Povežite se sa nama

MONITORING

MINISTARSTVA NA SLUŽBENOM PUTU: Noć ministra Bogdanovića u rimskom hotelu koštala 1.600 eura

Objavljeno prije

na

Posljednjih godina stavka za službena putovanja u državnom budžetu je rasla – 2015. iznosila je 4,3 miliona, 2016. – 5,08 miliona, 2017. – 5,3 miliona. Prošle godine skromno je povećana na 5,33, a ove smanjena na 5,06. I pored najava restrikcije,  budžetom za sljedeću godinu za službena putovanja je planirano rekordnih 5,4 miliona eura

 

Vlada Crne Gore je najpovoljnija ,,turistička agencija” u državi, čije usluge mogu da koriste samo ministri, direktori i odabrani državni službenici. Oni imaju tu privilegiju da uživaju u avio prevozu, taksi prevozu do  luksuznih hotela u kojima su smješteni, džabe hrana i piće… I povrh svega toga dobijaju dnevnice koje se kreću od najmanje za Bangladeš 36,5 eura do najveće od 143, 5 eura za putovanje u Rusiju. Za džeparac.

Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da jedan službeni put jedne osobe u inostranstvo košta minimalno od 600 do 1.000 eura. Uredba o naknadi troškova za zaposlene u javnom sektoru propisuje čak i ovo – ,,Troškovi za smještaj u hotelu prve kategorije (pet i više zvjezdica), priznaju se u cjelini prema priloženom računu, uz prethodno odobrenje rukovodioca’’. To je iskoristio ministar kulture Aleksandar Bogdanović. Prema Monitorovim pouzdanim saznanjima  proljetos u toku posjete Rimu odsjeo je u hotelu u kome je jedno noćenje koštalo  1.600 eura.

Ovogodišnjim budžetom Ministarstvo kulture je za službena putovanja imalo 18.000 eura, plus 9.000 eura za Crnogorsku nacionalnu mrežu za UNESCO. Taj novac naravno nije bio dovoljan. Ministarstvo je nedavno od institucija koje su pod njegovom ingerencijom prisvojilo 191.000 eura. Od Državnog arhiva uzeto je 35 hiljada eura, Crnogorskog narodnog pozorišta 6,7 hiljada eura, Crnogoske kinoteke sedam hiljada eura, Muzičkog centra 55 hiljada eura, Uprave za zaštitu kulturnih dobara 47 hiljada eura, Filmskog centra 20 hiljada eura. Vlada je ovo odobrila uz obrazloženje nepredviđenih troškova prilikom prezentovanja Crne Gore u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, saradnje sa Vatikanom i dodatnog angažovanja ministarstva na obilježavanju 21. maja i 13. jula.

Kada je novac legao, formirana je brojna ekipa za put u Bogotu. Devetočlani tim Ministarstva kulture je od 9. do 14. decembra učestvovao na konferenciji Komiteta UNESCO-a za nematerijalnu baštinu u  glavnom gradu Kolumbije. Da bi pružili dodatna objašnjenja i informacije oko upisa Bokeljske mornarice na UNESCO-vu listu u Bogotu su otputovali ministar Bogdanović, direktor Direktorata za kulturnu baštinu Aleksandar Dajković, sekretarka crnogorske komisije za UNESCO Milica Nikolić, generalni direktor Direktorata za multilaterne poslove Ministarstva vanjskih poslova Veljko Milonjić, direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara Božidar Božović, admiral Bokeljske mornarice Anton Sbutega i direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Andro Radulović. Samo avio prevoz do Bogote košta koliki je budžet Crnogorske nacionalne mrežu za UNESCO.

Putuje se,  naravno,  i u drugim  ministarstvima. Prema saznanjima Monitora, i Ministarstvo finansija utrošilo je prije kraja godine svoj budžet za službena putovanja od 41.000 eura, pa je moralo u okviru drugih stavki da presusmjerava novac na službena putovanja svojih službenika. Slično i u Ministarstvu javne uprave koje je za službena putovanja imalo blizu 40.000 eura.

Kako se i od dnevnica dobro zaradi govori i primjer Ministarstva saobraćaja i pomorstva, kojim rukovodi ministar Osman Nurković. Tokom 2017.i 2018. godine njegovo ministartsvo potrošilo je skoro 100.000 eura na plaćanje dnevnica za službena putovanja. Zvanična dokumentacija, do koje je došao MANS,  pokazuje da je najviše novca za dnevnice dobio upravo ministar Nurković, i to ukupno 9.359 eura.

Daleke destinacije, poput Kajmanskih i Britanskih Djevičanskih ostrva,  omiljene su tužiocima. Njima je od 2016. do 2019.  za putovanja isplaćeno  150.000 eura, najviše prošle godine 50.000, podaci koje je nedavno prezentovao DF. Milivoju Katniću, glavnom specijalnom tužiocu  9.108 eura, SDT Saši Čađenoviću i Lidiji Vukčević 6.900 eura, državnom tužiocu u Višem državnom tužilaštvu Milošu Šoškiću  5.705 eura, VDT Ivici Stankoviću skromno oko tri hiljade eura. Rekorderka je osnovni tužilac u Podgorici Ana Bošković kojoj je na osnovu dnevnica isplaćeno preko 35.000 eura! Ona je putovala u Sarajevo, Beč Strazbur, Ženevu, Alikante, Beograd, Majami, Hag, Baku, Buenos Ajres, Barselonu. Katnić je obišao London, Beograd, Brisel, Kijev, Kajmanska ostrva i Britanska Devičanska ostrva.

Ponovimo –  dnevnice su džeparac koji se dobija nakon svih plaćenih troškova. Monitor je ranije pisao da dnevnice za službena putovanja ministrima i drugim činovnicima često služe kao izvor zarade neuporedivo značajniji od plate. ,,Među Vladinim službenicima posebno u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva, što će reći u redovima Socijaldemokrata Ivana Brajovića, hit putovanja u Kinu. Vjerovatno osmatraju auto-puteve. Naši izvori, bliski Vladi, kažu da ministar sa suprugom i pratnjom boravi na višednevnom kružnom putovanju Kina – Indonezija – Bali – Makao – Kina. Pa kući. Budući da su im svi troškovi plaćeni, ako prirodne ljepote Azije razgledaju deset dana i ne kupuju puno poklona, kući se vrate sa deset hiljada eura. A, oni putuju često i ostaju duže od deset dana’’, pisao je Monitor prije tri godine. Otkako je Brajović na čelu Skupštine troškovi za službena putovanja predsjednika i poslanika povećani su nekoliko puta.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) nedavno je podnio krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu protiv NN lica u Državnoj izbornoj komisiji (DIK).  U prijavi se navodi da pored mjesečnih isplata od po 300 eura, ali i više hiljada eura koje dobijaju za svake izbore, pojedini članovi su dobijali dvaput više novca za službena putovanja nego što je propisano i što ih je sljedovalo. Objašnjen je i sistem namicanja novca ovim putem – nekima su za službena putovanja isplaćivane pune dnevnice, iako na to nisu imali pravo jer su im sve troškove pokrivali organizatori događaja na koje su učestvovali; pojedinim članovima  se isplaćuju dnevnice u visini službenog putovanja u zemlji, iako su neki od njih zaposleni na nekoliko stotina metara od kancelarija tog tijela… Tako je na primjer 1.475 eura dobio član DIK-a Mersudin Dautović da za samo dvije sjednice dođe iz Rožaja do Podgorice i nazad.

 

Da su dnevnice za službena putovanja bitna stavka punjenja budžeta odabranima potvrdio je i ovogodišnji budžet Glavnog grada. Budžetom Podgorice za ovu godinu planirano je da se za službena putovanja potroši 113.000 eura, dok je za narednu izbornu godinu za ovu namjenu obezbijeđeno 192.500 eura,  79.500 eura više.

Kroz stavku takozvanih neproduktivnih troškova već godinama plaćamo milione za službena putovanja, gorivo, reprezentaciju… Za luksuz i bahaćenje privilegovanih.

Iz Ministarstva finansija su nedavno najavili da će troškovi za službena putovanja, reprezentacije, gorivo, nabavku službenih automobila biti umanjeni kod svih organa državne administracije. Izuzetak će biti oni  kod kojih je obavljanje osnovne funkcije vezano za ove troškove a to su, prije svega, inspekcijske i policijske službe. I pored ove informacije, prije par dana je objavljeno da je za potrebe Ministarstva vanjskih poslova, na čijem je čelu Srđan Darmanović, kupljen mercedes od 59.000 eura.

Ministar finansija Darko Radunović izjavio je  da će neproduktivne troškove u budžetu pokušati  da svedu na minimum. Istakao je da će se troškovi za službena putovanja smanjiti tokom sljedeće godine kod ministarstava odbrane, finansija, saobraćaja, prosvjete, poljoprivrede…

Posljednjih godina ova stavka u državnom budžetu je rasla – 2015. iznosila je 4,3 miliona, 2016. – 5,08 miliona, 2017. – 5,3 miliona. Prošle godine skromno je povećana na 5,33, a ove smanjena na 5,06. I pored ministrovih najava budžetom za sljedeću godinu za službena putovanja je planirano rekordnih 5,4 miliona eura.

Ministarstvu finansija su smanjena službena putovanja u narednoj godini na 26.700 sa 41.300 eura u tekućoj godini, Ministarstvu odbrane sa 229.400 u ovoj na 150 hiljada u narednoj, Ministarstvu saobraćaja sa 56.000 na 28.100 eura… Među onima koji će dogodine dobiti veći budžet za putovanja je Uprava policije sa 693.000 na 800.000, Poreska uprava sa 239.900 na 242.600 eura… Više je dobila i Državna izborna komisija – sa 6.100 eura u tekućoj godini na 16.500 eura u narednoj godini, izbornoj. Kako je putovanje o državnom, našem trošku omililo mnoge potrošačke jedinice su zadržale u narednoj isti budžet kao i u ovoj godini. Kad ne može povećanje samo da ga ne smanjuju.

Brojke  govore što su prioriteti u zemlji koja je Ustavom definisana kao država ,,socijalne pravde” – za gorivo će iduće godine biti potrošeno rekordnih 10 miliona eura, za službena putovanja 5,4 miliona eura, a za dječje dodatke 5,3 miliona eura.

 

Lideri u regionu po visini dnevnica

 

,,Uslovi, način ostvarivanja i visina naknade troškova zaposlenih u javnom sektoru utvrđeni su Uredbom o naknadi troškova zaposlenih u javnom sektoru”, odgovorili su iz Vlade Monitoru na pitanje o visini dnevnica za službena putovanja.

Vlada Mila Đukanovića je 2016. donijela pomenutu Uredbu, kojom su  povećane dnevnice za službena putovanja u zemlji i inostranstvu i preko 90 eura u odnosu na dotadašnja. Iz Vlade su tada objasnili da su uvećane dnevnice u stvari vrlo skromne. One su izračunate u visini od samo 35 odsto vrijednosti dnevnica Evropske unije, a uz to su usklađene sa prosječnom dnevnicom po državi prema skali Ujedinjenih nacija.

Taj proračun ne pije vodu kada su članice EU – Hrvatska i Slovenija u pitanju. Hrvatskom državnom službeniku kada dolazi u Crnu Goru dnevnica je 30 eura, a njegovog kolegu iz Crne Gore kada putuje u Zagreb sljeduje 63 eura. U Sloveniji je dnevnica za putovanje u ostale države bivše Jugoslavije 32 eura.

Za druge zemlje regiona naši državni službenici dobijaju – BiH 50,75, Makedonija 56,  Slovenija 63, Srbija 55,3, Kosovo 65. Za omiljene evropske destinacije kao Brisel sljeduje 81,2 eura, Austriju 78,75, Francusku 85,75, Holandija 92,05, Kipar 83,3, Luksemburg 82,95, Njemačka 72,8, Ujedinjeno Kraljevstvo 96,6… Za egzotičnije destinacije, na koje su proputili naši službenici, visina dnevnice varira – od 47,6 za Kolumbiju i 86,1 za Kinu, 120,75 za Djevičanska ostrva, do 138,6 za Saudijsku Arabiju.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo