Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Svi su oni Marina

Objavljeno prije

na

Koja god da je godina ove 2017 – 1941. ili možda 1990. u gotovo svakom parlamentu, u gotovo svakoj vladi regiona, a bogami i šire, sjedi bar jedna službenica Trećeg rajha, kako je ministricu kulture u „Fašističkoj Republici Hrvatskoj”, Ninu Obuljen, ovih dana krstio Viktor Ivančić.

I mi imamo svoju Ninu. Istina, naša Nina nije ministrica, al ako bude nekad to kanila biti, trebalo bi joj dodijeliti Gestapo (Ministarstvo tajne policije) u Fašističkoj Republici Cnoj Gori. Mnogi su Marinu Jočić poslanicu DF-a upamtili po šamaru koji je nedavno, onako desnicom kako dolikuje, zviznula poslanici suprotnog političkog tabora. A pamtiće je i po prošlonedjeljnom Fejsbuk statusu, kada je prokomentarisala prelazak odbornika Demokratskog fronta Nikole Rovčanina u Demokratsku Crnu Goru: „Ako je Nikola zaista onakav kakvog sam ga ja doživljavala prilikom naših susreta, on neće moći da stavi kravatu, neće moći da mu kao Srbinu potpredsjednik partije bude musliman, niti predsjednik političkog Savjeta Albanac. I neće moći da pristane da bude u stranci koju finansiraju antisrpske ambasade i organizacije”.

Potom je pojasnila da je ona komentarisala u stvari „samo” to što njen kolega nije onaj kakav je nekad bio, nego je od uglednog „člana nacionalne stranke” postao član građanske partije. Nazadovao. Mada Marina, u principu, veli, nema ništa protiv „građana”. Pomagala je čak i majke iz Rožaja, plus što u okviru DF-a ima i građanska partija – Pokret za promjene. Kome, eto, ne smeta Marinin „nacionalizam”, u kojem je nedostojno pravog Srbina da bude u partiji sa onima druge vjere.

Po Marini i družini ovakav nacionalizam je u redu. Ne mare za fakat da nema fašizma bez baš ovakvog nacionalizma. „Mi smo bili snaga koja nije imala nikakvu ideju; nacionalizam nam je podario ideju”, govorio je i sam Musolini o italijanskom fašizmu. O tome kako je „nacionalizam” kojem je pripadala naša Nina izgledao devedesetih postoje brojna svjedočenja. Krvava. Pa i ono kako je ona kao prva predsjednica Kola srpskih sestara tih ratnih devedesetih govorila: „Za krst časni i slobodu zlatnu daćemo sve. Makar to bili naši životi, životi naše braće i naše djece”. Za Marinu je postojalo nešto važnije od tuđih života – granice velike Srbije. Tamo daleko.

No, od njenih izjava, onih iz devedesetih i ovih danas, ima nešto mnogo užasnije. Naša Nina nije sama. Nije tada bila, nije ni sada. Predstavnci NOVE, koja je proistekla iz ratničke Narodne stranke, bili su jasni – oni, a ni DF zbog njenih stavova se neće izvinjavati. Nije, vele, ništa loše mislila. Niko nije trepnuo kada je, osokoljena podrškom, dan kasnije jurnula na list Dan, optužujući tamošnje bivše prijatelje za antisrpstvo. Napravili su strašan grijeh: objavili su njen status i reakcije Demokrata. Zbog toga bi se, po Marini, Slobodan Milošević u grobu prevrnuo. Mada živ je Slobo, da življi ne može biti. Nacionalizam u rasističkoj formi i dalje je tu. Lustracije nije bilo, ratnici su samo presvukli odijela. Ratorici se vrate, po potrebi.

One daleke 1941. protiv službenika trećeg Rajha ustajali su pripadnici antifašističkog pokreta. Devedesetih je postojao Liberalni savez i čitav antiratni, antišovinistički, emancipatorski pokret, možda najblistaviji na čitavom političkom Istoku. Danas Marinu Jočić podržavaju partijske kolege, a saopštenja protiv piše DPS, čiji je predsjednik devedesetih mrzio šah zbog šahovnice. I protiv koga u tužilaštvu još čeka prijava za ratni zločin.

Nove generacije možda i ne znaju: crnogorski parlament danas je krcat postfašističkim strankama, na čelu sa nekada jedinstvenim Bulatovićevim, Đukanovićevim i Marovićevim DPS-om. One se nikada javno nijesu izvinile vlastitim građanima zbog svog doprinosa ratu, zločinima, civilizacijskom sunovratu ovog društva. Mnogim opozicionarima odgovara tihi zaborav strašnih godina i mnogi su, ispod ljute retorike, u zavjetnom ćutanju o minulim danima, u neformalnom savezu sa Đukanovićem i DPS-om. Nije nam se Marina Jočić kao poslanica, i buntovnica naših dana, slučajno omakla.

Dok Marina i njeni govore jezikom devedesetih, Đukanovići i njegovi su Crnu Goru pretvorili u opustošenu zemlju, društvo obespravljenih, čije nezadovoljstvo i bijes ne mogu dugo ostati pod tepihom. To je stara formula za zlo. Zato je glas onih drugih potrebniji nego ikad.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Lov na agente

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko ne  zna o čemu se radi u potrazi lidera ZBCG za špijunima u civilnom sektoru i medijima, neka se propita među novinarima i civilnim/opozicionim  aktivistima iz Rusije. Mnogi su spas od progona  potražili i u Crnoj Gori

 

Iz mnoštva velikih i malih problema koje opterećuju naše društvo i državu, stratezi koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) izdvojili su gorući. Treba, vele, hitno predložiti zakon o agentima stranog uticaja, koji bi uredio “funkcionisanje raznih stranih agentura koje pod plaštom nevladinih organizacija pokušavaju da utiču na unutrašnju i spoljnu politiku naše zemlje”.

Više je NVO, zatečeni su  i zgroženi Andrija Mandić, Milan Knežević i njihova ZBCG, “koje sebi daju za pravo da nonšalantno dijele moralne lekcije i etikete gotovo svim političkim, ali i državnim institucijama. Te agenture podmeću, lažu i vode veoma preciznu kampanju za potrebe stranog naručioca za koga rade”.

Sprva je djelovalo kao preuranjena prvoaprilska šala. Na to je ukazivao duhoviti dio saopštenja u kome stoju kako su ovdašnje političke organizacije “zakonom obavezane da svoje finansije učine javnim, a to nije slučaj sa ovim agenturama koje zloupotrebljavaju naziv NVO…”. Ili još duhovitiji: “Naše političko djelovanje je u samoj žiži javnosti i ne postoji jedan argument da radimo za bilo čije interese osim za interese birača i građana Crne Gore”.

Ovo je netačno i formalno (prema propisima) i suštinski (čemu svakodnevno svjedočimo), ali jeste po malo smiješno.

E sad,  upravo zahvaljujući novootkrivenim stranim agentima (mediji su, uz NVO, neodvojiv dio te priče) znamo za sky aplikaciju i njene ovdašnje aktere; za nastavak DPS modela poslovanja u državnim preduzećima – od porodičnog/partijskog zapošljavanja do zloupotreba resursa i novca; za lažne diplome i nekvalifikovane državne funkcionere; sumnjive veze ovdašnjih političara sa licima sa međunarodnih potjernica i crnih lista; prikrivene poslovne veze koje mogu uticati na političke odluke; izborne turiste ali i logističku predizbornu pomoć iz inostranstva…

Pamtimo kako su iz nekadašnjeg DF-a (nijesu bili jedini) podsticali, kadkad i molili, nevladine organizacije i udruženja građana da organizuju proteste, pišu zakone, doprinesu kontroli izbornog procesa… Sve ono što oni i njihovi tadašnji saveznici nijesu mogli ili nijesu umjeli da urade. Tada su bili u opoziciji. Pošto se sa brijega (vlasti) svijet oko sebe drugačije vidi, promijenili su ploču.

Zapamtili su u ZBCG da ni čelnici prethodnih, DPS vlasti, nijesu birali riječi kada je trebalo ocrniti ovdašnje NVO i nenaklonjene medije. Zato su računali i na njihovu podršku. “Mi smo pozvani kao vlast, a ne sumnjamo da ovo isto želi i opozicija”.

Nijesu u ZBCG izmislili toplu vodu. Vladimir Putin prvi je krenuo u borbu protiv NVO i medija – stranih agenata. Zakon uveden 2012. u Rusiji se prvo primijenjivao na NVO koje primaju finansijska sredstva i donacije iz inostranstva. Potom se proširio i na medije, da bi od 2022. i napada na Ukrajinu, kao agenti stranog uticaja zakonom bili prepoznati svi građani i grupe koje iz inostranstva primaju bilo koju količinu novca a objavljuju „štampane, audio, audio-vizuelne ili druge izvještaje i materijale“. Kazna – višegodišnji zatvor i(li) oduzimanje imovine.

Tim su putem, onda, krenule Bjelorusija, Kirgistan, Gruzija, a za njima i članice EU Mađarska i Slovačka. I Milorad Dodik, već neku godinu,u svom entitetu,  razmatra sličnu ideju. Može li se Crna Gora naći u ovom probranom društvu?

Autori ideje o hitnom predlaganju zakona o agetima stranog uticaja, stoluju u državnim institucijama koje su obnovljene i opremljene stranim (uglavnom EU i SAD) donacijama, busaju se budućim projektima koje će, opet, dobrim dijelom finansirati i EU donacije.  Neke grantove ne umiju ni da iskoriste. Ali im smeta kada  taj novac, javno i kroz precizno definisana projektna pravila, pomaže da se razotkriju zolupotrebe vlasti, spriječe štetni “razvojni” projekti ili ojača civilno društvo.

Hitan prijedlog ZBCG odbacili su i njihovi politički saveznici i oponenti. Iskustvo uči da se priča tu neće završiti. Već smo svjedočili jednako nezamislivim idejama koje su, vremenom i (para)političkim kombinacijama, postale normalizovan dio društveno-političke stvarnosti u Crnoj Gori.

Ko ne  zna o čemu se u ovoj potrazi za špijunima radi,  neka se propita među novinarima i civilnim/opozicionim  aktivistima iz Rusije. Mnogi su spas od progona potražili i u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Odbrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa nestrpljenjem čekamo 15. oktobar i naš identitetski snimak. No, tek  započeti popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar  kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti

 

 

Krenulo je odbrojavanje. Uprava za statistiku 15. oktobra objaviće  konačne rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova koji se tiču tzv. identitetskih pitanja. Monstat je u utorak aktivirao aplikaciju (softverski program) preko koje građani Crne Gore mogu provjeriti tačnost unosa podataka koje su dali popisivačima prošlog decembra, a tiču se njihove nacionalne i vjerske pripadnosti, odnosno, maternjeg i (ovdašnjeg) jezika kojim se svakodnevno služe.

Mogućnost provjere podataka traje do 7. oktobra, ukoliko se rok ne produži. Neki  opozicioni poslanici su već najavili angažman u pravcu „malog produženja“ perioda  za kontrolu.

U svakom slučaju, da bi provjerili vjerodostojnost vaših podataka u popisnoj bazi neophodno je da ste, uz elementarno poznavanje korišćenja interneta, sačuvali kopiju popisnicu koju su vam popisivači ostavili prošlog decembra. Ko je zaturio – može da se nada kako je sve u najboljem redu. Baš onako kako tvrdi direktor Uprave za statistiku (Monstat) Miroslav Pejović.

Od njega smo u srijedu čuli da je prvog dana korišćenja aplikacije svoje podatke uspiješno provjerilo skoro 13 hiljada popisanih građana koji su, sve skupa, pronašli dvije slovne greške. Nastale su u komunikaciji građana sa popisivačima, a ne tokom prenosa podataka u Monstatovu popisnu bazu. “To nije ni greška, jer su operateri morali unositi onako kako piše na popisnici. Oni ne smiju ništa promijeniti. Nisu bile u pitanju njihove greške, jer su vjerodostojno prenijeli onako kako piše na popisnici, što znači da je možda popisivač to jedno slovo izostavio”, rekao je Pejović.

Veći problem imaju oni koji nijesu popisani – svojom odlukom ili neažurnošću popisivača. Oni ne mogu saznati da li ih je neko, ipak, popisao, mimo njihovog znanja. Zato je, smatra sudski vještak za elektroniku i komunikacije Predrag Boljević, logično rješenje bilo da se bazi za provjeru popisnih podataka pristupa preko jedinstvenog matičnog broja građana. “Matični broj je podatak i veza između različitih evidencija. Ukoliko ima zloupotrebe podataka, softver bi ponudio dva ili tri odgovora, pa bi mogao da se pitam: kako to da je moj matični broj na dvije ili tri lokacije (popisnice)”, kaže Boljević. Političari ćute.

Prvog oktobra održana je 10 sjednica skupštinskog Odbora za  praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, kao i praćenje sprovođenja procesa popisa. „Članovi Odbora su informisani o završnom dijelu procesa sprovođenja popisa u 2023. godini. Takođe, ukazano je i na obavezu koja se odnosi na provjeru unešenih podataka od strane političkih partija, u skladu sa potpisanim Sporazumom“, stoji u saopštenju koje smo citirali uz minimalna (tehnička) skraćenja. Kako je prethodna sjednica Odbora održana prije sedam mjeseci (2. februara), dalo bi se zaključiti da je u pitanju proces za koji domaći političari nijesu zainteresovani.

Znamo, međutim, da nije tako. Treba se zapitati ima li njihova navodna nezainteresovanost kakvu naknadnu političku upotrebnu vrijednost. O kojoj bi obični građani mogli biti obaviješteni tek kada popisni podaci budu ozvaničeni. I kada više ne bude prostora za bilo kakve kontrole, ispravke i(li) korekcije. Već samo za slavlja i osporavanja prezentovanih identitetskih podataka. Ti podaci bi, prema najavama nekih partija vladajuće koalicije, mogli da posluže i kao povod za izmjene Ustava Crne Gore. Ukoliko  brojevi budu na njihovoj strani.

U utorak je počeo Popis poljoprivrede kojim će se, kako navode iz Monstata „prikazati realna slika poljoprivrede u Crnoj Gori i na osnovu kojih će se planirati i donositi odgovarajuće odluke za njen razvoj“.  Da li će? Evo laičke dileme: ulaze li u postojeći stočni fond i krave oboljele od q groznice sa farmi u Danilovgradu i Nikšiću, koje u štalama čekaju da budu uspavane, ali tek kada lokalne i državne vlasti pronađu zakonito i bezbjedno mjesto za njihovo ukopavanje nakon eutanazije? Prema popisnim pravilima, ogovor je potvrdan. Makar svi unaprijed znali da će tako prikupljeni podaci biti suštinski netačni.

Ne samo zato, tek započeti Popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg  popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Prepakivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Raskol u vladajućoj većini? Rano je  makar i pretpostavkom, ići tako daleko. Ali gubitak međusobnog povjerenja je jedan od očiglednijih rezultata aktuelne identitetske kampanje. Koja  podrazumijeva pokušaj prepakivanja prošlosti i odustajanja  od vrijednosti na kojima bi morala  da se zasniva budućnost ovog društva

 

 

Prošle nedjelje na dnevnom redu bio je spomenik Amfilohiju Radoviću. Ove – dvojno državljanstvo. Jedni kažu da se u finišu kampanje za lokalne izbore u Podgorici i Kotoru igra na sigurno kako bi se ugrabio koji glas više. Drugi su mišljenja da se izborna kampanja koristi kako bi se, uz kršenje dogovora (Sporazuma) napravljenog prilikom formiranja vladajuće većine i Vlade, takozvana identitetska pitanja vratila u fokus političkog života.

Predstavnici nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili su prošlonedjeljnu sjednicu Vlade zbog njene odluke da izda saglasnost za podizanje spomenika u Beranama pokojnom Amfilohiju. Nezadovoljni članovi vlade podsjetili su na odredbu Sporazuma da će „po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora“.

Jedno je  kako piše, drugo kako se čita. Ni nedjelju dana nakon donošenja kontroverzne odluke, ne možemo saznati šta o njoj misli premijer Spajić. Kada se već udesilo da je ona donijeta u njegovom odsustvu. Mada, može se pretpostaviti.

Andrija Mandić i Milan Knežević podigli su ljestvicu sporenja za još jedan podiok, obavještavajući javnost kako je studija koju su naručile njihove partije (NSD i DNP) pokazala da je „Crna Gora jedna od najusamljenijih država u Evropi koja ima ovako restriktivan zakon o državljanstvu„. Prećutkujući  razloge te usamljenosti, tandem samoproglašenih čuvara srpskih (nacionalnih i državnih) interesa u Crnoj Gori najavio je zakonsko rješenje kojim bi „svi ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori, ili su im roditelji iz Crne Gore, a žive u Turskoj, Srbiji, Albaniji, stekli mogućnost da dobiju crnogorski državljanstvo a da se ne odričnu onog koje imaju”.

Jedan od onih kojima se ta poruka nije svidjela bio je i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj. On je predsjedniku parlamenta poručio kako se nada „da je ovo poslednji put da pominjete i vezujete Albance u okviru vašeg šovinističkog projekta dvojnog državljanstva“. U objavi na Fejsbuku, Đeljošaj navodi kako je ideja dvojnog državljanstva dio projekta srpskog svijeta, zbog čega ne treba miješati Albance u te planove. „Mi to ni na koji način nećemo podržati. Mi ne destabilizujemo i ne djelujemo na uništavanju evropske budućnosti Crne Gore i protiv međunarodnih normi…“. Konačno, potpredsjednik Vlade poručuje predsjedniku parlamenta: „Jednom smo pogriješili i vjerovali Vašem potpisu i Vašoj riječi, ali više ne, a mi ćemo naći mehanizme i čekati dan da izbrišemo glas koji smo dali za Vas, odnosno za predsjednika Skupštine“.

Raskol u vladajućoj većini? Rano je i sa pretpostavkom, ići tako daleko. Ali gubitak međusobnog povjerenja je jedan od očiglednijih rezultata aktuelne identitetske kampanje. Koja i ne bi bila toliko sporna da ne podrazumijeva kršenje međusobnih dogovora i, još važnije, pokušaj prepakivanja prošlosti i  odustajanja  od vrijednosti na kojima bi morala  da se zasniva budućnost ovog društva. Krhki su temelji  zajednice  koja nema nultu toleranciju prema nasilju i zločinima,  prema drugom i drugačijem, u svim nijansama.  Koja nema ideal:  bez privilegovanih i potlačenih po osnovu pripadnosti, ubjeđenja ili izbora.

Sredinom oktobra stiže nam veliki, novi/ stari  izazov. Monstat će, zvanično je najavljeno,  do 15. oktobra objaviti dio popisnih rezultata koji se tiči podataka o nacionalnom, vjerskom i jezičkom opredjeljenju građana Crne Gore. Utihnula je priča o provjeri i kontroli prikupljenih podataka. Ne znamo kako uopšte funkcioniše pripremljeni softver niti koliki su njegovi stvarni dometi  u vezi  dogovorene provjere. Neke ozbiljne nelogičnosti iz popisne faze ovog važnog projekta ostale su nerazjašnjene. Radost zbog konsenzusa zamijenila je tišina iščekivanja u kojoj, prilično je izvjesno, na raznim stranama spremaju argumente kojima će se, ne budu li zadovoljni u centrima moći, sporiti prezentovani rezultati. Ili proglašavati vlastita pobjeda sa terena na kome se ne bi smjele igrati (para)političke utakmice. I niko ne smije biti poražen.

Samo,  taba se drugačiji put. Izvjesno je: nakon što se u nedjelju veče prebroje glasovi u Podgorici i Kotoru, razvrstavanje  će se nastaviti: vlasti, opozicije, društva. Naših, njihovih. Diobe idu u dubine. I prijete da postanu provalije. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo