Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ, KOLUMNISTA PEŠČANIKA IZ BEOGRADA: Mafija se popela na vlast, a vlast sišla u podzemlje

Objavljeno prije

na

Šešeljevi politički učenici vladaju Srbijom i ona je duboko nedemokratska, radikalska u najgorem smislu te riječi

 

MONITOR: Koji su to najteži problemi sa kojima se danas suočava Srbija?

STOJADINOVIĆ: Srbija nije u stanju da definiše svoje probleme, niti da ih rešava. Mi se nalazimo u fukcionalnom haosu, koji neizbežno nastaje iz zarobljenog društva. Građani se nalaze pod okupacijom sopstvene vlasti. Sve što bi moralo da ima smisla, nastaje iz inercije, svi sistemi rade na nepoznat način, i sve što bi moralo da bude u službi građana, nalazi se pred planskim urušavanjem. Iluzija koju opsesivno proizvodi vlast, po kojoj je Srbija u zlatnom dobu, dodatni je činilac razaranja ostataka demokratskog ustrojstva koje jedno društvo čine slobodnim.

Ako bih morao da izaberem vodeći problem, to bi svakako bilo sistematsko ugrožavanje i uskraćivanje ljudskih sloboda: slobode medija, slobode govora, prava na javno mišljenje, koje je u sukobu sa autoritarnom pozicijom klike na vlasti. U srpskom “zlatnom dobu”, njen Perikle je neizbežna i nepodnošljiva javna pojava, narcisistički operetski autokrata, koji svojom retorikom dovodi građane do serije nervnih slomova. Ali, nije on vodeći problem, nego samoubilačka melanholija,teška građanska letargija i socijalna agonija. Naravno, to ne može niti će trajati beskonačno. Čak mislim da se nasuprot svim razlozima za pesimizam, rasplet bliži kraju.

MONITOR: Analitičari kažu da Srbija doživljava politički, pravni i moralni sunovrat. Navode da Aleksandar Vučić svakodnevno proizvodi mržnju, podjele i razdor u društvu, da Srpska napredna stranka nije politička nego kriminalna organizacija,da Srbiju potresaju razne afere, da su osuđeni ratni zločinci, ratni profiteri i njihovi simpatizeri postali heroji…

STOJADINOVIĆ:  Sunovrat traje suviše dugo. Mi smo u slobodnom padu, dno se još ne vidi, i ne znamo u šta ćemo udariti. Aleksandar Vučić jeste ključni generator podela i mržnje. Mislim da u Srbiji nekoliko porodica na vlasti čvrsto drži nelegalne korporativne poslove i kanale kojima se odliva ogromna količina novca. Na delu je pljačka društvene imovine kolosalnih razmera. Mafija se popela na vlast, a vlast je sišla u podzemlje. Ta se simbioza ne može ukloniti bez jako bolnih rezova. Još se ne zna koga će sve boleti, ali to je neizbežan zahvat. Nikada mafija nije predala novac i vlast dobrovoljno. I otuda dolazi hronični Vučićev gnev, i dnevni izlivi prezira i uvredljivog besa prema svima koji prepoznaju razbojništvo kao državni posao.

Zato je Aleksandar Obradović iz Valjeva, koji je ukazao na kriminal oca ministra policije u zatvoru, a ključeve njegove slobode drži državna mafija. Sve odluke su u rukama jednog čoveka, pravosudni sistem je u kolapsu. SNS je opasna sekta, metastaza na telu društva, zadužena za gipsani kult čoveka koji je takvu sektu stvorio. Ona mu pomaže da ostvari sva svoja životna nedela.

MONITOR: Jednom ste rekli da Vučića još nikada niste uhvatili u istini i da on u nastupima potcjenjuje pamet građana.  U nedavnom intervjuu  “Špiglu”, na konstataciju da njegovi pojedini potezi izgledaju kao da “oscilira između istoka i zapada”, Vučić je rekao da je Srbija na putu ka članstvu u EU i da je ono strateški cilj. Vjerujete li mu to?

STOJADINOVIĆ: Naravno da se Vučiću ne može verovati. Ali gore od toga je da on, bez ikakvih etičkih obzira ignoriše svoje laži, kao da ih nije ni bilo, i uvek proizvodi nove, još bezočnije. Ustvari, to je njegov moralni kod. Ako već stepenujemo zlo, još gori je podatak da veliki broj ljudi, koji su zatrovani uticajem masovne medijske propagande veruju tim lažima, i one su za njih jedina istina. Siguran sam da Srbija sa Vučićem ne može u EU. To je i njemu poznato.

MONITOR:  Kako  komentarišete aktuelnu aferu, nazvanu špijunska, povodom objavljivanja snimka na kojem se vidi kako čovjek identifikovan kao pripadnik Ruske vojno – obavještajne službe GRU daje novac čovjeku za koga je Vučić rekao da je penzionisani pripadnik Vojske Srbije?

STOJADINOVIĆ: Špijunska afera je ustvari amaterski igrokaz, neubedljiva farsa, dokaz da ima mnogo opasnih diletanata u tajnim službama. Zamislite tunjavu razmenu bakalskih kesa sa papirima i parama. To su prizori iz trećerazrednih filmova o špijunima s početka 20. veka.Takvi obaveštajci su davno izumrli. I podaci i novac danas se distribuiraju na daleko jednostavniji način. Zašto bi se neko uopšte šunjao po parkovima kao manijak? Nikome izvan grupe koja je napravila tu glupost nije jasno šta su imali na umu pri izvođenju ovog komičnog dramoleta.

MONITOR: Protesti u Srbiji “Jedan od pet miliona” traju već godinu. Šta je postignuto?

STOJADINOVIĆ:  Građani su dokazali da su protesti mogući i da nema razloga za strah. Njihova masovnost je narušena sukobima oko liderstva i vlasništva nad otporom. Srpska opozicija je prilično nejaka i lišena je dobre orijentacije šta želi i kako to namerava da učini. Ali bolja od ove zasad ne postoji. Mislim da je protestima potrebna bolja organizacija, definicija ciljeva i model njihovog ostvarivanja. Ako bi to bili samo opozicioni protesti, bez dobrog programa i pobunjeničke agresivnosti, oni bi se definitivno ugasili. Neizbežan i spasonosan je građanski otpor, uz političku artikulaciju, čiji bi pokretači morali da budu i neki novi ljudi. Sva su politička lica u Srbiji pohabana. Ili su ti ljudi bili na vlasti, ili u opoziciji, ili na oba mesta. Već skoro 30 godina oni su tu. Osim onih koji su umrli, svi su tu iz devedesetih: Vućić, Šešelj, Nikolić, Dačić. Šešeljevi politički učenici vladaju Srbijom, i ona je, nezavisno od neubedljivog demokratskog samoodređenja režima, duboko nedemokratska, radikalska u najgorem smislu te reči

MONITOR: Šta očekujete od predstojećih parlamentarnih izbora u Srbiji. Da li opozicija na tim izborima može poraziti  Vučićev režim?

STOJADINOVIĆ:  Sa ovakvim medijskim rasporedom i uvežbanim tehnikama krađe izbora, opozicija nema nikakve šanse. Pritisak na birače je zastrašujući, mogući silazak Vučića s vlasti proglašava se nacionalnom katastrofom i sigurnom propašću Srbije. Taj javni agitpropovski spin kombinovan je sa mobingom zaposlenih u preduzećima koje kontroliše SNS, a skoro sva su takva. Organizacija podrške vladaru je militarizovana, i to se smatra borbenim zadatkom. U takvim uslovima opozicija je potpuni autsajder.

MONITOR: Treba  li opozicija da bojoktuje izbore?

STOJADINOVIĆ: Moj odgovor je kategoričan: svakako da! Ali sam bojkot će biti besmislen bez organizovanja svih oblika mirnog otpora i masovne građanske neposlušnosti, uz demonstracije bez nasilja, osim ako se od nasilja vlasti valja braniti. Mislim da veliki deo vojske i policije nije na strani režima, i da su ti ljudi sposobni da se odupru zloupotrebi. Ali, postoje poluvojne batinaške trupe, sastavljene od navijačkih odreda, i pod kontrolom su bivših ili aktuelnih kriminalaca odanih režimu. Bojim se da je režim spreman da izazove sukobe, da za njih optuži opoziciju, “domaće plaćenike” i strane agente, i da u slučaju krize vlasti, ili gubljenja kontrole nad očekivanom pobedom, proglasi vanredno stanje.

MONITOR: Postoji li opasnost od novih ratnih sukoba u našem regionu s obzirom na loše odnose između Srbije i Hrvatske, Srbije i Kosova, na jačanje desnice, rehabilitovanje četništva i ustaštva, nacionalističkih i profašističkih snaga, ranjivost BiH, noružavanje Hrvatske i Srbije…

STOJADINOVIĆ: Uveren sam da u sledećih nekoliko godina takve opasnosti nema, mada nekoliko kriznih žarišta još tinja. Sever Kosova i granične opštine na jugu Srbije mogu da budu prostor za opasne, ali kontrolisane incidente. Vodeći ljudi režima u Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu su činioci održavanja krize, kao modela za raspirivanje nadripatriotizma i lažnog ratničkog zanosa.

Ekstremna desnica je sve agresivnija, a državne revizije nekih istorijskih istina (rehabilitacija četnika, slavljenje ustaša), dovode podivljale šoviniste u centar javne pažnje. Da nemaju podršku svojih režima, te malobrojne, ali militantne grupacije bi bile na samoj margini, jer od nje ne mogu da odmaknu mnogo daleko. Ali ih ne treba podcenjivati. Nikada se ne zna dokle zlo može da ide, ko će ga podržati, i koliko može da naraste.

 

NIN nije opasan za Vučića

 

MONITOR: Za jednu od  aktuelnih afera u Srbiji povod je fotografija na naslovnoj strani prošlonedjeljnog NIN-a, na  kojoj je prikazan Aleksandar Vučić ispred navodno u njega uperene snajperske puške.Kako  Vi kao dugogodišnji novinar tumačite tu fotografiju koju NIN nakon ogromnog pritiska nije objavio?

STOJADINOVIĆ: Naravno da NIN nije pozivao na atentat, niti naslovna strana ima taj smisao. Ni sada ne razumem cenzorski potez izdavača, koji je povukao uistinu benignu ilustraciju teksta o “Krušiku”. Ali, to je poslužilo režimskim narikačima kao izvrstan izgovor za pokušaj zataškavanja afere. Inače su tabloidi iz vlasti najavljivali više atentata na Vučića, čak je na Pinku organizovana višesatna rasprava o atentatu na predsednika “koji je u toku”. Za Vučića nije opasan NIN, niti bilo koje novine osim njegovih, nego militarizovani deo države, podivljali i odmetnuti pripadnici tajnih službi, ili kriminalci kojima bi Vučić iznenada uskratio ono što im je lično omogućio. Zbog toga mora da brani aferu Krušik i oduzimanje slobode Obradoviću, znajući koliko je opasna mafija krijumčara oružja.

MONITOR: Premijerka Ana Brnabić izjavila je da je naslovnica NIN-a sa fotografijom Vučića dokaz da u Srbiji nema problema sa slobodom medija i takvu poruku poslala u EU. Je li njena ocjena tačna?

STOJADINOVIĆ: Premijerka nema pojma o medijima niti o slobodama, njenu ličnu i političku slobodu određuje Vučić,  koji ju je tako potresno nesposobnu doveo na čelo izvršne vlasti. Njene poruke javnosti su komični verbalni ogledi, i nije ovde pitanje da li je njena ocena tačna, nego kompetencija da bilo šta ocenjuje.

 

                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo