Povežite se sa nama

PERISKOP

Tad smo bili Evropa

Objavljeno prije

na

Imao sam sreću da se i režiserski se suočim sa djelima neprolazne vrijednosti Krleže  i Kiša, tih naših hrastova literarne i filozofske misaonosti

 

Djela Miroslava Krleže i Danila Kiša dva su postamenta književnosti jezika kojim komuniciramo i sporazumjevamo se na našim prostorima!

Imao sam sreću da osim čitateljske žudnje, koju je uvijek lakše zadovoljiti, dobijem prigodu i režiserski se suočiti sa djelima neprolazne vrijednosti ovih hrastova literarne i filozofske misaonosti.

Svako novo suočenje s njihovom književnošću bio je praznik za dušu i intelektualna gozba najvišeg stupnja. Postavljajući na teatarsku pozornicu Gospodu Glembajeve, U agoniji, Legendu, Kraljevo, Put u raj, Adama i Evu, Smrt bludnice Marije i ostale smrti, Ver sacrum, Hrvatsku rapsodiju,Pijanu novembarsku noć 1918. Miroslava Krleže, jednako kao i kada sam svoj rediteljski senz upućivao Kišovim famoznim partitama Drveni sanduk Tomasa Vulfa i Grobnica za Borisa Davidoviča obuzimala me je nevjerovatna ognjica.
Teško sam vladao emocijama. Bio sam u vlasti istinski velike i evropski verifikovane književnosti. Sjećajući se bezbrojnih proba u teatarskim dvoranama Sarajeva, Zenice, Beograda, Tuzle, Prijedora, nameće mi se galerija sjajno literarno oblikovanih likova, koje je valjalo s glumcima pozornički oživjeti, udahnuti im dušu, ali ih prvenstveno intelektualno i filozofski osvjestiti.

U tim vanvremenim i vanprostornim trenucima bio sam u isto doba osamljen i u društvu oživljenih likova, istovremeno i građanin naših malih urbaniteta i građanin Evrope i svijeta, kozmički zapitan nad temeljnim pitanjima ljudske sudbe,ali i zaokupljen potpuno običnim svakodnevnim problemima. Bio sam u stalnom dijalogu s dvojicom pisaca, koji su određivali i određivati će mjeru našeg udaljavanja i približavanja civilizacijskim tokovima evropskogrezoniranja i načina življenja.

Dok u mojim mislima luta napaćeni lik Novskog, na tren istrgnutog iz pasje atmosfere staljinističkih Gulaga, prebacujem se moćnom literarnom misli u dijaloge arhetipskih Adama i Eve,pa samog Miroslava Krleže zalutalog na politički kermes jedne zagrebačke pijane noći kad je Austrougarska iščezula iz našeg malog grada.

S jednim bijelim fratrom cistercitom ulazim u rajske predjele, da bih tren nakon toga s Tomasom Vulfom bio među jevrejskim stradalnicima iz doba Trećeg rajha, da bih prisustvovao ljubavničko-preljubničkoj svađi u krojačkoj radnji, pa onda odlutao do zagrebačkog Kraljevskog sajma sa Herkulesom i Ankom, do pijanstava svih naših balkanskih krčmi, koje su tako moćno intelektualno oslikavali i Krleža i Kiš,praveći u imaginacijskom smislu veličanstvene slike naših besprizornih balkanoidnih nedođija.

Ti literarni biljuri Krležinog i Kišovog svijeta osvješćivali su generacije čitalaca i gledalaca, koji su imali bar elementarne pretpostavke da osvještenima iziđu iz procesa čitanja odnosno scenskog promatranja ove vrhunske literature.

U doba iznimne stvaralačke potentnosti oba su velikana književne meštrije morala voditi dugotrajne intelektualno-spisateljske borbe da bi nerijetko nedotupavnim, krajnje nedobronamjernim, pa i nekompetentnim krtizerima, rjeđe kritičarima, dokazivali vrijednosnu supstanciju svojih književnih ostvarenja.
Književna i kulturna historija svjedoče da je Miroslav Krleža imao golemi rešpekt za djela Danila Kiša.
Dva su se genijalna pisca i razumjevala i cijenila međusobno. Zahvaljujući njima i njihovim neprolaznim djelima možemo kazati da nam Evropa nije daleko…
Evropa radi njihovih djela stanuje tu, mi smo, pak njen dio.

Trebamo biti ponosni na doprinos Krleže i Kiša svjetskoj literaturi i civilizaciji, uopšte!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

O majmunima, ribama i grafičkom dizajnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Branko Bačanović Bambi, stvaralac crnogorske korjenike i danas vezan za tivatske kalete i balustrade, sa čak 189 umjetničkih radova obradovao je sarajevsku publiku,koja je  u Gradsku galeriju Collegium Artisticum  došla u primjerenom broju da se pokloni njegovom četrdesetogodišnjem staralačkom djelu

 

Od gradskih i kantonalnih vlasti dobrano zaboravljenu,a od likovnih stvaralaca i njihovih udruga razvlaštenu Gradsku galeriju Collegium Artisticum u Sarajevu, prije neku večer oživio je, likovno funkcionalizirao,staroj namjeni vratio grafički dizajner,trenutno najuspješniji u Bosni i Hercegovini, Branko Bačanović Bambi. Stvaralac crnogorske korjenike i dan danas vezan za tivatske kalete i balustrade, sa čak 189 umjetničkih radova obradovao je sarajevsku publiku, koja je došla u primjerenom broju da se pokloni četrdesetogodišnjem stvaralačkom djelu sina negdanjeg uglednog prvaka sarajevske Opere, Milivoja Bačanovića. U organizacijskom smislu najzaslužniji je IMIC,internacionalno pozicionirana udruga koju je osnovao istaknuti bosanski franjevac, fra Marko Oršolić. Tu prijatnu večer teško je izbrisati iz sjećanja i asocijacija publike prisutne otvaranju likovno razbokorene i raskošne svetkovine grafičkog dizajna,pa i grafizma, uopće.

Bačanović je dominantno izložio teatarski plakat koji je i zaštitni znak njegovog putovanja i bivstvovanja u likovnoj umjetnosti.Ali Bambi nebi bio Bambi da ovu likovnu gozbu nije dosolio i drugim maštovitim grafičkim radnjama, kakvi su ciklusi posvećeni inspirativnim vrelima čudesnog svijeta riba, ptica, bizona, majmuna…

Neki eksponati izišli su iz okvira slike i postali samostojeće skulpture. I filmski plakati, istina ne tako brojni,koje je radio za ostvarenja sineasta poput Vefika Hadžismajlovića i Emira Kusturice, pokazali su dvije najbitnije karakteristike Bačanovićevog grafičkog ritualiziranja životnih pojava.

Prva karakteristika je umjetnikovo svjesno povlačenje pred dominantnošću osnovnog sadržaja produkovanog teatarskom ili filmskom umjetnošću. Druga karakteristika je nevjerojatan sklad grafema i boja koje čine zajedničko likovno bogatstvo. Tu je i Bačanovićevo snatrenje nad prijesnim svijetom koji nas okružuje.Umjetnik iskazuje vrlo suptilan vid stilizacije, koji je nekada sadržan u finim varijacijama osnovnog motiva ili njegovim grafičkim metamorfozama, a ponekad u iznenađujućim odstupima i od vlastitog poetičkog pisma, ne radi puke atrakcije već radi stvaranja, komponiranja nove stvarnosti, koja ne pripada prostomimezijskoj logici, već logici grafike neštafelajnog tipa.

Bačanović, evidentno, istražuje puštajući mašti da ga vodi u predjele nesaznatog i neistraženog.

Izložba svojom serioznošću, brojnošću eksponata i ukupnom postavkom u svim prostorima Collegium Artisticuma uspostavlja iznimno visoke standarde i vraća dobrano poljuljane kriterije ovog nekada elitnog sarajevskog izlagačkog prostora i okupljališta sarajevskeintelektualne elite.

Da stilski dosljedno zaokruži likovni karusel kroz četrdesetogodišnje likovno traganje i strastvovanje Bačanović je ovu prekrasnu večer uokvirio i bitno ukrasio nenametljivom, a moćnom glazbenom pozadinom madrigala i moteta u interpretaciji svoga oca, velikog Milivoja Bačanovića.

Zakićen brojnim nagradama i priznanjima diljem evropskih manifestacija grafičkog dizajna Branko Bačanović je napravio i svojevrsnu knjigu,a ne tek i samo katalog.

Ukupnoj veličanstvenosti ove soareje grafičkog dizajna doprinijeli su i brojni gosti iz zemlje i inostranstva gdje ističem Svetlanu Broz,fra Ivana Šarčevića, direktora Sarajevske zime Ibrahima Spahića, novinara i publicistu Dragu Pilsela.

Prohladna sarajevska siječanjska noć u kojoj smo se sjetili najsretnijih izlagačkih svetkovina Collegiium Artisticuma, kada su ovim prostorima harali Mersad Berber, Dževad Hozo, Ismar Mujezinović.
Bambijeva soareja za nezaborav!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Modernitet

Objavljeno prije

na

Objavio:

U vremenima u kojima je Lazar Drljača, veliki slikar, potukač svjetskim metropolama,enigmatična figura bh. likovne umjetnosti, boravio na  Boračkom jerzeru bio je proglašavan samotnjakom, čudakom. Vlasnik potpuno autentične umjetničke magije, ubilježen i u povjesnice umjetnosti ovoga tla,bio je prvi nosilac logike življenja na zdrav način

 

Svako ko je putovao Hercegovinom zna za grad Konjic.

Svako ko je kročio u Konjic u velikoj je nekoj žurbi bio ako nije produžio do Boračkog jezera.
Prirodna začaranost tamošnjih prizora neodoljiva je. Nedirnuta priroda što je već ozbiljan raritet u Bosni i Hercegovini,sve ugroženijoj novim urbanitetima, logikom što grđe to savremenije, uzbuđuje,poziva na duže boravke u tom čarolijskom i arkadijskom ambijentu.Kada sam odlazio na Borce, kako su moji Mostarci odvajkada nazivali ovo jezero, asocijacije su išle prema jednom, za današnje prilike potpuno atipičnom i neobičnom čovjeku.

U vremenima u kojima je Lazar Drljača, veliki slikar, potukač svjetskim metropolama,enigmatična figura bh. likovne umjetnosti, boravio u ovoj jezerskoj Arkadiji,bio je proglašavan samotnjakom, čudakom.

Vlasnik potpuno autentične umjetničke magije, ubilježen i u povjesnice umjetnosti ovoga tla,bio je prvi nosilac logikenaj suvremenijeg življenja na zdrav način.

Danas, kada ljudi iz ekološki maksimalno nezdravih gradova,masovno zagađenih,kad god im to vrijeme dozvoli bježe glavom bez obzira,nismo ni svjesni da je slikar bio prvim protagonistom zdravog življenja u netaknutim blagodetima prirode.

Negdanji putnik i stanovnik svjetskih metropola, bogumil po vlastitom opredjeljenju, shvatio je daleko prije ovdašnjih, vrlo često samo mondenih ekologa šta znači biti robom urbanih cjelina i njihovih svakovrsnih štetnih uticaja.

Shvatio je dobri i plemeniti Lazar da je nenadoknadivo bogatstvo čisti zrak i čista voda,kao i zvukovi prirode.

Shvatio na vrijeme i povukao se u divljinu, kako su te ekološki nedirnute ambijente nazivali nerazumni obožavatelji zagađenih i na svaki način dehumaniziranih gradskih naseobina.

Kao što su Lazara Drljaču,kad se pojavio u dugačkoj pelerini francuske intonacije u središtu Konjica, proglašavali čudakom,tako su sve do njegovoga oproštaja sa ovozemnim svijetom mnogi nesvjesni i u zabludama živeći stanovnici Konjica i okolice, ali ne manje i drugih krajeva Hercegovine, odlazak slikarev u planinu i njegov izbor samotnjačke egzistencije proglašavali, a nažalost i danas proglašavaju pustinjaštvom, bijegom od civilizacije i njenih blagodeti. Slikarev  odlučan i za vrijeme kojekakvih pomodnosti hrabar,  gotovo pa revolucionaran gest odlaska u kreativno samotnjaštvo, naglašavam ovu riječ kreativno (!!!), nažalost u neemancipiranim slojevima stanovništva do sada nije detektiran.
Drljača je za mnoge i dan-danas ostao neshvaćeni pustinjski zanesenjak, čudak sa golemim talentom za slikarstvo, a bio je stvarni anticipator logike zdravog življenja koje je moguće provoditi isključivo van velikih sredina.

Bio je vjesnik drugačijeg umjetničkog i egzistencijalnog angažiranja na našim prostorima.Kako onog u slikarstvu, obuzetim i ovaploćenim snažnim ekspresionizmom i njegovim evropskim derivatom fovizmom, još više u predjelima , sad i ovdje, krajnje zanemarene ekološke svijesti.

U sredini potpuno potopljenoj u aveti trajne provincijalizacije umjetničko djelo,ekološka svijest i gotovo panteistička logika u predavanju dobrotama života u prirodi i života na prirodan način, umjetnika umjetnosti i umjetnika življenja, nerijetko je bilo dočekivano krajnje nelogičnim i nerazumnim negiranjem, pa i posprdno i humorno.

Danas, kada se u gradovima gušimo u smradu i prljavštinama civilizacije, postupke i način življenja Lazara Drljače doživljavam,a nadam se da nisam usamljen, kao odraz rijetke senzibilnosti za modernitet!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Umjetnikova zadužbina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedan od utemeljitelja Akademije likovne umjetnosti, ali i galerije Collegium Artisticum u Sarajevu, Dževad je Hozo svojim čudesnim grafičkim varijacijama bosanskih mramorova (Krleža), čuvenih i po Bosnu i Hercegovinu amblematskih stećaka, ove saputnike i tvorce bosanske povijesnosti vratio je na svjetsku umjetničku pozornicu

 

U Sarajevu svoje dane traje  uistinu izniman čovjek. Akademik Dževad Hozo.Rođen,sad već daleke 1938.u Užicu, odnjihan, dječakovao i momkovao u Bihaću, vinuo se Hozo svojim čudesnim grafikama do grafičarskog Panteona. Postao je za života istinska legenda bh.,jugoslavenske,a sa puno argumenata ustvrditi ću i svjetske umjetnosti.Brojna svjetska priznanja i nagrade, za što bi mi trebale bar dvije ovakve i ovolike kolumne da ih sve tek pobrojim bez ikakvog komentara, jamče da je moja konstatacija o Hozinojsvjetskoj slavi sasvim na mjestu.

Jedan od utemeljitelja Akademije likovne umjetnosti, ali i galerije Collegium Artisticum u Sarajevu, Dževad je Hozo svojim čudesnim grafičkim varijacijama bosanskih mramorova (Krleža), čuvenih i po Bosnu i Hercegovinu amblematskih stećaka, ove saputnike i tvorce bosanske povijesnosti,   vratio je na svjetsku umjetničku pozornicu.Svoje bogato umjetničko iskustvo kada je artizam grafičkoga lista u pitanju, Hozo je stavio na uvid generacijama koje dolaze iza nas. Bio sam čvrsto ubjeđen da je Bišćanin, školovanjem vezan za slovenačku čuvenu školu grafizma, svoje umjetničko i ljudsko poslanje ovjekovječio u briljantnoj knjizi Umjetnost multioriginala, ali veliki mag je uporno stvarao i pisao i otišao daleko,daleko dalje…
Tako je nastala čudesna umjetničko-pedagoška književna cjelina, jednostavno ali i najtačnije nazvana GRAFIKA! Tu zamamnu i zlata vrijednu cjelinu čine knjige:Majstori japanskog drvoreza,Majstori-aspekti,Majstori-biografije,Grafički list(papir,tiskarska boja,atelijer, medicinski aspekti),Duboki tisak,Visoki tisak,Glosarij i bibliografija, Plošni tisak, Testovi, Grafičke pitaliceBibliografija 2

Majstor grafike ovim je knjigama uz onu temeljnu Umjetnost multioriginala stavio pečat ozbiljnosti na jednu umjetničku oblast, otvarajući brojne mogućnosti svojim sljedbenicima u polju grafičke umjetnosti. Ovo blago koje je na dolično genijalan način otisnuo i kao nakladnik se pojavio ambiciozni visokokvalitetni Grafotisak iz Gruda,na čelu sa prvom personom štamparstva u Bosni i Hercegovini, Stipanom Vranješom,nemjerljiv je doprinos ne samo bh. grafici, nakladništvu i svekolikoj bh. umjetnosti,već nakon ovoga Hozinog pothvata cijeli region Zapadnog Balkana ima razloga da svjetskoj umjetničkoj misaonosti uopće ponosno kaže:Mi smo tu!!!

U Bosni i Hercegovini,na Balkanu, nastalo je pravo pravcato izdavačko čudo!

Oni koji nisu vidjeli,a ne manje je značajno, ako nije i značajnije, držali u rukama Hozino zadužbinsko djelo,u Grudama otisnuto, prikraćeni su za višestruke užitke: za umjetnost, za znanost, za čudesnu vizualnost, za majstorovu mudrost i neprocjenjiva iskustva!

Dževad Hozo se ne zadovoljava učinjenim i postignutim.Umjetnik čije grafike krase najprestižnije galerije i muzeje,zašavši u svoje zlaćane godine, predaje se novim istraživanjima…

Umjetnički nemiran tragalački duh akademika Dževada Hoze oduševljava nas već izvjesno vrijeme svojim video radovima.

Dževad Hozo za mene osobno mjera je sveukupne umjetnosti i umjetničke misaonosti i filozofičnosti. Čovjek koji se jedanput rađa u stoljeću.

Sretna je država Bosna i Hercegovina što ima Dževada Hozu!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo