Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šta se kopa u Pljevljima

Objavljeno prije

na

Ideja je predočena na za to nadležnom mjestu, probrani predstavnici naroda iz redova vlasti i opozicije javno su je podržali (i podsjetili kako su oni to još kada predlagali), mediji je predstavili u svijetlu evropskih perspektiva… Onda su se svi skupa okrenuli jugu i plažama. Neko brojeći goste, drugi tražeći mjesto za sebe i svoje. A stvar se krčka na ljetnjim vrućinama, pa će se na jesen vidjeti da li će – ili je bolje pitati kako će – pljevaljski Rudnik uglja biti prisajedinjen Elektroprivredi Crne Gore. Odnosno, italijanskoj energetskoj imperiji sa ove strane Jadranskog mora koja, ničim izazvana, raste i raste. Dokle? LJETO – SEZONA PRIVATIZACIJA: Italijani su, makar zvanično, priču o spajanju Rudnika uglja i EPCG pokrenuli u maju, otprilike u isto vrijeme kada je pljevaljski Rudnik, prema važećim propisima o energetici, stekao pravo da samostalno formira cijene iskopanog uglja. Regulatorna agencija za energetiku sada samo prima k’ znanju cjenovnik Rudnika i na osnovu njega (ne)odobrava troškove EPCG.

I to je pozicija koja obećava lijep profit. Posebno ako se ima u vidu da je Rudnik uglja, i po važećim cijenama, u dvije prethodne godine poslovao uz zaradu od približno 50 miliona eura. A to što je umjesto profita u završnim računima knjižen gubitak, stvar je računovodstvene akrobatike i ranije napravljenih dilova između zvaničnika Rudnika, Vlade i Elektroprivrede. Ujedno, u istom periodu značajno je smanjen broj zapošljenih u Rudniku. I po tom osnovu, dakle, kompanija može očekivati višemilionsku korist.

Slučajno ili ne, priča o novim vlasničkim odnosima u četvorouglu Podgorica – Nikšić – Pljevlja – Milano podudara se sa dva, jednako indikativna, događaja. Evidentno je nastojanje Vlade Crne Gore, predvođene premijerom Igorom Lukšićem, da javnosti objasni neophodnost revizije ugovora sa A2A. Tako bi svog partnera u poslu ,,djelimične privatizacije i dokapitalizacije” EPCG oslobodili obaveze koju – a to govore mjerljivi efekti dosadašnje saradnje – Italijani nijesu uspjeli da ispune.

Zašto onda nagrada umjesto kazne? Da li je to samo inercija vladine politike naslijeđene od prethodnog premijera da takozvane investitore (čast onima koji to stvarno jesu) nagrađuje našim novcem. I to po principu: što više neispunjenih obaveza (uglavnom) anonimnih investitora sa egzotičnih of šor destinacija, to više novca i bankarskih garancija od crnogorskih poreskih obveznika.

Ili su ovdje u pitanju neke druge, preciznije računice i preuzete obaveze?

Naime, već neko vrijeme poslovnim kuloarima u Podgorici kruži priča kako su Italijani zahtijevali da im se na raspolaganje stavi novac koji su u procesu dokapitalizacije Elektroprivrede CG i CG Elektroprenosa deponovali u Prvoj banci. Ništa prirodnije od tog zahtjeva. I ništa teže za ispuniti. Makar iz vizure braće Aca i Mila Đukanovića, većinskih vlasnika Prve banke. Pošto je zapelo sa novcem, zvaničnici A2A i Terne okrenuli su se mogućnostima da uloženi novac naplate na drugi način.

Sve nam je to lijepo objasnio Renato Ravaneli, generalni direktor A2A i član Odbora direktora EPCG u nedavnom intervjuu Pobjedi. Italijan nas je prvo podsjetio kako je A2A u Crnu Goru investirala gotovo 500 miliona eura, i to ,,tokom 2009. godine koju je obilježila svjetska finansijska kriza”. Potom nam je predočio: ,,A2A namjerava da zaštiti investirani kapital koji je, kako sam vas podsjetio na početku, pomogao da se podrži Crna Gora u trenutku duboke finansijske krize”. A za one koji nijesu shvatili poentu, Renato je ljubazno pojasnio da za A2A investicije u Prvu banku nijesu od strateškog značaja. To je, kazao je Ravaneli, ranija investicija koj su Italijani podržali – pazite sada – ,,uz osjećaj odgovornosti prema zemlji koja je do sada prepoznavala naše poslovanje”.

Domovina se, dakle, brani u Prvoj banci. A Italijani će nam u tome pomagati dok kao država budemo imali sluha za njihove interese. U suprotnom, oni će napustiti Prvu banku. Uvjereni su, dabome, da poznaju nekoga kome ona i te kako jeste ,,investicija od strateškog značaja”. I ko je spreman na mnogo toga kako bi tu investiciju zaštitio.

,,Izjave o potrebi spajanja EPCG i Rudnika uglja su dio medijske kampanje koju su pokrenula braće Đukanović u cilju spašavanja Prve banke od totalnog bankrota”, ustvrdio je nedavno Nebojša Medojević, precizirajući ,,ovo nije prvi put da Prva banka aktivira svoje lobiste među novinarima, političarima, poslanicima i ministrima u cilju zaštite svojih interesa i dodatne pljačke države Crne Gore. Možda su ova spajanja kompanija najave i nekih novih političkih spajanja svih onih iza kojih stoji kapital i uticaj braće Đukanović”.

Priča u spajanju Rudnika uglja i Elektroprivrede imala je, očito, adekvatnu predigru.

I tajming je, po nepisanom ali već uspostavljenom pravilu, pedantno izabran. Od privatizacije KAP-a pa do početka posla sa EPCG, u kome su Italijani majstorski nadigrali Grke koji su dali za 110 miliona eura jaču ponudu, pokazalo se da je ljeto idealno za ugovaranje i medijsku pripremu problematičnih poslova koji se, potom, formalizuju po povratku sa godišnjih odmora.

KAD VLADA VAGA: Nije to jedini razlog zbog koga se može očekivati da Italijani, maltene na 70-tu godišnjicu Pljevaljske bitke, na istom mjestu proslave još jednu, ekonomski mnogo vrjedniju, poslovnu pobjedu.

Ova Vlada, ili bolje rečeno vladajuća DPS, već 20 godina ne zna šta će sa Rudnikom u Pljevljima. Prvo su ga pokušali upropastiti u prvoj polovini 90-tih. I umalo im to nije pošlo za rukom. Onda su Đukanović i Veselin Vukotić, njegov tada prvi saradnik iz Savjeta za privatizaciju a danas poslovni partner u UDG-u, odlučili da država u masovnoj vaučerskoj privatizaciji pokloni većinski paket akcija te kompanije. Zanimljiva je to stvar: kao državni službenik Vukotić je cijenio da akcije Rudnika uglja, za razliku od recimo Plantaža, nemaju stratešku vrijednost. Pa ih je dao besplatno dijeliti. Te iste akcije kupovala je Monte adria broker u kojoj je Vukotić bio osnivač i suvlasnik. A isto su radili i Damjan Hosta, Veselin Barović, Aco Đukanović…

Tako je danas A2A, otkupljujući te iste akcije, već najveći akcionar Rudnika sa približno 40 odsto akcija. Slijedi država (Vlada) sa 31 i Aco Đukanović sa 10,6 odsto akcija. Dakle, partneri iz Prve imaju apsolutnu većinu i u Rudniku uglja. I samo iz njima znanih razloga tom kompanijom gazduje država, oličena u Predragu Boškoviću, nekadašnjim ministrom a sada predsjednikom borda pljevaljske kompanije. Ili je stvar u tome da država tom funkcijom naplaćuje silne novce uložene u privatizovani Rudnik uglja.

Da ne bi bilo kakvih sumnji, ni SDP nema ništa protiv najavljenog ukrupnjavanja kapitala. Ili ne bi trebalo da ima. ,,Vlada će se izjasniti o spajanju pljevaljskog Rudnika uglja i Elektroprivrede nakon sagledavanja efekata i koristi od tog posla”, saopštio je početkom maja potpredsjednik Vlade Vujica Lazović.

,,Neophodno je prethodno napraviti analizu, to jest elaborat na osnovu kojeg će se jasno vidjeti kakvi su efekti i koristi od spajanja i šta to znači za Vladu, pa ćemo se na osnovu toga opredijeliti”, rekao je Lazović nadajući se valjda da smo baš svi zaboravili kako je isti on prije skoro pet godina najavio da će Rudnik uglja i Termoelektrana u Pljevljima ,,biti brzo integrisani u jedno preduzeće”. Sada vidimo da za svo ovo vrijeme Vlada nije bila u stanju da napravi analizu efekata spajanja dva preduzeća.

SVAKODNEVNA JADIKOVKA: Ako će ta analiza biti poput one koju su (a valjda jesu?) napravili prije nego su paketirali akcije KAP-a i Rudnika boksita u Nikšiću, onda je bolje da je ne rade. Treba li koga podsjećati: Boksiti godinama ne rade, nakon što su menadžeri Deripaskinog CEAC-a, u želji da naduvaju troškove i prikriju zaradu, postigli da KAP od Boksita kupuje najskuplju rudu u Evropi.

Može li se slična priča ponoviti i na relaciji Rudnik uglja – Elektroprivreda? Niz poteza crnogorskih vlasti pokazuje da, zapravo, i ne može biti drugačije: A2A je postala suvlasnik EPCG a da nije imala najbolju ponudu na tenderu. Italijanska Terna je postala suvlasnik crnogorskog Elektroprenosa bez bilo kakvog tendera, na osnovu dogovora političko-poslovnih elita na vlasti u Italiji i Crnoj Gori. Po istom modelu priprema se teren da se koncesija za gradnju elektrana na Morači bez tendera povjeri Elektroprivredi, uz izgovor da je riječ o državnom interesu. I revizija ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG već je gotova stvar.

Tako se, iz Vlade, i najava utapanja Rudnika uglja u EPCG posmatra isključivo kroz naum da se, za još neko vrijeme, u državnom vlasništvu zadrži kontrola nad većinskim paketom akcija Elektroprivrede.

„Ukupni kapital Rudnika je dva odsto vrijednosti EPCG, pa sve i da dođe do spajanja, uticaj na vlasničku strukturu je minoran…”, pojasnili su vladini eksperti u medijima. Ne objašnjavajući da li oni stvarno drže da kompanija, koja je u eksproprijaciju zemljišta, izmještanje Ćehotine, pripremu novih i revitalizaciju postojećih kopova uložila skoro 100 miliona eura, vrijedi – pet puta manje.

Ili ovako: zašto bi kompaniju koja je za dvije godine zaradila 50 miliona, uz sve izglede da u budućnosti taj rezultat popravi, utopili u firmu koja je – i pored rekordne proizvodnje – zabilježila znatno slabiji poslovni rezultat. Konačno: zašto je za Crnu Goru dobro da A2A preuzme upravljanje i nad Rudnikom uglja, kad njeni stručnjaci u EPCG nijesu uspjeli da realizuju obećano.

Nije valjda da su svi odgovori na ova pitanja deponovani u Prvoj banci.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA KAMENOLOM: Nepodnošljiva lakoća prvih miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni grad razmijenio je zemljište na kojem je planirana šestospratnica, za privatnu zemlju u Kučima, namijenjenu za kamenolom kojeg još uvijek nema u planovima. Aferu je otkrila opoziciona DPS, koja je sa ovakvim transakcijama imala iskustva za vrijeme svoje vladavine. A kao glavnog aktera je optužila direktora Puteva Radoša Zečevića

 

 

,,Građani, ako ste vlasnici nekog neobradivog zemljišta ili kamenjara pitajte Glavni grad Podgorica da izvršite razmjenu. Cijena kvadrata stambenog prostora u Podgorici raste. Postanite milioneri”, poručio je odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac na konferenciji za štampu koju su organizovali protekle sedmice. Na njoj su optužili direktora gradskog preduzeća Putevi Radomira Zečevića, Glavni grad i Vladu Crne Gore za učestvovanje u koruptivnom poslu.

Iz DPS-a su predočili  koruptivnu šemu razmjene zemljišta između Glavnog grada i Radenka Mijovića. Glavni grad je dobio zemljište u Kučima procijenjeno na 449.600 eura, a vlasnik te parcele Radenko Mijović plac vrijedan 585.168 hiljada u Podgorici, DUP 1.maj – iza TC ,,Big fashion“, sa obavezom da razliku od 150.000 uplati u budžet grada.

Zemljište koje je u trampi dobio Glavni grad, namijenjeno je za kamenolom, iako za sada nema ni jednu dozvolu niti je uvršteno u plansku dokumentaciju kojom bi se to zemljište privelo namjeni.

Dosta bliže valorizaciji dobijenog zemljišta je Mijović. Na toj parceli je DUP-om predviđena gradnja šestospratnice, korisne površine 3.600 kvadrata. ,,Neko je omogućio da Mijović uplati u budžet Glavnog grada 150.000 eura i da dobije parcelu na kojoj će moći kao suinvestitor da gradi šestospratnicu, korisne površine 3.600 kvadrata”, objasnili su iz opštinskog DPS-a.

Izveli su i računicu po kojoj je na atraktivnoj lokaciji iza objekta Big fešn prosječna cijena kvadrata 2.800 eura. ,,Dolazimo do toga da Mijović dobija 25 odsto kvadrata po osnovu ugovora o zajedničkom ulaganju. Oni su već sa nekim investitorom zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju, pa kada Mijović svojih 25 odsto kvadrata proda na tržištu zaradiće gotovo dva miliona eura”, naglasili su iz DPS-a.

Iz ove opozicione partije se pitaju kako to da je baš Mijovićevo zemljište izabrano za razmjenu a ne nekog drugog vlasnika u Kučima. Tvrde da su razlog porodični odnosi direktora Puteva Zečevića i Mijovića.

Klikovac tvrdi da su Zečević i  Mijović direktno sjeli i dogovorili ovaj posao, bez ikakvih tendera ili javne rasprave iza zatvorenih vrata.

,,A zašto? Pa zato što je gospodin Zečević u vrlo bliskom familijarnom srodstvu sa gospodinom Mijovićem, pa se, tako, stambeni objekat u Doljanima u kojem živi direktor Puteva, nalazi na katastarskoj parceli koja je u vlasništvu Radenka Mijovića. Ovo je dokaz da je među njima postojala komunikacija i prije zaključivanja ovako štetnog posla za građane Podgorice. Jasno je da imamo vrlo organizovani tajni posao, koji nije usklađen sa zakonima. Već imamo i krivične prijave advokata koji zastupaju stanovnike Kuča koji se protive gradnji kamenoloma u Kučima”, poručio je Klikovac.

Zečević je demantovao da je u bilo kakvim familijarnim odnosima sa Mijovićem. ,,Poznajem čovjeka iz političkih voda”, tvrdi Zečević.

Mutne korupcionaške vode, kako tvrde iz opozicije, počele su tokom prošle godine. Na sjednici Skupštine glavnog grada u junu prošle godine, na prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, glasovima odbornika vlasti izglasana je izgradnja kamenoloma. Iz DPS-a tvrde – bez koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, bez bilo kakvih istraživanja i projekta geoloških istraživanja, bez studije uticaja na životnu sredinu, urbanističko-tehničkih uslova, rudarskog projekta eksploatacije i bez saglasnosti nadležnih za oblast vodoprivrede i vodosnabdijevanja za to područje. Opozicija je upozoravala i u junu prošle godine da u Prostorno-urbanističkom planu Podgorice (PUP) ova lokacija nije predviđena za eksploataciju mineralnih sirovina, odnosno obradu kamena.

Vlada je aminovala razmjenu zemljišta, ali krajem prošle godine spornu lokaciju nije uvrstila u plan koncesija.

S druge strane, Zečević tvrdi da je riječ o pokušaju politizacije posla započetog u prethodnom periodu koji je, dodaje, dobio sve potrebne saglasnosti. Navodi da je cijeli posao odradila Uprava za imovinu Glavnog graa, a da je sama procedura počela još dok je Olivera Injac bila gradonačelnica.

,,Tačno je da ga poznajem. Samo mi recite ko ne poznaje nekog ko živi u Podgorici, a ja imam dosta godina. Znamo se i kroz partijske aktivnosti. Struka je odabrala njegovu parcelu. Predstavnici Kuča su bili kod gradonačelnika Mujovića. Dogovorili smo se da ne radimo ništa, iako smo mogli odmah. Prihvatili smo uslove i sačekaćemo Agenciju za zaštitu životne sredine da izradi elaborat u narednih par mjeseci”, izjavio je Zečević.

Odbornica DPS-a Ksenija Aranitović iskazala je nadu da će nadležne institucije, Osnovno državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo, odmah preduzeti neophodne procedure nakon što im dostave svu dokumentaciju o ovom slučaju. ,,Ova odluka treba hitno da bude stavljena van snage. Pozivamo gradonačelnika Sašu Mujovića da razriješi dužnosti direktora Puteva Radoša Zečevića. Ukoliko se to ne desi, on će definitivno potvrditi da je kao predstavnik predlagača ove odluke saučesnik u ovoj koruptivnoj radnji”.

Mujović nije demantovao navode odbornika DPS-a, već podržava njihovu namjeru da nadležnima što prije dostave predmetnu dokumentaciju. U dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vidi se da je Direkcija za imovinu Glavnog grada u avgustu prošle godine Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavila dokumentaciju o ovoj razmjeni nepokretnosti. Dokumentacija je poslata i Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore.

,,Stojim na raspologanju svim državnim organima i molim odbornike DPS-a da im što prije dostave dokaze kako bi mogli da nastavimo da radimo”, izjavio je Zečević.

Šta su sa dostavljenom dokumentacijom osam mjeseci radili u tužilaštvu i Kancelartiji Zaštitnika, tek treba da saznamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SLOVINIĆ PRED SDT: Ima li u (ne)postupanju opštine krivične odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, u vlasništvu porodice Slovinić  

 

 

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović, podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su oni svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, investitora Anchor Company DOO iz Budve, koje je u vlasništvu budvanske porodice Slovinić.

Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa obratio se advokat porodice Slovinić, Nikola Kavedžić, sa zahtjevom za preuzimanje mjera iz njihove nadležnosti zbog ozbiljnih propusta u postupanju opštinskih službi i blokade gradilišta na lokaciji u blizini Starog grada na kojoj je porodica Slovinić, majka Đorđina i njena dva sina Goran i Vedran Slovinić, započela izgradnju hotelsko-apartmanskog objekta na mjestu dvije stare porodične kuće koje su srušene.

O slučaju izgradnje hotela Avangard na budvanskom šetalištu, koju onemogućava buvanska opština, Monitor je već izvještavao.

„Porodica Slovinić posjeduje pravosnažnu građevinsku dozvolu izdatu od nadležnog državnog organa, uredno plaćenu naknadu za komunalno opremanje zemljišta, zakonito započetu gradnju objekta mješovite namjene, važeći ugovor sa izvođačem radova i zaključene ugovore o prodaji nepokretnosti. Uprkos ispunjenju svih zakonskih uslova investitoru je od septembra prošle godine onemogućen pristup gradilištu, zabranjen je prolaz građevinske mehanizacije samovoljom organa lokalne samopuprave….“ navodi se, između ostalog, u dopisu upućenom Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa.

Na zahtjev Zaštitnice, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je akt u kojem se navodi da je jedini raspoloživi pristupni put za prolaz građevinskih mašina lokaciji, ulica Slovenska obala, koju je gradska uprava proglasila pješačkom zonom i zabranila prolaz kamiona i građevinske mehanizacije.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Ćirović, uputila je tokom januara ove godine više dopisa i urgencija Opštini Budva, predsjedniku Nikoli Jovanoviću i sekretarki Sekretarijata za komunalne poslove Desi Vlačić, da pojasne i dokumentovano dostave informaciju o raspoloživim prolazima gradilištu i moguće alternativne puteve za prilaz urbanističkoj parceli u 10.22 DUP Budva centar, sa molbom za hitno postupanje, imajući u vidu da radovi nisu nastavljeni u oktobru shodno planu gradnje, kako bi se problem locirao i riješio.

Međutim, Predsjednik Jovanović i sekretarka Vlačić ignorisali su  zahtjeve Zaštitnice,  pa je predmet upućen SDT-u.

„U prilogu vam dostavljam dopis advokata Nikole Kavedžića iz Budve upućen Zaštitiniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore od 26.12.2025. akt Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dat po zahtjevu Zaštitnika, dok Opština Budva ni nakon urgencije do danas nije htjela da da informaciju u vezi sa predmetnom situacijom, a radi provjere da li postoje elementi krivičnog djela u postupanju odgovornih lica Opštine Budva“, navela je Ćirović.

Porodica Slovinić ukazuje da im je ćutanjem opštinske administracije na zahtjeve da im se odobri polaz ulicom Slovenska obala nanijeta ogromna direktna materijalna šteta i povrijeđena prava propisana zakonom, Ustavom i Evropskom konvencijom. Napominju da je pravo pristupa gradilištu sastavni dio prava građenja te da onemogućavanje pristupa predstavlja faktičko obesmišljavanje građevinske dozvole.

Prolaz građevinske mehanizacije ulicom Slovenska obala nije zabranjen svim investitorima.  Prije par dana srušena je takozvana Žuta kuća, na lokaciji pored hotela Mogren, u vlasništvu biznismena Milana Mrvaljevića. Kamioni i mehanizacija za rušenje kuće nesmetano su prošli ulicom.

Istovremeno, biznismenu Veselinu Pejoviću nije omogućeno da sruši susjednu kuću, poznatu i po restoranu Demižana, koju je zajedno sa prostranom parcelom, kupila njegova kompanija Montenegro Assets Management. Kompanija je dobila dozvolu za gradnju hotela sa pet zvjezdica, ali se od rušenja kuće odustalo jer od Opštine nisu dobili dozvolu da građevinske mašine dođu do objekta.

Predsjednik Opštine mjesecima blokira i rad Luke Budva koja je u vlasništu države i posluje u okviru JP Morsko dobro, čiji je direktor Mladen Mikielj, njegov politički rival.

Zabrana prolaza ulicom Slovenska obala važi i za kamione i mehanizaciju Luke, neophodne za pružanje lučkih usluga, zbog čega ova državna firma trpi ogromnu materijalnu štetu. Nedavno je, po drugi put u roku od pola godine, uprava Luke morala angažovati trajekt  Morskog dobra radi prevoza plutajućih pontona za privez jahti i drugih plovila.

JP Morsko dobro prevozi naručenu robu i materijale trajektom od sredine 2025. godine.

“Opština Budva ne dozvoljava prolaz do Luke Budva dobavljačima koje je  angažovalo JP Morsko dobro, pa se sve nabavke obavljaju morskim putem. Onemogućavanje pristupa luci prouzrokovalo je do sada brojne organizacione i poslovne probleme. Ovakva situacija prevazilazi se na ovaj način, uz značajne finansijske troškove koji za period od pola godine iznose gotovo 100.000 eura. Javnim resursima se nanosi ogromna šteta bez zakonskog utemeljenja i bez ikakvog odgovora ili objašnjenja od strane Opštine Budva”, navodi se u saopštenju Morskog dobra.

Na više zahtjeva upućenih Opštini Budva za prolaz do zone luke,  nikada nije dobijen odgovor.

“Ovakva situacija je neodrživa i činjenica da opštinski organ vlasti sprječava državno preduzeće u obavljanju redovnog poslovanja, usput mu nanoseći štetu, spada u domen rubrike ‘vjerovali ili ne’. Zapostavljanje ili postupanje suprotno javnom interesu je očigledno, bez ikakvog nagovještaja da će se ono promijeniti i bez ikakve odgovornosti nosilaca opštinske vlasti koji postupaju suprotno zakonu i javnom interesu”, ističu iz državne kompanije.

JP Morsko dobro obavijestilo je nadležne državne organe o postupanju Opštine Budva i faktičkom ograničenju pristupa Luci Budva.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas

 

 

Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu  ispred njega.  Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.

O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.

Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotijao čemu su pisali inspekciji.

,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.

Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.

Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.

Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.

Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.

Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.

Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.

Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.

Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.

Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.

Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.

,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo