Povežite se sa nama

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

MONITOR: Šta smo ovako dobili, posmatrajući iz pozicije deponenata, klijenata, akcionara, odnosno, ukupnog finansijskog tržišta?

KASALICA: Nakon uvođenja stečaja u dvije banke stanje je sljedeće:  vlasnici depozita unutar limita FZD-a (do 50 hiljada eura) namirili su svoja potraživanja i  pretrpjeli najmanji stres. Deponenti kojima se i dalje duguje za depozite, a nisu politički zaštićeni, nalaze se u teškoj situaciji jer je njihova eventualna naplata iz stečajne mase upitna. Deponenti, čiji novac je ušao u 64 miliona koje je blokiralo Specijalno tužilaštvo zbog transakcija sa E-commerce platforme, imaće šansu u sporu sa državom za nadoknadu štete, ukoliko dokažu da nisu prali pare.

A, naše finansijsko tržište je ostalo u tinjajućoj krizi, pošto se bježanje od odgovornosti u institucijama plaća kroz uvećanje rizike, koji zadržavaju stanje nestabilnosti sistema.

MONITOR: Zvaničnici CBCG ne bi se složili sa vama.

KASALICA: Pretpostavljam da mislite i na prošlonedjeljno gostovanje guvernera Radoja Žugića u parlamentu.

Guverner je u Skupštini tvrdio da je CBCG angažovala tim forenzike, da im kaže “…da su sve u vezi Atlas i IBM banke radili kako treba.“ Nažalost, tu tvrdnju nije pratio pisani izvještaj navodne forenzike, kako bi se moglo provjeriti šta je bio njihov zadatak; koliki su vremenski period sagledavao; da li su kontrolisali bruto bilansi banaka; da li su svoj posao radili nezavisno, van konteksta zakulisanosti…Bez odgovora na ova pitanja, guvernerova “odbrana“ bila je visoko nepotkovana, a to direktno umanjuje korist za instituciju.

Istovremeno, guverner je tvrdio da su depoziti u sistemu porasli “za 300 miliona“, zaključno sa 25. novembrom. Zvanična statistika, objavljena na veb stranici CBCG, to ne potvrđuje. Prema tim podacima, ukupni depoziti bankarskog sistema na kraju oktobra bili su veći za 30 miliona u u odnosu na kraj prethodne godine, iako su od septembra u silaznom trendu. Tokom ove godine depoziti su rasli samo u dva mjeseca ( jul i avgust). Konačno, Guverner nastavlja da upoređuje trinaest banaka, „zaboravljajući“ da je naš bankarski sistem na kraju prethodne godine brojao 15 banaka.

MONITOR: Ispada da niko nije kriv zbog toga što dvije banke više nijesu „na brojnom stanju“? Kako bi rekli – operacija uspjela, pacijent umro.

KASALICA: Indikatori u Atlas banci odavno su palili sve alarme ranog i kasnog upozorenja. Koeficijent solventnosti se kalkulisao, a da se nisu sagledavali ukupni rizici, ni u kreditnom portfelju niti za ostalu aktivu. Likvidnost se obezbjeđivala iz E-Commerce transakcija, a one su bile sporne u svojoj biti – odakle su stizali i gdje su odlazili novci. Na to je nedavno „umirovljena“ Uprava za sprječavanje pranja novca pravovremeno upozoravala, ali kao da ta upozorenja niko nije primjećivao.

Tadašnji guverner mora javno reći zašto nije prihvatio preporuke viceguvernera i prema Kneževićevoj Atlas banci još 2015. naložio adekvatne mjere. A, aktuelni guverner je, krajem 2016, na svoj zahtjev dobio sve podatke i dokumenta oko Atlas banke. Sada to ne može biti osnova da se kaže: “nisam bio upoznat“.

Ukratko, iz dostupnih javnih finansijskih podataka vidimo da CBCG nije sprovodila nikakvu operaciju, niti je brigala o pacijentima.

MONITOR: Knežević provlači tezu da su njegove banke  “otete i umorene“ da bi im neko oduzeo unosne poslove i atraktivne nekretnine. Da li je ova priča na mjestu?

KASALICA: Ukoliko glavni akcionar IBM i Atlas banke želi da mu se vjeruje, tada veliki dio odgovornosti i krivice mora vezati za sebe i svoje neoficijelno upravljanje bankama, dok nije pokrivao ni jednu formalnu funkciju unutar korporativne strukture u njima.

Od 2011. godine Atlas banka imala revizorsko mišljenje sa kvalifikacijom, odnosno, od tada je javno registrovana kriza ove banke. Znači, glavni akcionar IBM i Atlas banke je svojim činjenjem slomio svoje banke, svojom nezajažljivom potrebom za ogromnom gotovinom. Da li je ta gotovina bila negdje drugdje transferisana i “uknjižena“, kao što Knežević sada želi da implicira, to nije predmet razmatranja regulative o superviziji banaka. A, ako je bilo kakve stvarne imovine, bar će se deponenti djelimično naplatiti iz stečajne mase.

MONITOR: Koliko je istraga SDT o pranju novca i zamrzavanje 60-tek miliona sa računa tih banaka mogla uticati na njihovu sudbinu? Kakva je uloga CBCG u toj priči?

KASALICA: U junu 2018. godine, po naredbi specijalnog tužioca, na računima Atlas banke je blokirano nepunih 64 miliona depozita. Na kraju prethodne godine, pasiva i aktiva ovih sredstava  mogla  se računovodstveno uvezati. Međutim, situacija na kraju prvog kvartala ove godine, taman pred uvođenje stečaja u Atlas banku, takvo objektivno uvezivanje više ne potvrđuje, već ukazuje da su sredstva na korespodentskim računima smanjenja na 59 miliona. Korespodencija između tužilaca i privremene uprave Atlas banke (01.03.2019) daje dovoljno povoda da se nešto iza kulisa mora potpunije provjeriti/ dokazati.

MONITOR: Možemo li praviti procjenu o sudbini te istrage?

KASALICA: Uz strukovnu odgovornost, u vezi ove ozbiljne istrage se ne treba baviti procjenama, pošto je građanski nivo nepovjerenja u tužilačke strukture toliko dubok da je važnije pitanje kako će se ova institucija u budućnosti  reformisati da služi vladavini prava.

MONITOR: Da li  SDT izbjegava neke, čini se, znatno lakše finansijske istrage vezane za aferu Atlas?Mislimo na odliv depozita, pokrivanje dugova po rivolvingu, sumnjivim kreditima za povlašćene…

KASALICA: Nedavno smo imali kontradiktorne informacije iz tužilaštva dostavljene poslaniku Damjanoviću, koje predstavljaju značajnu osnovu za strukovnu i sistemsku zabrinutost.

Tužilačkim istragama su potrebne ozbiljne finansijske forenzičke analize bruto bilansa Atlas banke u periodu od 2013-2018. godine, sa posebnim osvrtom na analizu transakcija i dokumentacije u periodu od 10. decembra 2018. do 5. aprila 2019. godine. Nadam se da se meta-podaci nisu mijenjali, a to znači da se u međuodnosima dugovnih i potražnih prometa i salda treba naći istina, koja je potrebna da se vratimo poštovanju struka računovođa i revizora na našem tržištu. To je optimalan metod da takođe povratimo sistemsko povjerenje i poštovanje poslova i aktivnosti bankarske supervizije.

MONITOR: Da li smo naučili lekciju ili bi nam se nešto slično moglo ponoviti?

KASALICA: FZD je značajno osiromašen, a tržište je ostalo ranjeno zbog neprincipijelnosti u primjeni ovlašćenja i odgovornosti supervizora banaka. Strukovno, krizom stečaja u dvije banke to je postalo jasno i spoljnjim kontrolorima: MMF-u, SB-u i EK-u, doskorašnjim zaštitinicima sistemskih neprincipijelnosti CB CG.

Depoziti se još nisu dovoljno oporavili, iako su udarni bankari po prvi put ove godine konstruktivno posvećeni klijentima na tržištu; to se sada mora potvrditi i jačanjem kamata na depozite.

Nepovjerenje je još uvijek snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor, čemu je doprinio i stečaj Atlas banke, pa je najavljena regulativa ograničavanja gotovinskih kredita preuranjena i štetna bankama.

Drugi bitan podatak se odnosi na činjenicu da u posljednjim mjesecima (od juna ove godine) segment nerezidenata postepeno, ali uporno povlači sredstva iz ovdašnjih banaka. Treći podatak se čita sa tržišta: količina nezvanične gotovine u sistemu ove godine mnogo je veća nego prethodne tri godine. To se najpotpunije čita iz načina na koji se privreda nanovo vraća nekvalitetu finansijskih izvještaja, dok smo taman počinjali da budemo uporedivi sa regionalnim trendovima.

Kad se podvuče crta: nismo naučili lekciju, pošto se životno i ekonomski može učiti iz grešaka, odgovornim suočavanjem sa iskustvom, koje bi vas moglo učiniti spremnijim i jačim za buduće izazove. Da bi se to desilo, morali bismo biti svjesni odgovornosti.

 

Teflon

MONITOR: Ko su najveći gubitnici a ko, eventualni, dobitnici ove priče?

KASALICA:Najveći dobitnik je guverner CBCG i njegova korporacija poslušnika iz kontrole banaka. On je optimalno iskoristio ćutanje i tetošenje svojih političkih mentora i uspio je da, kao teflonska površina, od sebe odbije sve vrste odgovornosti.

Najveći gubitnik je koncept stabilnosti i sigurnosti sistema, kao cjeline, čemu je doprinijelo ostavljanje na cjedilu vlasnika depozita većih od limita FZD limita. Suočavanje sa posljedicama tek nas očekuje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo