Povežite se sa nama

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

MONITOR: Šta smo ovako dobili, posmatrajući iz pozicije deponenata, klijenata, akcionara, odnosno, ukupnog finansijskog tržišta?

KASALICA: Nakon uvođenja stečaja u dvije banke stanje je sljedeće:  vlasnici depozita unutar limita FZD-a (do 50 hiljada eura) namirili su svoja potraživanja i  pretrpjeli najmanji stres. Deponenti kojima se i dalje duguje za depozite, a nisu politički zaštićeni, nalaze se u teškoj situaciji jer je njihova eventualna naplata iz stečajne mase upitna. Deponenti, čiji novac je ušao u 64 miliona koje je blokiralo Specijalno tužilaštvo zbog transakcija sa E-commerce platforme, imaće šansu u sporu sa državom za nadoknadu štete, ukoliko dokažu da nisu prali pare.

A, naše finansijsko tržište je ostalo u tinjajućoj krizi, pošto se bježanje od odgovornosti u institucijama plaća kroz uvećanje rizike, koji zadržavaju stanje nestabilnosti sistema.

MONITOR: Zvaničnici CBCG ne bi se složili sa vama.

KASALICA: Pretpostavljam da mislite i na prošlonedjeljno gostovanje guvernera Radoja Žugića u parlamentu.

Guverner je u Skupštini tvrdio da je CBCG angažovala tim forenzike, da im kaže “…da su sve u vezi Atlas i IBM banke radili kako treba.“ Nažalost, tu tvrdnju nije pratio pisani izvještaj navodne forenzike, kako bi se moglo provjeriti šta je bio njihov zadatak; koliki su vremenski period sagledavao; da li su kontrolisali bruto bilansi banaka; da li su svoj posao radili nezavisno, van konteksta zakulisanosti…Bez odgovora na ova pitanja, guvernerova “odbrana“ bila je visoko nepotkovana, a to direktno umanjuje korist za instituciju.

Istovremeno, guverner je tvrdio da su depoziti u sistemu porasli “za 300 miliona“, zaključno sa 25. novembrom. Zvanična statistika, objavljena na veb stranici CBCG, to ne potvrđuje. Prema tim podacima, ukupni depoziti bankarskog sistema na kraju oktobra bili su veći za 30 miliona u u odnosu na kraj prethodne godine, iako su od septembra u silaznom trendu. Tokom ove godine depoziti su rasli samo u dva mjeseca ( jul i avgust). Konačno, Guverner nastavlja da upoređuje trinaest banaka, „zaboravljajući“ da je naš bankarski sistem na kraju prethodne godine brojao 15 banaka.

MONITOR: Ispada da niko nije kriv zbog toga što dvije banke više nijesu „na brojnom stanju“? Kako bi rekli – operacija uspjela, pacijent umro.

KASALICA: Indikatori u Atlas banci odavno su palili sve alarme ranog i kasnog upozorenja. Koeficijent solventnosti se kalkulisao, a da se nisu sagledavali ukupni rizici, ni u kreditnom portfelju niti za ostalu aktivu. Likvidnost se obezbjeđivala iz E-Commerce transakcija, a one su bile sporne u svojoj biti – odakle su stizali i gdje su odlazili novci. Na to je nedavno „umirovljena“ Uprava za sprječavanje pranja novca pravovremeno upozoravala, ali kao da ta upozorenja niko nije primjećivao.

Tadašnji guverner mora javno reći zašto nije prihvatio preporuke viceguvernera i prema Kneževićevoj Atlas banci još 2015. naložio adekvatne mjere. A, aktuelni guverner je, krajem 2016, na svoj zahtjev dobio sve podatke i dokumenta oko Atlas banke. Sada to ne može biti osnova da se kaže: “nisam bio upoznat“.

Ukratko, iz dostupnih javnih finansijskih podataka vidimo da CBCG nije sprovodila nikakvu operaciju, niti je brigala o pacijentima.

MONITOR: Knežević provlači tezu da su njegove banke  “otete i umorene“ da bi im neko oduzeo unosne poslove i atraktivne nekretnine. Da li je ova priča na mjestu?

KASALICA: Ukoliko glavni akcionar IBM i Atlas banke želi da mu se vjeruje, tada veliki dio odgovornosti i krivice mora vezati za sebe i svoje neoficijelno upravljanje bankama, dok nije pokrivao ni jednu formalnu funkciju unutar korporativne strukture u njima.

Od 2011. godine Atlas banka imala revizorsko mišljenje sa kvalifikacijom, odnosno, od tada je javno registrovana kriza ove banke. Znači, glavni akcionar IBM i Atlas banke je svojim činjenjem slomio svoje banke, svojom nezajažljivom potrebom za ogromnom gotovinom. Da li je ta gotovina bila negdje drugdje transferisana i “uknjižena“, kao što Knežević sada želi da implicira, to nije predmet razmatranja regulative o superviziji banaka. A, ako je bilo kakve stvarne imovine, bar će se deponenti djelimično naplatiti iz stečajne mase.

MONITOR: Koliko je istraga SDT o pranju novca i zamrzavanje 60-tek miliona sa računa tih banaka mogla uticati na njihovu sudbinu? Kakva je uloga CBCG u toj priči?

KASALICA: U junu 2018. godine, po naredbi specijalnog tužioca, na računima Atlas banke je blokirano nepunih 64 miliona depozita. Na kraju prethodne godine, pasiva i aktiva ovih sredstava  mogla  se računovodstveno uvezati. Međutim, situacija na kraju prvog kvartala ove godine, taman pred uvođenje stečaja u Atlas banku, takvo objektivno uvezivanje više ne potvrđuje, već ukazuje da su sredstva na korespodentskim računima smanjenja na 59 miliona. Korespodencija između tužilaca i privremene uprave Atlas banke (01.03.2019) daje dovoljno povoda da se nešto iza kulisa mora potpunije provjeriti/ dokazati.

MONITOR: Možemo li praviti procjenu o sudbini te istrage?

KASALICA: Uz strukovnu odgovornost, u vezi ove ozbiljne istrage se ne treba baviti procjenama, pošto je građanski nivo nepovjerenja u tužilačke strukture toliko dubok da je važnije pitanje kako će se ova institucija u budućnosti  reformisati da služi vladavini prava.

MONITOR: Da li  SDT izbjegava neke, čini se, znatno lakše finansijske istrage vezane za aferu Atlas?Mislimo na odliv depozita, pokrivanje dugova po rivolvingu, sumnjivim kreditima za povlašćene…

KASALICA: Nedavno smo imali kontradiktorne informacije iz tužilaštva dostavljene poslaniku Damjanoviću, koje predstavljaju značajnu osnovu za strukovnu i sistemsku zabrinutost.

Tužilačkim istragama su potrebne ozbiljne finansijske forenzičke analize bruto bilansa Atlas banke u periodu od 2013-2018. godine, sa posebnim osvrtom na analizu transakcija i dokumentacije u periodu od 10. decembra 2018. do 5. aprila 2019. godine. Nadam se da se meta-podaci nisu mijenjali, a to znači da se u međuodnosima dugovnih i potražnih prometa i salda treba naći istina, koja je potrebna da se vratimo poštovanju struka računovođa i revizora na našem tržištu. To je optimalan metod da takođe povratimo sistemsko povjerenje i poštovanje poslova i aktivnosti bankarske supervizije.

MONITOR: Da li smo naučili lekciju ili bi nam se nešto slično moglo ponoviti?

KASALICA: FZD je značajno osiromašen, a tržište je ostalo ranjeno zbog neprincipijelnosti u primjeni ovlašćenja i odgovornosti supervizora banaka. Strukovno, krizom stečaja u dvije banke to je postalo jasno i spoljnjim kontrolorima: MMF-u, SB-u i EK-u, doskorašnjim zaštitinicima sistemskih neprincipijelnosti CB CG.

Depoziti se još nisu dovoljno oporavili, iako su udarni bankari po prvi put ove godine konstruktivno posvećeni klijentima na tržištu; to se sada mora potvrditi i jačanjem kamata na depozite.

Nepovjerenje je još uvijek snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor, čemu je doprinio i stečaj Atlas banke, pa je najavljena regulativa ograničavanja gotovinskih kredita preuranjena i štetna bankama.

Drugi bitan podatak se odnosi na činjenicu da u posljednjim mjesecima (od juna ove godine) segment nerezidenata postepeno, ali uporno povlači sredstva iz ovdašnjih banaka. Treći podatak se čita sa tržišta: količina nezvanične gotovine u sistemu ove godine mnogo je veća nego prethodne tri godine. To se najpotpunije čita iz načina na koji se privreda nanovo vraća nekvalitetu finansijskih izvještaja, dok smo taman počinjali da budemo uporedivi sa regionalnim trendovima.

Kad se podvuče crta: nismo naučili lekciju, pošto se životno i ekonomski može učiti iz grešaka, odgovornim suočavanjem sa iskustvom, koje bi vas moglo učiniti spremnijim i jačim za buduće izazove. Da bi se to desilo, morali bismo biti svjesni odgovornosti.

 

Teflon

MONITOR: Ko su najveći gubitnici a ko, eventualni, dobitnici ove priče?

KASALICA:Najveći dobitnik je guverner CBCG i njegova korporacija poslušnika iz kontrole banaka. On je optimalno iskoristio ćutanje i tetošenje svojih političkih mentora i uspio je da, kao teflonska površina, od sebe odbije sve vrste odgovornosti.

Najveći gubitnik je koncept stabilnosti i sigurnosti sistema, kao cjeline, čemu je doprinijelo ostavljanje na cjedilu vlasnika depozita većih od limita FZD limita. Suočavanje sa posljedicama tek nas očekuje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo