Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ, KOLUMNISTA PEŠČANIKA IZ BEOGRADA: Mafija se popela na vlast, a vlast sišla u podzemlje

Objavljeno prije

na

Šešeljevi politički učenici vladaju Srbijom i ona je duboko nedemokratska, radikalska u najgorem smislu te riječi

 

MONITOR: Koji su to najteži problemi sa kojima se danas suočava Srbija?

STOJADINOVIĆ: Srbija nije u stanju da definiše svoje probleme, niti da ih rešava. Mi se nalazimo u fukcionalnom haosu, koji neizbežno nastaje iz zarobljenog društva. Građani se nalaze pod okupacijom sopstvene vlasti. Sve što bi moralo da ima smisla, nastaje iz inercije, svi sistemi rade na nepoznat način, i sve što bi moralo da bude u službi građana, nalazi se pred planskim urušavanjem. Iluzija koju opsesivno proizvodi vlast, po kojoj je Srbija u zlatnom dobu, dodatni je činilac razaranja ostataka demokratskog ustrojstva koje jedno društvo čine slobodnim.

Ako bih morao da izaberem vodeći problem, to bi svakako bilo sistematsko ugrožavanje i uskraćivanje ljudskih sloboda: slobode medija, slobode govora, prava na javno mišljenje, koje je u sukobu sa autoritarnom pozicijom klike na vlasti. U srpskom “zlatnom dobu”, njen Perikle je neizbežna i nepodnošljiva javna pojava, narcisistički operetski autokrata, koji svojom retorikom dovodi građane do serije nervnih slomova. Ali, nije on vodeći problem, nego samoubilačka melanholija,teška građanska letargija i socijalna agonija. Naravno, to ne može niti će trajati beskonačno. Čak mislim da se nasuprot svim razlozima za pesimizam, rasplet bliži kraju.

MONITOR: Analitičari kažu da Srbija doživljava politički, pravni i moralni sunovrat. Navode da Aleksandar Vučić svakodnevno proizvodi mržnju, podjele i razdor u društvu, da Srpska napredna stranka nije politička nego kriminalna organizacija,da Srbiju potresaju razne afere, da su osuđeni ratni zločinci, ratni profiteri i njihovi simpatizeri postali heroji…

STOJADINOVIĆ:  Sunovrat traje suviše dugo. Mi smo u slobodnom padu, dno se još ne vidi, i ne znamo u šta ćemo udariti. Aleksandar Vučić jeste ključni generator podela i mržnje. Mislim da u Srbiji nekoliko porodica na vlasti čvrsto drži nelegalne korporativne poslove i kanale kojima se odliva ogromna količina novca. Na delu je pljačka društvene imovine kolosalnih razmera. Mafija se popela na vlast, a vlast je sišla u podzemlje. Ta se simbioza ne može ukloniti bez jako bolnih rezova. Još se ne zna koga će sve boleti, ali to je neizbežan zahvat. Nikada mafija nije predala novac i vlast dobrovoljno. I otuda dolazi hronični Vučićev gnev, i dnevni izlivi prezira i uvredljivog besa prema svima koji prepoznaju razbojništvo kao državni posao.

Zato je Aleksandar Obradović iz Valjeva, koji je ukazao na kriminal oca ministra policije u zatvoru, a ključeve njegove slobode drži državna mafija. Sve odluke su u rukama jednog čoveka, pravosudni sistem je u kolapsu. SNS je opasna sekta, metastaza na telu društva, zadužena za gipsani kult čoveka koji je takvu sektu stvorio. Ona mu pomaže da ostvari sva svoja životna nedela.

MONITOR: Jednom ste rekli da Vučića još nikada niste uhvatili u istini i da on u nastupima potcjenjuje pamet građana.  U nedavnom intervjuu  “Špiglu”, na konstataciju da njegovi pojedini potezi izgledaju kao da “oscilira između istoka i zapada”, Vučić je rekao da je Srbija na putu ka članstvu u EU i da je ono strateški cilj. Vjerujete li mu to?

STOJADINOVIĆ: Naravno da se Vučiću ne može verovati. Ali gore od toga je da on, bez ikakvih etičkih obzira ignoriše svoje laži, kao da ih nije ni bilo, i uvek proizvodi nove, još bezočnije. Ustvari, to je njegov moralni kod. Ako već stepenujemo zlo, još gori je podatak da veliki broj ljudi, koji su zatrovani uticajem masovne medijske propagande veruju tim lažima, i one su za njih jedina istina. Siguran sam da Srbija sa Vučićem ne može u EU. To je i njemu poznato.

MONITOR:  Kako  komentarišete aktuelnu aferu, nazvanu špijunska, povodom objavljivanja snimka na kojem se vidi kako čovjek identifikovan kao pripadnik Ruske vojno – obavještajne službe GRU daje novac čovjeku za koga je Vučić rekao da je penzionisani pripadnik Vojske Srbije?

STOJADINOVIĆ: Špijunska afera je ustvari amaterski igrokaz, neubedljiva farsa, dokaz da ima mnogo opasnih diletanata u tajnim službama. Zamislite tunjavu razmenu bakalskih kesa sa papirima i parama. To su prizori iz trećerazrednih filmova o špijunima s početka 20. veka.Takvi obaveštajci su davno izumrli. I podaci i novac danas se distribuiraju na daleko jednostavniji način. Zašto bi se neko uopšte šunjao po parkovima kao manijak? Nikome izvan grupe koja je napravila tu glupost nije jasno šta su imali na umu pri izvođenju ovog komičnog dramoleta.

MONITOR: Protesti u Srbiji “Jedan od pet miliona” traju već godinu. Šta je postignuto?

STOJADINOVIĆ:  Građani su dokazali da su protesti mogući i da nema razloga za strah. Njihova masovnost je narušena sukobima oko liderstva i vlasništva nad otporom. Srpska opozicija je prilično nejaka i lišena je dobre orijentacije šta želi i kako to namerava da učini. Ali bolja od ove zasad ne postoji. Mislim da je protestima potrebna bolja organizacija, definicija ciljeva i model njihovog ostvarivanja. Ako bi to bili samo opozicioni protesti, bez dobrog programa i pobunjeničke agresivnosti, oni bi se definitivno ugasili. Neizbežan i spasonosan je građanski otpor, uz političku artikulaciju, čiji bi pokretači morali da budu i neki novi ljudi. Sva su politička lica u Srbiji pohabana. Ili su ti ljudi bili na vlasti, ili u opoziciji, ili na oba mesta. Već skoro 30 godina oni su tu. Osim onih koji su umrli, svi su tu iz devedesetih: Vućić, Šešelj, Nikolić, Dačić. Šešeljevi politički učenici vladaju Srbijom, i ona je, nezavisno od neubedljivog demokratskog samoodređenja režima, duboko nedemokratska, radikalska u najgorem smislu te reči

MONITOR: Šta očekujete od predstojećih parlamentarnih izbora u Srbiji. Da li opozicija na tim izborima može poraziti  Vučićev režim?

STOJADINOVIĆ:  Sa ovakvim medijskim rasporedom i uvežbanim tehnikama krađe izbora, opozicija nema nikakve šanse. Pritisak na birače je zastrašujući, mogući silazak Vučića s vlasti proglašava se nacionalnom katastrofom i sigurnom propašću Srbije. Taj javni agitpropovski spin kombinovan je sa mobingom zaposlenih u preduzećima koje kontroliše SNS, a skoro sva su takva. Organizacija podrške vladaru je militarizovana, i to se smatra borbenim zadatkom. U takvim uslovima opozicija je potpuni autsajder.

MONITOR: Treba  li opozicija da bojoktuje izbore?

STOJADINOVIĆ: Moj odgovor je kategoričan: svakako da! Ali sam bojkot će biti besmislen bez organizovanja svih oblika mirnog otpora i masovne građanske neposlušnosti, uz demonstracije bez nasilja, osim ako se od nasilja vlasti valja braniti. Mislim da veliki deo vojske i policije nije na strani režima, i da su ti ljudi sposobni da se odupru zloupotrebi. Ali, postoje poluvojne batinaške trupe, sastavljene od navijačkih odreda, i pod kontrolom su bivših ili aktuelnih kriminalaca odanih režimu. Bojim se da je režim spreman da izazove sukobe, da za njih optuži opoziciju, “domaće plaćenike” i strane agente, i da u slučaju krize vlasti, ili gubljenja kontrole nad očekivanom pobedom, proglasi vanredno stanje.

MONITOR: Postoji li opasnost od novih ratnih sukoba u našem regionu s obzirom na loše odnose između Srbije i Hrvatske, Srbije i Kosova, na jačanje desnice, rehabilitovanje četništva i ustaštva, nacionalističkih i profašističkih snaga, ranjivost BiH, noružavanje Hrvatske i Srbije…

STOJADINOVIĆ: Uveren sam da u sledećih nekoliko godina takve opasnosti nema, mada nekoliko kriznih žarišta još tinja. Sever Kosova i granične opštine na jugu Srbije mogu da budu prostor za opasne, ali kontrolisane incidente. Vodeći ljudi režima u Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu su činioci održavanja krize, kao modela za raspirivanje nadripatriotizma i lažnog ratničkog zanosa.

Ekstremna desnica je sve agresivnija, a državne revizije nekih istorijskih istina (rehabilitacija četnika, slavljenje ustaša), dovode podivljale šoviniste u centar javne pažnje. Da nemaju podršku svojih režima, te malobrojne, ali militantne grupacije bi bile na samoj margini, jer od nje ne mogu da odmaknu mnogo daleko. Ali ih ne treba podcenjivati. Nikada se ne zna dokle zlo može da ide, ko će ga podržati, i koliko može da naraste.

 

NIN nije opasan za Vučića

 

MONITOR: Za jednu od  aktuelnih afera u Srbiji povod je fotografija na naslovnoj strani prošlonedjeljnog NIN-a, na  kojoj je prikazan Aleksandar Vučić ispred navodno u njega uperene snajperske puške.Kako  Vi kao dugogodišnji novinar tumačite tu fotografiju koju NIN nakon ogromnog pritiska nije objavio?

STOJADINOVIĆ: Naravno da NIN nije pozivao na atentat, niti naslovna strana ima taj smisao. Ni sada ne razumem cenzorski potez izdavača, koji je povukao uistinu benignu ilustraciju teksta o “Krušiku”. Ali, to je poslužilo režimskim narikačima kao izvrstan izgovor za pokušaj zataškavanja afere. Inače su tabloidi iz vlasti najavljivali više atentata na Vučića, čak je na Pinku organizovana višesatna rasprava o atentatu na predsednika “koji je u toku”. Za Vučića nije opasan NIN, niti bilo koje novine osim njegovih, nego militarizovani deo države, podivljali i odmetnuti pripadnici tajnih službi, ili kriminalci kojima bi Vučić iznenada uskratio ono što im je lično omogućio. Zbog toga mora da brani aferu Krušik i oduzimanje slobode Obradoviću, znajući koliko je opasna mafija krijumčara oružja.

MONITOR: Premijerka Ana Brnabić izjavila je da je naslovnica NIN-a sa fotografijom Vučića dokaz da u Srbiji nema problema sa slobodom medija i takvu poruku poslala u EU. Je li njena ocjena tačna?

STOJADINOVIĆ: Premijerka nema pojma o medijima niti o slobodama, njenu ličnu i političku slobodu određuje Vučić,  koji ju je tako potresno nesposobnu doveo na čelo izvršne vlasti. Njene poruke javnosti su komični verbalni ogledi, i nije ovde pitanje da li je njena ocena tačna, nego kompetencija da bilo šta ocenjuje.

 

                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo