka. Kaže da se za to odlučila kako bi sebi obezbijedila barem džeparac, dok ostale troškove snose roditelji. ,,Nisam htjela da fakultet ispašta zbog posla.  Promoterski posao ne zahtijeva previše vremena, a zaradi se dovoljno. Posao sam dobila tako što me je prijateljica, koja je već tu radila, preporučila. Radno vrijeme je fleksibilno, a pojedina predavanja na fakultetu nisu obavezna, pa su mi to olakšavajuće okolnosti”, kaže Nikoleta. ,,Mnogi studenti, ipak, nisu te sreće”, brzo naglašava.

O omladinskim i studentskim zadrugama u Crnoj Gori Monitorovi sagovornici nemaju informacije. Ne poznaju nikog ko je na taj način našao posao. Omladinske zadruge su u regionu, naročito u Srbiji, popularniji put do posla. Ima ih više a uslov za članstvo je da budete privremeno nezaposlena osoba od 17 do 30 godina. Najveća je potražnja za osobama koje obavljaju fizičke poslove poput dijeljenja letaka, pranja čaša i sudova, berbe voća, popunjavanja rafova u supermarketima ili pomaganja majstorima u svom zanatu.

U Crnoj Gori najsigurniji put do zaposlenja su lične veze i preporuke, tvrde naši sagovornici. Preko Zavoda za zapošljavanje do sada nisu pokušavali da potraže posao. Oglasi stoje na nešto boljem glasu, a najposjećeniji su sajtovi Prekoveze.me i Zaposli.me.

O ugovorima ovi studenti nerado govore: ili rade pod ugovorom o djelu na određeno radno vrijeme, ili bez ugovora.

Ovakvo stanje potvrđuju i nalazi novije Studije o mladima u Crnoj Gori iz 2018. godine, koju je sproveo Centar za građansko obrazovanje. U studiji se navodi da je procenat mladih koji imaju stalno zaposlenje manji od onih koji rade na određeno vrijeme: ,,Zaposlenja na određeno vrijeme sa punim ili nepotpunim radnim vremenom dominantni su oblici zaposlenosti mladih u svim oblastima. Mladi uglavnom rade po ugovorima na određeno vrijeme, dok je procenat onih koji imaju stalno zaposlenje manji, što indikuje pojavu prekarnog rada, odnosno nesigurnih poslova koji otežavaju i usporavaju tranziciju u svijet odraslih”.

Ima studenata koji su sami pokrenuli posao. Marija Strugar studira Matematiku i računarske nauke u Podgorici. Istovremeno drži privatne časove, a do učenika se, kaže, najbrže stiže dobrim glasom koji prati  učitelja. ,,Jedno vrijeme sam radila kao zamjena u školi i tada mi je bilo mnogo teže da ispunim obaveze i na fakultetu i na poslu. Zato sam se odlučila za varijantu u kojoj sama odlučujem o radnom vremenu”, kaže Marija čija je radna norma u prosjeku oko dvadesetak sati nedjeljno. ,,Situacija je takva da završen fakultet nije dovoljan za pronalaženje posla. Osim zbog novca, počela sam da radim i kako bih sjutra bila konkurentnija na tržištu. Mnogima je preduslov za zaposlenje iskustvo u radu”. Marija kaže i da je zanimljivo kako joj je posao pomogao u suočavanju sa obavezama na fakultetu.   ,,Sada imam mnogo bolji osjećaj za vrijeme i obaveze.  Nema više iluzije da ‘imam kad’, tako da ne odugovlačim sa učenjem”, objašnjava naša sagovornica.

U aprilu mjesecu ove godine studenti su imali sukob sa  Univerzitetom Crne Gore. Povod  je bila odluka UCG-a da ukine predrokove završnih ispita za studente koji odlaze u Ameriku da rade na Work and Travel programu, ali i za one koji rade sezonski u Crnoj Gori. Studenti su, revoltirani, prikupljali potpise protiv te zabrane UCG-a. Akcija je tada urodila plodom, ali studenti još čekaju na konačno zakonsko riješenje kako se ovakvi incidenti ne bi ponovo događali i kako bi i ubuduće mogli nesmetano da rade i studiraju.

Pritisci na studente dolaze sa svih strana: od ispita i poslodavaca, ali i od očekivanja porodice i društva. Neki tvrde da je i odmor pritisak. ,,Ako ispit ostane za avgust, odmora nema”, kaže Nikoleta Kićović. Grize savjest ako se ne uči, čak i onda kada bi valjalo odmarati.

Treba raditi i zaraditi. Uredno polagati ispite i imati normalan društveni život. Pomagati i kući. To može samo student.

 

                                                                 Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo