Povežite se sa nama

MONITORING

JOŠ JEDAN NAPAD NA NOVINARE: Tajkun, zaštitar i tužilac – ogledalo sistema

Objavljeno prije

na

Šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere

 

Mladen Mijatović, službenik MUP CG raspoređen u Direktoratu za vanredne situacije i tjelohranitelj Zorana Bećirovića napao je, ovog utorak u Tržnom centru Delta, novinara Dana Vladimira Otaševića.

Mijatović je, kako prenose mediji na osnovu svjedočenja i snimaka nadzornih kamera, Otaševića vukao, čupao, psovao i prijetio mu pokušavajući da ga primora da sa svog mobilnog telefona izbriše zajedničke fotografije njegovog poslodavca (privatnog a ne državnog) i višeg državnog tužioca Miloša Šoškića.

Otašević priča kako je Bećirovića i Šoškića primijetio u jednoj od prodavnica mobilnih telefona. „Smatrao sam interesantnim da propratim činjenicu da je Bećirović, protiv kog je ranije podnijeta prijava tužilaštvu, u društvu tužioca.Sačekao sam da izađu i napravio par fotografija. Tada je na mene nasrnuo čovjek, obezbjeđenje Zorana Bećirovića“, objašnjava novinar, „Ja sam im se odmah predstavio… međutim, ovaj čovjek se na to nije obazirao, već me je uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi i počeo da me vrijeđa „bubašvabo, p….a ti materina, izbriši te slike”. Na to mu je Bećirović rekao: „Nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to”. Ovaj me je pustio, pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i ovaj čovjek, udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić”.

Nemoj ovdje, kamere su…?! Kolegu su, dakle, od ozbiljnijih (fizičkih) posljedica spasile nadzorne kamere. U prisustvu  tužioca. A  da nije bilo dotičnog policajca ne bi bilo ni problema. Makar ne u tom trenutku. Riješićemo to, kako reče čovjek koji godinama medije krivi za (još uvijek ne razjašnjeno) ubistvo njegovog brata Dragana Bećirovića.

Vijest o bliskom susretu tajkuna, tužioca i policajca sa novinarom stigla je u momentu kada se Bećirović (ponovo) našao u žiži interesovanja javnosti zbog nedavnog privođenja i saslušanja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.

Iz medija bliskih Tužilaštvu mogli smo saznati da se Bećirović tereti zbog SMS prijetnji sudskom vještaku ekonomske struke iz Kolašina (naknadno smo doznali kako je riječ o Aleksandru Rakočeviću). Pobjeda citira prijavu: “Bećirović je vještaku poslao više prijetećih poruka u kojima je u prijetećem tonu pominjao imena nekih istaknutih tužioca, ali i nekih ljudi iz vlasti”.

Bećirovićje saslušan zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaj sprječavanja dokazivanja. Intrigirala je činjenica da se ni SDT ni Osnovno državno tužilaštvo (ODT) nijesu potrudili da pojasne sporna mjesta u ovoj priči: osumnjičeni je priveden po nalogu SDT, predmet je proslijeđen na postupanje u ODT, a određivanje pritvora zahtijevao je glavni SDT Milivoje Katnić… Jednako, čudilo je i odsustvo volje čelnika tužilaštva da se pohvale hvatanjem u koštac sa jednim od reprezentativnih predstavnika onog dijela ovdašnje biznis elite čiji su poslovi „neuobičajeno bliski vlastima“.

U prvi mah, to je objašnjavano činjenicom da je Bećirović prijatelj sa predsjednikom Milom Đukanovićem a poslovni partner sa njegovim najbližim srodnicima. A glavnog SDT bije glas da se u Predsjednikovo okruženje ne upušta ni u „najudaljeniju sumnju“.

Bilo je i onih koji su se prisjetili nedavno objelodanjenih saznanja o poslovno-prijateljskim aranžmanima biznismena iz Kolašina i njegove zemljakinje i „porodične prijateljice“ Vesne Medenice. Predsjednice Vrhovnog suda u trećem mandatu. Koja nadležnima nije prijavila posao sa Bećirovićemvrijedan skoro  140 hiljada eura. Prećutana je debata o mogućnosti da je Bećirović od Medenice, uz naslijeđene livade i voćnjake, otkupio i dio njenog nemalog uticaja u ovdašnjem pravosuđu.

Napadnuti Otašević bio je jedan od novinara koji su, slijedeći pravo javnosti da bude informisana o relevantnim događanjima, pisali o zajedničkom poslu Medenice i Baćirovića. Pokušavajući  da odgonetnu kome je i zašto trebalo da u kupoprodajni ugovor između porodičnih prijatelja umetne niz domaćih i stranih firmi.

To je kontekst bliskog susreta jednog novinara i moćne trojke tajkun, tužilac, tjelohranitelj. A možda i razlog za nemušta obraćanja nadležnih, nakon što je Dan objelodanio napad na svog novinara.

Ivica Stanković, v.d. VDT, zatražio je mišljenje od Komisije za etički kodeks državnih tužilaca na temu da li je  ponašanje tužioca Šoškića u skladu sa njihovim Kodeksom. U Stankovićevom saopštenju još se kaže kako je on od rukovodioca Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Vesne Jovićević zatražio „da utvrdi sve činjenice događaja kojem je prisustvovao i Šoškić“.

I iz MUP-a su saopštili kako „preduzimaju aktivnosti na utvrđivanju činjeničnog stanja“. Navodno, nijesu znali da njihov službenik tezgari  kao tjelohranitelj osobe koja je prije dvije godine osuđena zbog vrijeđanja i ometanja rada službenika policije.

Iz Uprave policije su se zadovoljili konstatacijom  da Mijatović nije njihov službenik. Šef Direktorata za vanredne situacije Mirsad Mulić, zvanično nadređeni Mladenu Mijatoviću,  makar kad je ovaj u državnoj službi, uputio je novinarku Vijesti na službu za odnose s javnošću.

Konačno, i RTCG – navodni javni servis – pokušala je da prećuti napad i prijetnje koje je i njihov  kolega zaradio radeći svoj posao.

A onda se, usred osuda napada na Otaševića koje su stizale od svih onih koji nemaju obavezu da prećute i(li) prikrivaju nasilje tajkuna i njihovih plaćenika, oglasio Zoran Bećirović.

Umjesto izvinjenja ili makar objašnjenje za nasilničko ponašanje svog službenika, on je u podugačkom saopštenju obznanio kako je, „iz njemu potpuno nepoznatih razloga“ SDT Milivoje Katnić krenuo u njegov progon „opsesivno pokušavajući da ovlašćenja koja je dobio da bi se borio protiv organizovanog kriminala iskoristi kako bi vodio neke svoje lične, privatne ratove, zloupotrebljavajući sve državne resurse“.

Tu Bećirović, nadugačko i naširoko, prepričava istoriju svog odnosa sa SDT-om, od odbjeglog  Svetozara Marovića do specijalne tužiteljke Stojanke Radović. I zaključuje: „Kada mi glavni specijani tužilac vrati telefon, obratiću se novim saopštenjem sa čitavom prepiskom… Takođe će biti jasno na kakav način izbjegavam susret sa ovim vještakom, jer sam razumio da mi je glavni specijalni tužilac pripremao zamku, kako bi jednostavnije dokazao moj navodni uticaj na vještaka.“

Sada imamo problem.

Za momenat ostavimo po strani, koliko god da je to teško, ovonedjeljni napad Bećirovićevog pratioca na našeg kolegu. Zanemarimo psovke i uvrede koje biznismen sa pregršt kontroverznih biznisa godinama iznosi na račun medija u kojima ne može da se pretplati na svoju verziju istine. Nasmješimo se tvrdnji iz saopštenja da „dodatni motiv mog (Bećirovićevog) lišavanja slobode leži u činjenici da sam jedan od osnivača portala Aktuelno, čija je uređivačka politika takva da se kritički odnosi prema radu specijalnog tužioca…“. Čovjek koji je u ovdašnji biznis ušao kroz jedno od najvećih privatizacionih afera (Avala) unoseći, umjesto kapitala, veze sa ljudima iz politike i pravosuđa, vjerovatno ne zna da portal bez i jednog vlastitog imena osnivača, urednika, novinara, nije medij nego sramota i problem za profesiju. Možda ni oni koje plaća da mu sve to rade nijesu dužni da mu predoče istinu… Preskočimo sve to.

Ono što Zoran Bećirović pripovijeda o svojim relacijama sa Milivojem Katnićem po mnogo čemu podsjeća na ono što nam je već predočio Duško Knežević, što smo prethodno slušali od lidera DF Milana Kneževića i Nebojše Medojevića, što nam ovih dana ponavlja advokat pritvorenog sekretara VDT Nenada Vujoševića, Borivoje Borović govoreći o pritiscima na njegovog klijenta da postane (još jedan) Katnićev svjedok saradnik. Slične priče nam je po odlasku iz Crne Gore, vjerovali mi njemu ili ne, pričao i Aleksandar Saša Sinđelić.

Negdje u vrijeme kada je Bećirović u porukama sudskom vještaku pisao „obojicu vas nabijem na…“ (njega i glavnog SDT) mi smo saznali kako je Milivoje Katnić bio pravosnažno osuđen zbog nasilničkog ponašanja. U dobu koje je godinama udaljeno od adolescencije i maloljetničke delinkvencije.

Pa vi sad budite pametni: šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere. Ovaj sistem svoje lice pokazuje u mraku, bez svjedoka i tragova. Odbrane od njega u sadašnjim institucijama – nema. Tamo je mrak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Više straha, manje povjerenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drugi talas korona virusa pokazuje se kao opasniji od prvog. NKT polako uvodi mjere, uz obrazloženje da treba misliti i na ekonomiju, turizam, izbore… Pozivaju se na ,,solidarnost, razumijevanje i saradnju”, a prave slične greške kao kolege u Srbiji

 

,,Crna Gora je mala država, ali velike snage, volje i odlučnosti, i ostaje posvećena ključnoj brizi o zdravlju građana i borbi protiv pandemije, na bazi solidarnosti, razumijevanja i saradnje”. To je izdeklamovao  vicepremijer i predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Milutin Simović na ovonedjeljnom sastanku sa kineskim ambasadorom u Crnoj Gori Liu Đinom. Medijski naslovi sa ovog sastanka bili su – Pažnju usmjeriti na oporavak ekonomije, uz strogu kontrolu širenja virusa.

Oporavka ekonomije nema ni na vidiku a epidemija se otrgla kontroli. Najviše  novooboljelih tokom prvog talasa zabilježeno je 3. aprila – 30, a u utorak 7. jula broj novozaraženih je bio 66. Ukupan broj inficiranih korona virusom je 960, od čega je od početka juna registrovano 636 slučajeva. Umrlo je ukupno 17 ljudi, od početka juna osam.

I pored goreg  stanja nego tokom prvog talasa, epidemija je proglašena samo u opštinama na sjeveru zemlje: Bijelom Polju, Beranama, Petnjici, Rožajama i Gusinju. Rad ugostiteljskih objekata ograničen je do 22 sata u kontinentalnom dijelu, osim primorja.

I najveći optimisti u turizmu svjesni su da od ove sezone nema ništa. Raspršen je san o mogućnosti dolaska turista iz Srbije. NKT je uvela obaveznu mjeru karantina za osobe koje dolaze iz Srbije.  Za one koji iz Crne Gore ulaze u Srbiju od ove nedjelje na snazi je obavezna samoizolacija od dvije nedjelje.

Na granici ispod 25 inficiranih na 100.000 stanovnika ostali su Hrvatska 23 i Slovenija 11, dok je u ostalim zemljama regiona broj drastično porastao. U Crnoj Gori na 99, Sjevernoj Makedoniji 168, Kosovu 98, BiH 85, Srbiji (u kojoj se računa broj oboljelih u bolnicama) 45, Albaniji 43.

Direktor Dječje bolnice u Podgorici Saša Radović rekao je da je u Crnoj Gori, tokom drugog talasa, virus potvrđen kod 33 djece do devet godina. Ukupno je  98 zaraženih do 19 godina.

Nakon što je potvrđeno da je korona virusom zaražena vaspitačica u vrtiću u Tivtu, a zatim i medicinska sestra u vrtiću u Podgorci, NKT je odlučio da zatvori vrtiće.  Jedan od roditelja i samohrani roditelji imaju plaćeno odsustvo sa posla.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA VEĆINA ZADUŽUJE BUDVU: Preokret Crnogorske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko Crnogorske i Stevana Džakovića DPS ostvaruje plan da od Budve naplati iznos od 29,3 miliona eura koje je Ministarstvo finansija isplatilo njemačko-austrijskom koncernu WTE/EVN nakon aktiviranja državnih garancija koje je odobrila Vlada za posao izrade postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima

 

Nasilnom promjenom vlasti u Budvi, ova opština najednom se, od finansijski konsolidovane lokalne samouprave, sa zavidnim bužetom, našla u kolapsu. Svi računi Opštine blokirani su uoči udara na legalno izabranu gradsku vlast, pa su prvi put u posljednje tri i po godine zaposleni u Opštini i javnim ustanovama, ostali bez redovne plate. Oko hiljadu zaposlenih, koliko broji opštinska administracija, nije primilo platu prvog u mjesecu, što je bila ustaljena praksa od kada su opozicione partije osvojile većinu glasova birača na izborima 2016, i formirale lokalnu vlast.  To je bila značajna razlika u odnosu na ponašanje prethodne lokalne uprave tokom vladavine Demokratske partije socijalista, kada je bilo „normalno” da plata kasni i po nekoliko mjeseci. Pored neredovnih plata, opštinski službenici bili su dodatno ponižavani jer im je često, umjesto novca na ime ličnih dohodaka, opštinska vlast dijelila bonove koje su mogli potrošiti za osnovne namirnice isključivo u marketima jedne povlašćene trgovačke firme u Budvi.

Opštini Budva prijeti i dužnička kriza u koju će je uvesti novi predstavnici vlasti, izabrani prekrajanjem političke volje građana. Riječ je o predsjedniku Opštine Nikoli Divanoviću iz DPS-a i predsjednici Skupštine Anđeli Ivanović, liderki Crnogorske. Iza nasilne smjene budvanskih funkcionera samo dva mjeseca uoči izbora, stoji, između ostalog, veliki finansijski interes. Milioni koje treba uzeti iz budvanske gradske kase.

Preko Crnogorske i Stevana Džakovića DPS ostvaruje plan da od Budve naplati iznos od 29,3 miliona eura koje je Ministarstvo finansija isplatilo njemačko-austrijskom koncernu WTE/EVN nakon aktiviranja državnih garancija koje je odobrila Vlada za posao izrade postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima.

Vlada je uoči nove 2020. godine isplatila garanciju njemačko-austrijskoj firmi „kako se ne bi narušavao međunarodni ugled Crne Gore, da se ne bi pokazali kao država koja ne poštuje međunarodne obaveze”, kazao je tada Nemanja Katnić, državni sekretar Ministarstva finansija. Tehnički neispravno postrojenje u Bečićima i korupcija visokog ranga koja je obilježila skandalozni posao izgradnje kolektora, u kojoj je učestvovao predstavnik WTE Ginter Faust, nije pokolebala ministra Darka Radunovića u odluci da bezrezervno isplati novac Njemcima.

Prethodno su angažovane i dvije ekspertske grupe za procjenu uloženih sredstava. Prema nalazu slovenačke konsultantske kuće „Dr. Duhovnik”, koju je angažovao tadašnji predsjednik Dragan Krapović, u kolektor otpadnih voda uloženo je 39 miliona eura. Investitor nije prihvatio ovu procjenu, pa je kasnije predsjednik Marko  Carević angažovao mješovitu ekspertsku komisiju koju je finansirala Vlada, prema čijoj je računici utrošeno manje, oko 29 miliona eura.

Njemci, međutim, potražuju 76,6 miliona eura, kolika je, prema njihovim tvrdnjama, ukupna vrijednost izvedenih radova. Do sada su uspjeli naplatiti nešto više od 43 miliona, jer je Opština u nekoliko navrata uplatila na račun investitora ukupno 13,8 miliona eura. Od Opštine i građana očekuju još 36 miliona eura.

Koalicija stranaka koja je činila vlast u Budvi jednoglasno je bila protiv takvog redosljeda stvari. Najglasniji u odbrani opštinskih interesa i osudi postupka Ministarstva finansija bili su odbornici Crnogorske. Na burnim sjednicama lokalnog parlamenta čule su se optužbe nekadašnjeg lidera te partije i odbornika Dragana Purka Ivančevića, potpredsjednika Opštine Vlada Bulatovića i odbornice Anđele Ivanović, ključnih aktera otimanja vlasti u Budvi, kako je projekat WTE/EVN u Bečićima korupcionaški posao, kako je njime nanijeta ogromna šteta Opštini, tražili su krivičnu odgovornost za aktere sklapanja štetnog ugovora, rukovodioce postrojenja, za one koji su davali upotrebne dozvole…

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

ĐUKANOVIĆ RASPISAO IZBORE PO SVOJOJ MJERI: Bojkot je izbor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko je naum vlasti jasan i precizan, toliko je stav opozicije prema dolazećim avgustovskim izborima nedorečen i konfuzan. Svjesni su da neće imati ni najmanju šansu za pobjedu. A, opet, ne pokazuju volju da se odreknu dodijeljene uloge statista-gubitnika u precizno režiranoj DPS predstavi

 

Nakon konsultacija sa partijskim saradnicima i partnerima iz vladajuće koalicije, predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović raspisao je izbore za 30. avgust. Da ugrabe dok ne zahladni. I dok nas ne stignu posljedice kriza koje stižu. Ili su već tu: politička, finansijska, ekonomska, zdravstvena.

Uglavnom, vlast je procijenila da je ljeto pravo vrijeme da ostvare svoj naum i zadrže vlast osvojenu 2016, na najkontroverznijim izborima u istoriji crnogorskog višepartizma. Nerazriješene afere, od Koverte do Državnog udara, i danas podsjećaju na sinđina vremena. Na sve ono što nam se dešavalo, i dešava nakon tih izbora održanih uz zvuke policijskih sirena i snimke uhapšenih terorista i njihovog, u zadnji tren, zaplijenjenog, oružja. Tek smo naknadno saznali kako je to bio pripremljeni igrokaz sa oružjem pozajmljenim na revers iz magacina vojske i policije. Izbornu funkciju je savršeno obavio.

Vlast ne sumnja da će ishod avgustovskih izbora biti sličan onima od prije četiri godine. Oni već polako oglašavaju pobjedu. „Ako pobijedite na tim izborima, ja ću vam prvi čestitati“, poručio je neki dan premijer Duško Marković oponentima iz parlamentarne opozicije, s finom dozom cinizma.

Koliko je naum vlasti jasan i precizan, toliko je stav opozicije prema dolazećim avgustovskim izborima nedorečen i konfuzan. Svjesni su da nemaju šansi da pobijede. A, opet, ne pokazuju volju da se odreknu dodijeljene uloge statista-gubitnika u precizno režiranoj DPS predstavi.

Nije tu u pitanju samo izborni rezultat.

Brutalno preotimanje vlasti u Kotoru i Budvi; način na koji je vođen postupak za tzv. državni udar dok tužilaštvo i pravosuđe sa prezirom, i pored očiglednih dokaza, odbacuju  mogućnost da procesuiraju koruptivne aktivnosti državnih zvaničnika („nema ni udaljene sumnje“); nekažnjeno stavljanje u pritvor opozicionih poslanika; privođenje, hapšenje i bespotrebno zadržavanje u policijskim prostorijama (maltretiranje) sveštenika SPC; nezakonita i neprimjerena grubost uniformisanih čuvara reda i njihovih, neidentifikovanih, pomagača u civilu spram onih koji se usude na protest protiv režima; jasno iskazana spremnost vlasti da se, pod izgovorom borbe protiv posljedica korona-krize, podmite, ucijene i(li) zastraše svi oni koji na bilo koji način zavise od volje vlasti ili njihovih pomagača iz svijeta državnog i privatnog biznisa… Sve to ukazuje na suštinsku nespremnost DPS režima da odstupi sa vlasti, kakav god da bude ishod zakazanog glasanja.

Prisjetimo se onoga što je prethodilo posljednjim paralmentarnim izborima. Desetak mjeseci prije izbora dobili smo vladu izbornog povjerenja kroz koju su, makar u pojedinim resorima, predstavnici opozicije imali mogućnost da kontrolišu dešavanja i preduprijede ili, makar, smanje uobičajene predizborne zloupotrebe državnog budžeta. Opozicija je ipak imala i vremena i novca da se obrati svim glasačima. Potencijalni birači su živjeli u ubjeđenju da imaju pravo da se nadaju i biraju. Činjenica da smo glasali u atmosferi državnog udara i da je aktuelna vlast pobijedila u fotofinišu, na mišiće, svjedoči da je sve to  naškodilo trodecenijskom modelu DPS vladavine.

Danas su stvari bitno drugačije. Zastanimo, na tren, na pola puta između prethodnih i tek zakazanih izbora. U martu prošle godine svi su predstavnici parlamentarne opozicije, sada se čini – možda i ne potpuno svojevoljno, potpisali Sporazum za budućnost u kome su precizno navedeni „minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma“. I obaveza da potpisnici „neće učestvovati ni na jednim izborima: lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka – formiranja vlade građanskog  jedinstva“.

Za priču o uslovima za fer izbore, nije ko je „sa druge strane“ potpisao Sporazum. Formalno, riječ je o nekoliko predstavnika građanskog pokreta Odupri se 97.000 (navodni iznos novca iz koverte koju je Slavoljub Stijepović, ministar gradonačelnik Glavnog grada i Generalni sekretar u  kabinetu predsjednika Đukanovića preuzeo od Duška Kneževića i odnio… Milivoje Katnić zna đe). Suštinski, opozicioni poslanici taj su sporazum potpisali sa javnošću sa svim biračima. I sa onima koji su prisustvovali na Trgu i sa onima koji nijesu..

Demokrate su početkom godine predstavile svoj plan saradnje opozicije u sedam tačaka. Makar tri od njih sedam direktno se tiču izbora. U njima se više ne pominje vlada građanskog jedinstva, ili neka druga vlada koja bi ukinula suštinski monopol DPS-a. Ali se traži: odlaganje izbora do stvaranja uslova za njihovo održavanje; ispunjenje „svih uslova“ za održavanje slobodnih izbora i „aktivna medijacija međunarodne zajednice u postupku kreiranja rješenja za slobodne izbore“. Ostale zahtjeve ne moramo posmatrati kao neodvojivi dio predizbornog paketa (bojkot parlamenta, opoziciono nenapadanje, odbrana opozicionih opština „svim demokratskim sredstvima“, insistiranju na dogovoru Vlade sa crkvama i vjerskim zajednicama).

U stvarnosti, imamo izborne zakone usvojene glasovima vladajućigh sranaka   koji ne ispunjavaju ni minimum uslova za fer izbore. Tamo gdje je trebala dvotrećinska većina ostala su na snazi „stara“ zakonska rješenja. Prošla godina je potrošena u pokušajima da se pod pokroviteljstvom EU, a uz pomoć stručnjaka Venecijanske komisije, Savjeta Evrope i OEBS-a, dođe do kompromisnog predloga paketa izbornih zakona koji bi nas doveli u poziciju „da niko ne osporava rezultat predstojećih izbora”. Bez uspjeha.

Pa opet, sve je manje onih koji se pitaju zašto bi ovdašnja opozicija pristala na unaprijed pripremljen poraz. Partije u Crnoj Gori organizovane su kao privredna društva – hrane previše gladnih usta da bi se njihovi šefovi (direktori i predsjednici) tek tako odrekli najznačajnijeg izvora prihoda (budžeta). A on direktno zavisi od izbornog rezultata. Prema toj računici, bojkot vodi u stečaj. U DPS-u to vrlo dobro znaju. I zatežu omču.

Zato smo,  uz sinđin parlament koji pojedine opozicione partije do danas bojkotuju (URA i Demokrate) dobili v.d. stanje u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Agenciji za sprječavanje korupcije, Vrhovnom državnom tužilaštvu.  Izbor starješina Ustavnog i Vrhovnog suda i Državne izborne komisije osporen je sa više strana, kao nezakonit, odnosno, jednopartijski (DIK).  A u prvi plan je, ponovo, izbio birački spisak.

Pravo glasa na avgustovskim izborima, zvanično je saopšteno iz Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave, imaće 541.000 birača. Opozicija tvrdi da je stvarna brojka mnogo manja, i da vlast na taj način, preko fantomskih birača, ostvaruje startnu prednost od nekih 10 poslaničkih mandata (u Skupštini CG bira se 81 poslanik). Crna Gora ima 620.000 stanovnika, računaju u opoziciji, među kojima je i makar 140.000 mlađih od 18 godina.  Uz to, ni svi punoljetni stanovnici Crne Gore nemaju pravo glasa.

Vlast se ne trudi da objasni postojanje tih 60-ak hiljada prekobrojnih u biračkom spisku. Umjesto toga, sve ćešće su informacije o „paralelnom knjigovodstvu“ DPS u kome se za sve stanovnike Crne Gore prikupljaju podaci o porodičnim prilikama, radnom mjestu, prihodima, političkoj orijentaciji, tvrdoći političkih ubjeđenja i načinima na koji bi se moglo uticati na njihovo glasanje.

„Tu nema ništa sporno“, kaže Đukanović, objašnjavajući kako je to samo još jedan način opozicije da unaprijed pripremi alibi za izborni poraz. Dok oni predano rade. Po spisku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo