Povežite se sa nama

MONITORING

JOŠ JEDAN NAPAD NA NOVINARE: Tajkun, zaštitar i tužilac – ogledalo sistema

Objavljeno prije

na

Šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere

 

Mladen Mijatović, službenik MUP CG raspoređen u Direktoratu za vanredne situacije i tjelohranitelj Zorana Bećirovića napao je, ovog utorak u Tržnom centru Delta, novinara Dana Vladimira Otaševića.

Mijatović je, kako prenose mediji na osnovu svjedočenja i snimaka nadzornih kamera, Otaševića vukao, čupao, psovao i prijetio mu pokušavajući da ga primora da sa svog mobilnog telefona izbriše zajedničke fotografije njegovog poslodavca (privatnog a ne državnog) i višeg državnog tužioca Miloša Šoškića.

Otašević priča kako je Bećirovića i Šoškića primijetio u jednoj od prodavnica mobilnih telefona. „Smatrao sam interesantnim da propratim činjenicu da je Bećirović, protiv kog je ranije podnijeta prijava tužilaštvu, u društvu tužioca.Sačekao sam da izađu i napravio par fotografija. Tada je na mene nasrnuo čovjek, obezbjeđenje Zorana Bećirovića“, objašnjava novinar, „Ja sam im se odmah predstavio… međutim, ovaj čovjek se na to nije obazirao, već me je uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi i počeo da me vrijeđa „bubašvabo, p….a ti materina, izbriši te slike”. Na to mu je Bećirović rekao: „Nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to”. Ovaj me je pustio, pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i ovaj čovjek, udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić”.

Nemoj ovdje, kamere su…?! Kolegu su, dakle, od ozbiljnijih (fizičkih) posljedica spasile nadzorne kamere. U prisustvu  tužioca. A  da nije bilo dotičnog policajca ne bi bilo ni problema. Makar ne u tom trenutku. Riješićemo to, kako reče čovjek koji godinama medije krivi za (još uvijek ne razjašnjeno) ubistvo njegovog brata Dragana Bećirovića.

Vijest o bliskom susretu tajkuna, tužioca i policajca sa novinarom stigla je u momentu kada se Bećirović (ponovo) našao u žiži interesovanja javnosti zbog nedavnog privođenja i saslušanja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.

Iz medija bliskih Tužilaštvu mogli smo saznati da se Bećirović tereti zbog SMS prijetnji sudskom vještaku ekonomske struke iz Kolašina (naknadno smo doznali kako je riječ o Aleksandru Rakočeviću). Pobjeda citira prijavu: “Bećirović je vještaku poslao više prijetećih poruka u kojima je u prijetećem tonu pominjao imena nekih istaknutih tužioca, ali i nekih ljudi iz vlasti”.

Bećirovićje saslušan zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaj sprječavanja dokazivanja. Intrigirala je činjenica da se ni SDT ni Osnovno državno tužilaštvo (ODT) nijesu potrudili da pojasne sporna mjesta u ovoj priči: osumnjičeni je priveden po nalogu SDT, predmet je proslijeđen na postupanje u ODT, a određivanje pritvora zahtijevao je glavni SDT Milivoje Katnić… Jednako, čudilo je i odsustvo volje čelnika tužilaštva da se pohvale hvatanjem u koštac sa jednim od reprezentativnih predstavnika onog dijela ovdašnje biznis elite čiji su poslovi „neuobičajeno bliski vlastima“.

U prvi mah, to je objašnjavano činjenicom da je Bećirović prijatelj sa predsjednikom Milom Đukanovićem a poslovni partner sa njegovim najbližim srodnicima. A glavnog SDT bije glas da se u Predsjednikovo okruženje ne upušta ni u „najudaljeniju sumnju“.

Bilo je i onih koji su se prisjetili nedavno objelodanjenih saznanja o poslovno-prijateljskim aranžmanima biznismena iz Kolašina i njegove zemljakinje i „porodične prijateljice“ Vesne Medenice. Predsjednice Vrhovnog suda u trećem mandatu. Koja nadležnima nije prijavila posao sa Bećirovićemvrijedan skoro  140 hiljada eura. Prećutana je debata o mogućnosti da je Bećirović od Medenice, uz naslijeđene livade i voćnjake, otkupio i dio njenog nemalog uticaja u ovdašnjem pravosuđu.

Napadnuti Otašević bio je jedan od novinara koji su, slijedeći pravo javnosti da bude informisana o relevantnim događanjima, pisali o zajedničkom poslu Medenice i Baćirovića. Pokušavajući  da odgonetnu kome je i zašto trebalo da u kupoprodajni ugovor između porodičnih prijatelja umetne niz domaćih i stranih firmi.

To je kontekst bliskog susreta jednog novinara i moćne trojke tajkun, tužilac, tjelohranitelj. A možda i razlog za nemušta obraćanja nadležnih, nakon što je Dan objelodanio napad na svog novinara.

Ivica Stanković, v.d. VDT, zatražio je mišljenje od Komisije za etički kodeks državnih tužilaca na temu da li je  ponašanje tužioca Šoškića u skladu sa njihovim Kodeksom. U Stankovićevom saopštenju još se kaže kako je on od rukovodioca Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Vesne Jovićević zatražio „da utvrdi sve činjenice događaja kojem je prisustvovao i Šoškić“.

I iz MUP-a su saopštili kako „preduzimaju aktivnosti na utvrđivanju činjeničnog stanja“. Navodno, nijesu znali da njihov službenik tezgari  kao tjelohranitelj osobe koja je prije dvije godine osuđena zbog vrijeđanja i ometanja rada službenika policije.

Iz Uprave policije su se zadovoljili konstatacijom  da Mijatović nije njihov službenik. Šef Direktorata za vanredne situacije Mirsad Mulić, zvanično nadređeni Mladenu Mijatoviću,  makar kad je ovaj u državnoj službi, uputio je novinarku Vijesti na službu za odnose s javnošću.

Konačno, i RTCG – navodni javni servis – pokušala je da prećuti napad i prijetnje koje je i njihov  kolega zaradio radeći svoj posao.

A onda se, usred osuda napada na Otaševića koje su stizale od svih onih koji nemaju obavezu da prećute i(li) prikrivaju nasilje tajkuna i njihovih plaćenika, oglasio Zoran Bećirović.

Umjesto izvinjenja ili makar objašnjenje za nasilničko ponašanje svog službenika, on je u podugačkom saopštenju obznanio kako je, „iz njemu potpuno nepoznatih razloga“ SDT Milivoje Katnić krenuo u njegov progon „opsesivno pokušavajući da ovlašćenja koja je dobio da bi se borio protiv organizovanog kriminala iskoristi kako bi vodio neke svoje lične, privatne ratove, zloupotrebljavajući sve državne resurse“.

Tu Bećirović, nadugačko i naširoko, prepričava istoriju svog odnosa sa SDT-om, od odbjeglog  Svetozara Marovića do specijalne tužiteljke Stojanke Radović. I zaključuje: „Kada mi glavni specijani tužilac vrati telefon, obratiću se novim saopštenjem sa čitavom prepiskom… Takođe će biti jasno na kakav način izbjegavam susret sa ovim vještakom, jer sam razumio da mi je glavni specijalni tužilac pripremao zamku, kako bi jednostavnije dokazao moj navodni uticaj na vještaka.“

Sada imamo problem.

Za momenat ostavimo po strani, koliko god da je to teško, ovonedjeljni napad Bećirovićevog pratioca na našeg kolegu. Zanemarimo psovke i uvrede koje biznismen sa pregršt kontroverznih biznisa godinama iznosi na račun medija u kojima ne može da se pretplati na svoju verziju istine. Nasmješimo se tvrdnji iz saopštenja da „dodatni motiv mog (Bećirovićevog) lišavanja slobode leži u činjenici da sam jedan od osnivača portala Aktuelno, čija je uređivačka politika takva da se kritički odnosi prema radu specijalnog tužioca…“. Čovjek koji je u ovdašnji biznis ušao kroz jedno od najvećih privatizacionih afera (Avala) unoseći, umjesto kapitala, veze sa ljudima iz politike i pravosuđa, vjerovatno ne zna da portal bez i jednog vlastitog imena osnivača, urednika, novinara, nije medij nego sramota i problem za profesiju. Možda ni oni koje plaća da mu sve to rade nijesu dužni da mu predoče istinu… Preskočimo sve to.

Ono što Zoran Bećirović pripovijeda o svojim relacijama sa Milivojem Katnićem po mnogo čemu podsjeća na ono što nam je već predočio Duško Knežević, što smo prethodno slušali od lidera DF Milana Kneževića i Nebojše Medojevića, što nam ovih dana ponavlja advokat pritvorenog sekretara VDT Nenada Vujoševića, Borivoje Borović govoreći o pritiscima na njegovog klijenta da postane (još jedan) Katnićev svjedok saradnik. Slične priče nam je po odlasku iz Crne Gore, vjerovali mi njemu ili ne, pričao i Aleksandar Saša Sinđelić.

Negdje u vrijeme kada je Bećirović u porukama sudskom vještaku pisao „obojicu vas nabijem na…“ (njega i glavnog SDT) mi smo saznali kako je Milivoje Katnić bio pravosnažno osuđen zbog nasilničkog ponašanja. U dobu koje je godinama udaljeno od adolescencije i maloljetničke delinkvencije.

Pa vi sad budite pametni: šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere. Ovaj sistem svoje lice pokazuje u mraku, bez svjedoka i tragova. Odbrane od njega u sadašnjim institucijama – nema. Tamo je mrak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo