Povežite se sa nama

MONITORING

MINISTARSTVA NA SLUŽBENOM PUTU: Noć ministra Bogdanovića u rimskom hotelu koštala 1.600 eura

Objavljeno prije

na

Posljednjih godina stavka za službena putovanja u državnom budžetu je rasla – 2015. iznosila je 4,3 miliona, 2016. – 5,08 miliona, 2017. – 5,3 miliona. Prošle godine skromno je povećana na 5,33, a ove smanjena na 5,06. I pored najava restrikcije,  budžetom za sljedeću godinu za službena putovanja je planirano rekordnih 5,4 miliona eura

 

Vlada Crne Gore je najpovoljnija ,,turistička agencija” u državi, čije usluge mogu da koriste samo ministri, direktori i odabrani državni službenici. Oni imaju tu privilegiju da uživaju u avio prevozu, taksi prevozu do  luksuznih hotela u kojima su smješteni, džabe hrana i piće… I povrh svega toga dobijaju dnevnice koje se kreću od najmanje za Bangladeš 36,5 eura do najveće od 143, 5 eura za putovanje u Rusiju. Za džeparac.

Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da jedan službeni put jedne osobe u inostranstvo košta minimalno od 600 do 1.000 eura. Uredba o naknadi troškova za zaposlene u javnom sektoru propisuje čak i ovo – ,,Troškovi za smještaj u hotelu prve kategorije (pet i više zvjezdica), priznaju se u cjelini prema priloženom računu, uz prethodno odobrenje rukovodioca’’. To je iskoristio ministar kulture Aleksandar Bogdanović. Prema Monitorovim pouzdanim saznanjima  proljetos u toku posjete Rimu odsjeo je u hotelu u kome je jedno noćenje koštalo  1.600 eura.

Ovogodišnjim budžetom Ministarstvo kulture je za službena putovanja imalo 18.000 eura, plus 9.000 eura za Crnogorsku nacionalnu mrežu za UNESCO. Taj novac naravno nije bio dovoljan. Ministarstvo je nedavno od institucija koje su pod njegovom ingerencijom prisvojilo 191.000 eura. Od Državnog arhiva uzeto je 35 hiljada eura, Crnogorskog narodnog pozorišta 6,7 hiljada eura, Crnogoske kinoteke sedam hiljada eura, Muzičkog centra 55 hiljada eura, Uprave za zaštitu kulturnih dobara 47 hiljada eura, Filmskog centra 20 hiljada eura. Vlada je ovo odobrila uz obrazloženje nepredviđenih troškova prilikom prezentovanja Crne Gore u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, saradnje sa Vatikanom i dodatnog angažovanja ministarstva na obilježavanju 21. maja i 13. jula.

Kada je novac legao, formirana je brojna ekipa za put u Bogotu. Devetočlani tim Ministarstva kulture je od 9. do 14. decembra učestvovao na konferenciji Komiteta UNESCO-a za nematerijalnu baštinu u  glavnom gradu Kolumbije. Da bi pružili dodatna objašnjenja i informacije oko upisa Bokeljske mornarice na UNESCO-vu listu u Bogotu su otputovali ministar Bogdanović, direktor Direktorata za kulturnu baštinu Aleksandar Dajković, sekretarka crnogorske komisije za UNESCO Milica Nikolić, generalni direktor Direktorata za multilaterne poslove Ministarstva vanjskih poslova Veljko Milonjić, direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara Božidar Božović, admiral Bokeljske mornarice Anton Sbutega i direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Andro Radulović. Samo avio prevoz do Bogote košta koliki je budžet Crnogorske nacionalne mrežu za UNESCO.

Putuje se,  naravno,  i u drugim  ministarstvima. Prema saznanjima Monitora, i Ministarstvo finansija utrošilo je prije kraja godine svoj budžet za službena putovanja od 41.000 eura, pa je moralo u okviru drugih stavki da presusmjerava novac na službena putovanja svojih službenika. Slično i u Ministarstvu javne uprave koje je za službena putovanja imalo blizu 40.000 eura.

Kako se i od dnevnica dobro zaradi govori i primjer Ministarstva saobraćaja i pomorstva, kojim rukovodi ministar Osman Nurković. Tokom 2017.i 2018. godine njegovo ministartsvo potrošilo je skoro 100.000 eura na plaćanje dnevnica za službena putovanja. Zvanična dokumentacija, do koje je došao MANS,  pokazuje da je najviše novca za dnevnice dobio upravo ministar Nurković, i to ukupno 9.359 eura.

Daleke destinacije, poput Kajmanskih i Britanskih Djevičanskih ostrva,  omiljene su tužiocima. Njima je od 2016. do 2019.  za putovanja isplaćeno  150.000 eura, najviše prošle godine 50.000, podaci koje je nedavno prezentovao DF. Milivoju Katniću, glavnom specijalnom tužiocu  9.108 eura, SDT Saši Čađenoviću i Lidiji Vukčević 6.900 eura, državnom tužiocu u Višem državnom tužilaštvu Milošu Šoškiću  5.705 eura, VDT Ivici Stankoviću skromno oko tri hiljade eura. Rekorderka je osnovni tužilac u Podgorici Ana Bošković kojoj je na osnovu dnevnica isplaćeno preko 35.000 eura! Ona je putovala u Sarajevo, Beč Strazbur, Ženevu, Alikante, Beograd, Majami, Hag, Baku, Buenos Ajres, Barselonu. Katnić je obišao London, Beograd, Brisel, Kijev, Kajmanska ostrva i Britanska Devičanska ostrva.

Ponovimo –  dnevnice su džeparac koji se dobija nakon svih plaćenih troškova. Monitor je ranije pisao da dnevnice za službena putovanja ministrima i drugim činovnicima često služe kao izvor zarade neuporedivo značajniji od plate. ,,Među Vladinim službenicima posebno u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva, što će reći u redovima Socijaldemokrata Ivana Brajovića, hit putovanja u Kinu. Vjerovatno osmatraju auto-puteve. Naši izvori, bliski Vladi, kažu da ministar sa suprugom i pratnjom boravi na višednevnom kružnom putovanju Kina – Indonezija – Bali – Makao – Kina. Pa kući. Budući da su im svi troškovi plaćeni, ako prirodne ljepote Azije razgledaju deset dana i ne kupuju puno poklona, kući se vrate sa deset hiljada eura. A, oni putuju često i ostaju duže od deset dana’’, pisao je Monitor prije tri godine. Otkako je Brajović na čelu Skupštine troškovi za službena putovanja predsjednika i poslanika povećani su nekoliko puta.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) nedavno je podnio krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu protiv NN lica u Državnoj izbornoj komisiji (DIK).  U prijavi se navodi da pored mjesečnih isplata od po 300 eura, ali i više hiljada eura koje dobijaju za svake izbore, pojedini članovi su dobijali dvaput više novca za službena putovanja nego što je propisano i što ih je sljedovalo. Objašnjen je i sistem namicanja novca ovim putem – nekima su za službena putovanja isplaćivane pune dnevnice, iako na to nisu imali pravo jer su im sve troškove pokrivali organizatori događaja na koje su učestvovali; pojedinim članovima  se isplaćuju dnevnice u visini službenog putovanja u zemlji, iako su neki od njih zaposleni na nekoliko stotina metara od kancelarija tog tijela… Tako je na primjer 1.475 eura dobio član DIK-a Mersudin Dautović da za samo dvije sjednice dođe iz Rožaja do Podgorice i nazad.

 

Da su dnevnice za službena putovanja bitna stavka punjenja budžeta odabranima potvrdio je i ovogodišnji budžet Glavnog grada. Budžetom Podgorice za ovu godinu planirano je da se za službena putovanja potroši 113.000 eura, dok je za narednu izbornu godinu za ovu namjenu obezbijeđeno 192.500 eura,  79.500 eura više.

Kroz stavku takozvanih neproduktivnih troškova već godinama plaćamo milione za službena putovanja, gorivo, reprezentaciju… Za luksuz i bahaćenje privilegovanih.

Iz Ministarstva finansija su nedavno najavili da će troškovi za službena putovanja, reprezentacije, gorivo, nabavku službenih automobila biti umanjeni kod svih organa državne administracije. Izuzetak će biti oni  kod kojih je obavljanje osnovne funkcije vezano za ove troškove a to su, prije svega, inspekcijske i policijske službe. I pored ove informacije, prije par dana je objavljeno da je za potrebe Ministarstva vanjskih poslova, na čijem je čelu Srđan Darmanović, kupljen mercedes od 59.000 eura.

Ministar finansija Darko Radunović izjavio je  da će neproduktivne troškove u budžetu pokušati  da svedu na minimum. Istakao je da će se troškovi za službena putovanja smanjiti tokom sljedeće godine kod ministarstava odbrane, finansija, saobraćaja, prosvjete, poljoprivrede…

Posljednjih godina ova stavka u državnom budžetu je rasla – 2015. iznosila je 4,3 miliona, 2016. – 5,08 miliona, 2017. – 5,3 miliona. Prošle godine skromno je povećana na 5,33, a ove smanjena na 5,06. I pored ministrovih najava budžetom za sljedeću godinu za službena putovanja je planirano rekordnih 5,4 miliona eura.

Ministarstvu finansija su smanjena službena putovanja u narednoj godini na 26.700 sa 41.300 eura u tekućoj godini, Ministarstvu odbrane sa 229.400 u ovoj na 150 hiljada u narednoj, Ministarstvu saobraćaja sa 56.000 na 28.100 eura… Među onima koji će dogodine dobiti veći budžet za putovanja je Uprava policije sa 693.000 na 800.000, Poreska uprava sa 239.900 na 242.600 eura… Više je dobila i Državna izborna komisija – sa 6.100 eura u tekućoj godini na 16.500 eura u narednoj godini, izbornoj. Kako je putovanje o državnom, našem trošku omililo mnoge potrošačke jedinice su zadržale u narednoj isti budžet kao i u ovoj godini. Kad ne može povećanje samo da ga ne smanjuju.

Brojke  govore što su prioriteti u zemlji koja je Ustavom definisana kao država ,,socijalne pravde” – za gorivo će iduće godine biti potrošeno rekordnih 10 miliona eura, za službena putovanja 5,4 miliona eura, a za dječje dodatke 5,3 miliona eura.

 

Lideri u regionu po visini dnevnica

 

,,Uslovi, način ostvarivanja i visina naknade troškova zaposlenih u javnom sektoru utvrđeni su Uredbom o naknadi troškova zaposlenih u javnom sektoru”, odgovorili su iz Vlade Monitoru na pitanje o visini dnevnica za službena putovanja.

Vlada Mila Đukanovića je 2016. donijela pomenutu Uredbu, kojom su  povećane dnevnice za službena putovanja u zemlji i inostranstvu i preko 90 eura u odnosu na dotadašnja. Iz Vlade su tada objasnili da su uvećane dnevnice u stvari vrlo skromne. One su izračunate u visini od samo 35 odsto vrijednosti dnevnica Evropske unije, a uz to su usklađene sa prosječnom dnevnicom po državi prema skali Ujedinjenih nacija.

Taj proračun ne pije vodu kada su članice EU – Hrvatska i Slovenija u pitanju. Hrvatskom državnom službeniku kada dolazi u Crnu Goru dnevnica je 30 eura, a njegovog kolegu iz Crne Gore kada putuje u Zagreb sljeduje 63 eura. U Sloveniji je dnevnica za putovanje u ostale države bivše Jugoslavije 32 eura.

Za druge zemlje regiona naši državni službenici dobijaju – BiH 50,75, Makedonija 56,  Slovenija 63, Srbija 55,3, Kosovo 65. Za omiljene evropske destinacije kao Brisel sljeduje 81,2 eura, Austriju 78,75, Francusku 85,75, Holandija 92,05, Kipar 83,3, Luksemburg 82,95, Njemačka 72,8, Ujedinjeno Kraljevstvo 96,6… Za egzotičnije destinacije, na koje su proputili naši službenici, visina dnevnice varira – od 47,6 za Kolumbiju i 86,1 za Kinu, 120,75 za Djevičanska ostrva, do 138,6 za Saudijsku Arabiju.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MJERE VLADE U VRIJEME KORONE: Restrikcije ne liječe društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su samo odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike

 

Krajem prošle nedjelje predočena je računica o gubicima trgovaca i ugostitelja koje je proizvela pandemija i preduzete mjere na suzbijanju korona virusa. Podaci se, doduše, odnose na Njemačku. I govore kako oni tamo, svakodnevno, gube milijardu eura prometa.

Niko nadležan u Crnoj Gori se nije pozabavio istim problemom niti javnosti na uvid ponudio rezultate. Eto, saznali smo kako se šefu Vladinog biroa za informisanje Srđanu Kusovcu na društvenim mrežama mnogo dopala objava: „Da nismo na vrime uništili gospodarstvo sada bi imali ogromne gubitke“. Lajovao. Možda je premijeru Dušku Markoviću, čiji je savjetnik, preporučio da uradi isto. Prije ili poslije predstavljanja Vladinog paketa mjera donijetih sa ciljem „olakšavanja života građana i pomoći privredi u vrijeme pandemije koronavirusa“.

Obaviješteni ste kako su Vlada, Centralna banka (CBCG) i Investiciono- razvojni fond (IRF) građanima i privredi ponudili: tromjesečno odlaganje otplate kredita, poreza i doprinosa na zarade i plaćanje zakupa na nekretnine u državnom vlasništvu; obećali kreiranje nove kreditne linije IRF namijenjene za poboljšanje likvidnosti preduzetnika, mikro, malih, srednjih i velikih preduzeća; i obavijestili da će korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice (njih 8.583) i penzioneri koji primaju minimalnu penziju od 128 eura (11.957 penzionera) od vlade dobiti jednokratnu pomoć od 50 eura.

Kad se sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su  odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike. Pokazalo se, na primjeru koji je ponudila CBCG, da tromjesečno odlaganje plaćanja kreditnih obaveza, uz naknadno dogovoreni obračun kamata koje će biti pridodate postojećem dugu, korisnika kredita može koštati više od jedne mjesečne rate. Banke će (ponovo) ostvariti ekstra profit.

Prisjetimo se, kada je ono trebalo pomoći bankarski biznis Aca i Mila Đukanovića, država je iz cuga izdvojila 44 miliona eura. Do danas nijesu odagnate sumnje da je makar dio tog novca vraćala sama sebi, umjesto povlašćenog zajmoprimca – Prve banke.  A probleme Prve nije proizvela  pandemija.

Mogli bi se u nedogled nabrajati primjeri arčenja državne imovine kroz tzv. burazersku privatizaciju ili nerazriješene privredne afere teške jedan (prvi kredit kojim je Đukanović legalizovao bogatstvo), deset (afera Limenka – državna naknada Acu Đukanoviću za izgubljenu dobit u nerealizovanom poslu sa vladama koje je predvodio i kontrolisao njegov brat) ili sto miliona (koliko su, u najboljem slučaju nebrigom CBCG, izgubili deponenti propalih banaka Duška Kneževića, nekadašnjeg saradnika, sufinansijera vladajuće klase i njenog vođe).

Koliko je tu bilo zaštitnih maski i rukavica, respiratora i sanitetskih vozila, bolnica i kliničkih centara? Koliko plata, naknada, subvencija za zapošljene na prinudnim odmorima, za roditelje prinuđene da čuvaju djecu mlađu od 11 godina nakon zatvaranja škola i vrtića, radnike koji ne mogu da odu na posao zbog samoizolacije ili boravka u karantinu.

Hoće li  sav trošak pasti na njih i njihova preduzeća  stavljena u  stanje mirovanja. U kojem se troškovi gomilaju a prihoda nema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD SAMOPOSLUGE DO RADNOG MJESTA – KAKO PREŽIVJETI PANDEMIJU: Halapljivog niko nenahrani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi

 

U Crnoj Gori ima dovoljna količina osnovnih životnih namirnica i lijekova da zadovolji višemjesečne potrebe njenih građana. Nevolja bi mogla biti to što su postojeće zalihe nepravilno raspoređene, nakon što se dobar dio njih u minulih desetak dana preselio sa rafova i iz veletrgovačkih magacina u podrume i špajze domaćina i domaćica koji su, u strahu od nadolazeće pandemije, napravili višenedjeljne, a ponegdje, i višemjesečne zalihe.

Zvanični podaci nijesu dostupni, ali se čini kako je dosta toga još ostalo i u magacinima. „Crnogorski trgovinski lanci poručuju da su im magacini puni“, objavila je Vlada krajem prošle nedjelje na svom tviter nalogu. „To potvrđuje i naš večerašnji snimak distributivnog centra vodećeg crnogorskog maloprodajnog lanca Voli“. Onda je, sredinom ove nedjelje, iz  Volija potrošačima upućen apel da racionalizuju kupovinu, kako ne bi došlo do, makar privremenih,  problema u snabdijevanju.

Nije običaj da država  građane hrabri tv snimcima iz privatnih magacina. Pa makar to bili i, za naše prilike, veliki trgovački lanci. Crna Gora je, međutim, jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi.

Samo nekoliko dana bilo je dovoljno da od relativno normalnog stanja na međunarodnim tržištima stignemo u situaciju u kojoj pare ne pomažu. Prvo je Srbija objavila zabranu izvoza hrane i lijekova. Pošto se približno trećina hrane potrošene u Crnoj Gori uveze iz Srbije, postalo je jasno da se, nalik na period 1999-2000., moraju tražiti alternativni snabdjevači i dobavljači. Onda je slična zabrana uvedena na nivou EU, što je manevarski prostor za hitnu dopunu zaliha prehrambenih proizvoda svelo na Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Makar u nekom kraćem vremenskom periodu, pošto je u ovom trenutku, zbog zatvorenih granica i usvojenih ograničenja, hranu teško i kupiti i dopremiti u Crnu Goru.

Jedan od naših sagovornika se požalio, za ilustraciju aktuelnih problema sa prekograničnim transportom, da je kamion sa robom koju je poručio i platio,  još prošlog petka prošao kroz Ljubljanu ali bi u Crnu Goru mogao stići tek po zaključenju ovog broja Monitora, u četvrtak poslije podne. I to pod uslovom da se „ponovo nešto ne zakomplikuje“. Naredne porudžbine biće još komplikovanije pošto je troškove transporta nemoguće predvidjeti i ukalkulisati u cijenu, kaže naš sagovornik.

Pravi posao za državu. Ali…

Nekadašnja Direkcija za robne rezerve ukinuta je prije više od 15 godina (2004.) nakon donošenja Zakona o interventnim nabavkama. Vlast je tada, prema riječima nekadašnjeg ministra a aktuelnog ambasadora u Beogradu Tarzana Miloševića,  „pravila računicu“da li je isplativije nabavljati i čuvati određene količine brašna, žita, ulja, šećera, soli, deterdženata… ili finansijski pomagati one koji se bave nekom proizvodnjom i preradom. „Mislimo da je veći efekat ovo drugo“, objasnio je Milošević. Kome to nije bilo jasno ranije, sada vidi da su tada u vladi sabirali babe i žabe.

Uglavnom, crnogorske robne rezerve prestale su da postoje nakon stupanja na snagu Zakona o interventnim nabavkama (usvojen krajem 2003.). Tim propisom od samo 12 članova uređuje se „postupak obezbjeđenja kontinuiteta snabdijevanja tržišta proizvodima koji su neophodni za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu“ (član 1). Postupak je sledeći: na početku godine, a naše vlade to obično rade u martu, donosi se Plan interventnih nabavki u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu. On podrazumijeva: vrstu robe (od 2015. do prošle godine spisak je proširen za negaziranu flaširanu vodu za piće i prirodni gas), količine (prema podacima Monstata o prosječnoj potrošnji), cijene koje se izračunavaju na osnovu prosječne nabavne cijene sa uračunatim PDV- om i spisak privatnih preduzeća kojima će biti povjerena nabavka i distribucija potrebne robe po opštinama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. marta ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

IZMEĐU LITIJA: Ni pregovora, ni žalbe Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Vlada odlaže dijalog sa Mitropolijom, a Mitropolija odlaže inicijativu Ustavnom sudu, ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo, za sada odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju

 

Teče treći mjesec, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je produbio krizu u zemlji i podjele, te  mobilisao desetine hiljada ljudi na ulice, a izlaz se – ne nazire. Dodatno, čini se kao da se rješenje  i ne traži. Kako vrijeme odmiče, sve jači je utisak da je cijela stvar izašla iz okvira samog Zakona, i da se akteri koji vode ovu priču, vlast s jedne i crkva s druge strane, u stvari nadmeću oko nečeg drugog. Da je stvar samo Zakona, i njegovih spornih rješenja, te da postoji volja da se kriza koju je njegovo usvajanje izazvalo  zaustavi, do sada bi se to i učinilo. Ili bar krenulo u traženje rješenja.

Predstavnici vlasti  nedjeljama ponavljaju da je „dijalog“ sa Crkvom neophodan, dok ne čine baš ništa da se on stvarno i uspostavi. Klimaju glavama tokom susreta sa zvaničnicima iz Brisela i Vašingtona, potvrđuju da je dijalog jedino rješenje, ali ga ne vode.  Ili, kao što to čini predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, vatrenim govorima, dodatno zaoštravaju podjele.

Dijalog između SPC i Vlade, koji je otpočeo nakon dolaska evropskog komesara za proširenje, sveo se na jedan sastanak na kom su obje strane ponovile dosadašnje stavove po pitanju Zakona. Vlada i dalje stoji na poziciji da će razgovarati o modelima primjene Zakona, a Mitropolija isključivo o njegovom povlačenju.Termin novog sastanka određen je tek krajem ove sedmice, a nakon pritisaka spolja, i pošto se mitropolit Amfilohije požalio da iz Vlade još nema poziva na razgovor. Premijer Duško Marković saopštio je potom da će novi sastanak biti održan 11. marta. To što je utvrđen datum drugog sastanka jeste nešto, ali ne znači puno, ukoliko se i tada bude stajalo na istim tačkama. Za sada sve ide u tom smjeru.

Advokati Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) potvrdili su ove sedmice da Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti spornog Zakona, iako je to jedini legalan put da se Zakon stavi van snage, što je i zvanični zahtjev MCP.  Crkva, uz prilično čudne argumente, čeka da to uradi sama država, i insistira na tome da Vlada povuče Zakon prije nego što ga Ustavni sud ocjeni neustavnim, iako bi moralo biti obratno.

“Zabrinjava me to što je Vlada Crne Gore povukla zakon za majke, a nijesu smjeli. Mada to znači da mogu da povuku zakone, a Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji treba da povuku i promjene ne žele, već ga se drže kao pijan plota”, prokomentarisao je mitropolit Amfilohije. Stigao je odgovor iz Vlade: “Netačna je tvrdnja mitropolita Amfilohija da je Vlada povukla tzv. zakon o majkama, Vlada je sprovela Odluku Ustavnog suda”. Dodali su i ovo: “Baš kao što je pokrenuta inicijativa za ocjenu zakona u tom slučaju, i Mitropolija danas ima mogućnost da podnese inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je premijer Marković predložio”.

Advokati Mitropolije, komentarišući stav da Crkva  ne pokušava da pokrene rješavanje ovog pitanja u okviru institucija, odgovaraju da takvu inicijativu može da pokrene i sam Ustavni sud, po službenoj dužnosti.

“Slab je izgovor nekih koji postavljaju pitanje zašto Mitropolija još nije podnijela inicijativu s obzirom na to da Ustavni sud to može uvijek da uradi po službenoj dužnosti, ali zašto to ne čini, to je stvar njihove procjene”, kazao je advokat Velibor Marković.

Advokat Marković je u pravu da sud može sam pokrenuti to pitanje, no on i dalje nije objasnio zašto to ne učini i Mitropolija. Navodno, čeka se da se tekst inicijative usaglasi u okviru Crkve i njihovih ekspertskih tijela. Još znakovitije je to što su inicijative koje su ranije stigle Ustavnom sudu, negdje na predlog Mitropolije – povučene.

Nakon Sinoda i Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, i beogradska advokatska kancelarija Radić povukla je početkom februara inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona, navodeći da su to učinili kako ne bi omeli dijalog MCP sa Vladom i jer ne vjeruju u objektivnost Ustavnog suda. Dijalog MPC s Vladom se ne može omesti, jer nije ni počeo, a povjerenje u Ustavni sud neće se promijeniti ni u slučaju da inicijativa dođe od strane države.   To što inicijativu po službenoj dužnosti ne pokreće sam Ustavni sud, koji je mnogo puta pokazao da je pod političkom kontrolom vlasti, dodatno pokazuje da ni vlast nije voljna da svoj Zakon, u koji se kune, stavi na test. I možda tako dobije dodatni argument u okviru dijaloga. Kad ga zaista  počne.

Sve to ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo za sada odgovara i vlasti i Mitropoliji.  U javnim međusobnim optužbama, već neko vrijeme  u drugi plan se stavlja Zakon, a vlast i crkva okrivljuju jrdni druge za mnogo ozbiljnije stvari. Đukanović Amfilohija za rušenje “države” , uz pomoć Beograda i Moskve, a mitropolit Đukanovića za atak na identitet Crne Gore, Crkvu i vjeru, te miješanje u unutrašnje crkvene stvari.

“Novoizglasani crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije donijet sa ciljem da uređuje oblast iz sopstvenog naslova, već da ”utjeruje” duhovni identitet slobodnim građanima, i da vrši pritisak u pravcu reorganizacije crkvenog ustrojstva”, konstatovao je protekle sedmice u autorskom tekstu I rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.

Na žalost, i jedni i drugi imaju  argumente za svoje tvrdnje. Dok Đukanović optužuje mitropolita da pomaže Moskvi i Beogradu da realizuje “velikosrpski državnog projekta u našem regionu i da je meta tog projekta i Crna Gora, ” te da se “Amfilohije definisao kao politički subjekt koji aktivno zastupa velikosrpske, ruske i antizapadne stavove na Balkanu”, Mitropolit organizuje litije na koje poziva ruskog mitropolita u Ukrajini, prenosi ovdje tamošnje podjele.  Mnogima je promakao završni govor  na litiji  protojereja Stavrofora( Darka Đoga) citat  Pjesme Slovenima ukrajinskog pjesnika Borisa Olejnika, napsane 1992 u Republici Srpskoj .. Ako nas sav svijet zaboravi  bijedno / nek nam je svejedno/ s nama je Gospod/. Živjeli. Mimo svijeta.

Mitropolit uredno  poziva vjernike da ne glasaju za vladajuću partiju, izjašnjava se o političkom pitanju,  Kosovu… Mimo očiju javnosti održava sastanke sa prosrpskim opozicionim partijama i blagosilja izbore. Tu ima zanimljivih detalja.  DF se trudi da se javno predstavi kao političko krilo litija/ protesta. No crkva je više puta pozvala DF da ne pokušava da preuzme njihove litije. Istovremeno, za Amfilohijev ukus Andrija Mandić  demonstrira preveliku bliskost i,  što ne reći,  zavisinost od Aleksandra Vučića.  Mitropolit je ove sedmice biranim riječima pohvalio lidera URE   Dritana Abazovića, oglašavajući da bi on, ugledni  musliman  puvukao zakon. Ne izgleda da je to slučajno.   Primijetno je da od početka bezrezervnu podršku MCP i litijama pružaju Demokrate i njihov lider Aleksa Bečić. Pri tom  u javnim nastupima  mitropolita Amfilohija predstavljaju u  bajkovito hrišćanskom izdanju, kao da nikad nije bilo ni ratnih godina ni njegovog zlokobnih poruka. Mitropolit se od Bečićevih izjava ne ograđuje, za razliku od onih iz DF. Amfilohije je minula dva mjeseca dokazao da nije zdravo potcijeniti njegovu političku spretnost. Priprema li teren  da podrži one opozcione snage u Crnoj Gori koje nemaju teret specijalnih odnosa sa službenim Beogradom? Niti se u tu mogućnost treba kladiti niti je isključiti. Pitanje  naravno ima i drugi kraj:  da li bi i koje bi partije prihvatile njegovu podršku?

Đukanović se redovno i neprimjereno miješa u crkvena pitanja.  Obnavljanje autokefalne crnogorske crkve  ugradio je  u program Demokratske partije socijalista. Sada svaki govor na temu spornog Zakona,  vodi u pravcu utemeljenosti autokefalnosti crnogorske crkve, a ne o valjanosti tog dokumenta.

Hoće li se mitropolit Amfilophije predsjednik  Đukanović i ovoga puta pružiti jedan drugom ruku, kao što su to znali kroz decenije,  da bi ustoličili svoju vlast i monopole, otvoreno je pitanje.  Momenti približavanja i udaljavanja se smjenjuju.  Često i jedan i drugi spominju istorijski nespornu autokefalnost CPC.  Amfilohijevo blagosiljanje izbora, sigurno nije mrsko Đukanoviću.  Ali tu je istovremeno  i demonstracija snage.  Mitropolitu kao ispomoć je došao ruski partrijah u Ukrajini.  Sa druge strane ove sedmice su se oglasili  neki članovi Pokreta za nezavisnost. Oni su u litije nazvali “  antidržavnim uličnim pohodom maskiranim u liku tzv. molebana i litija koje, bez ijednog crnogorskog državnog simbola uz snažnu propagandnu podršku od strane Srbije i uz zakulisno prisustvo Moskve, terenski organizuju velikosrpske eparhije u Crnoj Gori na čelu sa stožernim episkopom Amfilohijem”. U pismu je Đukanović tek uzgred i  više drugarski kritikovan.  Ni riječi o onome što je njegova vlast sve ove godine činila  da iznutra uništi i obesmisli crnogorsku državu. Da osujeti izgradnju  evropskog društva u koje se kune.

Svaki dan Đukanovićeve vlasti čini Crnu Goru ranjivijom i smanjuje njene šanse da nadživi njegov politički kraj.  Crnu Goru od velikosrpskog i bilo kojeg drugog velikodržavnog projekta,  ne može spasiti nikakakav crnogorski nacionalizam, već njeno najbolje izdanje demokratske zajednice. Samo ako je dom svih svojih različitosti ona ima šansu da pobijedi.  Pod Đukanovićem smo vidjeli njeno najgore izdanje.   Amfilohije u društvu koje ima standarde koji važe za svakoga ne može biti alternativa. Dug i mukotrpan će biti njegov put do katarze, ako ikad krene da ga traži. Negdje na tom putu morao bi vidjeti  zločin paljenja Konavla, i srebrenička polja smrti-  ne kao osvetu nego kao gneocid. Njegova današnja moć da okupi hiljade pristalica je možda najočitiji znak koliko su u ovoj zemlji osujećene njene drugačije mogućnosti. Na tome  su,  svako  svom sektoru, često udruženo, predano radili i Predsjednik i Prvosveštenik. Zato je posao tako temljeno obavljen. Zato će biti teško u Crnoj Gori odbraniti normalnost. U ovom namračenom svijetu, gdje se na globalnom planu sukobljavaju I mire slični tandemi, nemamo puno vremena. Ova zemlja čeka bolje nas. Dokle?

Milena PEROVIĆ KORAĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo