Povežite se sa nama

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

Činjenice ne idu u prilog vođi  ali on ne mari za njih. Đukanović i njegova partija ispisali su devedesetih najsramnije  stranice Crne Gore.  Valjda zbog tog osmišljenog pravca  i zbog toga što je Đukanović  odabrao mir, da ne kažemo rat za mir, Crna Gora ima hipoteku nekažnjenih ratnih zločina –  Dubrovnik,  Bukovica, deportacije bosanskih izbjeglica, Morinj… Predsjednik DPS-a ubilježio je i krivičnu prijavu kao najodgovorniji za slučaj deportacija, ali je ona odbačena uprkos priznanju ratnog predsjednika države Momira Bulatovića da se radilo o državnom zločinu. Jer,  Đukanović ima i pravosuđe.

Osmišljeni pravac uvijek nabolje doveo je Đukanovića na međunarodnu potjernicu za šverc cigareta, čime je Crna Gora postala rijetka država koja ima čast da joj se premijer nađe u centru međunarodne istrage, skupa sa ljudima iz podzemlja. Ovdašnjeg i italijanskog.  Srećom, čuvao ga je imunitet. I centri moći.

Uslijedilo je sve bolje od boljeg: nestale su fabrike, industrije, naše plaže i prirodna pogatstva postale su vlasništvo sumnjivih investitora.. Prodali smo uspješnu državnu telekomunikacionu kompaniju, zbog čega je  vrh ove zemlje opet stigao do međunarodnih istražnih organa, ovoga puta američkih. Sigurno je samo to, da nas je Đukanović učinio prepoznatljivim na svjetskoj sceni.

Proslavio  se kao jedan od najbogatijih političara svijeta. Našao se na Forbsovoj listi najbogatijih, među šeicima i prinčevima. Bogatstvo mu je procijenjeno na 167 miliona eura. Sve to od skromne premijerske plate  i od kompanija koje je u međuvremenu osnovao, koje duguju porez državi i ne bave se ničim.

O Đukanovićevoj „istini“ kako DPS politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”, najvjerodostojnije svjedoče  snimci vrha njegove partije dok planira kako da osvoji izbore krčmljenjem državnih resursa, prekobrojnim zapošljavanjima u državnoj upravi samo njihovih po sad već čuvenoj DPS formuli –  “ jedan zapošljeni, četiri glasa”, i ostalim “nebalkanskim metodama”. O nebalkanskom  pristupu   politici pričaju priču i snimci o tome kako se otkupljuju ljudske duše i prodaju lične karte radi plaćanja jednog računa za struju, ili par dana obroka. Tu su i snimci kako policija batina građane koji su ustali protiv sistema koji je kreirao DPS. Pa snimci o tome kako biznismeni plaćaju svoj poslovni uspjeh kovertama koji odlaze u sakoe visokih funkcionera DPS…Duga je lista.

Na kongresu Đukanović nije samo ignorisao činjenice iz prošlosti. Današnja Crna Gora kroz njegove naočare izgleda ovako: “Danas u Crnoj Gori stvara se društveni proizvod u vrijednosti od 4,6 milijardi eura, ubjedljivo najviše u njenoj istoriji, a  zaposleno je više od 190.000 ljudi, više nego ikada”, kaže, ne trepnuvši predsjednik. I  nastavlja: “Završava se prva, najkomplikovanija dionica auto-puta prema sjeveru. I uz to Jadransko-jonski auto-put. Postavljen je podmorski energetski kabl prema Italiji, ali on tek treba da bude popunjen novoproizvedenom električnom energijom iz obnovljivih izvora… Pripremljeni su projekti i donesene odluke o gradnji novih elektrana na bazi energije vjetra i sunca”.

Činjenice koje je valjda zaboravio da napomene: zbog ugovora Vlade o izgradnji auto puta sa Kinezima, javni dug ušao je u crvenu zonu, a njegov ministar finansija Darko Radunović alarmirao da se ne možemo više zaduživati, pa čak ni da završimo auto put koji vodi “iz ničega u nigdje”, kako ovaj projekat zove  domaća i međunarodna stručna javnost.  Zbog istog projekta, odnosno ugovora koji je Vlada potpisala sa Kinezima, u slučaju neispunjenja obaveza kredita, mogli bi ostati čak i bez teritorije – svega osim diplomatskih predstavništava. Idemo dalje. Hidroelektrane, koje pominje, grade njegovi prijatelji i članovi familije isključivo, zbog čega su nam računi za struju skuplji a životna sredina ugrožena. Čak je i njegov zamjenik, premijer Duško Marković najavio raskidanje sedam ugovora koji se odnose na izgradnju mini hidro elektrana. To bi crnogorske građane moglo koštati – 40 miliona eura.

Zbog zaposlenosti “veće nego ikada”, i silnog ekonomskog rasta, ljudi više nego ikada odlaze ili žele da napuste Crnu Goru. Sjever se iseljava, broj ljekara koji napušta zemlju raste iz dana u dan, a čak 80 posto mladih, prema istraživanjima, želi da ode iz raja. .

Đukanović ima pojašnjenje i za to: “Opozicioni mediji i politički protivnici DPS-a pokušavaju da stvore sliku da za mlade u Crnoj Gori nema perspektive, šireći neutemeljene informacije o njihovom navodnom egzodusu”. Eto, sve je riješeno, mladi sad mogu da odahnu. I ostanu.I ne čitaju nevaljale medije.

Mediji su inače posebna priča. Ako su medijske slobode lakmus papir demokratije, onda je i izjava Đukanovića da je DPS  “moderna i snažna građanska partija lijevog centra”, a  “Crna Gora danas, više nego ikada u istoriji, savremena država”, još jedna u nizu njegovih istina.

Crna Gora na međunarodnim listama koje mjere medijske slobode konstantno bilježi pad, a ovo pitanje iznova i iznova, i sve u većem obimu problematizuje Brisel. Ubistva i napadi na novinare, naravno nepodobne , neriješeni su.  Čak je i stidljiva Evropa primijetila da je DPS, “ta snažna građanska partija lijevog centra”, što bi rekao predsjednik, mimo zakona osvojila RTCG, da nikad ne postane servis građana. Njegovi prijatelji tuku novinare u prisustvu tužioca. A on ih naziva miševima koje treba deretizovati, fašistima…

Nego, nijesu samo „opozicioni mediji“ krivi za ovdašnji subjektivni doživljaj da se mora napustiti zemlja da bi se živjelo dostojanstveno.  Kriva je i Evropa. Ona ne da Đukanoviću naprijed.

“Ako je nestrpljenje građana i nerealno očekivanje da se vrijeme izgubljeno za razvoj tokom istorije nadoknadi preko noći, i da uvijek neko drugi obezbijedi bolji život svakom pojedincu univerzalna i svevremena iluzija, ona je posljednjih godina dobila dodatni prostor zahvaljujući dramatičnom gubitku kvaliteta politike kao djelatnosti, praćenog pogoršanjem geopolitičke slike i posustajanjem EU da odigra do kraja ulogu katalizatora ujedinjenja evropskog kontinenta”, ocijenio je on na Kongresu.

Izvještaji Evropske komisije koji iz godine u godinu ukazuju da nema suštinskih reformi, jasno je sada, pravdaće se nedostacima Evrope, a ne Demokratske partije socijalista. Partije koja nas je odvela u ratove, koja je kumovala pljačkama državnih i nacionalnih resursa i bogatstava, krala izbore i radila protiv ljudskih sloboda.

Zato su u fokusu Đukanovića i njegovih opet identitetske teme, crkva, neprijatelji koji negiraju identitet crnogorske države obnovljene prije „tek 13 godina“. Samo tako može ostvariti  svoju volju  da vječno vlada.

Bio je jednom  jedan Vlad Depeš, rođen decembra 1431. u Rumuniji. Odlučan da vlada do kraja. I spreman da sebi ispuni želju  po cijenu svega. .Ostao je upamćen po surovosti prema svima koji su mu ugrožavali prijesto i predstavljali prepreku.   Inspirisao je jednog irskog pisca da napiše horor roman o grofu Drakuli.

Drakula u ovaj svijet nije stigao iz onostranosti. Njegov lik je krik protiv silnika nikao iz ljudskog očaja.  Postao vječita metafora. Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti.

 

Milena PEROVIĆ – KORAĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo