Povežite se sa nama

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

MONITOR: Šta smo ovako dobili, posmatrajući iz pozicije deponenata, klijenata, akcionara, odnosno, ukupnog finansijskog tržišta?

KASALICA: Nakon uvođenja stečaja u dvije banke stanje je sljedeće:  vlasnici depozita unutar limita FZD-a (do 50 hiljada eura) namirili su svoja potraživanja i  pretrpjeli najmanji stres. Deponenti kojima se i dalje duguje za depozite, a nisu politički zaštićeni, nalaze se u teškoj situaciji jer je njihova eventualna naplata iz stečajne mase upitna. Deponenti, čiji novac je ušao u 64 miliona koje je blokiralo Specijalno tužilaštvo zbog transakcija sa E-commerce platforme, imaće šansu u sporu sa državom za nadoknadu štete, ukoliko dokažu da nisu prali pare.

A, naše finansijsko tržište je ostalo u tinjajućoj krizi, pošto se bježanje od odgovornosti u institucijama plaća kroz uvećanje rizike, koji zadržavaju stanje nestabilnosti sistema.

MONITOR: Zvaničnici CBCG ne bi se složili sa vama.

KASALICA: Pretpostavljam da mislite i na prošlonedjeljno gostovanje guvernera Radoja Žugića u parlamentu.

Guverner je u Skupštini tvrdio da je CBCG angažovala tim forenzike, da im kaže “…da su sve u vezi Atlas i IBM banke radili kako treba.“ Nažalost, tu tvrdnju nije pratio pisani izvještaj navodne forenzike, kako bi se moglo provjeriti šta je bio njihov zadatak; koliki su vremenski period sagledavao; da li su kontrolisali bruto bilansi banaka; da li su svoj posao radili nezavisno, van konteksta zakulisanosti…Bez odgovora na ova pitanja, guvernerova “odbrana“ bila je visoko nepotkovana, a to direktno umanjuje korist za instituciju.

Istovremeno, guverner je tvrdio da su depoziti u sistemu porasli “za 300 miliona“, zaključno sa 25. novembrom. Zvanična statistika, objavljena na veb stranici CBCG, to ne potvrđuje. Prema tim podacima, ukupni depoziti bankarskog sistema na kraju oktobra bili su veći za 30 miliona u u odnosu na kraj prethodne godine, iako su od septembra u silaznom trendu. Tokom ove godine depoziti su rasli samo u dva mjeseca ( jul i avgust). Konačno, Guverner nastavlja da upoređuje trinaest banaka, „zaboravljajući“ da je naš bankarski sistem na kraju prethodne godine brojao 15 banaka.

MONITOR: Ispada da niko nije kriv zbog toga što dvije banke više nijesu „na brojnom stanju“? Kako bi rekli – operacija uspjela, pacijent umro.

KASALICA: Indikatori u Atlas banci odavno su palili sve alarme ranog i kasnog upozorenja. Koeficijent solventnosti se kalkulisao, a da se nisu sagledavali ukupni rizici, ni u kreditnom portfelju niti za ostalu aktivu. Likvidnost se obezbjeđivala iz E-Commerce transakcija, a one su bile sporne u svojoj biti – odakle su stizali i gdje su odlazili novci. Na to je nedavno „umirovljena“ Uprava za sprječavanje pranja novca pravovremeno upozoravala, ali kao da ta upozorenja niko nije primjećivao.

Tadašnji guverner mora javno reći zašto nije prihvatio preporuke viceguvernera i prema Kneževićevoj Atlas banci još 2015. naložio adekvatne mjere. A, aktuelni guverner je, krajem 2016, na svoj zahtjev dobio sve podatke i dokumenta oko Atlas banke. Sada to ne može biti osnova da se kaže: “nisam bio upoznat“.

Ukratko, iz dostupnih javnih finansijskih podataka vidimo da CBCG nije sprovodila nikakvu operaciju, niti je brigala o pacijentima.

MONITOR: Knežević provlači tezu da su njegove banke  “otete i umorene“ da bi im neko oduzeo unosne poslove i atraktivne nekretnine. Da li je ova priča na mjestu?

KASALICA: Ukoliko glavni akcionar IBM i Atlas banke želi da mu se vjeruje, tada veliki dio odgovornosti i krivice mora vezati za sebe i svoje neoficijelno upravljanje bankama, dok nije pokrivao ni jednu formalnu funkciju unutar korporativne strukture u njima.

Od 2011. godine Atlas banka imala revizorsko mišljenje sa kvalifikacijom, odnosno, od tada je javno registrovana kriza ove banke. Znači, glavni akcionar IBM i Atlas banke je svojim činjenjem slomio svoje banke, svojom nezajažljivom potrebom za ogromnom gotovinom. Da li je ta gotovina bila negdje drugdje transferisana i “uknjižena“, kao što Knežević sada želi da implicira, to nije predmet razmatranja regulative o superviziji banaka. A, ako je bilo kakve stvarne imovine, bar će se deponenti djelimično naplatiti iz stečajne mase.

MONITOR: Koliko je istraga SDT o pranju novca i zamrzavanje 60-tek miliona sa računa tih banaka mogla uticati na njihovu sudbinu? Kakva je uloga CBCG u toj priči?

KASALICA: U junu 2018. godine, po naredbi specijalnog tužioca, na računima Atlas banke je blokirano nepunih 64 miliona depozita. Na kraju prethodne godine, pasiva i aktiva ovih sredstava  mogla  se računovodstveno uvezati. Međutim, situacija na kraju prvog kvartala ove godine, taman pred uvođenje stečaja u Atlas banku, takvo objektivno uvezivanje više ne potvrđuje, već ukazuje da su sredstva na korespodentskim računima smanjenja na 59 miliona. Korespodencija između tužilaca i privremene uprave Atlas banke (01.03.2019) daje dovoljno povoda da se nešto iza kulisa mora potpunije provjeriti/ dokazati.

MONITOR: Možemo li praviti procjenu o sudbini te istrage?

KASALICA: Uz strukovnu odgovornost, u vezi ove ozbiljne istrage se ne treba baviti procjenama, pošto je građanski nivo nepovjerenja u tužilačke strukture toliko dubok da je važnije pitanje kako će se ova institucija u budućnosti  reformisati da služi vladavini prava.

MONITOR: Da li  SDT izbjegava neke, čini se, znatno lakše finansijske istrage vezane za aferu Atlas?Mislimo na odliv depozita, pokrivanje dugova po rivolvingu, sumnjivim kreditima za povlašćene…

KASALICA: Nedavno smo imali kontradiktorne informacije iz tužilaštva dostavljene poslaniku Damjanoviću, koje predstavljaju značajnu osnovu za strukovnu i sistemsku zabrinutost.

Tužilačkim istragama su potrebne ozbiljne finansijske forenzičke analize bruto bilansa Atlas banke u periodu od 2013-2018. godine, sa posebnim osvrtom na analizu transakcija i dokumentacije u periodu od 10. decembra 2018. do 5. aprila 2019. godine. Nadam se da se meta-podaci nisu mijenjali, a to znači da se u međuodnosima dugovnih i potražnih prometa i salda treba naći istina, koja je potrebna da se vratimo poštovanju struka računovođa i revizora na našem tržištu. To je optimalan metod da takođe povratimo sistemsko povjerenje i poštovanje poslova i aktivnosti bankarske supervizije.

MONITOR: Da li smo naučili lekciju ili bi nam se nešto slično moglo ponoviti?

KASALICA: FZD je značajno osiromašen, a tržište je ostalo ranjeno zbog neprincipijelnosti u primjeni ovlašćenja i odgovornosti supervizora banaka. Strukovno, krizom stečaja u dvije banke to je postalo jasno i spoljnjim kontrolorima: MMF-u, SB-u i EK-u, doskorašnjim zaštitinicima sistemskih neprincipijelnosti CB CG.

Depoziti se još nisu dovoljno oporavili, iako su udarni bankari po prvi put ove godine konstruktivno posvećeni klijentima na tržištu; to se sada mora potvrditi i jačanjem kamata na depozite.

Nepovjerenje je još uvijek snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor, čemu je doprinio i stečaj Atlas banke, pa je najavljena regulativa ograničavanja gotovinskih kredita preuranjena i štetna bankama.

Drugi bitan podatak se odnosi na činjenicu da u posljednjim mjesecima (od juna ove godine) segment nerezidenata postepeno, ali uporno povlači sredstva iz ovdašnjih banaka. Treći podatak se čita sa tržišta: količina nezvanične gotovine u sistemu ove godine mnogo je veća nego prethodne tri godine. To se najpotpunije čita iz načina na koji se privreda nanovo vraća nekvalitetu finansijskih izvještaja, dok smo taman počinjali da budemo uporedivi sa regionalnim trendovima.

Kad se podvuče crta: nismo naučili lekciju, pošto se životno i ekonomski može učiti iz grešaka, odgovornim suočavanjem sa iskustvom, koje bi vas moglo učiniti spremnijim i jačim za buduće izazove. Da bi se to desilo, morali bismo biti svjesni odgovornosti.

 

Teflon

MONITOR: Ko su najveći gubitnici a ko, eventualni, dobitnici ove priče?

KASALICA:Najveći dobitnik je guverner CBCG i njegova korporacija poslušnika iz kontrole banaka. On je optimalno iskoristio ćutanje i tetošenje svojih političkih mentora i uspio je da, kao teflonska površina, od sebe odbije sve vrste odgovornosti.

Najveći gubitnik je koncept stabilnosti i sigurnosti sistema, kao cjeline, čemu je doprinijelo ostavljanje na cjedilu vlasnika depozita većih od limita FZD limita. Suočavanje sa posljedicama tek nas očekuje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo