Povežite se sa nama

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

MONITOR: Šta smo ovako dobili, posmatrajući iz pozicije deponenata, klijenata, akcionara, odnosno, ukupnog finansijskog tržišta?

KASALICA: Nakon uvođenja stečaja u dvije banke stanje je sljedeće:  vlasnici depozita unutar limita FZD-a (do 50 hiljada eura) namirili su svoja potraživanja i  pretrpjeli najmanji stres. Deponenti kojima se i dalje duguje za depozite, a nisu politički zaštićeni, nalaze se u teškoj situaciji jer je njihova eventualna naplata iz stečajne mase upitna. Deponenti, čiji novac je ušao u 64 miliona koje je blokiralo Specijalno tužilaštvo zbog transakcija sa E-commerce platforme, imaće šansu u sporu sa državom za nadoknadu štete, ukoliko dokažu da nisu prali pare.

A, naše finansijsko tržište je ostalo u tinjajućoj krizi, pošto se bježanje od odgovornosti u institucijama plaća kroz uvećanje rizike, koji zadržavaju stanje nestabilnosti sistema.

MONITOR: Zvaničnici CBCG ne bi se složili sa vama.

KASALICA: Pretpostavljam da mislite i na prošlonedjeljno gostovanje guvernera Radoja Žugića u parlamentu.

Guverner je u Skupštini tvrdio da je CBCG angažovala tim forenzike, da im kaže “…da su sve u vezi Atlas i IBM banke radili kako treba.“ Nažalost, tu tvrdnju nije pratio pisani izvještaj navodne forenzike, kako bi se moglo provjeriti šta je bio njihov zadatak; koliki su vremenski period sagledavao; da li su kontrolisali bruto bilansi banaka; da li su svoj posao radili nezavisno, van konteksta zakulisanosti…Bez odgovora na ova pitanja, guvernerova “odbrana“ bila je visoko nepotkovana, a to direktno umanjuje korist za instituciju.

Istovremeno, guverner je tvrdio da su depoziti u sistemu porasli “za 300 miliona“, zaključno sa 25. novembrom. Zvanična statistika, objavljena na veb stranici CBCG, to ne potvrđuje. Prema tim podacima, ukupni depoziti bankarskog sistema na kraju oktobra bili su veći za 30 miliona u u odnosu na kraj prethodne godine, iako su od septembra u silaznom trendu. Tokom ove godine depoziti su rasli samo u dva mjeseca ( jul i avgust). Konačno, Guverner nastavlja da upoređuje trinaest banaka, „zaboravljajući“ da je naš bankarski sistem na kraju prethodne godine brojao 15 banaka.

MONITOR: Ispada da niko nije kriv zbog toga što dvije banke više nijesu „na brojnom stanju“? Kako bi rekli – operacija uspjela, pacijent umro.

KASALICA: Indikatori u Atlas banci odavno su palili sve alarme ranog i kasnog upozorenja. Koeficijent solventnosti se kalkulisao, a da se nisu sagledavali ukupni rizici, ni u kreditnom portfelju niti za ostalu aktivu. Likvidnost se obezbjeđivala iz E-Commerce transakcija, a one su bile sporne u svojoj biti – odakle su stizali i gdje su odlazili novci. Na to je nedavno „umirovljena“ Uprava za sprječavanje pranja novca pravovremeno upozoravala, ali kao da ta upozorenja niko nije primjećivao.

Tadašnji guverner mora javno reći zašto nije prihvatio preporuke viceguvernera i prema Kneževićevoj Atlas banci još 2015. naložio adekvatne mjere. A, aktuelni guverner je, krajem 2016, na svoj zahtjev dobio sve podatke i dokumenta oko Atlas banke. Sada to ne može biti osnova da se kaže: “nisam bio upoznat“.

Ukratko, iz dostupnih javnih finansijskih podataka vidimo da CBCG nije sprovodila nikakvu operaciju, niti je brigala o pacijentima.

MONITOR: Knežević provlači tezu da su njegove banke  “otete i umorene“ da bi im neko oduzeo unosne poslove i atraktivne nekretnine. Da li je ova priča na mjestu?

KASALICA: Ukoliko glavni akcionar IBM i Atlas banke želi da mu se vjeruje, tada veliki dio odgovornosti i krivice mora vezati za sebe i svoje neoficijelno upravljanje bankama, dok nije pokrivao ni jednu formalnu funkciju unutar korporativne strukture u njima.

Od 2011. godine Atlas banka imala revizorsko mišljenje sa kvalifikacijom, odnosno, od tada je javno registrovana kriza ove banke. Znači, glavni akcionar IBM i Atlas banke je svojim činjenjem slomio svoje banke, svojom nezajažljivom potrebom za ogromnom gotovinom. Da li je ta gotovina bila negdje drugdje transferisana i “uknjižena“, kao što Knežević sada želi da implicira, to nije predmet razmatranja regulative o superviziji banaka. A, ako je bilo kakve stvarne imovine, bar će se deponenti djelimično naplatiti iz stečajne mase.

MONITOR: Koliko je istraga SDT o pranju novca i zamrzavanje 60-tek miliona sa računa tih banaka mogla uticati na njihovu sudbinu? Kakva je uloga CBCG u toj priči?

KASALICA: U junu 2018. godine, po naredbi specijalnog tužioca, na računima Atlas banke je blokirano nepunih 64 miliona depozita. Na kraju prethodne godine, pasiva i aktiva ovih sredstava  mogla  se računovodstveno uvezati. Međutim, situacija na kraju prvog kvartala ove godine, taman pred uvođenje stečaja u Atlas banku, takvo objektivno uvezivanje više ne potvrđuje, već ukazuje da su sredstva na korespodentskim računima smanjenja na 59 miliona. Korespodencija između tužilaca i privremene uprave Atlas banke (01.03.2019) daje dovoljno povoda da se nešto iza kulisa mora potpunije provjeriti/ dokazati.

MONITOR: Možemo li praviti procjenu o sudbini te istrage?

KASALICA: Uz strukovnu odgovornost, u vezi ove ozbiljne istrage se ne treba baviti procjenama, pošto je građanski nivo nepovjerenja u tužilačke strukture toliko dubok da je važnije pitanje kako će se ova institucija u budućnosti  reformisati da služi vladavini prava.

MONITOR: Da li  SDT izbjegava neke, čini se, znatno lakše finansijske istrage vezane za aferu Atlas?Mislimo na odliv depozita, pokrivanje dugova po rivolvingu, sumnjivim kreditima za povlašćene…

KASALICA: Nedavno smo imali kontradiktorne informacije iz tužilaštva dostavljene poslaniku Damjanoviću, koje predstavljaju značajnu osnovu za strukovnu i sistemsku zabrinutost.

Tužilačkim istragama su potrebne ozbiljne finansijske forenzičke analize bruto bilansa Atlas banke u periodu od 2013-2018. godine, sa posebnim osvrtom na analizu transakcija i dokumentacije u periodu od 10. decembra 2018. do 5. aprila 2019. godine. Nadam se da se meta-podaci nisu mijenjali, a to znači da se u međuodnosima dugovnih i potražnih prometa i salda treba naći istina, koja je potrebna da se vratimo poštovanju struka računovođa i revizora na našem tržištu. To je optimalan metod da takođe povratimo sistemsko povjerenje i poštovanje poslova i aktivnosti bankarske supervizije.

MONITOR: Da li smo naučili lekciju ili bi nam se nešto slično moglo ponoviti?

KASALICA: FZD je značajno osiromašen, a tržište je ostalo ranjeno zbog neprincipijelnosti u primjeni ovlašćenja i odgovornosti supervizora banaka. Strukovno, krizom stečaja u dvije banke to je postalo jasno i spoljnjim kontrolorima: MMF-u, SB-u i EK-u, doskorašnjim zaštitinicima sistemskih neprincipijelnosti CB CG.

Depoziti se još nisu dovoljno oporavili, iako su udarni bankari po prvi put ove godine konstruktivno posvećeni klijentima na tržištu; to se sada mora potvrditi i jačanjem kamata na depozite.

Nepovjerenje je još uvijek snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor, čemu je doprinio i stečaj Atlas banke, pa je najavljena regulativa ograničavanja gotovinskih kredita preuranjena i štetna bankama.

Drugi bitan podatak se odnosi na činjenicu da u posljednjim mjesecima (od juna ove godine) segment nerezidenata postepeno, ali uporno povlači sredstva iz ovdašnjih banaka. Treći podatak se čita sa tržišta: količina nezvanične gotovine u sistemu ove godine mnogo je veća nego prethodne tri godine. To se najpotpunije čita iz načina na koji se privreda nanovo vraća nekvalitetu finansijskih izvještaja, dok smo taman počinjali da budemo uporedivi sa regionalnim trendovima.

Kad se podvuče crta: nismo naučili lekciju, pošto se životno i ekonomski može učiti iz grešaka, odgovornim suočavanjem sa iskustvom, koje bi vas moglo učiniti spremnijim i jačim za buduće izazove. Da bi se to desilo, morali bismo biti svjesni odgovornosti.

 

Teflon

MONITOR: Ko su najveći gubitnici a ko, eventualni, dobitnici ove priče?

KASALICA:Najveći dobitnik je guverner CBCG i njegova korporacija poslušnika iz kontrole banaka. On je optimalno iskoristio ćutanje i tetošenje svojih političkih mentora i uspio je da, kao teflonska površina, od sebe odbije sve vrste odgovornosti.

Najveći gubitnik je koncept stabilnosti i sigurnosti sistema, kao cjeline, čemu je doprinijelo ostavljanje na cjedilu vlasnika depozita većih od limita FZD limita. Suočavanje sa posljedicama tek nas očekuje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo